Knjiga Mudrosti

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Knjiga Mudrosti

‘’’Knjiga mudrosti’’’

  • 1 1 Ljubite pravdu, vi koji upravljate
zemljom, održavajte pravednim
misli o Gospodu,
s bezazlenošću srca, tražite ga.
  • 2 Jer on se pusti pronaći po onome tko
njega ne iskušava,
on se očituje onome tko ne
manjka vjerom u njega.
  • 3 Lukave misli odvajaju
od Boga,
a Moć[1] stavljena na kušnju
zbunjuje bezumne.
  • 4 U jednu pakosnu dušu,
Mudrost ne ulazi,
ona ne stanuje u jednom
tijelu opterećenom grijehom.
  • 5 Jer sveti Duh koji odgaja
izbjegava dvoličnost,
on se uklanja od ludih misli,
on je stavljen pred poraz kad
naiđe nepravda
  • 6 Mudrost je jedan dobrohotan
duh,
i ona neće ostaviti nekažnjenom
onoga čije usne ogovaraju,
budući da Bog je svjedok
utrobi njegovoj,
ispituje njegovo srce prema istini
i osluškuje jezik njegov[2].
  • 7 Da, Duh Gospodov ispunjava
zemlju,
i kao što on sadržava svemir[3]
on ima saznanje o svakom
zvuku.
  • 8 Tako onaj koji govori pakosno
ne prolazi nezamijećen
a pravda tužiteljica neće uzmanjkati.
  • 9 O namjerama bezbožnika,
bit će izvršena istraga,
buka njegovih riječi ići će
sve do Gospoda.
  • 10 Jedno gorljivo uho čuje sve,
čak i šuštanje mrmljanja
njemu ne izmiče.
  • 11 Čuvajte se dakle da ne mrmljate
beskorisno;
da ne ogovarate, zadržite
jezik svoj,
jer ni jedna riječ izrečena u potaji
ne ostaje bez posljedice
a usta koja klevetaju
ubijaju dušu.
  • 12 Ne tražite smrt zavodeći
svoj život,
ne navlačite propast na sebe
djelima svojih ruku.
  • 13 Bog, on, nije načinio smrt
i on ne uživa u
propasti živućih.
  • 14 Jer on je stvorio bića da bi ona
živjela
i, u svijetu, pokoljenja su korisna[4];
u njima nema zlokobnog
otrova
  • 15 a gospodstvo *Hada ne ostvaruje se
na zemlji,
jer pravda je besmrtna.
  • 16 Ali bezbožnici su pozvali *Had
znakom i glasom, zanijevši se
prijateljstvom za njega,
oni su se obeznanili,
potom su oni sklopili jednu nagodbu
s njim.
Tako oni zaslužiše biti njegov dio.
  • 2 1 Jer oni govore međusobno,
uz lažna rasuđivanja:
” Kratak je i tužan naš život;
nema lijeka kad čovjek dotakne
svoj svršetak
i nitko , prema našoj spoznaji,
nije se vratio[5] iz Hada.
  • 2 Mi smo rođeni nenadano i
poslije, bit će kao da nismo
ni postojali.
Dah u našim nosnicama
samo je jedan dim,
misao, iskra koja prsne
u otkucaju našeg srca.
*3 Nek se ugasi, tijelo se
raspadne u pepeo
i dah će se raspršiti kao prolazan
lahor.
  • 4 Naše će ime biti zaboravljeno
s v remenom
i nitko neće se sjećati naših djela.
Naš će život proći kao
jedan oblak,
bez ikakvih tragova,
on će se raspršiti kao magla
rastjerana zrakama sunca
i uništena njegovom vrelinom.
  • 5 Naše vrijeme života sliči
prolasku sjene
i naš kraj ne može biti produžen,
jer on je zapečačen[6] i nitko se ne
vraća.
  • 6 No hajde! Nauživajmo se
ponuđenih dobara
i iskoristimo stvaranje
kao u vrijeme mladosti,
sa žarom.
  • 7 Najboljim vinom i mirisom
opajajmo se,
ne pustimo promaknuti nam
prvo proljetno cvijeće.
  • 8 Ovjenčajmo se pupoljcima
ruža
prije no one ne uvenu.
  • 9 Nitko od nas nek' ne propusti
naš izazovni blagdan,
ostavimo posvuda znakove
naše radosti,
jer to je naš dio,
to je naš dobitak.
  • 10 Tlačimo siromaška, koji
ipak je pravedan,
ne štedimo udovicu
i nemajmo obzira prema
bijelim vlasima starca.
  • 11 Već nek' za nas sila
bude pravilo prava,
jer se slabost pokazuje nekorisnom.
  • 12 Proganjajmo pravednika: on nam
smeta,
on se suprotstavlja našim činovima,
prigovara nam naše povrede Zakona
i optužuje nas da smo bili nevjerni
našem odgoju.
  • 13 On izjavljuje da posjeduje znanje
o Bogu
i naziva sebe djetetom Gospodovim.
  • 14 On je postao jedan živi prijekor
našim mislima
i njegov pogled nam je postao
teretom;
  • 15 Jer njegov život ne liči na
one druge
i ponašanje je njegovo čudno.
  • 16 On nas promatra kao jednu
kvarnu stvar
i odstranjuje se od naših putova
kao od prljavštine.
On proglašava sretnom konačnu
sudbinu pravednika
i hvališe se da ima Boga za oca.
  • 17 Pogledajmo jesu li njegove
riječi istinite
i provjerimo kako će on svršiti.
  • 18 Ako je pravednik sin Božji,
tada će ovaj pohitati njemu u pomoć
i iščupat će ga iz ruku njegovih
protivnika.

19 Stavimo ga na kušnju

uvrjedom i mučenjem
za osuditi njegovo spokojstvo
i procijeniti njegovu ustrajnost.
  • 20 Osudimo ga na jednu sramnu
smrt,
budući da, prema njegovim
riječima,
jedno posredovanje božansko
bit će u njegovu korist.“
  • 21 Tako oni razmišljaju, ali
oni se varaju;
njihova je izopačenost slijepa
  • 22 i oni ne poznaju tajne
nakane Boga,
oni se ne nadaju nagradi
za pobožnost,
oni ne cijene čast
sačuvanu čistim dušama.
  • 23 A Bog je stvorio čovjeka da
bi bio nepotkupljiv
i on ga je načinio slikom
onoga što on osobno posjeduje.
  • 24 Ali ljubomorom đavla
smrt je ušla u svijet:
trpe ju oni koji se svrstavaju
u njegovu stranku[7].
  • 3 1 Duše pravednika, one, u rukama
su Boga i nikakav nemir njih više
ne doseže.
  • 2 U očima bezumnika, oni prolaze
za mrtvace,
i njihov odlazak izgleda naliči
jednom užasu,
  • 3 njihovo udaljavanje[8], jedna
propast.
Ipak oni su u miru.
  • 4 Čak i ako, prema ljudima,
oni bijahu kažnjeni,
njihovo ufanje bijaše puno
besmrtnosti.
  • 5 Nakon laganih ukora, oni
primit će velika dobročinstva.
Bog ih je iskušao
i našao ih dostojnim njega;
  • 6 kao zlato u livničkoj zdjeli, on ih je
pročistio,
kao ponudu jednog holokausta[9],
on je njih prihvatio.
  • 7 U vrijeme Božjeg posredovanja,
oni će zasjati,
oni će jurnuti kao iskre
kroz slamu[10].
  • 8 Oni će suditi narodima i
gospodovati nad pučanstvima,
a Gospod bit će kraljem njihovim,
zauvijek.
  • 9 Oni koji se pouzdavaju u njega
razumjet će istinu,
oni koji ostaju postojani u
ljubavi boravit će uz njega.
Jer on ima milosti i milosrđa
za svoje izabranike[11].
  • 10 Bezbožnici, naprotiv, primit će
kaznu koju zaslužuju njihove
misli,
zato što su prezreli pravednika i
napustili Gospoda.
  • 11 Jer oni koji prezriju Mudrost
i njen red života jadnici
su:
prazna je njihova nada, nekorisni
njihovi napori,
a njihovi radovi ne služe
ničemu;
  • 12 njihove su žene bezumne,
njihova djeca zlobna,
njihovo potomstvo prokleto.
  • 13 Sretnija prije žena nerotkinja,
ona koja je bez mrlje
i nije upoznala jedno zabranjeno
sjedinjavanje;
ona će imati ploda za vrijeme
pregleda duša[12].
  • 14 Sretan također *eunuh[13],
čija ruka nije počinila zla
i koji nije hranio zle misli
protiv Gospoda:
on će za svoju odanost primiti
jednu milost izbora
i jedan izvrsniji dio u Templu
Gospodovom.
  • 15 Jer plod krijeposnih napora
pun je slave, neprolazan,
korijen mudrosti.
  • 16 Ali djeca preljubnika
neće se veseliti
i potomstvo jednog spoja
nezakonitog nestat će.
  • 17 Čak i da žive dugovječno,
oni će biti računani za ništa,
i , sve do svršetka, njihova će
starost biti prezrena.
  • 18 A umru li rano, oni neće imati
ni nade, ni utjehe u dan
presude.
  • 19 Mučna je sudbina jedne nepravedne
loze!
  • 4 1 Više vrijedi da nema djeteta a
posjeduje vrlinu koji ostavi jednu
uspomenu bogatu besmrtnošću,
jer je ona prihvaćena od Boga
i od ljudi.
  • 2 Nazočan, njega se oponaša,
odsutan, žali ga se;
u vječnom svijetu, ona
slavi, ovjenčana jednom
krunom,
nakon što je pobijedila u jednom
natječaju borbi bez prljavština[14].
  • 3 Ali brojno potomstvo bezbožnika
bit će nekorisno;
poteklo od jednog izdanka
kopiletovog, ono neće
imati dubokog korijenja
i neće uspostaviti jedan čvrst
temelj.
  • 4 Čak i ako, za jedno vrijeme, ono
pusti grane,
loše osigurano, bit će uzdrmano
vjetrom
i iščupano vihorom.
  • 5 Njegove grane bit će
polomljene prije roka,
njihov plod bit će izgubljen,
prezelen za biti pojeden
i potpuno bezvrijedan.
  • 6 Jer djeca rođena
iz sna krivaca
svjedoče, za vrijeme jedne istrage,
o nastranosti roditelja[15].
  • 7 Jedan pravednik, naprotiv, čak i ako
umre prije starosti, upoznat će
spokoj.
  • 8 Jer starost cijenjena nije
ona iz visoke dobi,
ona se ne mjeri brojem godina.
  • 9 Mudrost zauzima mjesto bijelih
kosa za čovjeka,
doba starosti, to je jedan
život bez mrlje.
  • 10 Postao prijatan Bogu, on je bio
ljubljen,
i, kako on življaše među
grješnicima,
on bijaše odnesen drugdje[16].
  • 11 On je bio uzet iz straha da zlo
ne promijeni njegovu presudu
ili da lukavost ne zavede njegovu
dušu.
  • 12 Jer opčinjenost ispraznostima
zamrači istinske vrijednosti
i vrtlog žudnje uzdrma duh bez
lobe.
  • 13 Stigavši do savršenstva za kratko
vrijeme, on je dosegao puninu
jednog dugog života.
  • 14 Njegova je duša godila Gospodu
i to je ono zašto se ona požurila
izići[17] iz jednog izopačenog mjesta.
Ljudi su vidjeli i nisu razumjeli,
oni nisu unijeli u duh tu tajnu:
  • 15 da on ima milosti i milosrđa
za svoje izabranike,
i da će posredovati u korist
svojih *svetaca.
  • 16 Smrt pravednika osuđuje
nadživljavanje bezbožnika,
a mladost prerano završena,
dugu starost nepravednikovu.
  • 17 Oni će dakle vidjeti smrt čestitoga,
ne razumijevajući to što je htio
za njega Gospod
i zašto ga je stavio na sigurno.
  • 18 Oni će vidjeti i imat će samo
prijezir,
ali Gospod će se nasmijati njima.
  • 19 Potom će oni postati jedan gadni
lješ,
jedan vječni predmet srama
među mrtvima;
on će njih sunovratiti, a da oni ni
riječ ne mogu izgovoriti, prvo
glavu,
on će njih protresti sve do temelja
njihovih,
i oni će ostati na ugaru
sve do samog kraja;
oni će biti u bolovima
i sjećanje će na njih propasti.
  • 20 Kad se bude pravio račun o njiho-
vim grijesima, oni će doći
prestrašeni,
a njihovi zločini dići će se protiv
njih da ih optuže.
  • 5 1 Tad pravednik stajat će
uspravno,
s jednim lijepim pouzdanjem,
licem prema onima koji ga tlače
i koji preziru napore njegove.
  • 2 U pogledu na njega, oni će biti
uzdrmani jednim groznim strahom,
iznenađeni što ga vide spašenog
protivno svakom očekivanju.
  • 3 Oni će govoriti međusobno, puni
grižnje
i uzdišući , kratkog daha:
  • 4 ” To je onaj kojeg nekada
izrugivasmo
i od kojeg učinismo predmet
poruge.
Bezumnici, mi smo sudili njegov
život ludošću jednom
a njegovu smrt obeščašćujućom.
  • 5 Kako je on dakle bio primljen
u broj sinova Božjih
i dijeli li on sudbinu svetih[18]
  • 6 Tako smo mi zalutali daleko s puta
istine, svjetlost pravde nije nas
osvijetlila
a sunce se nije diglo za nas.
  • 7 Mi smo išli sve do gađenja
stazama nepravde
i sve do prokletstva,
prošli pustinje bez tragova,
ali mi ne upoznasmo puta
Gospodnjeg.
  • 8 Čemu je poslužila naša drskost?
Što nam je donijelo bogatstvo
kojim smo se hvalisali?
  • 9 Sve to je iščeznulo kao sjena,
kao jedna poruka donesena u trku.
  • 10 Kao jedna lađa koja tone u valu
uzburkanom,
koja ne može pronaći traga
prolaska svojeg
ili brazdu svoje kobilice u valovlju;
  • 11 još i kao ptica koja leti
zrakom
i ne ostavlja od svog prolaska
nikakvu uočljivu oznaku,
jer zrak lagani, udaran udarcima
pera,
rascijepljen moćnim zamasima
krila
koja tuku, prijeđen je
a da se tu ne nađe potom
nikakva znaka prolaska njegovog;
  • 12 poput kakve strijele izbačene
prema cilju,
kad zrak razderan vraća se odmah
k sebi samom,
tako da se ne zna putanja koja je
slijeđena;
  • 13 tako smo i mi sami, jedva rođeni,
nestali
i nismo mogli pokazati nikakva
traga vrline;
mi smo se potrošili u bludu.“
  • 14 Da, nada bezbožnika je jednaka
pljevi odnesenoj vjetrom ,
ili laganoj pjeni koju raznosi
oluja,
on se raspe kao dim u vjetru,
on iščezne ka sjećanje na
prolaznog gosta.
  • 15 Ali pravednici žive zauvijek;
njihova plaća ovisi o Gospodu
i Sve-Višnji preuzima skrb o njima.
  • 16 Tako će oni primiti sjajno
kraljevstvo
i krunu raskošnu iz ruke
Gospodove.
Jer, svojom desnicom, on će
njih zaštititi,
i svojom rukom, njih pokriti.
  • 17 On će uzeti kao oklop svoju
osvetničku gorljivost
i naoružati stvorenje za kazniti
svoje neprijatelje.
  • 18 Kao oklop, on će ogrnuti pravdu,
kao kacigu, on će staviti
suđenje bez priziva.
  • 19 On će uzeti svoju *svetost
nepobjedivu za štit,
  • 20 kao mač, on će naoštriti svoj
neumoljivi gnjev
i svemir će doći vojevati
s njim protiv bezumnika.
  • 21 Kao kakve dobro naciljane strijele,
munje će poći
i iz oblaka, kao jedan luk snažno
napet, jurnut će prema cilju.
  • 22 Bacač kamena izbacivat će tuče
pune gnjeva,
vode morske razularit će se
protiv njih
a rijeke će ih potapati bez milosti.
  • 23 Jedan će se dah moći podići
protiv njih
i kao oluja njih će raspršiti.
Nepravda će od cijele zemlje
načiniti jednu pustinju,
zločinstvo će oboriti
prijestol moćnika.
  • 6 1 No dakle, kraljevi, slušajte i
shvatite,
pustite se poučiti, vi čija se sudbena
oblast proteže na svu zemlju.
  • 2 Priklonite uho, vi koji gospodujete
nad mnoštvima,
i koji ste tako ponosni množinom
svojih naroda:
  • 3 vi ste od Gospoda primili svoju
vlast,
od Sve-Višnjeg, vašu državnost,
i on je taj koji će ispitati vaša djela
i istražiti vaše naume,
  • 4 ako vi, ministri njegova kraljevstva,
niste sudili prema pravdi,
ni poštovali zakon,
ni postupali po volji Božjoj.
  • 5 Na iznenadan i strahovit način
on će iskrsnuti pred vama,
jer jedno strogo suđenje
vrši se protiv velikaša.
  • 6 Mali, on, oprostiv je
i dostojan samilosti,
ali moćnici bit će
ispitani krepko.
  • 7 Vladar svih neće ustuknuti
ni pred kim
i neće voditi računa o
veličini njegovoj:
on je stvorio malog kao i
velikog
i njegova promisao ista je
za sve.
  • 8 Ali jakima jedna stroga
istraga je pripremljena.
  • 9 To dakle k vama, o prinčevi,
idu riječi moje,
da biste naučili Mudrost
i da ne biste posrnuli.
  • 10 Oni koji budu pazili kao sveci
svete zakone bit će priznati
*svetima,
a oni koji u njima budu poučeni
pronaći će jednu zaštitu.
  • 11 Dakle budite požudni za mojim
riječima,
žudite ih gorljivo i
bit ćete poučeni.
  • 12 Mudrost sija i ne vene,
ona se dopušta lako vidjeti
onima koji ju vole
i pronaći onima koji ju traže.
  • 13 Ona prednjači onima koji ju žude,
dajući se prva spoznati.
  • 14 Tko rano krene k njoj neće
zamoriti:
on će ju naći sjedjeti na vratima
svojim.
  • 15 Zauzeti se strasno za nju, to je
savršenstvo rasuđivanja.
I tko bude bdio zbog nje bit će
uskoro bez brige,
  • 16 jer, sa svoje strane, ona kruži u
potrazi za onima koji su je dostojni,
ona im se pokazuje dobrovoljno
na putovima njihovim[19]
i, u svakoj od njihovih misli,
  • 17 Početak Mudrosti, to je istinska
želja da se bude poučen od nje,
  • 18 htjeti biti poučen, to je
voljeti ju, to je čuvati njene
zakone, to je biti zaštićen od
nepotkupljivosti,
  • 19 a nepotkupljivost čini bliskim
Bogu.
  • 20 Tako želja Mudrosti uzdiže sve do
kraljevstva[20].
  • 21 Ako dakle vi, prinčevi naroda,
uživate u prijestoljima i žezlima,
odajte počast Mudrosti i vladat ćete
zauvijek.
  • 22 Ali što je to Mudrost i koje je njeno
podrijetlo? Ja ću vam to oglasiti,
a da vam ne skrivam tajnu[21].
Ja ću ići ti sve do načela njenog po-
stojanja,
izložit ć na svjetlo danje spoznaju
njene stvarnosti;
ja zasigurno neću proći pokraj
istine
  • 23 niti ću krstariti ikada sa žudnjom
koja sažiže
jer ona isključuje svako
sudjelovanje u Mudrosti.
  • 24 Mnoštvo mudraca, naprotiv,
osigurava spasenje svijeta,
i jedan mudar kralj, dobrobit
naroda svoga.
  • 25 Tako, pustite se poučiti mojim
riječima i vi ćete tu pronaći
korist.
  • 7 1 I ja sam također[22] jedan smrtan
čovjek, jednak svima, potomak
prvoga koji bi izdjeljan od zemlje.
U trbuhu jedne majke, ja sam
bio izdjeljan u mesu,
  • 2 tijekom deset mjeseci[23], uzevši
stojnost u krvi s počelom u sjemenu
čovjekovom i ugodnosti koju
prati san.
  • 3 Ja također, od svog rođenja,
udišem zrak koji nam je zajednički
i pao sam na zemlju gdje patimo
jednako:
kao što je to svima, moj prvi krik
bi od plačeva.
  • 4 Ja sam bio podignut u svojim
povojima,
u sred skrbi.
  • 5 Ni jedan kralj nije počeo drugačije
postojanje.
  • 6 Za sve, ima samo jedan način ući u
život kao i izići iz njeg'.
  • 7 Također, ja sam molio i rasuđivanje
mi je bilo dano,
ja sam preklinjao i duh Mudrosti
došao je u mene.
  • 8 Ja sam ju pretpostavljao žezlima
i prijestoljima,
pokraj nje, ja sam bogatstvo
držao bezvrijednim;
  • 9 ja ju nisam primjeravao
dragocjenom kamenju
jer sve zlato svijeta , nasuprot njoj,
bilo bi samo malo pijeska
a srebro, pred njom,
činilo bi se blatom.
  • 10 Više no zdravlje i ljepotu ja ju
voljah,
i odlučih ju imati za svjetlost,
jer njeno svjetlo ne poznaje
slabljenje.
  • 11 Ali s njom, ona mi je donijela sva
dobra najednom,
ona držaše u svojim rukama
jedno neizračunjljivo bogatstvo.
  • 12 Ja sam koristio sva ta dobra,
upoznajući ih upravljene Mudrošću;
ipak ja ne saznah tko joj ipak bijaše
tvorcem.
  • 13 Sve što ja prostodušno naučih, ja to
bez suzdržljivosti priopćih ,
ja ne prešutah bogatstva njenog.
  • 14 Jer ona je za ljude
jedna neiscrpiva riznica.
Oni koji su ju koristili
zadobili su prijateljstvo Boga,
preporučeni njemu po darovima
koji potječu iz odgajanja.
  • 15 Nek' Bog mi dodijeli govoriti
razumno
i začinjati misli dostojne
primljenih darova,
jer on je taj koji vodi Mudrost
i upravlja mudrima.
  • 16 On drži u svojoj vlasti
i nas i naše riječi,
sve znanje i svu znanost
o postupcima.
  • 17 Tako mi je dao jednu točnu
spoznaju stvarnosti.
On me upoznao s ustrojem
svemira i djelatnosti čestica[24],
  • 18 s početkom, krajem i sredinom
vremena,
sunčevim mijenama i
izmjenama vremena,
  • 19 godišnjih doba i položajima
nebeskih tijela,
  • 20 narav životinja i ćud
divljih zvijeri,
silni podstrek duhova i
misli ljudskih,
raznovrsnosti biljaka i
svojstva korijenja.
  • 21 Svu vidljivu i skrivenu stvarnost ,
ja sam ju upoznao,
jer tvorac svemira,
Mudrost, poučio me.
  • 22 Jer ima u njoj jedan duh
uman, *svet,
jedinstven, mnogostruk,
istančan, pokretan,
razgovijetan, bez mrlje,
jasan, neizmjenjiv,
ljubitelj dobra, brižljiv,
  • 23 neovisan, dobrohotan, prijatelj
čovjekov,
odlučan, pouzdan, spokojan,
koji može sve, nadzire sve,
i prozire sve duhove,
umne, čiste, tankoćutne.
  • 24 Tako je Mudrost pokretljivija od
bilo kakvog kretanja,
zbog svoje čistoće, ona prodire
i prolazi sve.
  • 25 Ona je jedno istjecanje Božje
moći,
jedno čisto zračenje slave
Sve-Mogućeg;
to je zbog čega nikakva prljavština
ne ušulja se u nju.
  • 26 Ona je jedan odsjaj vječne
svjetlosti
jedno ogledalo bez mrlje djelatnosti
Božje
i jedna slika njegove dobrote.
  • 27 Kao što je ona jedinstvena, ona
može sve;
ostajući u sebi samoj,
ona obnavlja svemir i,
uzduž doba, ona prolazi u
dušama svetih da bi stvorila
prijatelje Božje
i *proroke.
  • 28 Jer su od Boga ljubljeni
samo oni koji dijele prijateljstvo
Mudrosti.
  • 29 Ona je blistavija od sunca
i nadilazi sva sazviježđa.
Prispodobljena svjetlosti, njena
nadmoć zasljepljuje:
  • 30 noć nasljeduje svjetlost,
ali zlo ne može prevladati
nad Mudrošću.
  • 8 1 Ona se proteže silovito s jednog
na drugi kraj svijeta,
ona dobrotom ravna svemirom.
  • 2 Ona je ta koju sam ja volio i tražio
od svoje mladosti,
ja sam je tražio za učiniti ju mojom
nevjestom
i ja sam postao ljubavnik njene
ljepote.
  • 3 Njena slava zamračuje plemenitost,
jer ona dijeli život Božji
i vladar svemira nju voli.
  • 4 Uvedena u samo znanje Božje,
ona odlučuje o njegovim djelima.
  • 5 A ako je bogatstvo jedno žuđeno
dobro u životu,
što to ima bogatije od Mudrosti,
tvorca svih stvari?
  • 6 Ako je naš razum djelotvoran,
tvorac bića nije li to više?
  • 7 Voli li se pravičnost?
Vrline su plod njenih
radnji,
jer ona poučava umjerenost i
razboritost,
pravdu i smjelost,
i nema ničeg ljudima korisnijeg
u životu.
  • 8 Želi li se još okoristiti jednim
dugotrajnim iskustvom?
Ona poznaje prošlost i pogađa
budućnost,
ona zna protumačiti izreke i riješiti
zagonetke, ona predviđa znakove
i čuda, trenutke i pogodno vrijeme[25].
  • 9 Ja odlučih dakle od nje napraviti
pratiteljicu mojeg života
znajući da će ona biti moj pouzdani
savjetnik,
moja okrjepa u brigama i tuzi.
  • 10 Zahvaljujući njoj, govorah sebi,
bit ću slavan u mnoštvu
i, iako mlad, uživat ću poštovanje
staraca.
  • 11 Držat će me pronicljivim u vršenju
pravde i prinčevi preda mnom,
bit će opčinjeni.
  • 12 Ako budem šutao, oni će čekati;
ako budem govorio, oni će se činiti
pažljivim,
a ako se moja besjeda produlji,
oni će staviti ruku na usta svoja[26].
  • 13 Ja ću dobiti, zahvaljujući njoj,
besmrtnost i ostavit ću
potomstvu jednu vječnu uspomenu.
  • 14 Ja ću vladati pučanstvima, narodi
bit će meni podvrgnuti.
  • 15 Na samo spominjanje mog imena
strašne će vladare spopadati strah;
ja ću se pokazati dobrim u mnoštvu
i smion u ratu.
  • 16 Kad se vratim k sebi, odmarat ću se
uz nju,
jer njeno društvo ne uzrokuje
nikakve gorčine,
ni njena prisnost tuge;
već samu ugodnost i radost.
  • 17 Razmislivši tako u sebi shvativši u
srcu svom
da srodstvo s Mudrošću
osigurava besmrtnost,
  • 18 da njena nježnost priskrbljuje
uzvišeno radovanje,
radovi njenih ruku,
jedno neiscrpivo bogatstvo,
njeno postojano druženje,
jedan mudar sud,
i priopćavanje njenih riječi,
glasovitost,
ja sa svih strana tražah kako
nju za nevjestu uzeti.
  • 19 Bijah sigurno rođen dobrim
djetetom, pa primih dobru dušu;
  • 20 ili radije, budući dobrim, ja
dospjeh u jedno tijelo bez
prljavština.
  • 21 Ipak ja znadoh da neću dobiti
mudrost drugačije nego po daru
Božjem a prepoznati od koga ovise
dobročinstva, bijaše još jedna
kušnja rasuđivanju -,
ja se okrenuh dakle prema Gospodu
i moljah govoreći iz sveg svog
srca:
(usp. 1 Krlj 3.6-9)
  • 9 1 Bože otaca[27] i Gospode
milosrdni koji si stvorio svemir
svojom riječju,
  • 2 odgojio čovjeka svojom Mudrošću
da gospoduje nad stvorovima poz-
vanim od tebe u postojanje,
  • 3 da vlada svijetom s pobožnošću
i pravdom,
i vrši svoje suđenje s pravednošću
duše,
  • 4 daj mi Mudrost koja dijeli
prijestolje tvoje
i ne isključuj me iz broja svoje
djece.
  • 5 Pogledaj, ja sam tvoj sluga i sin
sluškinje tvoje,
jedan čovjek slab i čiji je život
kratak,
jako lišen lakog shvaćanja
prava i zakona.
  • 6 Osim toga, bude li netko među
sinovima ljudskim[28],
bez mudrosti koja dolazi od tebe,
on će biti smatran ništavnim.
  • 7 Ti si taj koji me uzeo za biti
kraljem tvom narodu,
sucem sinovima tvojim i kćerima
tvojim[29].
  • 8 Ti si mi zapovjedio izgraditi jedan
Templ na tvojoj svetoj planini i
jedan *oltar u gradu gdje si ti
postavio svoje boravište,
po ugledu na sveti šator koji si ti
pripravio od početka[30].
  • 9 Uz tebe drži se Mudrost
koja poznaje tvoja djela,
i koja bijaše nazočna dok
ti stvaraše svijet.
Ona znade što je ugodno u
očima tvojim,
što je pravedno prema tvojim
zapovijedima.
  • 10 Svedi ju s nebesa
svetih,
s prijestolja svoje slave,
udostoji se poslati ju,
da ona trudi se uz mene
i da ja znadem ono što tebi
prija.
  • 11 Ona koja zna i razumije sve,
ona će me voditi umjerenim
u mojem ponašanju
i štitit će me ona slavom
svojom.
  • 12 Tako moja će djela moći biti
prihvaćena,
ja ću suditi tvoj narod
s pravednošću
i bit ću dostojan prijestolja
oca svoga.
  • 13 Koji bi čovjek mogao saznati
volju Božju?
Tko bi dakle mogao bi sebi stvoriti
jednu predstavu o nakanama
Gospodovim?
  • 14 Misli smrtnika neodlučne su,
privremena, naša razmišljanja.
  • 15 Tijelo, podvrgnuto raspadljivosti,
opterećuje dušu,
ovoj od zemlje jedan je teret
za duh izazivan guran u svim
pravcima.
  • 16 Mučimo se predstaviti sebi
zemaljske stvari,
čak i ono što nam je na dohvatu,
mi otkrivamo uz napor.
A činjenice nebeske, tko je
njih istražio?
  • 17 A tvoju volju, tko bi nju dakle
upoznao, da ti sam ne bijaše
podario Mudrost i poslao odozgo
svoj sveti duh?
  • 18 Tako biše ispravljeni putovi zemaljski[31],
ljudi biše poučeni onome što tebi
prija
i spašeni Mudrošću.
  • 10 1 Njome, prvi stvoreni[32],
otac svijeta,
bi čuvan s brigom nakon što
bi stvoren kao samac.
Potom ona ga istrgnu njegovom
vlastitom prijestupu
  • 2 i dade mu snagu svladati sve[33].
  • 3 Ali nepravedni čovjek[34] koji se
okrenu od nje gnjevom svojim
propade u svom bratoubilačkom
bijesu.
  • 4 Zemlja ponovo prekrivena, zbog
njega
potopom bi opet spašena
Mudrošću,
koja vodiše pravednika na jednom
običnom drvetu.
  • 5 I dok narodi, jednodušni u zlu,
biše zbunjeni,
to ona bi koja prepozna
pravednika[35],
sačuva ga besprijekornim
pred Bogom
i dopusti mu biti jačim
no njegova ljubav spram svog
djeteta.
  • 6 Isto, dok bezbožnici propadaše,
ona oslobodi pravednika[36]
bježećeg pred vatrom koja se
obori na pet gradova.
  • 7 Kao svjedoci njihove izopačenosti
postoje još uvijek jedna sasušena
i dimeća zemlja,
biljke čiji plodovi ne zrije kad
im je vrijeme,
i jedan stub od soli uspravljen
u spomen na jednu nevjernu dušu[37].
  • 8 Oni koji su prezreli Mudrost
ne samo da su postali nesposobnim
raspoznati dobro,
već su još ostavili i potomstvu
jednu uspomenu na svoju ludost,
da ne bi, u svojim grijesima, oni
sami mogli ostati skriveni.
  • 9 Ali mudrost je oslobodila svoje
sluge njihovih kušnji.
  • 10 Pravednik koji bježaše gnjevu
svojeg brata,
ona ga povede pravim putovima;
ona njemu pokaza kraljevstvo
Božje
i dade mu spoznaju o
svetim činjenicama;
ona mu dade napredovati
u sred njegovih napora
i umnoži plod njegovih trudova[38];
  • 11 ona mu pomože protiv pohlepe
izrabljivača i završi obogativši ga;
  • 12 ona ga sačuva od njegovih
neprijatelja i zaštiti od zategnutih
zamki;
ona čak presudi jedan teški boj
u njegovu korist
da bi on znao da je pobožnost
najsvetija od svega.
  • 13 Ona čak ne napusti pravednika ni
koji bi prodan[39],
već ga istrgnu iz grijeha;
  • 14 ona siđe s njim u jamu
i ne ostavi ga u njegovim
lancima
prije no što mu je pribavila
kraljevsko žezlo
i vlast nad onima
koji bijahu gospodarima njegovim;
na taj način ona dokaza laži
njegovih klevetnika
i dodjelu njemu jednu vječnu
slavu.
  • 15 Njome *sveti narod,
besprijekorne loze,
bi oslobođen od jedno
naroda ugnjetavača.
  • 16 Ona uđe u dušu jednom
sluzi Gospodovom
i suprotstavi se kraljevima straš-
nim po čudima i znakovima[40].
  • 17 Ona predade svetima plaću za
njihove teške radove,
ona ih vodiše jednom
iznenađujućom cestom
i postade za njih jedno
sklonište danju,
jedno plamsanje zvijezda
tijekom noći[41].
  • 18 Ona im dade pješice prijeći
Crveno More,
ona ih provede kroz
ogromne vode.
  • 19 Ali njihovi neprijatelji, njih ona
proguta, potom u kovitlanju
ona ih baci na dno ponora;
  • 20 to je ono zbog čega pravednici
oplijeniše bezbožnike.
Oni opjevaše, Gospode, tvoje
ime sveto
i zajedno proslaviše tvoju
ruku koja ih bijaše obranila[42].
  • 21 Jer mudrost otvori usta
nijemima
i razveza jezik najmanjima.
  • 11 1 Ona čini uspješnim njihove
poduhvate zahvaljujući jednom
svetom proroku[43].
  • 2 Oni pređoše jednu nenastanjenu
pustinju
i postaviše svoje šatore
u mjestima nikad gaženim;
  • 3 oni se suprotstaviše neprijateljima
i odbiše protivnike.
  • 4 Oni trpješe žeđ i oni te zazivaše;
tada jedna strma stijena njima
dade vodu,
jedan tvrdi kamen ugasi njihovu
žed[44].
  • 5 Tako same činjenice koje bijahu
služile za kazniti njihove
neprijatelje
postadoše za njih jedno
dobročinstvo u njihovoj nevolji.
  • 6 Umjesto neprestanog istjecanja
jedne rijeke
uzmućene blatnom krvi[45]
  • 7 u kazni zapovijedi čedomorstva[46],
ti si njima dao, protivno svakom
nadanju, jednu bujnu vodu,
  • 8 nakon što si ti njima pokazao
tada kroz pretrpljenu žeđ
kako si kaznio njihove neprijatelje.
  • 9 Naime, kroz to iskušenje,
iako ukoreni milosrdno,
oni znađaše kakve nevolje
pretrpješe bezbožnici suđeni s
gnjevom.
  • 10 Tvoji, ti si ih stavio na kušnju
kao otac koji upozorava,
ali onima[47], ti si tražio račun kao
strogi kralj koji kažnjava.
  • 11 Daleko koliko blizu tvoji,
oni trpješe jednako:
  • 12 jedna dvostruka tuga njih zahvati[78]
s uzdisanjem na sjećanje prošlosti,
  • 13 jer doznavši da putem samog
sredstva njihovog kažnjavanja
drugi bijahu bili poduprti,
oni oćutiše posredovanje
Gospodovo.
  • 14 Onaj kojeg bijahu nekada
odbacili
razgolićujući ga, potom otpuštali uz
ruganje,
ispuni ih strahom u vrijeme
događaja[49]
jer bijahu trpjeli žeđ drukčije no
pravednici.
  • 15 I zbog glupi misli nadahnutih
njihovom nepravdom,
što ih zavede sve do vršenja jednog
bogoslužja reptilima bez razuma
i nakaznim zvijerima,
ti njima posla za kaznu
jedno mnoštvo bezumnih životi-
nja[50],
  • 16 da znaju da su kažnjeni po onome
što su zgriješili.
  • 17 Ona nije bila spriječena, tvoja
ruka sve-moćna,
ona koja je stvorila svijet od
jedne bezoblične tvari, za poslati
protiv njih jedno mnoštvo okrutnih
medvjeda,
  • 18 ili nepoznatih čudovišta namjerno
stvorenih, punih bijesa
i sposoban ispuhnuti jedan ognjeni
dah,
ili raspirivati jedan kužni dim,
ili iz očiju svojih izbacivati
strašne munje;
  • 19 ne samo da je njihova opakost
mogla uništiti njih jednim jedinim
udarcem,
već njihov izgled bijaše dovoljan
da učini da budu uništeni užasom.
  • 20 Uostalom, čak i bez tih zvijeri,
oni su mogli biti oboreni jednim
jedinim dahom,
progonjeni pravdom
i raspršeni dahom tvoje moći;
ali ti si sve rasporedio
po mjeri, broju i težini.
  • 21 Tvoj velika snaga uvijek ti je na
raspolaganju,
i tko će odoljeti snazi tvoje ruke?
  • 22 Da, cijeli svijet je pred tobom
kao najmanja težina
koja zaljulja jednu vagu,
kao kaplja rose jutarnje
koja klizi k zemlji.
  • 23 Ali ti si se smilovao svima
jer ti možeš sve,
i ti okrećeš oči od grijehova
ljudskih
da ih privedeš pokajanju.
  • 24 Ti voliš sva bića
i ne mrziš ni jedno od svojih djela:
da si mrzio i jedno od njih
ti ga ne bi ni stvorio.
  • 25 I kako jedno biće moglo bi opstati
da ti, to nisi htio,
ili da li bi ono bilo sačuvano
a da nije bilo prizvano od tebe.
  • 26 Ti njih sve pošteđuješ, jer oni su
tvoji, Gospodaru koji voliš život,
  • ’’’12’’’ 1 i tvoj nepotkupljivi duh
je u svima bićima.
  • 2 Također ti postupno koriš krivce
i upozoravaš ih , podsjećajući ih
u čemu oni griješe
da bi se odrekli zla i
da bi povjerovali u tebe, Gospode.
  • 3 I bi tako za nekadašnje stanovnike[51]
svete zemlje
  • 4 koje si ti zamrzio zbog
njihovim omraženih ponašanja:
djela mađije, bezbožničkih obreda,
  • 5 nemilosrdnog ubijanja djece,
gozbi mesa i krvi ljudske
gdje se jede sve do utrobe;
te istinske upućenike iznenađene
u sred pijanke,
  • 6 te roditelje ubojice bića bez
obrane,
ti si htio njih uništiti
rukom naših otaca,
  • 7 da bi on primila jednu dostojnu
naseobinu djece Božje,
ta zemlja koja ti je draga
između svih.
  • 8 Ipak, čak i oni tamo, ti si i njih
poštedio jer ostadoše ljudi
i ti si poslao
kao preteče svojoj vojsci ose
koje ih istrijebiše malo po malo.
  • 9 Doista, ti bi mogao u jednoj bitki
izručiti bezbožnike u ruke pravednicima,
ili ih opet uništiti u jedan mah
strašnim životinjama ili jednom
britkom riječju.
  • 10 Ali vršeći postupno svoju pravdu
ti nudiš jednu priliku za
pokajanje,
a da se ipak ne zna da njihova
narav bijaše pokvarena,
njihova izopačenost urođena,
i da njihova duševnost nikad se
neće promijeniti;
  • 11 jer to bijaše jedna loza prokleta
od početka.
To nije više iz straha
od nekoga što si ti njima ponudio
nekažnjenost zbog grijeha
njihovih.
  • 12 Tko će se dakle usuditi tebi reći:
Što ti to činiš?
Tko će se suprotstaviti tvojoj
Odluci?
Tko će tebe pozvati na sud za
uništenje naroda kojeg si ti
sam stvorio?
Tko će doći posvjedočiti protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?
  • 13 Nema Boga osim tebe,
koji preuzima skrb o svemu,
kojem bi ti trebao dokazivati
da ti nisi sudio nepravedno.
  • 14 Nema više ni kralja ni vladara
koji može tebe izazivati za braniti
one koje si ti kaznio.
  • 15 Budući da si ti pravedan, ti pravedno
vladaš svemirom,
i osuditi jednog čovjeka koji ne
zaslužuje biti kažnjen čini tise
nespojivo s tvojom moći.
  • 16 Jer tvoja snaga je izvor tvoje
pravde
i tvoje gospodstvo nad svim čini da
koristiš blagost spram svih.
  • 17 On pokazuje svoju snagu, onaj
čija potpuna vlast bude dovedena
u sumnju,
i on posrami osornost onih istih
koji priznaju tu vlast[52].
  • 18 Ali ti koji svladavaš svoju snagu,
ti sudiš spokojno,
i ti upravljaš s toliko obzira.
Moć djelovanja je tebi na
raspolaganju kad godi ti to
ushtjedneš
  • 19 Postupajući tako ti si kazao
svojem narodu
da pravda mora biti prijatelj
ljudima
i ti si ispunio sinove svoje[53]
nadom
jer im ti nudiš da se pokaju
za grijehe.
  • 20 Ako si ti kaznio neprijatelje
tvoje djece i ljudi posvećenih
smrti s jednom takvom skrbi
za oprost grijeha,
dajući im vrijeme i priliku
da se odreknu zla,
  • 21 s koliko više obazrivosti
si ti sudio sinove svoje,
nakon što si ponudio njihovim
očevima[54] prisege i *saveze s
predivnim obećanjima.
  • 22 Tako, za nas odgojiti, ti bičuješ
naše neprijatelje s umjerenošću,
da bismo mi mislili na tvoju
dobrotu kad mi budemo sudili,
i da bismo mi računali na tvoje
milosrđe kad ti nas sudiš.
  • 23 Evo zašto one koji su u svojoj
ludosti vodili jedan nepravedan
život,
ti si mučio njihovim vlastitim
ogavnostima.
  • 24 Naime, oni su lutali s one strane
putova zastranjenja:
oni smatrahu bogovima najgroznije
i najprezrenije od životinja,
dopuštajući se prevariti kao mala
djeca lišena razuma.
  • 25 Tada kao nerazumnoj djeci ti si
njima poslao jednu kaznu da se
nasprdaš.
  • 26 Ali oni koji nisu razumjeli te kazne
za djecu pretrpjet će jedno suđenje
dostojno Boga.
  • 27 Ogorčeni tim zvijerima koje su
im dale da se pate
i vidjevši se kažnjenima od onih
koje su držali bogovima,
oni doživljavanjem prepoznaše
istinskog Boga kojeg nekada
odbiše spoznati.
Iz tog razloga vrhovna presuda[55]
obori se na njih.
  • 13 1 Tašti su svi oni, ljudi po
prirodi, kod kojih neznanje o Bogu
se smjestila:
počev od vidljivih dobara,
oni nisu bili sposobni prepoznati
Onoga koji jest,
ništa više nisu oni prepoznali
Stvoritelja promatrajući njegova
djela.
  • 2 Ali to je vatra, dah ili
lagani vjetar,
zvjezdani ciklusi ili nemilosrdne
vode,
ili svjetlila nebeska koji uređuju
putanju svijeta, koje su oni
uzeli za bogove.
  • 3 Jesu li oni zavedeni njihovom
ljepotom kad njih uvažavaju
kao bogove,
kad znaju koliko im je Gospodar
tih stvari nadmoćan,
jer Onaj koji je počelo ljepote
njih je stvorio.
  • 4 Jesu li oni zaslijepljeni njihovom
moći
i njihovom uspješnošću,
da razumiju počev od tih činjenica
koliko je više moćan
onaj koji ih je načinio.
  • 5 Jer veličina i ljepota
stvorenja
navode kroz sličnost uočiti
njihovog Stvoritelja.
  • 6 Međutim ti ljudi zaslužuju
jedan gori ukor:
možda su oni zavedeni samo u
načinu traženja Boga i volje da ga
nađu.
  • 7 Uronjeni u njegova djela, oni
ispituju i popuštaju tada pojavnosti,
jer lijep je prizor svijeta!
  • 8 Ipak čak ni oni nisu oprostivi za
toliko.
  • 9 Ako su postali dovoljno znalci za
moći pretpostaviti vječni tijek
stvari, kako nisu prije toga
otkrili njihovog Gospodara?
  • 10 Ali jadnici, sa svojim ufanjem
stavljenim u beživotne predmete,
one koje su nazvali bogovima
djela ljudskih ruku od zlata i
srebra umjetnički izrađena
i koja predstavljaju živa bića,
ili jedan nekorisni kamen
obrađen drevnom rukom.
  • 11 Tako još taj drvosječa koji je
ispilao jedno lako prenosivo drvo.
On je vješto ogulio svu koru,
obradio ga kako treba
i izradio jedno sredstvo
namijenjeno životnim potrebama.
  • 12 Što se tiče otpadaka njegovog rada,
on ih spaljuje za pripraviti
svoju hranu, i on se nasićuje;
  • 13 ostaje jedan otpad koji ne može
služiti ničemu,
jer to je jedno drvo svijeno i
kvrgavo:
on ga uzima, oblikuje za svoju
dokolicu,
reže ga upoznavajući trenutke
opuštanja
i čini ga predstavom jedne
čovjekove slike
  • 14 ili ga čini sličnim jednoj
ružnoj zvijeri,
nakon što ga je premazao
rumenilom, naličio njegovo lice
crvenim i prekrio sve svoje
mrlje.
  • 15 On mu uređuje jedno podesno
boravište,
smješta ga u zid i pričvršćuje
željezom:
*16 on ga je dakle obazrivo uzeo
da ne bi pao,
znajući ga nesposobnim
samom sebi pomoći,
jer to je jedna slika koja
traži pomoć sebi.
  • 17 Ali kad on moli za posjedovati
dobra, svadbu ili djecu,
on ne porumeni obraćajući
se tim predmetima bez života;
za zdravlje on zaziva ono što je
bez snage,
  • 18 za život on preklinje ono
što je samo mrtvo,
za svoju zaštitu on preklinje
ono što nije od nikakve
pomoći,
za svoja putovanja, ono što je
nesposobno načiniti jedan jedini
korak,
  • 19 a za svoja životna sredstva ,
svoj rad i uspjeh svojih ruku,
on traži jednu snažnu pomoć
u ruku bez snage.
  • 14 1 Onaj drugi ide graditi,
spremajući se proći kroz okrutne
valove,
i on zaziva jedno drvo[56] crvotočnije
od lađe koja ga odnosi.
  • 2 Jer onaj bijaše začet u želji da
osvoji blaga i i napravljen po
mudrosti zanatlije.
  • 3 Ali to je tvoja promisao, o Oče,
koja drži krmu:
ti si označio jedan put
na moru,
jednu pouzdanu stazu
između valova,
  • 4 pokazujući njome kako ti možeš
spasiti od svake opasnosti,
čak i ako se iziđe na more bez
ikakvog iskustva.
  • 5 Ti nećeš da djela tvoje Mudrosti
ostanu neunosna,
zato ljudi povjeravaju svoje
živote jednom malenom drvetu[57]
i zato su mogli prijeći uzburkano
more na splavi izbjegavši svakoj
opasnosti.
  • 6 Tako, u počecima, kad su propadali
osioni divovi, nada svijeta se
skrila na jednu splav
i, usmjerena tvojom rukom,
spasila za budućnost jedno sjeme
pokoljenja[58].
  • 7 Blagoslovljeno je drvo postalo
sredstvom tvoje pravde!
  • 8 Ali proklet idol napravljeni,
on i njegov tvorac,
ovaj zato što ga je napravio,
a onaj, jedna propadljiva stvar,
što je bila
nazvana bogom.
  • 9 Jer Bog mrzi jednako bezbožnika
i njegovo djelo,
  • 10 i djelo bit će kažnjeno s njegovim
tvorcem.
  • 11 Da, božansko uplitanje
protegnut će se
na idole neznabožaca, jer oni su
jedna gnusoba u stvaranju Božjem,
jedna sablazan za duše ljudske,
jedna zamka pod stopama
bezumnika.
  • 12 U početku te prostitucije[59], ima
jedna namisao izradbe slika,
i njihovo otkriće je odvuklo
u iskvarenost života.
  • 13 Oni ne postojahu u početku
kao što neće postojati
ni beskrajno.
  • 14 Zbog površnog prosuđivanja ljudi
oni su učinili njihov ulazak
u svijet,
isto tako jedan nagli
svršetak bio im je dosuđen.
  • 15 Ožalošćen jednom preranom
žalošću, jedan otac
dao je načiniti sliku svog
djeteta iznenadnog oduzetog,
i onome što bi tek jedan obični
ljudski lješ ona sad odaje
počasti kao jednom bogu
i prenosi svojima tajne i
obrede[60];
  • 16 potom, vremenom učvršćen,
taj bezbožni običaj bi smatran
zakonom.
Isto tako još, na zapovijed vladara,
izrezane slike postadoše predmeti
jednog bogoslužja;
  • 17 kao što se nije moglo štovati ove
prve[61] u njihovoj nazočnosti,
zbog rastojanja,
oponašala se njihova pojava
viđena iz daljine
i davalo se tako načiniti jednu
vidljivu sliku obožavanog kralja
da bi posvjedočila uslužnom
dodvoravanju
odsutnom kao da je nazočan.
  • 18 Čak i kod onih koji ga ne
poznavahu, prostiranje
bogoslužja bi potaknuto
slavohlepljem umjetnikovim.
  • 19 Ovaj, nesumnjivo hlepeći
ugoditi vladaru, potaknu svoje
umijeće za načiniti ga ljepšim no
što mu bi obrazac;
  • 20 tad svjetina bi zavedena
dražju djela,
i taj čovjek kojem nedavno
činjaše počasti postade predmetom
jednog obožavanja.
  • 21 Tako se ljudski život dopusti
uloviti u zamku za vrijeme dok
ljudi, žrtve nesreće ili moći,
pridodaše kamenu i drvetu ime
nepriopćivo[62].
  • 22 Oni se čak nisu zadovoljili lutati
u spoznaji Boga,
već, živeći u neizmjernom sporu
što ga rađa neznanje, oni se
usudiše davati takvim nevoljama[63]
ime mira.
  • 23 Sa svojim djecoubojičkim obredi-
ma[64], njihove tajnovite predstave
ili njihove pomamne povorke s
nastranim običajima,
  • 24 oni ne poštovaše više ni živote,
ni čistoću svadbi,
već jedan uklanjaše drugog
izdajnički ili da rastuživaše
preljubom.
  • 25 Sve je izmiješano: krv i ubojstvo,
krađa i prijevara,
podmićivanje, vjerolomstvo,
razdori, krivokletstvo,
  • 26 pobrkane vrijednosti, zaboravljanje
dobročinstava,
zagađivanje duša, spolna opačina,
bračna raspuštenost , razvrat i
preljuba.
  • 27 Jer bogoštovlje bezličnih idola
je početak, uzrok i vrhunac svakog
zla,
  • 28 bilo da se prepusti jednom
raspojasanom radovanju ili da se
propovijedaju lažna proročanstva,
bilo da se živi u nepravdi ili da se
neposredno lažno priseže.
  • 29 Što su se pouzdali u nepomične
idole,
oni su sigurni, nakon svojih nečas-
nih prisega, da neće pretrpjeti
nikakvu štetu.
  • 30 Ali jedna će ih dvostruka kazna
zadesiti,
zato što su prezreli sami sebe
obrativši se idolima i što su lukavo
činili lažne prisege gaženjem
*svetosti.
  • 31 To nije moć predmeta uzetih za
svjedočenje,
već pravda koja uzvraća
grješnicima koja uvijek kažnjava
prekršaje krivaca.
  • 15 1 Ali ti, Oče naš, ti si dobar
i pouzdan, ti si strpljiv i upravljaš
milosrdno svim bićima.
  • 2 Čak i ako mi zgriješimo, mi
ostajemo, tvoji jer mi priznajemo
tvoju svevlast,
ali mi nećemo zgriješiti,
znajući da smo ubrojeni među
tvoje.
  • 3 Znati da si vođen savršenoj pravdi
i priznati tvoju svevlast korijen
je besmrtnosti.
  • 4 Oni nas nisu zaveli,
ta ljudska izmišljotina jedne
loše umjetnosti[65],
ni neplodni rad slikara
tlapnji,
koji stvaraju jedan nadrljani
oblik različitim bojama
  • 5 čiji izgled pobuđuje strast
bezumnicima
i daje im žudjeti nepokretno obličje
jedne mrtve slike.
  • 6 Ljubavnici zla i dostojni jednakih
nadanja,
takvi su oni koji ih izrađuju,
žele ili ih obožavaju!
  • 7 Tako taj lončar koji mijesi meku
zemlju i koji izrađuje svaki od
naših domaćih predmeta.
S istom glinom on oblikuje
i pribor namijenjen pravoj
upotrebi i one koji služe suprotnim
namjenama, sve jednako;
ali koja će dakle biti namjena
svakog od tih predmeta,
lončar je taj koji to odlučuje.
  • 8 Potom, prepuštajući se jednom
opakom radu, on koristi istu glinu
za izraditi prividnog boga,
dok, zapravo rođen iz zemlje,
on će se uskoro vratiti toj istoj
zemlji otkud bijaše izdjeljan,
kad mu se bude tražilo da
vrati
svoju dušu.
  • 9 Umjesto da misli na svoju neminov-
nu smrt i kratkotrajnost svog
života, on se takmiči sa zlatarima
taliocima srebra,
oponaša one koji lijevaju broncu,
i stvara si slavu onog koji proizvodi
lažnosti.
  • 10 Njegovo je srce samo pepeo,
njegovo ufanje je jadnije od zemlje,
i njegov život prezreniji od gline.
  • 11 Jer on ne zna Onoga koji je njega
uobličio,
koji je puhnuo u njega jednu
djelatnu dušu i udahnuo jedan duh
koji oživljava[66].
  • 12 U njegovim očima, naš je život
jedna igra, postojanje, jedan vašar
grabljenja:
treba, veli on, izvući korist iz
svega, čak i iz zla.
  • 13 Taj čovjek znade bolje no itko da
griješi izrađujući od jedne zemljane
tvari krhke vaze i idole.
  • 14 Ali oni se svi pokazuju[67] bezumniji
i siromašniji no jedna djetinjasta
duša, neprijatelji i tlačitelji tvog
naroda.
  • 15 Oni su čak uzeli za bogove
sve idole neznabožaca,
koji ne upotrebljavaju oči
za vidjeti,
ni nosnice za udahnuti zrak,
ni uši za slušati,
ni prste na rukama za opipati,
i čije noge ne znaju hodati.
  • 16 Jer je čovjek taj koji ih je načinio,
jedno biće pozajmljenog daha[68]
koje ih je izdjeljalo,
a ni jedan čovjek ne može izrađivati
jednog boga koji bi mu bio sličan.
  • 17 Smrtan, on ne može svojim bezbož-
nim rukama proizvesti ništa osim
jedno mrtvo djelo;
ili opet, ne vrijedi li više no
predmeti njegovog obožavanja:
on, primio je život, ali oni nikad ga
neće imati.
  • 18 I oni još obožavaju najomraženije
zvijeri;
u stvari gluposti, one su gore od
svih
  • 19 i, u pogledu na njih, ne nađe se ništa
od te ljepote koja može kod drugih
životinja i zavesti.
One su izmakle privoli
Božjoj i njegovom blagoslovu[69].
  • 16 1 Evo zašto oni biše kažnjeni
s punim pravom putem sličnih
životinja
i uznemiravani od jednog mnoštva
zvijeri[70].
  • 2 Umjesto tog kažnjavanja, ti si
namijenio jedno dobročinstvo
svom narodu:
za utažiti žudnost njihove volje,
to je jedna hrana čudesnog
okusa, prepelice koje si ti njemu
pripremio.
  • 3 Tako prvi, usprkos svojoj potrebi
za hranom, zgađeni putem zvijeri
poslanih protiv njih,
izgubiše svaku želju za jelom,
dok oni drugi, nakon kratke
oskudice, imaše za podijeliti
jedan čudesan okus[71].
  • 4 Trebalo je da tlačitelji vide kako se
na njih obara jedna neumoljiva
nestašica,
dostajalo je drugima ustanoviti
kako njihovi neprijatelji bijahu
bili izmučeni.
  • 5 I isto kad se strašni gnjev otrovnih
životinja razulari protiv tvojih
i kad oni izgiboše pod ujedima
vijugavih guja, tvoj gnjev ne potraja
sve do samog kraja[72].
  • 6 Kao uvod u upozorenje oni biše
užasnuti neko vrijeme,
sve imajući jedan dokaz spasa
koji ih je opominjao na Zakon.
  • 7 Naime, tko se bijaše okrenuo
bijaše spašen, ne viđenim
predmetom,
već po Tebi , spasitelju svih.
  • 8 I tako ti si dokazao našim neprijate-
ljima da si ti taj koji oslobađa od
svakog zla.
  • 9 Oni izgiboše izujedani od
skakavaca i muha,
a da se ne nađe lijeka za spasiti
njihov život,
jer oni su zaslužili biti
kažnjeni od takvih zvijeri.
  • 10 Tvoje sinove, za uzvrat, ni sam
zub otrovnih zmija nije ih mogao
uništiti jer tvoja milosrdnost
dolazi im u susret i iscjeljuje ih.
  • 11 Da bi se podsjećali tvojih riječi,
oni primiše ubode žalaca,
ali oni se bijahu brzo oslobodili,
iz straha da, ako padnu u duboki
zaborav , ne budu odbijeni od
tvojih milosrdnih djela.
  • 12 I ni trava ni pomast ne dođe
im olakšati,
već tvoja Riječ, Gospode, ona
je ta koja iscjeljuje sve.
  • 13 Ti imaš vlast i nad životom i nad
smrću,
ti spuštaš k vratima *Hada i
uspinješ otud;
  • 14 čovjek, on, može ubiti iz opakosti,
ali on ne može povratiti dah koji je
izišao i ne oslobađa dušu koja bijaše
pobrana[73].
  • 15 Nemoguće izmaknuti tvojoj
ruci.
  • 16 Bezbožnici koji odbiju upoznati
tebe
bit će bičevani tvojom silnom
rukom:
kišama i tučama neuobičajenim,
nemilosrdni pljuskovi sručit će
se na njih,
vatra će ih požderati.
  • 17 Izvanredan događaj, u vodi koja
gasi sve, vatra dobijaše na snazi,
jer svemir vojevaše za pravednike.
  • 18 Čas se plamen umirivaše da
ne proguta životinje poslane
protiv bezbožnika[74],
ali da znaju oni da su u tom prizoru
progonjeni jednim sudom Božjim;
  • 19 čas, čak u sred vode, ona sijaše
preko sile vatre,
da bi uništila žetve zemlje
nepravedne.
  • 20 Naprotiv, svojem si narodu
podijelio jednu anđeosku hranu,
ti si mu priskrbio s neba, bez
napora s njegove strane, kruh
potpuno zgotovljen,
koji imaše kakvoću svekolikog
okusa i primjeren svačijem
okusu[75].
  • 21 Tvar koju ti davaše pokazivala je
nježnost za tvoju djecu,
ali ona se prilagođavala želji
onoga tko bi ju jeo primjeravajući
se svačijoj želji.
  • 22 Snijeg i led[76] odupirahu se vatri
i ne otapahu se,
da bi se obznanilo kako žetve
neprijatelja bijahu bile uništene
vatrom koja plamtješe u tuči i
izbacivaše munje usred kiše.
  • 23 Ta ista vatra, zauzvrat, za dopustiti
pravednicima da se prehrane,
čak zaboravljaše svoju vlastitu
moć.
  • 24 Stvorenje, poslušno za služiti te,
tebe, Tvorca svoga,
napreže se za kazniti nepravedne,
ali smiruje se za dobro onih koji
se uzdaju u tebe.
  • 25 I tako je to da se, predajući se
svakoj promjeni, ono bijaše u
službi tog dara koji je došao
od tebe i koji postajaše potpuna
hrana prema želji onih koji ju
iskaše.
  • 26 Otuda, tvoji sinovi koje si ti
volio, Gospode, moraše naučiti
da nije proizvodnja plodova ta koja
hrani čovjeka, već da je tvoja riječ
ta koja čini da žive oni koji vjeruju
u tebe.
  • 27 Ono što vatra ne uništavaše otapaše
se jednostavno pod toplinom jedne
kratkotrajne zrake sunca[77],
  • 28 da bi se znalo da treba preteći
sunce za iskazati zahvalnost tebi
i susresti te u svitanje dana.
  • 29 Ali nada nezahvalnika istopit će se
kao zimsko inje,
i oteći će kao beskorisna voda.
  • 17 1 Tvoje su presude velike i
teško shvatljive.
Tako su se zapuštene duše
zagubile.
  • 2 Ti bezbožnici koji bijahu htjeli
porobiti sveti narod,
oni počivaše, zatvorenici tvojih
tmina i u lancima jedne dugotrajne
noći, zatvoreni pod jedan krov,
protjerani providnošću vječnom[78].
  • 3 Dok oni mišljaše ostati skriveni,
sa svojim tajnim grijehovima,
zahvaljujući neprozirnoj kopreni
zaborava,
oni biše raspršeni, mučeni jednim
strahovitim užasom i uznemiravani
priviđenjima.
  • 4 Jazbina koja ih prikrivaše[79] ne
čuvaše ih nikako od straha,
razorna buka odzvanjaše uokolo
njih i oni vidješe pojavljivati se
mračne utvare zloslutnih lica.
  • 5 Najmoćnija vatra nije uspijevala
prsnuti svjetlošću i svjetlucavi sjaj
zvijezda ne pristajaše osvijetliti
tu groznu noć.
  • 6 Njima se samo prikazivao jedan
žeravnik koji se sam od sebe
zapaljivaše i rasipaše užas;
kad bi taj prizor nestao s njihovih
očiju, oni bi ostajali užasnuti i
oni ocjenjivaše još većim zlo ono
što vidješe.
  • 7 Obmana magije bijaše udarena
nemoćnošću i njena uobraženost
znanjem primila je jedno ponižava-
juće poricanje.
  • 8 Oni koji se gradiše jakima za
protjerati iz jedne duše bolesne
užase i nemire sami bijahu
bolesni od jednog smiješnog straha.
  • 9 I čak ako ne bijaše ničeg
uznemiravajućeg da im izaziva
strah, prolaz zvijeri i zviždanje guja
dostajaše za prestrašiti njih:
  • 10 oni umirahu od straha, odbijajući
čak vidjeti taj prizor[80] kojemu
nije bilo sredstva za izmaknuti.
  • 11 Opakost svjedoči o svojoj
kukavnosti kad je osuđena svojim
vlastitim svjedočenjem[81];
ona uvijek povećava teškoće kad je
pritisnuta savješću.
  • 12 Jer strah nije ništa drugo do li
napuštanje spasenja od razuma.
  • 13 Što se manje u nutrini svojoj
ufa u tu pomoć[82],
to se više osjeća neznanje o onome
što proizvodi nemir.
  • 14 Ali oni, tijekom te noći,
istinski nepodnošljive,
i izišli iz dubina nepodnošljivog
*Hada, spavajući istim snom,
  • 15 oni bijahu ujedno proganjani
čudovišnim utvarama
i uzeti utrnućem svoje duše;
jedan iznenadni i neočekivani strah
bijaše se sručio na njih.
  • 16 Isto tako, tko bi se našao dolje[83],
padao bi i ostajao zatvoren u
jednom zatvoru bez rešetki.
  • 17 Bi li on orač, pastir ili uposlen u
teškim radovima u pustinji,
zgrabljen iznenada, on trpješe
jednu neizbježnu nuždu,
  • 18 jer svi bijahu povezani jednim
istim lancem tmina.
Zvižduk vjetra, melodiozna pjesma
ptica u gustim granama,
tijek silnih voda,
  • 19 šum suhog kamenja koje se
stropoštava,
nevidljivi trk životinja u propnju,
rikanje najdivljijih zvijeri
ili odjek uzvraćen iz udubina
planinskih,
sve ih to činjaše uzetim od straha.
  • 20 Jer cijeli svijet bijaše osvijetljen
jednom sjajnom svjetlošću i bez
zapreka nastavljaše svoje
djelatnosti.
  • 21 Nad njima samim, jedna se teška
tmina bijaše rasprostrla,
slika tmina dosuđenih da ih prime,
ali oni bijahu za sebe jedno teže
breme od samih tmina.
  • 18 1 Za tvoje svete, naprotiv,
bijaše jedna velika svjetlost,
a drugi slušaše njihove svete
glasove
ne razlikujući njihove
sjene[84];
oni ih proglašavahu sretnima zato
što tako nisu patili
  • 2 oni im zahvaljivaše što nisu njima
naškodili nakon svih pretrpljenih
krivdi i iskaše im oni oproštenje
za svoje neprijateljstvo.
  • 3 Ali umjesto tmina, ti si svojima
dao plamteći stub, vodiča za jednu
nepoznatu putovnicu i sunce
neškodljivo jednoj slavnoj selidbi.
  • 4 Glede onih, oni bijahu zaslužili
biti lišeni svjetlosti
i zatvorenici tmina,
zato što su držali u ropstvu sinove
tvoje putem kojih trebaše biti
svijetu dana nepropadiva svjetlost
Zakona.
  • 5 Oni bijahu odlučili pobiti
novorođenčad tvojih svetaca,
i samo jedno dijete bi spašeno
nakon što je bilo izloženo;
za kazniti njih, ti si im oduzeo
jednu množinu djece
i uništio ih zajedno u jednoj
uzburkanoj vodi[85].
  • 6 Ta noć bi upoznata unaprijed
po našim očevima
da bi, znajući kojoj prisezi oni
bijahu zaufani, oni se mogaše
radovati u punoj sigurnosti[86].
  • 7 Ona bi očekivana od tvog naroda,
kao spas za pravednike i propast
za neprijatelje.
  • 8 Naime, ono što ti je služilo za
kazniti protivnike postade za nas
naslov slave, jer ti si nas pozvao
k sebi.
  • 9 U tajnosti, pobožni potomci
pravednika[87] nuđaše *žrtve,
i oni zajedno pristadoše tom
božanskom zakonu kojem sveti
dijeljaše jednako i prednosti i
opasnosti;
i već oni započeše pjesme otaca.
  • 10 Rob i gospodar bijahu udareni istom
mukom, čovjek iz naroda trpješe
isto što i kralj.
  • 12 Svi najednom, istom vrstom smrti,
oni imaše bezbrojne lješeve;
i ne dostajaše živih za ukopavati ih
jer njihovo najdragocjenije
potomstvo bi uništeno u jedan čas.
  • 13 Oni koji bijahu ostali potpuno
bezvjerni misleći na uroke, oni
priznadoše, pred gubitak svojih
prvorođenih, da to bijaše sin Božji.
  • 14 Jedna spokojna tišina obvijaše sva
bića i noć bijaše u sred njenog
tijeka;
  • 15 tad tvoja sve-moćna Riječ,
napuštajući nebesa i kraljevski
prijestol, poskoči kao neumoljiv
ratnik usred proklete zemlje,
  • 16 s oštrim mačem, tvojom
neopozivom zapovijedi.
Uspravljajući se[88], ona posija
posvuda smrt;
ona doticaše nebo i gaziše
zemlju.
*17 Istog časa viđenja uznemirujućih
snova i užasa neočekivanih njih
spopadoše.
  • 18 Svatko bijaše tu ili tamo namislio,
napola mrtav otkrivajući razlog
svoje smrti,
  • 19 jer snovi koji ih bijahu izludili
označiše ih unaprijed, da ne bi
propali u neznanju zašto trpješe tu
muku.
  • 20 Izvjesni doživljaji smrti dosegoše
također i pravednike
i jedno mnoštvo bi pobijeno u
pustinji,
ali gnjev[89] ne potraja dugo vremena.
  • 21 Naime jedan besprijekorni čovjek[90]
požuri zaštiti njih:
opskrbljen oružjem koje pripada
službi njegovoj,
molitvom i *utažujućim *esencom.
On sučeli gnjev i stavi kralj
pokori,
pokazujući kako zaista bijaše tvoj
sluga.
  • 22 On nadvlada srdžbu, ne tjelesnom
snagom ili djelotvornošću oružja,
već je to putem riječi
što on
savlada izvršenje kazne
prizivajući prisege i saveze
pradjedovske.
  • 23 Tada kad se lješevi već gomilaše,
on se postavi, slomi napad
i prijepriječi mu put koji ga vodiše
k živima.
  • 24 Na dugačkoj haljini efoda bijaše
predstavljen cijeli svemir,
slavna imena otaca bijahu urezana
na četiri reda kamenja i tvoje
veličanstvo na dijademi na njegovoj
glavi[91].
  • 25 Pri pogledu na to, Istrjebitelj
ustuknu i bi obuzet strahom.
Tako prosti doživljaj straha
bijaše dostajao.
  • 19 1 Ali protiv bezbožnika[92]
bješnjaše sve do svojeg kraja jedan
gnjev bez milosti, jer Bog pozna-
vaše unaprijed ono što oni još
bijahu učinili:
  • 2 nakon što je otpustio narod i u
žurbi ga otposlao,
oni promijeniše mišljenje i
proganjaše ga[93].
  • 3 Naime, dok oni još obavljaše svoje
oplakivanje i plakaše nad grobovima
pokojnika,
oni zasnovaše jedan drugi naum,
besmislen:
oni koji ih bijahu uputili na
polazak preklinjući ih,
staviše se proganjati ih kao
bjegunce.
  • 4 Pravedna nužda[94], gurala ih je
prema toj krajnosti i
izazivala zaborav prošlosti,
da bi primili kazne koje
manjkaše njihovim nevoljama:
  • 5 tvoj narod tada bi doživio jedan
izuzetni prijelaz, oni, naprotiv,
nađoše jednu čudnovatu smrt.
  • 6 Jer svo stvaranje, prema svakoj
vrsti, bijaše nanovo oblikovano,
poslušno tvojim zapovjedima,
da bi tvoja djeca bila sačuvana
od sveg zla.
  • 7 Vidjelo se oblak prekrivati
tabor, i suhu zemlju izroniti
ondje gdje bijaše voda[95];
Crveno More postade jedan put bez
preprjeka,
bujne valove jedne ozelenjele
pučine,
  • 8 onuda gdje sav narod prijeđe,
zaštićen tvojom rukom
  • 9 Oni se raspršiše kao konji po ispaši,
oni poskakivahu kao janjci,
slaveći tebe[96], Gospode, tebe koji
si ih oslobodio.
  • 10 Jer oni se još sjećahu događaja iz
svojeg izgnanstva,
kako zemlje, zamjenjujući
pokoljenje životinjsko, proizvede
komarce, kako Rijeka,
zamjenjujući se s vodenim
životinjama, povrati jedno mnoštvo
žaba[97].
  • 11 Kasnije također oni vidješe jedno
novo pokoljenje ptica dok,
ponukani željom, oni tražaše
ukusna jela
  • 12 i kad, za okrjepu njihovu,
prepelice uspeše se iz mora[98].
  • 13 I kazne se oboriše na grješnike
i to ne bez prethodnih upozorenja
gromovitim munjama.
S punom je to pravdom što oni
bijahu kažnjavani zbog svoje
opakosti, jer oni bijahu izrazili
jednu posebno
nemilosrdnu mržnju prema
strancima[99].
  • 14 Drugi ne bijahu prihvatili nepoznate
koji upravo dođoše.
Ali oni, oni podvrgnuše robovanju
goste koji bijahu njihovi dobročini-
telji[100].
  • 15 To nije sve: jedna provjera čeka
prve[101] jer su s neprijateljstvom
primili strance.


  • 16 Ali oni, nakon što su slavili u
radosti dolazak onih koji bijahu
već imali dio u istim pravima,
opteretiše ih teškim radovima[102].


  • 17 Oni također biše napadnuti
sljepilom,
sva kao oni na vratima pravednika[103]
dok, obvijeni beskrajnim tminama,
oni svi tražaše put od njihovih
vrata.
  • 18 Čestice[104] ispremještane između sebe,
kao što varijacije nota na harfi
mijenjaju prirodu ritma,
čuvajući uvijek svoju zvučnost.
Tako se pokazivaše jasno kad
se ispitivaše ono što se bijaše
dogodilo:
  • 19 naime zemaljska bića postajaše
vodenima,
oni koji plivaše hodali su zem-
ljom[105],
  • 20 vatra u vodi udvostručavaše moć
a voda zaboravljaše svoju
sposobnost gašenja[106];
  • 21 zauzvrat plamenovi ne spaljivaše
tijela krhkih životinja koje vrvješe
usred njih,
niti ova otapaše tu vrstu božanske
ishrane, kao ni led koji se lako
otapa[107].
  • 22 U svemu, Gospode, ti si nadahnuo i
proslavio svoj narod,
ti nisi propustio sudjelovati
u svakom času i na svakom mjestu.
  • [1]Moć: radi se o moći Božjoj koja je ovdje personificirana - u redcima 3-7 zamjena subjekata (Bog, Moć, Mudrost, Duh) upućuje k različitim aspektima Božje aktivnosti.
  • [2]osluškuje jezik njegov: o personifikaciji mudrosti vidjeti Pos 1.20 i bilješku - utroba®srce: vidjeti bilješku uz Ps 7.10.
  • [3]svemir ili on održava spoj svemira.
  • [4]pokoljenja su korisna ili slijed pokoljenja dopušta životu da se nastavlja.
  • [5]nije se vratio: drugi prijevod ne oslobađa.
  • [6]on je zapečačen, tj. neopoziv.
  • [7]u njegovu stranku: tj. stranku đavola.
  • [8]odlazak i udaljavanje su eufemizmi koji označavaju smrt.
  • [9]kao ponudu jednog holokausta: vidjeti u Glosaru pod ŽRTVOVANJA.
  • [10]jurnuti kao iskre kroz slamu: evociranje slike posljednjeg suda bezbožnicima prije uspostavljanja vladavine Božje.
  • [11]milosti i milosrđa za svoje izabranike: grčki tekst nesiguran; neki rukopisi nose Jer (on dodjeljuje) milost i milosrđe onima koji mu pripadaju i on će posredovati za svoje izabranike.
  • [12]Sretnija ® nerotkinja: i ondašnjem Izraelu sterilnost bijaše smatrana prokletstvom - zabranjeno sjedinjavanje: podrazumijeva se po zakonu Božjem. Radi se bilo o jednoj preljubničkoj uniji bilo braku s poganin (vidjeti Dt 7.3) - imati ploda: ili Boga će ju nagraditi u času suđenja.
  • [13]eunuheunuh je bio izopćavan iz zajednice (vidjeti Dt 23.2).
  • [14]bez prljavština: drugi dio redka uspoređuje vrlinu pobjedniku u Igrama Grka. Ovaj je imao jedan trijumfalni ulazak u stadion, glave ovjenčane jednom krunom.
  • [15]iz sna krivaca ili sjedinjenja krivaca - za vrijeme jedne istrage,, tj. u dan suđenja Božjeg.
  • [16]odnesen drugdje ili bio je uzet (r. 11) odnosi se na smrt pravednika u kojoj autor vidi jednu Božju intervenciju.
  • [17]požurila izići: drugi prijevod on (Bog) požurio se izvesti ju.
  • [18]dijeli li on sudbinu svetih: vjerojatno da li je on sad anđeo (vidjeti Ps 89.6-8).
  • [19]na putovima njihovim tj. u svim njihovim preokupacijama.
  • [20]sve do kraljevstva ilido Boga kojem mogu biti pridruženi izabrani (vidjeti 3.8).
  • [21]da vam ne skrivam tajnu: možda aluzija na veoma raširene misterije u vrijeme autorovo (prvo stoljeće prije Krista). Njihove doktrine bijahu otkivane samo malom broju posvećenih suprotno onome što je najavljeno ovdje.
  • [22]I ja sam također: u nastavku teksta autor se identificira s kraljem Solomonom (vidjeti 9.1-12). Ovaj pak, bijaše smatran najvećim mud-racem Izraelovim (vidjeti 1Krlj 5.9-14)
  • [23]tijekom deset mjeseci: zato što je početak desetog mjeseca računan kao punih mjesec dana.
  • [24]djelatnosti čestica: autor tako evocira zrak, vodu, vatru i zemlju koji bijahu, za grčke mudrace sastavni elementi svijeta.
  • [25]znakove i čuda: prirodne fenomene - trenutke i pogodno vrijeme.: podrazumijeva se u poduhvatima ljudskim.
  • [26]staviti ruku na usta svoja: znak još pažljivijeg slušanja.
  • [27]Bože otaca ili Bože naših predaka.
  • [28]sinovima ljudskim ili ljudima.
  • [29]uzeo: aluzija na eliminaciju, u korist Solomonovu, drugih sinova Davidovih (videjti 1Krlj i 1Krn 28.5-6) - sinovima tvojim i kćerima tvojim, tj. svim članovima Božjeg naroda.
  • [30]a tvojoj svetoj planini: ovdje se radi o brdu jeruzalemskom - sveti šator: ovdje se radi o *šatoru susretanja.
  • [31]putovi zemaljski ili načini postupanja.
  • [32]prvi stvoreni: tj. Adama
  • [33]sve: tj. sve stvoreno.
  • [34]nepravedni čovjek: Kain (vidjeti Stv 4.8)
  • [35]prepozna pravednika: tj. Abrahama (vidjeti Stv 12 i 22.1-9).
  • [36]oslobodi pravednika: ovdje je to Lot ( vidjeti Stv 19.1-25).
  • [37]jednu nevjernu dušu: radi se o Lotovoj ženi (vidjeti Stv 19.26).
  • [38]Pravednik koji bježaše označava Jakova (vidjeti Stv 27.41-43) - ona njemu pokaza kraljevstvo Božje: aluzija na Jakovljev san (vidjeti Stv 28.10-22) - i dade mu spoznaju o svetim činjenicama; izraz se može odnositi na otkrića dana Jakovu za vrijeme njegovog sna (vidjeti Stv 28.13-15) ili osnivanje Betela (vidjeti Stv 28.16-22). drugi prijevod je poznavanje svetaca, tj. anđela (vidjeti Stv 28.12) - plod njegovih trudova: aluzija na rad Jakovljev kod Labana (vidjeti Stv 31.38-42).
  • [39]koji bi prodan, Josip (vidjeti Stv 37.12-36 i 39-41).
  • [40]sluzi Gospodovom označava Mojsija - kraljevima strašnim: generalizacija koja označava Faraona egipatskog - po čudima i znakovima: zluzija na nevolje u Egiptu (vidjeti Izl 7.8-11).
  • [41]svetima: tj. Izraelitima koji čine narod Božji (vidjeti r. 15). ona ih vodiše: Mudrost je ovdje prispodobljena oblačnom stubu (vidjeti Izl 13.21-22) i 14.19-20).
  • [42]Oni opjevaše®zajedno proslaviše: aluzija na Mojsijevu pjesmu danu u Izl 15.
  • [43]svetom proroku: Mojsije.
  • [44]žeđ: vidjeti Izl 17.1-7.
  • [45]blatnom krvi: aluzija na prvu nevolju Egipta: Nil promijenjen u krv (vidjeti Izl 7.14-25).
  • [46]zapovijedi čedomorstva: radi se o Faraonovoj zapovijedi ubijanja novorođenih dječaka (Izl 1.22)
  • [47]ali onima: bezboožnicima imenovanim u retku 9. Radi se o Egipćanima.
  • [48]dvostruka tuga jer se sjetiše svojih prošlih patnji (r. 12b i vidjeti r. 6) i jer su imali dokaz Božje intervencije protiv sebe a u korist Izraelita (r.13).
  • [49]Onaj kojeg bijahu nekada odbacili: Mojsije - u vrijeme događaja, vjerojatno u vrijeme čuda s vodom u pustinji (vidjeti r.4).
  • [50]jedno mnoštvo bezumnih životinja: životinje koje su počinile kažnjavanje Egipta (vidjeti Izl 8.1- 10.15).
  • [51]za nekadašnje stanovnike: vidjeti listu iz Dt 7.1. Ovdje se radi o Kanaancima.
  • [52]onih istih koji priznaju tu vlast: ovaj grčki tekst nejasan je. Autor mžda suprotstavlja ponašanje jednog suverena čija je vlast osporena (r.17) onoj Božjoj koji je gospodar njegove snage (r.18).
  • [53]sinove svoje: članove Božjeg naroda.
  • [54]njihovim očevima: tj. njihovim precima.
  • [55]vrhovna presuda: izražena kroz smrt prvorođenih (vidjeti Izl 12.29-36) i progutanje Egipćane od Crvenbog Mora (vidjeti Izl 14.24-29), usporediti 18.5.
  • [56]jedno drvo: tj. idolu vjerojatno smještenom na provi.
  • [57]jednom malenom drvetu: tj. bilo splav bilo kakvo sličlo plovilo.
  • [58]osioni divovi: aluzija na divove spomenute u Stv 6.1- 4 - nada svijeta: to je Noa i jedau splav koju je on napravio (Stv 6.14--9.17).
  • [59]U početku te prostitucije: tj. u početku idolatrije opisane u 13.10 do 14.11 (Vidjeti Oz 2.4 i bilješku).
  • [60]tajne i obrede: tj. ceremonije i obrede namijenjene jednom krugu iniciranih.
  • [61]ove prve: tj. suverene ( r. 16).
  • [62]ime nepriopćivo: dodjeljujući im božanske vrijednosti ljdi su davali kamenu i drvetu ime koje pripada samo Bogu.
  • [63]takvim nevoljama: nepriznavanje Boga i neredi uzrokovani tim neznanjem (početak retka) čije posljedice su opisane u nastavku ( r. 23-28).
  • [64]čedomornim obredima: ili obrednim žrtvovanjima djece - tajnovite predstave (okultne misterije; vidjeti 6.22; 14.15 i bilješke).
  • [65]jedne loše umjetnosti: radi se o izradbi idola (vidjeti 14.12).
  • [66]udahnuo jedan duh koji oživljava: izraz jedna djelatno duša i jedan duh koji oživljava praktično su sinonimi; oni podsjećaju na dah života o kojem govori Stv 2.7.
  • [67]Ali oni se svi pokazuju: autor se sad vraća na sluća Egipćana.
  • [68]biće pozajmljenog daha: jer Bog je čovjeku posudio dah života.
  • [69]privoli Božjoj i njegovom blagoslovu: u času stvaranja sva su bića uživala tu privolu i blagoslov (vidjeti Stv 1.20-30). Obogotvorene životinje usu odbijane jer izlaze iz uloge koja im je bila namijenjena.
  • [70]zamjenica oni označava Egipćane – mnoštvo zvijeri: vidjeti 11.5 i bilješku.
  • [71]oni drugi: Izraeliti (oni prvi: Egipćani) - životinje poslane protiv njeh: vjerojatno žabe u Izl 7.26-8.10.
  • [72]do samog kraja: redci 5-7 odnose se na epizodu vatrenih zmija (Br 21.4-9).
  • [73]dušu koja bijaše pobrana: tekst ne precizira od koga: Boga ili Hada.
  • [74]životinje poslane protiv bezbožnika: vjerojatno skakavci (vidjeti 9) koji dolaze poslije tuče (vidjeti Izla 9.13-35 i 10.1-20).
  • [75]jednu anđeosku hranu i kruh potpuno zgotovljen: mana kojom je Bog hranio Izraelite u pustinji (vidjeti Izl 16.13-21).
  • [76]Snijeg i led: prema Izl 16.14 mana je sličila inju.
  • [77]kratkotrajne zrake sunca: radi se o mani nebeskoj (vidjeti r. 22 i Izl 16.21).
  • [78]porobiti sveti narod ili Božji narod - poglavlje 17 aludira na devetu nevolju, tmine (vidjeti Izl 10.21-29).
  • [79]koja ih prikrivaše: nesumnjivo tmine u kojima se nalaziše.
  • [80]taj prizor: tj. tamu koja ih je opkoljavala.
  • [81]Opakost svjedoči : opaki su kukacvice u mjeri u kojoj su krivci (vidjeti r. 11b).
  • [82]ufa u tu pomoć: tj. u pomoć razuma.
  • [83]tko bi se našao dolje: u Egiptu.
  • [84]tvoji sveti: Izraeliti - a drugi: Egipćani.
  • [85]pobiti novorođenčad: vidjeti bilješku uz 11.7 - jedno dijete®izloženo: Mojsije - uništio®uzburkanoj vodi: aluzija na utapanje u Crvenom Moru (vidjeti Izl 14.24-31).
  • [86]po našim očevima: ili precima: radi se nesumnjivo o Izraelitima kojima Mojsije bijaše obznanio unaprijed ono što se ima dogoditi (vidjeti Izl 12.21 -28) - radovati u punoj sigurnosti: drugi prijevod povratiti smjelost.
  • [87]pobožni potomci pravednika: tj. patrtijarha.
  • [88]Uspravljajući se: drugi prijevod zaustavljajući se.
  • [89]gnjev: Božji.
  • [90]jedan besprijekorni čovjek: Aaron (vidjeti Br 17.6-15).
  • [91]Na ® haljini efoda: vidjeti Izl 28.31-35 - četiri reda kamenja: vidjeti Izl 28.17-21 - i tvoje veličanstvo: na dijademi bijaše upisano "Posvećen Gospodu" (vidjeti Izl 28.36).
  • [92]bezbožnika: ponovo Egipćani.
  • [93]proganjaše ga: vidjeti Izl 12.31-33 i 14.5-6.
  • [94]Pravedna nužda: tj. sudbina koju su neminovno morali podnijeti.
  • [95]ondje gdje bijaše voda: vidjeti Izl 14.20-22.
  • [96]slaveći tebe: vidjeti 10.20 i bilješku.
  • [97]jedno mnoštvo žaba: aluzija na treću i drugu nevolju (vidjeti Izl 8.12-15 i Izl 7.26-8.11).
  • [98]prepelice uspeše se iz mora: vidjeti Br 11.31.
  • [99]prema strancima: Izraelitima (vidjeti izl 1.8-14).
  • [100]Drug: stanovnici Sodome (vidjeti Stv 19.1-29). - njihovi dobročinitelj: aluzija na Josipove usluge Egipćanima.
  • [101]jedna provjera čeka: aluzija na Božji sud - prv: stanovnici Sodome (r.14).
  • [102]opteretiše ih teškim radovima: prinudni rado nametnuti Izraelitima (vidjeti Izl 1.8-14).
  • [103]napadnuti sljepilom: vjerojatno aluzija na nevolju s tminama (vidjeti Izl 10.21-23) - sva kao oni: stanovnici Sodome - vratima pravednika: kod Lota (vidjeti Stv 19.11).
  • [104]čestice (elementi): vidjeti 7.17 i bilješku.
  • [105]zemaljska bića: nesumnjivo Izaraelirti koji su prelazili Crvenim Moremoni koji plivaše: žabe (vidjeti 10).
  • [106]sposobnost gašenja: podsjećanje na 16.17, 19, 23.
  • {{Refl|107}krhkih životinja: vidjeti 16.18 i bilješku - vrstu božanske ishrane: mana nebeska (vidjeti 6.22-23).