Evanđelje po Ivanu

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Evanđelje po Ivanu

Život, svjetlost, sin jedinac

1 1 U početku bijaše Riječ,

i riječ bijaše okrenuta k Bogu,

i Riječ bijaše Bog.

2 Bijaše ona u početku

okrenuta k Bogu.

3 Sve bi putem nje,

i ništa od onog što bi, ne bi

bez nje.

4 U njoj bijaše *Život

i život bijaše svjetlost ljudima,

5 i svjetlost sijaše u tminama,

i tmine ju nisu nikako

obuhvaćale^[359].

6 Bi jedan čovjek poslan od Boga;

njegovo ime bijaše Ivan^[360].

7 On dođe kao svjedok, za

svjedočiti

svjetlosti,

da ti povjeruješ putem njega.

8 On ne bi svjetlost već trebaše

svjedočiti svjetlosti,

9 Riječ bijaše istinska svjetlost

koja, dolazeći u svijet,

osvijetli svakog čovjeka.

10 On bijaše u svijetu,

i svijet bi po njemu,

i svijet ga nije prepoznao.

11 On je došao na svoje vlastito

dobro,

a njegovi ga nisu primili.

12 Ali, onima koji su ga primili,

onima

koji vjeruju u njegovo *ime,

on je dao moć postati djecom

Božjom.

13 Oni nisu rođeni iz *krvi, ni iz

volje

puti tjelesne ni iz volje

čovjekove,

već iz Božje.

14 I Riječ se otjelotvori

i nastanila^[361] se među nama

i mi smo vidjeli slavu njenu,

tu slavu što, Sin jedinac

pun milosti i istine, prima

od Oca.

15 Ivan mu svjedoči i proglašava:

» Evo onog o kome ja kažem:

poslije mene dolazi čovjek koji

me pretječe, jer, prije mene,

bijaše on. «

16 Iz punine njegove, naime, svi

smo mi primili, i milost za

milost.

17 Ako *Zakon bi dan po Mojsiju,

milost i istina su došli

po Isusu Kristu

18 Nitko nikad nije vidio Boga;

Bog Sin Jedinac, koji je u krilu

Očevom, otkrio nam je Njega.

Ono što Ivan Krstitelj govori sam o sebi

( Mt 3.1-12; Mk 1.2-8; Lk 3.15-17)

19 A evo što bi svjedočenje Ivanovo kad, iz Jeruzalema, Židovi^[362] poslaše k njemu *svećenike i levite za postaviti mu pitanje: » Tko si ti? «
20 On dade jednu izjavu bez sustezanja: on izjavi: » Ja nisam *Krist. «
21 A oni ga pitaše: » Tko si ti? Jesi li ti Ilija?«; on odgovori: » Ja nisam to. « » Jesi li ti Prorok^[363] ? On odgovori » Ne. «
22 Oni mu tada rekoše: » Tko si ti?… da mi odnesemo jedan odgovor onima koji su nas poslali! Što kažeš ti sam o sebi? «
23 On potvrdi: » Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnajte put Gospodinov, kako je to rekao *prorok Izaija. «
24 A oni koji ih bijahu poslali bijahu *farizeji.
25 Oni ga nastaviše ispitivati govoreći: » Ako ti nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok, zašto krstiš ti? «
26 Ivan im odgovori: » Ja krstim u vodi. U sredini vašoj je onaj kojeg vi ne poznajete;
27 on dolazi poslije mene i ja nisam dostojan razvezati uzice njegove sandale. «
28 To se događaše u Betaniji^[364], s one strane Jordana, gdje Ivan kršćaše.

Ono što Ivan Krstitelj govori o Isusu

29 Sutradan, on vidje Isusa dolaziti k njemu i reče on: » Evo janjeta Božjeg koji odnosi grijeh *svijetu.
30 O njemu ja kažem: Poslije mene dolazi jedan čovjek koji me pretekao, jer, prije mene, bijaše on.
31 - Ja sam, nisam ga poznavao, ali zbog njegovog pojavljivanja u Izraelu ja sam došao krstiti u vodi. «
32 I Ivan dade svoje svjedočenje govoreći: » Ja sam vidio Duh, poput jedne golubice silaziti s neba i stajati na njemu.
33 I ja ga ne poznavah, već onaj koji me posla krstiti u vodi, on je taj koji mi je rekao: Onaj na kojem ćeš ti vidjeti silaziti i stajati Duh, to je onaj koji krsti u Duhu Svetom.
34 A ja sam vidio i potvrđujem da je, on, Sin Božji. «

Prvi susreti Isusovi

35 Sutradan, Ivan se ponovo nalaziše na istom mjestu s dva svoja *učenika.
36 Upirući pogled svoj na Isusa koji hodaše, on reče: » Evo janjeta Božjeg. «
37 Dva učenika koji ga čuše govoriti tako slijeđaše Isusa.
38 Isus se okrenu i videći da su ga stali slijediti, on im reče: » Što tražite vi? « Oni odgovoriše: » Rabbi - što znači Učitelju -, gdje boraviš ti? «
39 On im reče: » Dođite i vidjet ćete. « Oni dakle odoše, vidješe gdje on boraviše i ostadoše kod njega, tog dana; bijaše to otprilike deseti sat^[365].
40 Andrija, brat Šimuna-Petra, bijaše jedan od dvojice koji bijahu slušali Ivana i slijedili Isusa.
41 On će naći, prije svakog drugog, svog vlastitog brata Šimuna i reći mu: » Mi smo našli *Spasitelja! « - Što znači *Krista -.
42 On ga odvede Isusu. Upirući svoj pogled u njega, Isus reče: » Ti si Šimun, sin Ivanov; ti ćeš biti zvan Kefa« - što će reći Petar^[366].
43 Sutradan, Isus odluči doseći Galileju. On nađe Filipa i reče mu: » Slijedi me. «
44 A, Filip bijaše u Betsaidi, gradu Andrijinom i Petrovom.
45 On ode naći Natanaela i reče mu: » Onaj o kojem je pisano u *Zakonu Mojsijevom i u *prorocima, mi smo ga pronašli: to je Isus, iz Nazareta. «
46 » Iz Nazareta, reče njemu Natanael, može li što dobro izići? « Filip mu reče: » Dođi i vidi. «
47 Isus ugleda Natanaela koji dolažaše k njemu i reče glede njega: » Evo jednog istinskog Izraelita u kojem nema nikakve izvještačenosti. «
48 » Otkud ti mene poznaješ? « Reče mu Natanael, a Isus mu odgovori: » Čak i prije nego te Filip nazva, dok ti bijaše pod smokvom^[367], ja sam te vidio. «
49 Natanael preuze: » Rabbi, ti si sin Božji, ti si kralj Izraela. «
50 Isus mu odgovori: » Budući da sam ti ja rekao da sam te vidio pod smokvom, ti vjeruješ. Vidjet ćeš ti znatno veće stvari. «
51 I dodade on : » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, vidjet ćete vi *nebo otvoreno i *anđele Božje uspinjati se i silaziti iznad *Sina čovjekovog. «

Svadba u Kani

2 1 A trećeg dana bi u Kani jedna svadba i majka Isusova bijaše ondje.
2 Isus također bi pozvan na svadbu kao i njegovi učenici.
3 Kako uzmanjka vina, Isusova majka mu reče: » Oni nemaju vina. «
4 Ali, Isus reče njoj: » Što hoćeš ti od mene, ženo^[368]? Moj čas još nije došao.«
5 Njegova majka reče sluškinjama: » Što god da vam on kaže učinite to. «
6 Bijaše ondje šest krčaga od kamena namijenjenih *očišćenju u *Židova; svaki od njih sadržavaše dvije do tri mjere^[369].
7 Isus reče sluškinjama: » Ispunite te krčage vodom; « i one ih napuniše sve do ruba.
8 Isus im reče: » Sada uzimajte i nosite ih ravnatelju objedovanja. « Oni mu to odnesoše
9 i on okusi vodu postalu vinom - on ne znaše otkud ono dolažaše, za razliku od sluškinja koje bijahu nalijevale vodu -, također, on se obrati zaručniku
10 i reče mu: » Sav svijet najprije nudi dobro vino i, kad su gosti podnapiti, on daje služiti manje dobro; a ti, ti si sačuvao dobro vino sve do sada! «
11 Takav bi, u Kani galilejskoj, početak *znakova Isusovih. On iskaza svoju slavu i njegovi učenici povjerovaše u njega.
12 Nakon čega, on siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, svojom braćom i svojim učenicima; ali oni ondje ostadoše tek malo vremena.

Isus istjeruje trgovce iz templa

( Mt 21.12-13; Mk 11.15-19; Lk 3.19.45-48)

13 *Židovska *Pasha bijaše blizu i Isus se uspne u Jeruzalem.
14 On nađe u *templu trgovce govedima^[370], ovcama i golubovima kao i razmjenjivače koji se bijahu ondje smjestili.
15 Tada, budući sebi napravio jedan korbač s užadima, on njih sve istjera iz templa, i goveda i ovce; on rasu novac mjenjačima, prevrnu njihove stolove;
16 i reče trgovcima golubovima: » Sklonite sve ovo odavde i ne pravite od kuće Oca mog kuću preprodaje. «
17 Njegovi *učenici se sjetiše da bijaše pisano: » Revnost iz kuće tvoje progutat će me. «
18 Ali Židovi^[371], uzeše riječ: » Koji ćeš nam ti pokazati znak, da tako postupaš? «
19 Isus im odgovori: » Uništite ovaj templ i za tri dana ja ću ga nanovo izgraditi. «
20 Tad mu Židovi rekoše: Trebalo je 46 godina^[372], za izgraditi ovaj templ, a ti, ti bi ga ponovo podigao za tri dana? «
21 Ali, on govoraše o templu svojeg tijela.
22 Također, kad se Isus podiže između mrtvih, njegovi se učenici sjetiše da im on bijaše tako govorio, i oni povjerovaše Pismu kao i riječi koju on bijaše rekao.

Isus se čuva nekih vjernika

23 Dok Isus boraviše u Jeruzalemu, tijekom blagdana *Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo *ime vidjevši *znakove koje bijaše izvodio.
24 Ali Isus, on, ne povjerova u njih, jer ih sve poznavaše,
25 i ne imaše on nikakve potrebe da mu se svjedoči o čovjeku: on poznavaše, sa svoje strane, ono što bijaše u čovjeku.

Isusov sastanak s Nikodemom

3 1 A bijaše, među *farizejima, jedan čovjek imenom Nikodem, jedan od uglednih Židova.
2 On dođe, noću, naći Isusa i reče mu: » Rabbi^[373], mi znamo da si ti jedan učitelj koji dolazi od Boga, jer nitko ne može izvoditi *znakove koje ti izvodiš ako Bog nije s njim. «
3 Isus mu odgovori: » Uistinu, uistinu, ja ti ovo kažem: Osim da se nanovo rodi^[374], nitko ne može vidjeti *kraljevstvo Božje. «
4 Nikodem mu reče: » Kako bi se jedan čovjek mogao roditi kad je star? Može li po drugi put ući u krilo svoje majke i roditi se?
5 Isus mu odgovori: istinu, uistinu, ja ti kažem: nitko, osim ako se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje. «
6 Ono što je rođeno iz tijela tijelom je, a što je rođeno iz Duha duhom jest.
7 Ne iznenadi se ako ja ti kažem: Roditi vam se odozgo.
8 Vjetar^[375] puše kamo hoće, i ti čuješ njegov glas, ali, ne znaš ni otkud dolazi, ni kamo odlazi. Tako je to i s onim tko je rođen od Duha. «
9 Nikodem mu reče: » Kako se to može dogoditi? «
10 Isus njemu odgovori: » Ti si učitelj u Izraelu, a ti ne poznaješ te stvari!
11 Uistinu, uistinu, ja vam kažem: mi govorimo o onome što znamo, svjedočimo o onome što smo vidjeli, a ipak, vi ne primate naše svjedočenje.
12 Ako vi ne vjerujete kad vam ja govorim zemne stvari, kako ćete vjerovati ako vam govorim *nebeske stvari?
13 Jer, nitko nije uzišao u nebo osim onoga koji je sišao s neba, *Sin čovjekov^[376].
14 I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju, treba Sin čovjekov biti uzdignut
15 da bi onaj koji vjeruje u njega imao vječni *život.
16 Bog, naime, toliko je volio *svijet da ga je dao svom Sinu, svojem jedincu, da bi svaki čovjek koji vjeruje u njega imao vječni život, a ne da propadne.
17 Jer, Bog nije poslao svog Sina u svijet za suditi svijetu već da svijet bude spašen po njemu.
18 Tko vjeruje u njega nije suđen, jer nije vjerovao u *ime jedinog Sina Božjeg.
19 A evo suđenja: svjetlost je došla u svijet i ljudi su propovijedali pomračenje svjetlosti jer, njihova djela bijahu opaka.
20 Naime, tko čini zlo mrzi svjetlost i ne izlazi na svjetlost iz straha da njegova djela ne budu razotkrivena.
21 Onaj koji čini istinu^[377] dolazi na svjetlost da njegova djela budu pokazana, ona koja su ispunjena u Bogu. «

Ivan Krstitelj opet govori o Isusu

22 Nakon toga, Isus se sa svojim učenicima nađe u Judeji; on ondje boraviše s njima i kršćaše.
23 Ivan, sa svoje strane, kršćaše u Enonu^[378], ne daleko od Salima, gdje su obilne vode. Ljudi dolažaše i davaše se krstiti.
24 Ivan, naime, još ne bijaše bačen u zatvor.
25 A, zametnu se jedna rasprava koja se ticala *očišćenja sukobi jednog Židova Ivanovim učenicima.
26 Oni dođoše naći Ivana i reče mu: » Rabbi^[379], onaj koji bijaše s tobom s one strane Jordana, onaj kojemu si ti posvjedočio, evo ga također krstiti i svi idu k njemu. «
27 Ivan im dade ovaj odgovor: » Jedan si čovjek ne može ništa dodijeliti preko onoga što mu je dano s *neba.
28 Vi sami, vi ste mi svjedoci da sam vam ja rekao: Ja, ja nisam *Krist, već sam onaj koji je bio poslan pred njim.
29 Onaj koji ima suprugu jest suprug; glede prijatelja suprugova, on se nalazi ondje, on sluša njega i glas supružnikov ispunjava ga radošću. Takva je moja radost, ona je savršena.
30 Treba ona narasti, ja se moram smanjiti.

Onaj koji dolazi odozgo

31 Onaj koji dolazi odozgo iznad je svega. Onaj koji je sa zemlje zemaljski je i govori na način zemaljski. Onaj koji dolazi s *neba
32 svjedoči o onome što je vidio i što je čuo, i nitko ne prima njegovo svjedočenje.
33 Onaj koji prima svjedočenje njegovo priznaje da je Bog istinit.
34 Naime, onaj kojeg je Bog poslao govori riječi Božje, koji mu daje Duha bez mjere.
35 Otac voli Sina i sve mu je predao u ruku njegovu.
36 Onaj koji vjeruje u Sina ima *život vječni; onaj koji se ne pokori Sinu neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu. «

Isus susreće jednu samaritansku ženu

4 1 Kad Isus doznade da *farizeji bijahu čuli govoriti da ima više učenika i da krsti više od Ivana,
2 - istinu govoreći, Isus sam ne kršćaše, već njegovi učenici -
3 on napusti Judeju i stiže u Galileju.
4 A, trebalo mu je prijeći kroz *Samariju.
5 Tako on naiđe u jedan samarijski grad zvan Sišar, nedaleko od zemlje dane od Jakova njegovom sinu Josipu,
6 ondje gdje se isto nalazio zdenac Jakovljev. Umoran od putovanja, Isus bijaše sasvim prosto sjeo na rub zdenca. Bijaše to otprilike šesti sat^[380].
7 Stiže jedna žena iz Samarije za naliti vode. Isus joj reče: » Daj mi piti. «
8 Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kupiti štogod za jelo.
9 Ali, ta žena, ta Samaritanka njemu reče: » Kako? Ti, jedan *Židov, ti od mene išćeš piti, od jedne samaritanske žene! « Židovi, naime, nisu htjeli ništa zajedničkog imati sa Samaritancima^[381].
10 Isus joj odgovori: » Da ti znaš dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: Daj mi piti, ti si ta koja bi pitala, da ti on da žive vode^[382]. «
11 Žena njemu reče: » Gospodine, ti nemaš čak ni jednu posudu a zdenac je dubok; otkud ti dakle držiš ovu vodu živom?
12 Da li si ti već no naš otac Jakov koji nam je dao zdenac i koji, on sam, pio je ovdje kao i njegovi sinovi i njegova stoka? «
13 Isus njoj odgovori: » Onaj tko pije ove vode ovdje opet će ožednjeti;
14 ali, onaj tko pije vode koju mu ja budem dao nikad više neće osjećati žeđ; naprotiv, voda koju ću ja njemu dati postat će u njemu jedan živi izvor vječnog *života. «
15 Žena njemu reče: » Gospodine, daj mi te vode da i ja više ne žeđam i da ne moram dolaziti nalijevati ovdje.
16 Isus joj reče, idi zovni svog muža i vrati se ovamo. «
17 Žena mu odgovori: » Ja nemam muža. «
18 Isus joj reče: » Ti dobro veliš: ja nemam muža; ti si ih imala pet i onaj kojeg imaš nije tvoj muž. To što si rekla istina je. «
19 » Gospodine, reče mu žena, ja vidim da si ti jedan *prorok.
20 Naši su očevi obožavali ovu planinu^[383] a vi, vi tvrdite da se u Jeruzalemu nalazi mjesto koje treba obožavati. «
21 Isus joj reče: » Vjeruj meni, ženo, čas dolazi kad to neće biti ni na ovoj planini niti u Jeruzalemu gdje ćete vi obožavati Oca.
22 Vi obožavate ono što ne poznajete; mi obožavamo ono što poznajemo, jer dolazi spas *Židova.
23 Ali dolazi čas, on je ovdje, kad će istinski obožavatelji obožavati Oca u duhu i u istini; takvi su obožavatelji koje traži Otac.
24 Bog je duh i zato oni koji ga obožavaju trebaju ga obožavati u duhu i u istini. «
25 Žena mu reče:»Ja znam da jedan *Spasitelj treba doći - onaj koji se zove *Krist -. Kad on bude došao, on će nam najaviti sve stvari. «
26 Isus joj reče: »Ja sam to, ja koji ti govori. «
27 Na to stigoše njegovi učenici. Oni se iznenadiše da Isus govoraše s jednom ženom; međutim nitko mu ne reče: »Što tražiš ti? « ili » Zašto razgovaraš s njom?«
28 Tada žena, ostavljajući svoj vrč, ode u grad i reče ljudima:
29 » Dođite dakle vidjeti jednog čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist? «
30 Oni iziđoše iz grada i odoše k njemu.
31 U međuvremenu, učenici ga nutkaše: » Rabbi^[384], jedi dakle. «
32 Ali, on im reče: » Ja imam za jesti jednu hranu koju vi ne poznajete. «
33 Na to učenici rekoše između sebe: » Bit će da mu je netko dao jesti. «
34 Isus im reče: » Moja hrana, jest činiti volju onoga tko me je poslao i izvršavati njegovo djelo. «
35 Ne kažete li vi sami sebi: Još četiri mjeseca i doći će žetva? Ali, ja vam kažem: dignite oči i gledajte; polja su već pobijeljela^[385] za žetvu!
36 Žetelac već prima plaću i sakuplja plodove za *vječni život, kao i onaj koji sije i onaj koji žanje radovat će se zajedno.
37 Jer, u ovome je istinita izreka koja kaže: jedan sije, drugi žanje.
38 Ja sam vas poslao žeti ono štio vas nije stajalo nikakvog truda; drugi su se trudili, a vi ste ušli u ono što ih je stajalo toliko truda. «
39 Mnogo je Samaritanaca iz tog grada povjerovalo u njega zbog riječi žene koja je potvrdila: » On mi je rekao sve što sam učinila. «
40 Također, kad su stigli k njemu, Samaritanci ga moljaše da ostane kod njih. I on ostade dva dana.
41 Znatno brojniji još bijahu oni koji povjerovaše zbog njegove riječi u njega;
42 i oni rekoše ženi: Nije to samo zbog tvojih riječi što mi vjerujemo; mi sami čuli smo njega i znamo da je on uistinu Spasitelj *svijeta.«

Kraljevski časnik iz Kafarnauma

( Mt 8.5-13; Lk 7.1-10)

43 Dva dana kasnije, Isus napusti ta mjesta i stiže ponovo u Galileju.
44 On, naime, bijaše potvrdio sobom da jedan *prorok nije štovan u svojem vlastitom zavičaju.
45 Međutim, kad on stiže u Galileju, Galilejci mi prirediše prisan prijem: oni bijahu išli u Jeruzalem za blagdan, oni također, i mogli su vidjeti ono što Isus bijaše napravio.
46 Isus se dakle vrati u Kanu galilejsku gdje bijaše napravio vino od vode. Bijaše ondje jedan kraljevski časnik čiji sin bijaše bolestan u Kafarnaumu.
47 Čuvši da Isus dolazi iz Judeje u Galileju, on ga dođe naći i moljaše ga da siđe u izliječiti njegovog sina koji umiraše.
48 Isus mu reče: » Da vi dakle ne vidjeste *znakove i čuda, vi dakle ne biste nikad vjerovali! «
49 Časnik mu reče Gospodine, siđite prije nego moje dijete ne umre.
50 Isus mu reče: » Idi, tvoj sin živi. « Taj čovjek povjerova riječi koju Isus bijaše izrekao i stavi se na put.
51 Dok on silažaše, njegove sluge dođoše mu u susret i rekoše: » Tvoje dijete je živo! «
52 On ih upita u koliko sati se ono oporavilo a oni odgovoriše: » Jučer, oko sedmog sata, napustila ga je groznica. «
53 Otac ustanovi da to bijaše u isti čas kad mu Isus bijaše rekao: » Tvoj sin živi. « Od tada on vjerovaše, on i svi njegovi ukućani.
54 Takav bi drugi *znak koji Isus ostvari kad stiže ponovo iz Judeje u Galileju.

Isus i oduzeti iz Betzata

51 Nakon toga i prilikom jednog židovskog blagdana^[386], Isus se uspe u Jeruzalem.
2 A, postoji u Jeruzalemu, blizu Ovčjih vrata, jedno kupalište koje se na hebrejskom zove Betzata^[87]. Ono je posjedovalo pet trijemova
3 pod kojima ležaše jedno mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, uzetih^[388].
5 Bijaše ondje jedan čovjek nemoćan otprije 38 godina.
6 Isus vidje njega ležati, doznavši da bijaše u tom stanju već otprije dugog vremena, on mu reče: » Želiš li ti ozdraviti? «
7 Bolesnik mu odgovori: » Gospodine, ja nemam nikog da me potopi u bazen u času kad voda počne vrtložiti se; i, u vrijeme kad treba ondje ući, drugi siđe prije mene. «
8 Isus mu reče: » Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj. «
9 I odmah čovjek bi ozdravljen; on uze svoj ležaj, i hodaše on. A, taj dan bijaše dan *šabata.
10 Židovi^[389] smjesta rekoše onome koji upravo bijaše iscijeljen: » Šabat je, nije ti dopušteno nositi svoj ležaj. «
11 Ali, on im uzvrati: » Onaj koji mi je vratio zdravlje, taj mi je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. «
12 Oni ga ispitaše: » Tko je taj čovjek koji ti je rekao: Uzmi svoj ležaj i hodaj. «
13 Ali, onaj koji bijaše iscijeljen nije znao tko to bijaše, jer, Isus se bijaše udaljio od mnoštva koje se nalaziše na tom mjestu.
14 Kasnije, Isus ga nađe u *templu i kaza mu: » Evo te dobro držećeg: ne griješi više da te ne bi stiglo još gore! «
15 Čovjek ode ispričati Židovima da to bijaše Isus koji ga je izliječio.
16 Otada Židovi udariše na Isusa što bijaše to učinio u dan šabata.
17 Ali, Isus im odgovori: » Otac moj, sve do sada, na djelu je, i ja sam također na djelu. «
18 Otada, Židovi pojačaše nastojanje da ga unište, jer ne samo da je prekršio šabata, već je i Boga nazivao svojim vlastitim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

Vlast koju je Otac predao Sinu

19 Isus preuze riječ i reče im: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, Sin sam ne može ništa učiniti već samo što vidi Oca činiti; jer, što činit Otac, Sin čini jednako.
20 Zato što Otac voli Sina i pokazuje mu sve što čini; on će njemu pokazati još veća djela, tako da ćete biti iznenađeni.
21 Kao što Otac, naime, uzdiže mrtve i oživljava ih, Sin također oživljava koga hoće.
22 Otac ne sudi nikome, on je sve predao u ruke Sinu,
23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Onaj koji ne štuje Sina, ne štuje ni Oca koji ga je poslao.
24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji sluša moju riječ i vjeruje u onoga koji je mene poslao, u *vječni život; on ne dolazi na suđenje, on je prešao iz smrti u vječni život.
25 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, čas dolazi - i sada je već tu - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, a oni koji ga budu čuli živjet će.
26 Naime, kao što otac posjeduje život u sebi samom, tako je da i Sinu da život posjeduje u sebi samom;
27 on je njemu dao moć vršiti suđenje, jer je on *Sin čovjekov.
28 Nek' sve ovo vas više ne iznenađuje! Dolazi čas kad će svi oni koji počivaju u grobovima čuti njegov glas,
29 i oni koji budu činili dobro izići će iz njih na uskrsnuće koje vodi u život; oni koji budu vršili zlo, za uskrsnuće koje vodi na suđenje.
30 Ja, ja ne mogu ništa sam učiniti: ja sudim prema onome što čujem i moje suđenje je pravedno jer, ja ne tražim svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me poslao.

Četiri svjedočenja o Isusu

31 Da ja posvjedočim sam za sebe, moje svjedočenje ne bi bilo prihvatljivo;
32 Netko drugi svjedoči o meni, i ja znam da svjedočenje koje on čini odgovara istini.
33 Vi ste poslali jedno izaslanstvo kod Ivana^[390] i on je posvjedočio istini.
34 Za mene, to nije da bih ja primio svjedočenje ljudsko, već ja govorim tako da biste vi bili spašeni.
35 Ivan bi svjetiljka koja se zapali i sija: i vi ste htjeli uživati na čas u njenoj svjetlosti.
36 No, ja posjedujem jedno svjedočenje koje je veće od onog Ivanovog: to su djela koja mi je Otac dao ispuniti; ja ih činim i to su ona koja meni donose svjedočenje koje mi je Otac poslao.
37 Otac koji me poslao sam je posvjedočio o meni. Ali, nikad vi niste ni čuli njegov glas, ni vidjeli ono što on očitovaše,
38 i njegova riječ ne ostaje u vama, pošto vi ne vjerujete onome koga je on poslao.
39 Vi istražujete Pisma jer, vi putem njih mislite zadobiti *vječni život: ona su ta koja svjedoče o meni.
40 I vi ne želite doći k meni za imati vječni život.
41 Slava, ja nju nemam od ljudi.
42 Već, poznajem ja vas, vi nemate u sebi ljubavi Božje.
43 Ja sam došao u ime svog Oca, a vi me odbijate prihvatiti. Dođe li neki drugi u svoje vlastito ime, vi ćete ga prihvatiti!
44 Kako biste vi mogli vjerovati, vi koji imate slavu jedni od drugih i ne tražite slavu koja dolazi od samog Boga?
45 Ne mislite da sam ja taj koji će vas optužiti pred Ocem: vaš tužitelj, to je Mojsije u koga ste stavili svoje ufanje.
46 Naime, da vi vjerujete u Mojsija, vi biste vjerovali u mene, jer on je o meni pisao^[391].
47 Ako vi ne vjerujete onome što je on pisao, kako ćete vjerovati onome što ja govorim? «

Isus hrani pet tisuća ljudi - Ivan

( Mt 14.13-21; Mk 6.30-44; Lk 9.10-17)

6 1 Nakon toga Isus pređe na drugu obalu Galilejskog mora^[392], zvanog još Tiberijadino.
2 Jedno ga veliko mnoštvo slijeđaše, jer ljudi bijahu vidjeli *znakove koje je on izveo na bolesnima.
3 Zato je Isus prešao planinu i sjeo sa svojim učenicima.
4 Bijaše to malo prije *Pashe koja je blagdan *Židovima.
5 No, budući podigao oči, Isus vidje jedno veliko mnoštvo koje je dolazilo k njemu. On reče Filipu: » Gdje ćemo kupiti kruha da bi, oni imali što jesti? «
6 Govoreći tako, on ga stavljaše na kušnju; on je znao, što se tiče njega, što je trebalo činiti.
7 Filip mu odgovori: » Za 200 denara^[393] kruha ne bi dostajalo da svatko primi jedan mali komad. «
8 Jedan od njegovih učenika, Andrija, Šimun-Petrov brat mu reče:
9 » Ima ondje jedan dječak koji ima pet raženih kruhova i dvije male ribe; ali, što je to za toliko ljudi? «
10 Isus reče: » Posjednite ga. « Bijaše mnogo trave na tom mjestu. Oni dakle sjedoše; bijaše tu otprilike pet tisuća ljudi.
11 Tada Isus uze kruhove, zahvali i podijeli uzvanicima. On učini isto s ribama: davaše im on koliko su ih željeli.
12 Kad biše nasićeni, Isus reče svojim učenicima: « Prikupite komade koji su ostali tako da ništa ne bude izgubljeno. «
13 Oni ih sakupiše i napuniše dvanaest košara komadima od pet raženih kruhova koji bijahu ostali onima koji bijahu jeli.
14 Na znak koji su vidjeli da on izvede, ljudi rekoše: » Ovaj ovdje je zaista Prorok^[394], onaj koji treba doći u svijet. «
15 Ali Isus, znaj ući da će doći uzeti ga da ga učine kraljem, povuče se ponovo, sam, u planinu.

Isus se pridružuje svojim učenicima na jezeru

( Mt 14.22-27; Mk 6.45-52)

16 Kad je došla večer, njegovi učenici siđoše do mora.
17 Uspeše se oni u jednu barku i uputiše ka Kafarnaumu, na drugu obalu. Već se bijaše smračilo, a Isus im se još ne pridruži.
18 Jedan veliki vjetar puhaše i more bi valovito.
19 Oni bijahu veslali otprilike 25 do 30 stada^[395], kad vidješe Isusa hodati morem i približavati se barci. Tad njih spopade strah,
20 ali Isus im reče: » To sam ja, ne bojte se! «
21 Oni ga htjedoše uzeti u barku, ali barka smjesta dotače tlo na mjestu kamo su pošli.

Isus u Kafarnaumu govori o kruhu nebeskom

22 Sutradan, mnoštvo ostade na drugoj obali, ustanovivši da je ondje bila samo jedna barka i da Isus ne bijaše praćen od svojih učenika; oni bijahu otišli sami.
23 Ipak, dolazeći iz Tiberijade, druge barke stigoše k mjestu gdje bijahu jeli kruhove nakon što Gospodin bijaše zahvalio.
24 Kad mnoštvo bi ustanovilo da se ni Isus ni njegovi učenici ne nalaziše ondje, ljudi se uspeše u barke i odoše u Kafarnaum, u potrazi za Isusom.
25 I kad ga biše našli na drugoj obali, oni mu rekoše: » Rabbi^[396], kad si ti došao ovamo? «
26 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije to zato što ste vi vidjeli *znakove, pa me tražite, već zato što ste se dosita najeli kruha.
27 Treba vam se staviti na djelo za dobiti, ne ovu propadivu hranu, već hranu koja ostaje u *vječnom životu, onom kojeg će vam *Sin čovjekov dati, jer on je taj koga Otac, koji je Bog, označio je svojim pečatom^[397] «
28 Tad mu oni rekoše: » Što nam je činiti za raditi na djelu Božjem? «
29 Isus im odgovori: » Djelo Božje je vjerovati u onoga koga je on poslao. «
30 Oni mu uzvratiše: » Ali ti, koji znak činiš ti

dakle, da bismo vidjeli i vjerovali u tebe? Koje je tvoje djelo?

31 U pustinji, naši su očevi jeli manu, kako je pisano: On je njima dao jesti kruh koji je dolazio s neba.
32 Ali, Isus njima reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije Mojsije taj koji vam je dao jesti kruh s neba, već je to moj Otac koji vam je dao istinski kruh nebeski.
33 Jer, kruh Božji, to je onaj koji silazi s neba i koji daje *život *svijetu. «
34 Oni tada njemu rekoše: » Gospodine, daj nam danas taj krug! «
35 Isus im reče: » Ja sam taj koji je kruh života; onaj koji dođe k meni neće biti gladan; onaj koji vjeruje u mene nikad neće biti žedan.
36 Ali, ja sam vam rekao: vi ste vidjeli, a ipak ne vjerujete.
37 Svi oni što mi ih otac daje doći će k meni, a onaj koji dođe k meni, njega ja neću odbaciti,
38 jer ja sam sišao s neba za vršiti, ne svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me je poslao.
39 A volja onoga koji me je poslao, to je da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, već da ih uskrsnem u *posljednju dan.
40 Takva je, naime, volja Oca mog: da tko god vidi Sina povjeruje u njega, da ima vječni život; a ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. «
41 Otada, *Židovi stadoše mrmljati protiv njega, jer bijaše on rekao: » Ja sam kruh koji silazi s neba. «
42 I oni dodaše: « Nije li ti Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li njegovog oca i njegovu majku? Kako on može izjaviti sada: ja sam sišao s neba? «
43 Isus preuze riječ i reče: » Prestanite mrmljati između sebe!
44 Nitko ne može doći k meni ako Otac koji me poslao ne privuče njega, a ja ću ga uskrsnuti posljednjeg dana.
45 U *prorocima je pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Tko god je čuo ono što dolazi od Oca i primi njegov nauk dolazi k meni.
46 Nitko nije vidio Oca, ako to nije onaj koji dolazi od Boga On je vidio Oca.
47 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje^[398] ima vječni život.
48 Ja sam kruh života.
49 U pustinji vaši očevi jeli su manu, i oni su pomrli.
50 Takav je kruh koji silazi s neba, da onaj koji ga jede ne umire.
51 Ja sam kruh živ ući koji silazi s neba. Onaj koji će jesti tog kruha živjet će u vječnosti. A kruh koji ću ja dati, to je moje tijelo, dano da *svijet ima život.
52 Na to, Židovi stadoše žestoko raspravljati protiv njega: » Kako bi nam ovaj mogao dati svoje tijelo jesti? «
53 Isus im tada reče: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi ne jedete tijelo Sina čovjekovog i ako vi ne pijete krvi njegove, nećete u sebi imati života.
54 Onaj koji jede tijela mojeg i pije krvi moje ima vječni život, a ja, uskrsnut ću ga u posljednji dan.
55 Jer, moje je tijelo istinska hrana i moja krv istinsko piće.
56 Onaj koji jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu.
57 I kao što me je Otac koji je živ poslao i kao što ja živim po Ocu, tako onaj koji će mene jesti živjet će po meni.
58 Takav je kruh koji je sišao s neba: on je različit onome kojeg su vaši očevi jeli; mrtvi su, oni, ali onaj koji će jesti kruha, kojeg evo, živjet će u vječnosti. «
59 Takva biše poučavanja Isusova, u *sinagogi, u Kafarnaumu.

Riječi o vječnom životu

60 Nakon što je to čulo, mnogo njegovih učenika stade govoriti: » Ova je riječ opasna! Tko to može slušati? «
61 Ali, znaj ući u sebi samom da njegovi učenici mrmljaju o tome: Isus im reče:

»Za vas je to dakle uzrok sablazni?

62 A da vi vidite *Sina čovjekovog uspinjati se onamo gdje prije bijaše…
63 Duh je taj koji oživljava, tijelo ne služi ničemu. Riječi koje sam vam ja rekao duh su *života.
64 Ali, ima ih među vama koji ne vjeruju. « Naime, Isus je znao od početka koji bijahu oni koji ne vjeruju i tko bijaše onaj koji će ga izručiti.
65 On dodade: » Zato sam vam ja rekao: Nitko ne može doći k meni ako to nije njemu dano po Ocu. «
66 Otada, mnogi se njegovi učenici okrenuše i prestadoše putovati s njim.
67 Tad Isus reče Dvanaestorici: » A vi, nećete li i vi otići? «
68 Šimun-Petar mu odgovori: » Gospodine, kome bismo mi otišli? Ti imaš riječi o vječnom životu. «
69 A mi, mi smo povjerovali i mi smo saznali da si ti *Svetac Božji. «
70 Isus im odgovori: » Nisam li ja taj koji vas je izabrao, vas Dvanaestoricu? a ipak, jedan od vas je *đavao! «
71 On tako označi Judu, sina Šimuna Iskariota; jer on bijaše taj koji će ga izručiti, on, jedan od Dvanaestorice.

Isus uzlazi za blagdan, ali u tajnosti

7 1 Tečajem vremena, Isus nastavi prolaziti Galilejom; on je, naime, izabrao ne prolaziti nikako Judejom jer, Židovi^[399] su tražili kako ga uništiti.
2 Međutim, židovski blagdan Šatora bijaše blizu^[400].
3 Njegova mu braća rekoše: » Ti ne možeš ostati ovdje, pređi u Judeju da tvoji *učenici, također, mogu vidjeti djela koja izvodiš.
4 Ne radi se u tajnosti kad se hoće potvrditi. Pošto ti ispunjavaš takva djela, pokaži se *svijetu! «
5 Naime, njegova braća ni sama nisu vjerovala u njega.
6 Isus im tad reče: » Moje vrijeme još nije došlo; vama je vaše vrijeme uvijek pogodno.
7 *Svijet ne može vas mrzjeti, dok mene, on mrzi jer, ja svjedočim da su njegova djela opaka.
8 Uspnite se dakle, na taj blagdan. S moje strane, ja se ne uspinjem, jer moje se vrijeme još nije ispunilo. «
9 Nakon što je tako govorio on ostade u Galileji.
10 Ali, kad njegova braća biše otišla za blagdan, on krenu na put, on također, a da se nije dao vidjeti, gotovo u tajnosti.

Mnoštvo je zbunjeno glede Isusa

11 Tijekom blagdana^[401], *Židovi ga tražaše i govorilo se: » Gdje je on dakle? «
12 U mnoštvu, mnogo se raspravljaše o njemu; jedni govoraše: » To je čovjek dobra «, drugi: » Naprotiv, on zavodi mnoštvo. «
13 Ipak, nitko se nije usuđivao otvoreno govoriti o njemu, iz straha od Židova^[402].
14 Tada, kad se bilo već u sredini blagdana, Isus se uspne u *templ i stade poučavati.
15 Židovi time bijahu iznenađeni i govoraše: » Kako je on tako učen^[403], on koji nije učio? «
16 Isus im odgovori: » Moj nauk ne dolazi od mene, već od onoga koji me je poslao.
17 Ako netko hoće vršiti volju Božju, taj će znati da li taj nauk dolazi od Boga ili ja govorim sam od sebe.
18 Onaj koji govori sam od sebe traži svoju vlastitu slavu; samo onaj koji traži slavu onoga tko ga je poslao istinit je i nema u njemu prijevare.
19 Nije li Mojsije taj koji vam je dao *Zakon? A nitko od vas ne postupa po Zakonu: zašto vi tražite pogubiti mene? «
20 Mnoštvo mu odgovori: » Ti si opsjednut *zloduhom! Tko traži pogubiti tebe? «
21 Isus preuze riječ i reče im: » Ja sam izvršio jedno jedino djelo i svi ste vi iznenađeni.
22 Mojsije vam je dao *obrezanje - koje opet dolazi od praotaca, a ne od Mojsija - a vi ga primjenjujete u dan *šabata.
23 Ako dakle jedan čovjek prima obrezanje u dan šabata, a da zakon Mojsijev ne bude prekršen, zašto se vi ljutite protiv mene zato što potpuno izliječim jednog čovjeka u dan šabata?
24 Prestanite suditi prema izgledu, već sudite prema onom što je pravedno! «
25 Ljudi iz Jeruzalema govoraše: » Nije li taj tamo onaj kojeg oni hoće pogubiti?
26 Evo ga kako govori otvoreno, a oni mu ništa ne kažu! Jesu li to možda naše vlasti priznale da je on uistinu Krist?
27 Međutim, ovaj ovdje, mi znamo otkud je, dok, kad dođe *Krist, nitko neće znati otkud je. «
28 Tada Isus koji poučavaše u templu, proglasi: » Vi mene poznajete! Vi znate otkuda sam ja! A ipak, ja nisam došao sam od sebe: onaj koji me poslao istinit je, on kojeg vi ne poznajete.
29 Ali ja, ja ga poznajem jer ja dolazim od njega koji me je poslao. «
30 Tad oni htjedoše uhititi ga, ali nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još nije bio došao.
31 U mnoštvu dosta je ljudi vjerovalo u njega, i oni govoraše: » Kad Krist dođe, hoće li izvesti znakove koje ovaj nije već izveo? «
32 Ono što se šuškalo u mnoštvu doprije do ušiju *farizejima: *veliki svećenici i farizeji poslaše tada stražare da ga uhite.
33 Isus reče: » Ja sam još za malo vremena s vama i odlazim k onome koji me je poslao.
34 Vi me tražite, a ne nalazite me; jer ondje gdje sam ja, vi ne možete doći.
35 *Židovi od tada govoraše međusobno: » Kamo dakle treba on ići da ga mi ne bismo više pronašli? Hoće li se pridružiti onima koji su razasuti među Grcima? Hoće li poučavati Grke^[404]?
36 Što znači ova riječ koju je rekao: Vi ćete me tražiti, a nećete naći mene više, i ondje gdje sam ja, vi ne možete doći? «

Posljednji dan blagdana

37 Posljednjeg dana blagdana, koji je također i najsvečaniji, stojeći, on stade na glas proglašavati: » Ako je netko žedan, nek' dođe k meni, i nek' pije
38 onaj koji vjeruje u mene^[405]. « Kao što je reklo Pismo: Iz krila njegovog poteći će rijeke žive vode.
39 On označavaše tako Duh kojeg trebaše primiti oni koji vjerovaše u njega: naime, ne bijaše još Duha, jer Isus još nije bio slavljen.
40 Među ljudima u mnoštvu koje bijaše slušalo njegove riječi, jedni govoraše: » Uistinu, evo Proroka^[406]! «
41 Drugi opet govoraše: » Može li *Krist doći iz Galileje?

42 Ne kaže li Pismo da će on biti iz potomstva Davidova i da on će doći iz Betlehema, malog mjesta otkud David bijaše podrijetlom? «

43 Tako se mnoštvo podijeli glede njega.
44 Jedni između njih htjedoše ga uhititi, ali nitko ne stavi ruku na njega.
45 Stražari dođoše dakle pronaći *velike svećenike i *farizeje koji im rekoše: » Zašto ga niste doveli? «
46 Stražari odgovoriše: » Nikad neki čovjek nije govorio kao taj čovjek. «
47 Farizeji im rekoše: » Jeste li se dakle i vi zavarali, vi također?
48 Između odličnika ili farizeja ima li i jedan jedini koji nije povjerovao u njega?
49 Sve je to jedno mnoštvo koje ne poznaje *Zakon, prokleti ljudi! «
50 Ali, jedan od farizeja, onaj Nikodem koji nedavno bijaše našao Isusa, reče
51 » naš Zakon, osuđuje li jednog čovjeka koji nije saslušan i da se ne zna što je učinio? «
52 Oni uzvratiše: » Jesi li ti također iz Galileje, ti također? Potraži i naći ćeš da iz Galileje ne dolazi *prorok. «

Žena preljubnica - Ivan

53 Oni odoše svaki k svojoj kući^[407].
8 1 I Isus dođe na Maslinsku goru. U rano jutro, on se vrati u *templ
2 i, kako sav narod dolažaše k njemu, on sjede i stade poučavati.
3 *Pismoznanci i *farizeji dovedoše tada jednu ženu koju bijahu uhvatili u preljubi i staviše ju u sred grupe.
4 » Učitelju, rekoše mu oni, ova žena je bila uhvaćena u preljubničkom činu.
5 U *Zakonu Mojsije nam je propisao da kamenujemo takve žene. A ti, što ti kažeš na to? «
6 Oni govoraše tako u namjeri da mu podmetnu zamku kako bi ga imali čime optužiti. Ali Isus, spuštajući se, stade prstom crtati crte na tlu.
7 Kako mu oni nastavljaše postavljati pitanja, Isus se uspravi i reče im: » Neka onaj koji između vas nije nikad zgriješio baci prvi kamen. «
8 I naginjući se ponovo, poče ponovo crtati crte po tlu.
9 Nakon što su saslušali te riječi, oni se jedan za drugim povukoše, počev od najstarijih, a Isus ostade sam. Kako žena još uvijek bijaše ondje, u središtu kruga,
10 Isus se uspravi i reče joj: » Ženo, gdje su oni dakle? Nitko te nije optužio? «
11 Ona odgovori: » Nitko, Gospodine « a Isus joj reče: » Ni ja, ja te ne optužujem: idi i od sada ne zgriješi više. «

Isus je svjetlost svijeta

12 Isus, ponovo, njima uputi ove riječi: » Ja sam svjetlost *svijeta. Onaj koji dođe za mnom ne ide u tminama; imat će svjetlost koja vodi u *život. «
13 *Farizeji mu tada rekoše: »Ti svjedočiš sam o sebi! Tvoje svjedočenje nije prihvatljivo!«
14 Isus im odgovori: » Istina je da ja svjedočim sam za sebe, a ipak, moje je svjedočenje prihvatljivo, jer ja znam otkud dolazim i kamo idem; dok vi, ni otkud ja dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite na čisto ljudski način. Ja, ja ne sudim nikome;
16 i ako mi dođe suditi, moje je suđenje sukladno istini, jer ja nisam sam: ima također onaj koji me poslao.
17 U vašem vlastitom *Zakonu pisano je uostalom da je svjedočenje dviju osoba prihvatljivo. «
19 Oni mu tada rekoše: » Tvoj Otac, gdje je on? « Isus odgovori: » Vi ne poznajete mene i ne poznajete mog Oca; da me bijaste poznavali, vi biste također poznavali i mog oca. «
20 On izgovori te riječi na mjestu zvanom Riznica^[408] dok je poučavao u *templu. Nitko ne stavi ruku na njega, jer njegov čas još ne bijaše došao.

Isus se predstavlja kao izaslanik Oca

21 Isus im još reče: » Ja odlazim: vi ćete me tražiti ali vi ćete umrijeti u svojem grijehu. Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići. «
22 *Židovi tad rekoše: » Ima li on namjeru ubiti se kad kaže: Onamo kamo ja idem, vi ne možete ići? «
23 Isus im odgovori: » Vi ste odozdo; ja, ja sam odozgo; vi ste iz ovog *svijeta, ja nisam iz ovog svijeta.
24 Zato vam ja kažem da ćete umrijeti u svojim grijehovima. Ako, naime, vi ne povjerujete da Ja Jesam, vi ćete umrijeti u svojim grijehovima.
25 Oni tada rekoše: » Ti, tko si ti? « Isus im odgovori: » Ono što vam ne prestajem govoriti od početka^[409].
26 U onome što se vas tiče, ja imam mnogo što reći i suditi; ali, onaj koji je mene poslao istinit je i ono što sam ja čuo kod njega, to je ono što ja obznanjujem svijetu. «
27 Oni ne razumješe da im bijaše govorio o Ocu.
28 Isus im tad reče: » Kad budete uzdigli *Sina čovjekovog, vi ćete spoznati da Ja Jesam i da ja ne činim ništa sam od sebe: ja kažem ono što me je Otac poučio.
29 Onaj koji me poslao sa mnom je: on me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što se njemu sviđa. «
30 Dok on govoraše tako, mnogi povjerovaše u njega.

Potomci Abrahamovi ili sinovi đavolovi

31 Isus, dakle, reče *Židovima koji bijahu vjerovali u njega: »Ako vi ostanete u mojoj riječi, vi ste uistinu moji *učenici,
32 vi ćete spoznati istinu i istina će od vas načiniti slobodne

ljude.«

33 Oni mu uzvratiše: » Mi smo potomci Abrahamovi i nikad nitko nas nije stavio u roblje: kako ti možeš ustvrditi da ćemo postati slobodni ljudi? «
34 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne boravi uvijek u kući, Sin, on, boravi u njoj uvijek.
36 Otada, ako je Sin taj koji vas oslobađa, vi ćete biti stvarno slobodni ljudi.
37 Vi ste potomci Abrahamovi, ja to znam; ali, budući da moja riječ ne prodire u vas, vi tražite kako ćete me pogubiti.
38 Ja, ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, dok vi, činite ono što ste čuli od vašeg oca! «
39 Oni uzvratiše: Naš otac, to je Abraham. « Isus im reče: » Ako ste vi djeca Abrahamova, činite dakle djela Abrahamova.
40 No, vi sada tražite kako mene usmrtiti, mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo kod Boga: to Abraham ne činjaše.
41 Već, vi činite djela oca svog. « Oni mu odgovoriše: » Mi nismo rođeni u bludništvu! Mi imamo samo jednog oca, Boga! «
42 Isus im reče: » Da Bog bijaše vaš otac, vi biste me voljeli, jer od Boga sam ja došao i k njemu idem; ja nisam došao po svojoj vlastitoj volji, On je taj koji me je poslao.
43 Zašto vi ne razumijete moje govorenje? Jer, vi niste sposobni slušati moju riječ.
44 Vaš otac, to je *đavao, i imate u volji ostvarivati želje svojeg oca. Od samog početka on je prionuo usmrćenju čovjekovom; on se nikad nije držao u istini, jer nema istine u njemu. Kad propovijeda laž, on ju crpi svom vlastitom imutku, jer on je lažljivac i otac laži.
45 Što se tiče mene, zato što vam govorim istinu vi mi ne vjerujete.
46 Tko će meni od vas dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Onaj koji je od Boga sluša riječi Božje, i to je zato što niste od Boga što me vi ne slušate. «
48 *Židovi mu odgovoriše: » Nemamo li mi pravo kad kažemo da si ti jedan Samaritanac^[410] i jedan opsjednuti? «
49 Isus im se usprotivi: » Ne, ja nisam opsjednuti; već ja štujem Oca svog dok vi, vi mene obeščašćujete!
50 Ja, uostalom, ne tražim svoju slavu: ima Netko tko ju priskrbljuje i tko sudi.
51 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti vidjeti neće. «
52 Tad Židovi njemu rekoše: » Mi sada znamo da si ti jedan opsjednuti! Abraham je mrtav, i *proroci također, a ti, ti si upravo rekao: ako netko vrši moju riječ, on nikad smrti iskusiti neće.
53 Jesi li ti već od našeg oca Abrahama koji je mrtav? I proroci također, mrvi su! Za koga se ti dakle izdaješ? «
54 Isus im odgovori: » Da ja slavim sebe, moja slava ne bi ništa značila. Moj je Otac taj koji mene proslavlja, on za kojeg vi tvrdite da je vaš Bog.
55 Vi njega niste upoznali, dok ja, ja njega poznajem. Da ja kažem da ga ne poznajem, ja bih, poput vas, bio jedan lažljivac; ali, ja njega poznajem i pazim njegovu riječ.
56 Abraham, vaš otac, oduševljavao se na pomisao da vidi moj *Dan: on ga je vidio i bio je ponesen od radosti. «
57 Na što, Židovi, njemu rekoše: » Ti nemaš čak ni 50 godina, a vidio si Abrahama! «
58 Isus im odgovori: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam. «
59 Tada, oni nakupiše kamenja da ga bacaju na njega, ali, Isus se skri i iziđe iz *templa.

Isus iscjeljuje jedno slijepca od rođenja

9 1 U prolazu, Isus vidje jednog čovjeka slijepog od rođenja.
2 Njegovi mu učenici postaviše ovo pitanje: » Rabbi^[411], tko je zgriješio da bi ovaj bio rođen slijep, on ili njegovi roditelji? «
3 Isus odgovori: » Ni on niti njegovi roditelji. Već je to da bi se djela Božja pokazala u njemu!
4 Dok je dana, nama je raditi na djelima onoga koji je mene poslao: noć dolazi i nitko ne može raditi;
5 tako dugo vremena koliko sam ja u svijetu, ja sam svjetlost *svijeta. «
6 Budući tako govorio, Isus pljunu na zemlju, napravi blato od sline i prilijepi ga na oči slijepcu
7 i reče mu: » Idi se oprati u kupalište Siloino^[412] « - što znači Poslanikovo. Slijepac ode, opra se i, u povratku, on vidješe.
8 Ljudi iz susjedstva i oni koji otprije imaše naviku gledati ga - jer, to bijaše jedan prosjak - rekoše: » Nije li to onaj koji je sjedio i prosio? «
9 Jedni rekoše: » To je doista on! « Drugi rekoše: » Ali ne, to je netko drugi sličan njemu. « Ali, slijepac potvrđivaše: »To sam zaista ja.«
10 Oni mu dakle rekoše: » I onda, kako su se tvoje oči otvorile? «
11 On odgovori: » Čovjek kojeg zovu Isus načinio je blato, protrljao mi njime oči i rekao mi: Idi u Silou i operi se. Tada sam ja otišao i ponovo zadobio vid. «
12 Oni mu rekoše: » Gdje je taj? « On odgovori: » Ja ne znam ništa. «

Istraga vođena od farizeja

13 Odvedoše onoga koji bijaše slijep kod *farizeja.
14 A, bijaše to dan *šabata kad Isus bijaše načinio blato i njime njemu otvorio oči.
15 Na to, farizeji njega upitaše kako je zadobio nanovo vid. On im odgovori: » On mi je nalijepio blato na oči, ja sam se oprao, i evo vidim. «
16 Između farizeja jedni govoraše: » Ta osoba ne pazi šabata, on dakle nije od Boga. « Ali, drugi govoraše: » Kako bi jedan čovjek *grješnik mogao izvoditi takve *znakove? « I bijaše jedna podjela među njima.
17 Tada, oni se nanovo obratiše slijepcu: » A ti, što ti kažeš o onome koji ti je otvorio oči? « On odgovori: » To je jedan *prorok. «
18 Ali, sve dok ne pozvaše njegove roditelje, *Židovi odbiše povjerovati da on prethodno bijaše slijep i da je nanovo stekao vid.
19 Oni postaviše ovo pitanje njegovim roditeljima: » Ovaj čovjek da li je zaista vaš sin za kojeg vi tvrdite da je rođen slijep ? Tada, kako on sada vidi? «
20 Roditelji im odgovoriše: » Mi smo sigurni da je to zaista naš sin i da je rođen slijep.
21 Kako on sad vidi, to mi ne znamo. Tko mu je otvorio oči? Mi ne znamo to. Ispitajte ga, on je dovoljno velik, da se sam o tome izjasni! «
22 Njegovi roditelji govoraše tako, jer se bojaše Židova^[413]. Oni već bijahu zaključili izopćiti iz *sinagoge onoga tko bi Isusa priznao *Kristom.
23 Eto zašto roditelji rekoše: » On je dovoljno velik, ispitajte njega. «
24 Jedan drugi put, farizeji pozvaše čovjeka koji bijaše bio slijep i rekoše mu: » Iskaži slavu Bogu! Mi znamo, mi, da je taj čovjek jedan grješnik. «
25 On im odgovori: » Ja ne znam da li je on grješnik; ja znam samo jednu stvar: ja bijah slijep i sada ja vidim. «
26 Oni mu rekoše: » Što ti je on učinio? Kako ti je otvorio oči? «
27 On im odgovori: » Ja sam vam već ispričao, ali vi niste slušali! Zašto hoćete slušati to još jedanput? Ne biste li i vi također željeli postati njegovim *učenicima? «
28 Farizeji stadoše tada vrijeđati ga i govoraše: » Ti si taj koji je njegov učenik! Mi, mi smo učenici Mojsijevi.
29 Mi znamo da je Bog govorio Mojsiju, dok ovaj ovdje, mi ne znamo otkud je! «
30 Čovjek im odgovori: » To je, naime, iznenađujuće, što vi ne znate otkud je on, dok mi je on otvorio oči! «
31 Bog, mi to znamo, ne uslišava grješnike; već ako je jedan čovjek pobožan i čini njegovu volju, Bog ga uslišava.
32 Nikada nije se čulo govoriti da je netko otvorio oči jednom slijepcu od rođenja.
33 Da taj čovjek ne bijaše od Boga, on ne bi mogao ništa učiniti. «
34 Oni se usprotiviše: » Ti nisi drugo činio no griješio od svog rođenja i da nam ti držiš poduku!«; i oni ga izbaciše napolje.
35 Isus saznade da ga bijahu istjerali. On ga dođe naći i reče mu tada: » Vjeruješ li ti, u *Sina čovjekovog? «
36 A on mu odgovori: » Tko je on, Gospodine, da bih ja vjerovao u njega? «
37 Isus mu reče: » Eh dobro! Ti si ga vidio, to je onaj koji ti govori. «
38 Čovjek reče: » Ja vjerujem, Gospodine, « i pokloni se on pred njim.

Tko su istinski slijepci

39 A Isus tada reče: » Ja sam došao u svijet zbog jednog suđenja, da bi oni koji ne vide vidjeli, i oni koji vide postanu slijepci. «
40 *Farizeji koji bijahu s njim čuše te riječi i rekoše mu: » Hoćemo li mi, slučajno, biti slijepci, i mi također?«
41 Isus im odgovori: Da vi bijaste slijepci, vi ne biste griješili. Ali, sada vi kažete mi vidimo: vaš grijeh ostaje.

Prispodoba o pastiru i njegovom stadu

10 1 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, tko ne uđe kroz vrata u tor ovčji^[414] već se prebaci s druge strane, taj je jedan kradljivac i razbojnik.
2 Već, onaj koji ulazi na vrata jest *pastir ovcama.
3 Onaj koji čuva vrata njemu ih otvara, a ovce slušaju njegov glas; ovce koje njemu pripadaju, on svaku zove po imenu njenom, i izvodi ih napolje.
4 Kad ih sve izvede on im ide na čelu i one ga slijede jer poznaju one njegov glas.
5 Nikad one neće slijediti jednog stranca; još i više, one će mu pobjeći zato što ne poznaju glas stranaca. «
6 Isus im izgovori ovu *prispodobu, ali oni ne razumješe smisao onoga što im on govoraše.

Dobri pastir

7 Isus preuze: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ja sam vratnica ovcama.
8 Svi oni koji su došli prije mene kradljivci su i razbojnici, ali ovce ih nisu slušale.
9 Ja sam vratnica: ako netko uđe putem mene, bit će spašen, on će ići i vratiti se i naći će čime se nahraniti^[415].
10 Kradljivac se pojavljuje samo za krasti, ubiti i uništiti; ja, ja sam došao da ljudi imaju *život i da ga imaju u izobilju.
11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir se odriče vlastitog života za svoje ovce.
12 Plaćenik; koji nije istinski pastir i kojemu ovce ne pripadaju, vidi li dolaziti vuka, on napušta ovce i bježi; a vuk se domogne njih i rasprši ih.

13 To je plaćenik i ono što su njemu ovce.

14 Ja sam dobri pastir, ja poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,
15 kao što mene moj Otac poznaje i kao što ja poznajem svog Oca; i ja se odričem svog života za ovce.
16 Ja imam drugih ovaca koje nisu u ovom zabranu i njih tamo ja trebam dovesti; one će slušati moj glas i bit će samo jedno stado i jedan pastir.
17 Otac me voli jer ja se odričem života sam od sebe da bih ga potom ponovo stekao.
18 Nitko mi ga ne oduzima već ga se ja sam odričem; ja imam vlast da ga se odreknem i ja imam moć ponovo ga steći: takva je zapovijed koju sam ja primio od svog Oca. «
19 Te riječi prouzrokovaše nanovo podjelu među *Židovima.
20 Mnogo ih među njima govoraše: » On je opsjednut, on bulazni, zašto ga slušati? «
21 Ali, drugi rekoše: » To nisu riječi opsjednutog; jedan *zloduh može li otvoriti oči slijepcu? «

Isus potvrđuje svoje jedinstvo s Ocem

22 Proslavljaše se tada u Jeruzalemu Blagdan Posvećenja^[416]. Bijaše zima.
23 U *Templu, Isus obilažaše trijem Solomonov.
24 *Židovi načiniše krug oko njega i rekoše mu: » Do kada ćeš ti nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti *Krist, reci nam to otvoreno! «
25 Isus im odgovori: » Ja sam vam već rekao, a vi mi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca su moje svjedočenje,
26 ali vi mi ne vjerujete, jer vi niste moje ovce.
27 Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem i one dolaze u moju sljedbu.
28 A ja, ja njima dajem vječni *život; one nikad neće propasti i nitko ih neće moć oteti iz moje ruke.
29 Moj otac koji mi ih je dao već je od svega^[417], i nitko nema moć istrgnuti nešto iz ruke Oca.
30 Ja i Otac, jedno smo. «
31 Židovi, nanovo, sakupiše kamenje da ga kamenuju.
32 Ali Isus preuze: » Ja sam vam pokazao toliko lijepih djela koja dolaze od Oca. Za koje od tih djela vi mene hoćete kamenovati? «
33 Židovi mu odgovoriše: » Nećemo mi tebe kamenovati za jedno lijepo djelo, već za *huljenje, budući da ti koji si jedan čovjek - praviš od sebe Boga. «
34 Isus im odgovori: » Nije li pisano u vašem *Zakonu: Ja sam rekao: Vi ste bogovi? «
35 Izlazi dakle u Zakonu da naziva bogovima one kojima riječ Božja bi upućena. A nitko ne može ukinuti Pismo.
36 Onome koga je Otac posvetio i poslao u *svijet, vi kažete: » Ti huliš, zato što sam ja ustvrdio da sam Sin Božji.
37 Ako je ne vršim djela svog Oca, ne vjerujte mi!
38 Ali, činim li ih ja, a vi ne vjerujete ipak, meni, vjerujte u ta djela, da biste ih spoznali i da biste znali da je Otac u meni kao što sam ja u Ocu. «
39 Tada, još jedanput, oni zatražiše da ga se uhiti, ali on izbježe rukama njihovim.
40 Isus se vrati s te strane Jordana, u mjesto gdje Ivan^[418] bijaše počeo krstiti, i ondje ostade.
41 Mnogi dođoše k njemu i rekoše: » Ivan zaista nije napravio nikakav *znak, ali sve što je rekao o ovom čovjeku istina je. «
42 A ondje, biše oni mnogobrojni i vjerovaše u njega.

Smrt Lazarova, prijatelja Isusovog

11 1 Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije^[419], sela Marije i njene sestre Marte.
2 Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan.
3 Sestre poslaše reći Isusu: » Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. «
4 Čim to saznade, Isus reče: » Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. «
5 A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara.
6 Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše.
7 Nakon čega, on reče učenicima: » Vratimo se u Judeju. «
8 Učenici njemu rekoše: » Rabbi^[420], još tu nedavno *Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? «
9 Isus im odgovori: » Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog* svijeta za vidjeti;
10 ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. «
11 Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: » Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. «
12 Učenici mu dakle rekoše: » Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. «
13 Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san.
14 Isus im tada reče otvoreno: » Lazar je mrtav,
15 i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! «
16 Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim^[421], reče drugim učenicima: » Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.«

Isus se sastaje s Martom i Marijom

17 Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana.
18 kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada^[422],
19 mnogo *Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata.
20 Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. «
21 Marta reče Isusu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro.
22 Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. «
23 Isus joj reče: » Tvoj će brat uskrsnuti. «
24 » Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg *dana. «
25 Isus joj reče: » Ja sam Uskrsnuće i *Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će;
26 a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? «
27 » Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti *Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. «
28 Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: »Učitelj je ondje i poziva te.«
29 Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu.
30 Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela.
31 Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti.
32 Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: » Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. «
33 Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se.
34 On reče: » Gdje ste ga ostavili? « Oni odgovoriše: » Gospodine, dođi vidjeti. «
35 Tad Isus zaplaka;
36 a Židovi rekoše: » Gledajte kako ga on voljaše! «
37 Ali, nekolicina između njih rekoše: » Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. «

Isus poziva Lazara u život

38 Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz^[423].
39 Isus tada reče: » Odignite ovaj kamen. « Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: »Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.«…
40 ali, Isus njoj odgovori: « Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?«
41 Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: » Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao.
42 Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. «
43 Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: » Lazare, izlazi! «
44 I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: » Odvežite ga i pustite ga ići! «

Urota protiv Isusa - Ivan

( Mt 26.1-5; Mk 14.1-2; Lk 22.1-2)

45 Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega.
46 Ali, drugi odoše pronaći *farizeje i ispričaše im što Isus bijaše učinio.
47 *Veliki svećenici i farizeji sastadoše se tada na jedno savjetovanje i rekoše: » Što ćemo učiniti? Taj je čovjek načinio mnogo *znakova.
48 Ako ga pustimo nastaviti tako, svi će povjerovati u njega, Rimljani će posredovati i uništit će naše Sveto mjesto i naš narod^[424]. «
49 Jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče: » Vi ne razumijete ništa
50 i vi čak ne opažate da je to vaša prednost da jedan čovjek umre za narod, a da narod ne propadne u cjelini. «
51 On te riječi ne izgovori sam od sebe, već, već kako on te godine bijaše velikim svećenikom, on učini to *proročanstvo kako bi Isus umro za narod
52 i ne samo za njega već za ujediniti u jedno jedinstvo djecu Božju koja su raspršena.
53 Tog dana, oni, odlučiše pogubiti njega.
54 Sa svoje strane, Isus se uzdrža od tada odlaziti slobodno među Židove: on se skloni u područje blizu pustinje, u jedan grad zvan Efraim^[425], gdje boraviše s učenicima.

Miris izliven na noge Isusu

( Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk provj. 7.36-38)

55 Međutim židovska *Pasha bijaše blizu. Uoči te Pashe, mnogi se ljudi uspeše iz sela u Jeruzalem za *očistiti se.
56 Oni tražaše Isusa, i, u *templu gdje se nalaziše, oni govoraše između sebe: » Što vi mislite o tome? Nikad on neće doći na blagdan! «
57 *Veliki svećenici *farizeji bijahu dali zapovijed: tko bude znao gdje se on nalaziše bijaše ga morao prijaviti da bi ga se oni domogli. «
12 1 Šest dana prije *Pashe, Isus stiže u Betaniju^[426] gdje se nalaziše Lazar kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.

2 Njemu u čast ondje ponudiše mu jednu večeru: Marta služaše dok Lazar nalaziše se među uzvanicima.

3 Marija uze tada jednu livru^[427] mirisa od čistog narda, visoke cijene; ona pomaza noge Isusove, obrisa ih svojim kosama i kuća bi ispunjena tim mirisom.
4 Tada Juda Iskariot, jedan od njegovih učenika, onaj isti koji će otići izručiti ga, reče:
5 » Zašto nismo prodali taj miris za 300 denara^[428], i dali ih siromasima? «
6 On reče tako, ne zato što se brinuo za siromahe već zato što bijaše lopov i što, potkradaše otud što se u nju odlagalo. «
7 Isus tada reče: » - Ostavite ju! Ona pazi taj običaj radi mog ukopa.
8 Siroti, vi ćete njih uvijek imati sa sobom, ali mene nećete uvijek imati. «
9 Međutim, jedno veliko mnoštvo *Židova bijaše doznalo da Isus bijaše ondje, i dođe ne samo, zbog Isusa samog već također za vidjeti Lazara kojeg on bijaše podigao iz mrtvih.
10 *Veliki svećenici tada odlučiše usmrtiti također i Lazara,
11 jer to bijaše zbog njega što jedan veliki broj Židova napuštaše njih i vjerovaše u Isusa.

Kraljevski ulazak Isusa

( Mt 2.1-11; Mk 11..1-11; Lk 19.28-40)

12 Sutradan, veliko mnoštvo koje je došlo na blagdan^[429] saznade da Isus stiže u Jeruzalem;
13 oni uzeše palminih grana i iziđoše njemu u susret. Oni uzvikivaše » hosanna^[430] «! Blagoslovljeno budi ime Gospodina Onoga koji dolazi, kralja Izraelovog. «
14 Našavši jedno magare, Isus sjedne na njega prema onome što je pisano:
15 Ne boj se, kćeri *Siona: evo tvog kralja koji dolazi, on je zajahao na malo jedne magarice.
16 U prvi čas, njegovi učenici ne razumješe što se to događalo, ali kad Isus bi proslavljen, oni se sjetiše da to bijaše pisano o njemu i da to isto bijaše zbog toga učinjeno.
17 Mnoštvo onih koji bijahu s njim kad on bijaše dozvao Lazara iz mrtvih, posvjedočiše mu.
18 Bijaše ono pošlo njemu u susret, naime, zbog toga što bijaše doznalo da je on izveo taj *znak.
19 *Farizeji tada rekoše jedni drugima: » Vi to vidite, ne možete ništa: evo svijeta za njim! «

Grci traže vidjeti Isusa

20 Bijaše nekoliko Grka*^[431] koji se bijahu uspeli za učiniti obred prilikom blagdana.
21 Oni se obratiše Filipu koji bijaše iz Betsaide Galilejske i uputiše mu ovu molbu: »Gospodine, mi bismo željeli vidjeti Isusa. «
22 Filip ode reći Andriji, a oni zajedno rekoše Isusu.
23 Isus im odgovori ovim riječima: » Došao je čas kad *Sin čovjekov treba biti proslavljen.
24 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako zrno žita koje padne u zemlju ne umre, ono ostane samo; ako naprotiv ono umre, ono donese plodove u izobilju.
25 Onaj tko voli svoj život izgubi ga, a onaj tko prestane posvećivati se ovom *svijetu sačuvat će ga za *život vječni.
26 Ako me netko hoće služiti, nek dođe u moju sljedbu, i ondje gdje sam ja, bit će također i moj sluga. Ako mi netko služi, tko mene služi, Otac će ga iskupiti.
27 Sada moja je duša uznemirena, i što ću reći? Oče, spasi me ovakvog časa? Ali, točno za ovakav čas ja sam došao.
28 Oče, proslavi svoje *ime. Tada, jedan glas dođe s neba: » Ja sam ga proslavio i ja ću ga još proslavljati. «
29 Mnoštvo koje se ondje nalaziše i koje bijaše čulo govoraše da to bijaše grmljavina; drugi govoraše da mu jedan *anđeo bijaše govorio.
30 Isus preuze riječ:» Nije taj glas odjeknuo za mene, već za vas.
31 Sada je to suđenje ovom svijetu sada će princ ovoga svijeta biti bačen napolje.
32 Što se mene tiče, kad ja budem odignut sa zemlje^[432], ja ću privući k sebi sve ljude. «
33 - Tim riječima označi on kakvom će smrću umrijeti.
34 Mnoštvo mu odgovori: » Mi smo naučili u *Zakonu da *Krist treba ostati zauvijek. Kako možeš ti reći da Sin čovjekov treba biti uzdignut? « Tko je on, taj Sin čovjekov? «
35 Isus im odgovori: » Svjetlost je još malo vremena među vama. Hodajte dok još imate svjetlosti, da vas se tmine ne domognu; jer, onaj koji hoda u tmini ne zna kamo ide.
36 Za vrijeme dok imate svjetlost vjerujte u svjetlost, da bi postali sinovi svjetlosti. « Nakon što im je tako govorio, Isus se povuče i sakri od njih.

Prvi zbroj i sažetak Evanđelja

37 Iako on bijaše izveo pred njima toliko *znakova, oni ne vjerovaše u njega,
38 tako da se ispuni riječ koju *prorok Izaija bijaše rekao: »Gospodine, tko je povjerovao onome što nas je čuo govoriti? I kome je ruka Gospodova bila *otkrivena?
39 Čak je Izaija označio razlog zašto oni ne mogaše vjerovati:
40 On bijaše zaslijepio njihove oči i ukrutio njihovo srce, da ne vide svojim očima, da njihovo srce ne razumije, da se ne obrate, pa da ih ja ozdravim.
41 To Izaija reče jer bijaše vidio njegovu slavu i govorio o njemu.
42 Međutim, među samim poglavarima, mnogi bijahu povjerovali u njega; ali, zbog *farizeja, oni se ne usudiše to ispovjediti, iz straha da ne budu isključeni iz *sinagoge:
43 tako oni pretpostaviše slavu koja dolazi od ljudi slavi koja dolazi od Boga.
44 Međutim, Isus proglasi: » Tko vjeruje u mene, to on ne vjeruje u mene, već u onoga tko je mene poslao
45 i onaj tko mene vidi, vidi također onoga tko je mene poslao.
46 Ja, svjetlost, ja sam došao u *svijet, da onaj tko vjeruje u mene ne bi ostao u tminama.
47 Ako netko čuje moje riječi i ne pazi ih, to nisam ja koji ga sudi: jer, ja nisam došao suditi svijetu, ja sam došao spasiti svijet.
48 Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi ima svog sudca: riječ koju ja rekoh sudit će mu posljednjeg *dana
49 Ja nisam govorio sam od sebe, već je Ocu koji me poslao propisao meni ono što ću reći i izjaviti.
50 A ja znam da je njegova zapovijed *život vječni: ono što ja kažem, ja to kažem onako kako mi je to Otac rekao. «

Isus pere noge svojim učenicima

13 1 Prije blagdana *Pashe, Isus, znaj ući da je njegov čas došao, čas da prijeđe iz ovog *svijeta k Ocu, on, koji bijaše volio svoje koji su u svijetu, on njih voljaše do krajnosti.
2 U tijeku jednog objeda, kad već *đavao bijaše bacio u *srce Jude Iskariota, sina Simonova, misao da ga izruči,
3 znajući da Otac bijaše sve stvari predao u njegove ruke, da je došao od Boga i da ide k Bogu,
4 Isus se diže iza stola, odloži svoju odjeći i uze jedan komad platna i opasa se njime.
5 On nasu potom vode u jednu pliticu i poče prati noge učenicima i brisati ih platnom kojim bijaše opasan.
6 Stiže tako k Šimunu-Petru koji mu reče: » Ti, Gospodine, da meni pereš noge! «
7 Isus mu odgovori: » Ono što ja činim, ti ne možeš sada znati, ali poslije ti ćeš razumjeti. «
8 Petar mu reče:» Meni prati noge! Nikada! « Isus mu odgovori: » Ako ja tebi ne operem noge, ti ne možeš imati dijela sa mnom. «
9 Šimun-Petar njemu reče: » Tada, Gospodine, ne samo noge, već također ruke i glavu! «
10 Isus mu reče: » Onaj tko je okupan, nema nikakvu potrebu biti pran^[433], jer je u cijelosti *čist^[434] : a vi, vi ste čisti, ali ne svi. «
11 Ona, naime, znaše, tko će ga izručiti; i zato je on rekao: » Vi niste čisti svi. «
12 Kad bi završio prati im noge, Isus uze svoju odjeću, smjesti se za stol i reče im: » Shvaćate li vi ono što sam ja učinio za vas?
13 Vi mene zovete Učitelju i Gospodine i kažete dobro, jer ja to jesam.
14 Od sada, ako sam ja vama oprao noge, ja Gospodin i Učitelj, vi trebate također vama prati noge, jedni drugima;
15 jer, to je jedan primjer koja sam vam ja dao: ono što sam ja učinio za vas, činite to i vi također.
16 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, jedan sluga nije već od svog gospodara, niti je jedan poslanik već od onoga tko ga je poslao.
17 Znajući to, ćete biti sretni da barem to izvršite.
18 Ja ne govorim za vas sve: ja poznajem one koje sam izabrao. Ali, da se tako ispuni Pismo: Onaj koji je jeo kruh sa mnom, protiv mene je podigao petu.
19 Ja vam sada to kažem, prije nego li se događaj zbude, da bi, kad se zbude, vi vjerovali da Ja Jesam.
20 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, primiti onoga koga ću ja poslati, to je primiti mene samog, a primiti mene to je također primiti onoga koji je mene poslao. «

Isus najavljuje da će biti izdan

( Mt 26.20-25; Mk 14.17-21; Lk 22.21-23)

21 Budući tako rekao, Isus bi potresen iznutra i svečano izjavi: » Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, jedan od vas će me izručiti. «
22 Učenici pogledaše jedni druge, pitajući se o kome on to govoraše.
23 Jedan od učenika, onaj isti kojeg Isus voljaše, nađe se pokraj njega^[435].
24 Šimun-Petar mu dade znak: » Pitaj ga o kome on to govori «;
25 naginjući se k grudima Isusovim, učenik mu reče: » Gospodine, tko je to? «
26 Isus odgovori: » To je onaj kome ću ja dati zalogaj koji ću zamočiti. « Na to, Isus uze zalogaj koji bijaše zamočio i dade ga Judi Iskariotu, sinu Šimunovu.
27 U taj čas, dok on bijaše nudio taj zalogaj, *Sotona uđe u Judu. Isus mu tada reče: » Ono što ćeš ti učiniti, učini to brzo. «
28 Nitko od onih koji se tu nalaziše ne razumješe zašto je on to bijaše rekao.
29 Kako Juda čuvaše kesu, neki od njih pomisliše da mu Isus bijaše dao kupiti ono što je potrebno za blagdan, ili opet za dati nešto siromasima.
30 Što se tiče Jude, budući uzeo zalogaj, on odmah iziđe: bijaše noć.

Nova zapovijed

( 36-37)

31 Čim Juda bi izišao, Isus reče:»Sada, *Sin čovjekov bijaše proslavljen i Bog po njemu bi proslavljen;
32 Bog će ga proslaviti u njemu samom, i to će ga uskoro proslaviti.
33 Moja dječice, ja sam još za samo malo vremena s vama. Vi ćete me tražiti i kao što sam ja rekao *Židovima: Onamo kamo ja odlazim vi ne možete doći, vama također ja to kažem.
34 Dajem vam jednu novu zapovijed: volite jedni druge. Kao što sam ja vas volio, volite vi jedni druge.
35 U ovome će vas svi priznavati za moje *učenike: u ljubavi koju ćete vi imati jedni za druge. «
36 Šimun-Petar mu reče: » Gospodine, kamo ti ideš? « Isus mu odgovori: » Onamo kamo ja idem, ti me ne možeš sada slijediti, ali ti ćeš me slijediti kasnije. «
37 » Gospodine, odgovori mu Petar, zašto te ja ne mogu odmah slijediti? Ja ću se odreći svog života za tebe! «
38 Isus odgovori: » Ti da ćeš se odreći svog života za mene! Uistinu, uistinu, ja ti kažem, tri puta ćeš me ti zanijekati prije no što pijetao zapjeva. «

Put koji vodi k Ocu, to je Isus

14 1 » Nek' vaše srce se uznemiruje: vi vjerujete u Boga, vjerujte također i u mene.
2 U kući mog Oca, ima mnogo boravišta; inače kako bih vam ja mogao reći da ću vam pripraviti mjesto gdje ćete biti?
3 Kad ja budem otišao vi ćete ga pripraviti, ja ću se vratiti i vi ćete ga uzeti sa mnom, kao što sam ja ondje, vi ćete biti također.
4 Što se tiče mjesta kamo ja odlazim, vi ćete mu znati put. «
5 Toma mu reče: » Gospodine, mi čak ne znamo ni kamo ti ideš, kako bismo mu onda znali put? «
6 Isus mu reče: » Ja sam put i istina i *život. Nitko ne ide k Ocu ako to nije kroz mene.
7 Ako poznajete mene, poznavat ćete također i oca mog.
8 Filip mu reče: » Gospodine, pokaži nam Oca, i to će nam biti dosta. «
9 Isus mu reče: » Ja sam s vama otprije dugo vremena, a ipak, Filipe ti me nisi prepoznao! Onaj koji je mene vidio, vidio je Oca. Zašto kažeš ti: Pokaži nam Oca?
10 Ne vjeruješ li ti da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam ja kažem, ja ne govorim sam od sebe! Naprotiv, to je Otac koji, budući u meni, ispunjava svoja vlastita djela.
11 Vjerujte mi, ja sam u Ocu i Otac je u meni; a ako vi ne vjerujete mojoj riječi, vjerujte barem zbog ovih djela.
12 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje u mene činit će također djela koja ja činim: on će ih činiti i veća, jer ja idem k Ocu.
13 Sve što ćete vi tražiti u moje *ime, ja ću to učiniti, tako da Otac bude proslavljen u Sinu.
14 Ako mi vi zaištete nešto u moje ime, ja ću to učiniti.

Sveti Duh kojeg će poslati Otac

15 Ako me vi volite, vi ćete prionuti paziti moje zapovijedi;
16 ja, ja ću moliti Oca; on će vam dati drugog Branitelja^[436] koji će s vama ostati zauvijek.
17 To je onaj Duh istine, onaj kojeg je *svijet nemoćan prihvatiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi, vi ga poznajete, jer stoji kod vas i on je u vama.
18 Ja vas neću ostaviti siročićima, ja ću doći k vama.
19 Još za malo i svijet me neće više vidjeti; vi, vi ćete me vidjeti živog i vi ćete također živjeti.
20 U onaj *dan, vi ćete spoznati da sam ja u svom Ocu i da ste vi u meni i ja u vama.
21 Onaj koji ima moje zapovijedi i koji ih pazi, taj me voli: a onaj koji me voli bit će voljen od mog Oca i s moje strane, a ja ću ga voljeti u moje vrijeme, ja ću ga voljeti i objavit ću se u njemu. «
22 Reče mu Juda, ali ne Juda Iskariotski: » Gospodine, kako će se to dogoditi da se ti objaviš u nama, a ne i u svijetu? «
23 Isus mu odgovori: » Ako me netko voli, on pazi moju riječ, a moj će ga Otac voljeti; mi ćemo doći k njemu i smjestit ćemo kod njega naše boravište.
24 Onaj koji mene ne voli, ne pazi riječi moje; a, ova riječ koju vi slušate, ona nije od mene već od Oca koji me poslao.
25 Ja sam vam kazao te stvari dok sam boravio kod vas;
26 Branitelj, Duh Sveti kojeg će Otac poslati u moje ime, vas će poučiti svim stvarima i podsjetit će vas na sve što sam vam ja rekao.
27 Ja vam ostavljam mir, ja vam dajem svoj mir. Nije to način svijeta koji vam ja dajem. nek' vaše srce prestane zbunjivati se i strahovati.
28 Vi ste čuli, ja sam vam rekao: Ja idem i ja dolazim k vama. Da me volite, vi biste se što odlazim k Ocu, jer Otac je već od mene.
29 Ja sam vam govorio već sada, prije događaja, da biste, kad on dođe, vi vjerovali.
30 Od sada, ja se neću sastajati nikako s vama, jer princ ovog svijeta dolazi. Sigurno, ne može mi on ništa; ali on dolazi da svijet zna da ja volim svog Oca i da se ponašam u skladu s onim što mi je Otac propisao. Ustanite, pođimo odavde!

Isus, istinski trs

15 1 Ja sam istinski trs, a moj je Otac Vinogradar.
2 Svaka loza koja, u meni ne ponese ploda, on ju otkine, i svaka loza koja ponese plod, on ju okreše^[437], da bi donijela još više.
3 Vi ste već okresani riječju koju sam vam ja rekao.
4 Ostanite u meni, kao što ja ostajem u vama! Isto kao što loza, ako ne ostaje na trsu, ne može sama od sebe donijeti ploda, tako ni vi nećete ostati u meni.

5 Ja sam trs, vi ste loze: onaj koji ostaje u meni i u onome u kome je ostajem, taj će donijeti plod u izobilju, jer izvan mene vi ne možete ništa učiniti.

6 Ako netko ne ostane u meni, on je bačen napolje kao loza, ona se sasuši, potom ih pokupe, bace u vatru i oni izgore.
7 Ako vi ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, vi ćete iskati što god želite i to će vam doći.
8 Ono što proslavlja mog Oca je to da vi donesete plod u izobilju i budete moji *učenici.
9 Kao što je mene Otac volio, ja sam vas također volio: ostanite u mojoj ljubavi.
10 Ako vi pazite moje zapovijedi, vi ostajete u mojoj ljubavi, ako što, pazeći zapovijedi mog Oca, ja ostajem u njegovoj ljubavi.
11 Ja sam vam rekao ovo da moja radost bude u vama i da vaša radost bude savršena.
12 Evo moje zapovijedi: volite jedni druge kao što sam ja vas volio.
13 Nitko nema ljubav veću nego onaj koji se odriče svog života za one koje voli.
14 Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam.
15 Ja vas više ne zovem slugama, jer sluga ostaje u nepoznavanju onoga što čini njegov gospodar; ja vas nazivam prijateljima, jer sve ono što sam čuo u svog Oca, ja sam vam dao upoznati.
16 Niste vi mene izabrali, već sam ja vas izabrao i ustanovio da biste išli, da donosite plod i da vaš plod traje: tako da sve što ćete iskati u mog Oca u moje ime on će vam dodijeliti.
17 Ono što ja vama zapovijedam, to je da volite jedni druge.

Kao i Isus, i učenici bit će omraženi

18 Ako *svijet mrzi vas, znajte da je prvo mrzio mene.
19 Da vi bijaste iz svijeta, svijet bi volio ono što mu pripada; već vi niste iz svijeta: ja sam taj koji vas je izdvojio iz svijeta i evo zašto vas svijet mrzi.
20 Sjetite se riječi koju sam vam rekao: Sluga nije već od svog gospodara; ako su mene progonili, i vas će također proganjati; ako su pazili moju riječ, oni će paziti i vašu također.
21 Sve to, oni će vam činiti zbog mog *imena, jer oni ne poznaju onog koji je mene poslao.
22 Da ja ne bijah došao, da im ja ne bijah uputio riječ, oni ne bi zgriješili; ali, sada je njihov grijeh bez oprosta.
23 Onaj koji mene mrzi, mrzi također i mog Oca.
24 Da ja ne bijah učinio usred njih ova djela, koja nitko drugi nije izvršio, oni ne bi počinili grijeha; ali sada, kad su vidjeli njih, oni nastavljaju nas mrzjeti i mene i mog Oca;
25 to je zato da se ispuni riječ koja je pisana u njihovom *Zakonu: Oni su me mrzili bez razloga.
26 Kad dođe Branitelj^[438] kojeg ću vam ja poslati od Oca, Duh istine koji proistječe od Oca, on će sam dati svjedočenje o meni;
27 a u svoje vrijeme, vi ćete posvjedočiti o meni, jer vi ste sa mnom od početka.
16 1 Ja sam vama rekao sve ovo da vi ne podlegnete kušnji.
2 Isključivat će vas iz *sinagoga. Što više, sat dolazi kad će onaj koji vas uništava vjerovati da pronosi jednu žrtvu Bogu.
3 Oni će postupati tako da ne bi upoznali ni Oca ni mene.
4 Ali, ja sam vam rekao to da bi , kad njihovo vrijeme dođe, vi se sjetili što sam vam ja rekao.

Kad dođe Duh istine

Ja vam nisam to govorio od početka jer bijah s vama.

5 Ali sada, ja idem onome koji me je poslao a nitko od vas ne postavi meni pitanje: Kamo ti ideš?
6 Ali, zato što sam vam ja to rekao, ožalošćenje je ispunilo vaše srce.
7 Međutim, ja sam vam rekao istinu: to je vaša prednost da ja odem; naime, ako ja ne odem, Branitelj^[439] neće doći k vama; ako, naprotiv ja odem, ja ću vam ga poslati.
8 A on, svojim dolaskom, zbunit će *svijet u stvari grijeha, pravde i suda;
9 u stvari grijeha: oni ne vjeruju u mene;
10 u stvari pravde: ja idem k Ocu i što me nećete vidjeti više;
11 u stvari suda: princ svijeta bit će osuđen.
12 Ja imam još dosta stvari za reći vama, ali vi ih ne možete sada ponijeti^[440];
13 kad dođe Duh istine on će vas privesti cjelokupnoj istini. Jer on neće govoriti iz svoje vlastite glave, već će reći ono što bude čuo i priopćit će vam sve što treba doći.
14 On će mene proslaviti, jer primit će ono što je moje i vama će priopćiti to.
15 Sve što posjeduje Otac moj moje je; zato vam ja kažem da će vam priopćiti ono što primi od mene.

Žalost koja će se primijeniti u radost

16 » Još malo i vi me nećete više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti. «
17 Neki od njegovih učenika rekoše tada između sebe: » Što li nam je htio reći: Još malo i nećete me više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti; ili opet: Ja idem k Ocu?
18 Što znači dakle to malo, kazivaše oni, mi ne razumijemo što on hoće reći! «
19 Znaj ući da ga žele ispitivati Isus im reče: » Vi između sebe tražite smisao mojih riječi: Još malo i nećete me više imati pred očima, i potom još malo i vi ćete me vidjeti.
20 Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, vi ćete uzdisati i žaliti dok će se *svijet veseliti; vi ćete biti ožalošćeni, ali vaša će se žalost preokrenuti u radost.
21 Kad žena rađa, ona je u žalosti budući da je njen čas došao; ali kad ona donese na svijet dijete, ona se više ne sjeća svog umora, ona je sva u radosti da je donijela jednog čovjeka na svijet.
22 Tako ste vi sada u žalosti; ali ja ću vas vidjeti ponovo, vaše će se srce tada radovati i nitko vam neće prigrabiti tu radost.
23 Tako u onaj *dan, vi me nećete više o niti o čemu ispitivati. Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi zatražite nešto u mog Oca u moje ime, on će vam to dati.
24 Sve do sada vi niste ništa iskali u moje ime: tražite i primit ćete, da vaša radost bude savršena.

Čvrsto se držati, jer Isus je pobjednik

25 Ja sam vam sve ovo rekao na zagonetan način, ali čas dolazi kad vam ja više neću govoriti na takav način, već ću vam otvoreno najavljivati ono što se tiče Oca.
26 Tog dana, vi ćete u moje ime iskati, a ipak ja vam ne kažem da ću moliti Oca za vas,
27 jer Otac sam vas voli zato što ste vi voljeli mene i što ste vjerovali da sam ja izišao od Boga:
28 Ja sam izišao od Oca i ja sam došao na svijet; dok sada ja napuštam svijet i idem k Ocu. «
29 Njegovi mu učenici rekoše: » Evo kako ti sada govoriš otvoreno i kako napuštaš svoje zagonetno govorenje;
30 sada mi znamo da ti znaš sve stvari i da ti nemaš nikakvu potrebu da te netko ispituje. Zato mi vjerujemo da si ti izišao od Boga. «
31 Isus im odgovori: » Vjerujete li sada?
32 Evo sat dolazi, i sada on je tu, kad ćete vi biti raspršeni, svatko na svoju stranu, i vi ćete me ostaviti samog: ali, ja nisam sam, sa mnom je Otac.
33 Ja sam vam to rekao da biste vi u meni imali mir. U ovom *svijetu vi doživljavate neprijateljstvo, ali budite puni pouzdanja, ja sam pobijedio svijet! «

Isus moli za svoje

17 1 Nakon što je tako govorio, Isus podiže oči prema nebu i reče: » Oče, čas je došao, proslavi sina svog, da bi sin tvoj proslavio tebe

2 i da, prema vlasti nad svakim tijelom koju si ti njemu dao, on dao vječni *život svima onima koje si ti njemu dao.
3 A život vječni, to je da poznaju tebe, jedinom istinitog Boga, i onoga koga si ti poslao, Isusa Krista.
4 Ja sam te slavio na zemlji, ja sam izvršio djelo koje si ti meni dao za učiniti.
5 A sada, Oče, proslavi me kod sebe onom slavom koju ja imah kod tebe prije no što svijet bi.
6 Ja sam tvoje *ime obznanio ljudima koje si ti uzeo od svijeta za dati meni. Oni bijahu tvoji, ti si ih dao meni a oni su pazili tvoju riječ.
7 Oni znaju sada da sve što si ti meni dao dolazi od tebe,
8 da su riječi koje sam im ja dao one koje si ti dao meni. Oni su ih primili oni su istinski spoznali da sam ja izišao od tebe, i oni su povjerovali da si me ti poslao.
9 Ja molim za njih, ja ne molim za svijet, već za one koje si ti meni dao: oni su tvoji
10 i sve što je moje tvoje je kao i sve što je tvoje jest i moje, i ja sam bio proslavljen u njima.
11 Od sada ja nisam više u svijetu; oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Oče *sveti, čuvaj ih u svoje ime koje si meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno.
12 Kad ja bijah s njima, ja ih čuvah u tvoje ime koje si meni dao: ja sam ih štitio i nitko od njih nije izgubljen osim sina prokletstva^[441] tako da Pismo bude ispunjeno.
13 Sada ja idem k tebi i ja govorim ove riječi u svijetu da oni imaju moju radost u njenoj punini.
14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih mrzi, jer oni nisu iz svijeta, kao što ni ja nisam iz svijeta.
15 Ja te ne molim da ih uzmeš iz svijeta, već da ih sačuvaš od Zloga^[442].
16 Oni nisu iz svijeta kao što ni ja nisam iz svijeta.
17 Posveti ih istinom: tvoje riječ je istina.
18 Kao što si ti mene poslao u svijet ja njih šaljem u svijet.
19 I za njih ja sebe posvećujem, da oni budu također posvećeni istinom.
20 Ja ne molim samo za njih, ja molim također za one koji, zahvaljujući njihovoj riječi, vjerovat će u mene:
21 da svi budu kao jedan kao ti, Oče, kao što ti si u meni i ja u tebi, na oni također budu u nama, da *svijet vjeruje da si me ti poslao;
22 a ja, ja sam njima dao slavu koju si ti meni dao, da budu jedan kao mi što smo jedan,
23 ja u njima kao ti u meni, da tako postignu savršeno jedinstvo i da tako svijet može spoznati da si ti taj koji je mene poslao i da si ti njih volio kao što si i mene volio.
24 Oče, ja hoću da ondje gdje ja jesam, oni koje si ti meni dao budu također sa mnom, i da vide slavu koju si ti meni dao, jer ti si me volio od početka utemeljenja svijeta.

Isusovo uhićenje - Ivan

( Mt 26.47-56; Mk 14.43-50; Lk 22.47-53) 18 1 Budući rekao tako, Isus ode, sa svojim učenicima, s one strane potoka Cedrona^[443]; bijaše ondje jedan vrt gdje on uđe sa svojim učenicima.

2 A Juda, koji ga izruči, poznavaše to mjesto, jer Isus ondje bijaše više puta sakupio svoje učenike.
3 On stade na čelo postrojbe^[444] i stražara dobivenih od *velikih svećenika i *farizeja, stiže u vrt s lučima, svjetiljkama i oružjem.
4 Isus, znaj ući sve to što će se njemu dogoditi, istupi i reče im: » Koga vi tražite? «
5 Oni mu odgovoriše: » Isusa Nazorejca « On im reče: » Ja sam taj. « A, između njih, stajaše Juda koji ga izruči.
6 Čim Isus bijaše rekao to sam ja, oni uzmaknuše i padoše.
7 Nanovo, Isus ih upita: » Koga tražite vi? « Oni odgovoriše: » Isusa Nazorejca. «
8 Isus im odgovori: » Ja sam vam rekao, to sam ja. Ako sam dakle ja taj koga vi tražite, pustite otići ove ovdje. «
9 Tako se trebala ispuniti riječ koju Isus bijaše izrekao: » Ja nisam izgubio nikoga od onih koje si mi ti dao.«
10 Tada Šimun-Petar, koji nosaše jedan mač, izvuče ga iz korica i udari slugu velikog svećenika, kojem odsječe desno uho; ime tog sluge bijaše Malhus.
11 Ali, Isus reče Petru: » Vrati svoj mač u toke! Kupu koju mi je Otac dao, neću li ja popiti? «
12 Postrojba sa svojim zapovjednikom i stražari *Židova uhvatiše dakle Isusa i svezaše ga.

Isusovo uhićenje - Ivan, 2

( Mt 26.57-58; Mk 14.53-54; Lk 22.54)

13 Oni ga najprije odvedoše kod Ane^[445]. To je punac Kajfi, koji bijaše te godine velikim svećenikom;
14 to je onaj isti Kajfa koji bijaše savjetovaše Židove: bolje je da samo jedan čovjek umre za cijeli narod.

( Mt 26.69-70; Mk 14.66-68; Lk 22.55-57)

15 Šimun-Petar i jedan drugi učenik bijahu slijedili Isusa. Kako taj učenik bijaše poznat velikom svećeniku, on uđe s Isusom u palaču velikog svećenika.
16 Petar stajaše vani, uz vrata; drugi učenik, onaj koji bijaše poznat velikom svećeniku iziđe, obrati se ženi koja čuvaše vrata i uvede Petra.
17 Sluškinja koja čuvaše vrata reče njemu: » Ne bijaše li i ti također, jedan od učenika ovog čovjeka? «; Petar odgovori: » Nisam ja!«
18 Sluge i stražari bijahu načinili vatru od žeravica jer bijaše hladno; Petar stajaše s njima i on se također grijaše.

( Mt 26.59-66; Mk 14.55-64; Lk 22.66-71)

19 Veliki svećeni, stade ispitivati Isusa o njegovim *učenicima i njegovom poučavanju.
20 Isus mu odgovori: » Ja sam otvoreno govorio o *svijetu, ja sam uvijek poučavao u *sinagogama i u *templu, gdje se svi *Židovi okupljaju i ništa nisam rekao u tajnosti.
21 Zašto me ti ispituješ? Ono što sam ja rekao, pitaj one koji su slušali: oni znaju dobro što sam ja rekao. «
22 Na te riječi, jedan od slugu koji se nalazio ondje pljusnu Isusa govoreći: Zar ti tako odgovaraš velikom svećeniku? «
23 Isus mu odgovori: » Ako sam zlo govorio pokaži u čemu; ako sam dobro govorio zašto si me udario? «
24 Na to Ana posla Isusa, svezanog, Kajfi, velikom svećeniku.

( Mt 26.71-75; Mk 14.69-72; Lk 22.58-62)

25 Međutim, Šimun-Petar bijaše ondje i grijaše se. Rekoše njemu također: » Nisi li ti također jedan od njegovih učenika? « Petar zanijeka govoreći: » Ja to nisam! «
26 Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga kojem Petar bijaše odsjekao uho, njemu reče: » Nisam li te ja vidio u vrtu s njim? « Nanovo Petar to zanijeka a u istom času jedan pijetao zapjeva.

Pilat popušta mnoštvu i osuđuje Isusa

( Mt 27.1-2, 11-14; Mk 15.1-5; Lk 23.1-5)

28 Međutim, bijahu doveli Isusa kod Kajfe u upraviteljev dvor. Bijaše tek svanulo. Oni koji ga bijahu doveli ne uđoše u dvor da se ne *uprljaju i da mogu jesti *Pashu^[446].
29 Pilat^[447] dođe k njima napolje i upita ih: « Koju optužbu podnosite protiv ovog čovjeka? «
30 Oni odgovoriše: » Da ova osoba nije počinila zlo zar bismo ju predali? «
31 Pilat im tad reče: » Uzmite ga i sudite mu prema vašem *zakonu. « *Židovi mu rekoše: » Nije nam dopušteno osuditi koga na smrt! «
32 Tako se trebaše ispuniti riječ kojom Isus bijaše označio kojom smrću trebaše umrijeti.
33 Pilat dakle uđe u dvor. On pozva Isusa i reče mu: » Jesi li ti kralj Židova? «
34 Isus mu odgovori: » Kažeš li ti to sam ili su ti drugi tebi rekli o meni? «
35 Pilat mu odgovori: » Jesam li ja Židov? « Tvoj vlastiti narod, *veliki svećenici su te izručili meni! Što si učinio? «
36 Isus odgovori:»Moje kraljevanje nije od ovog *svijeta. Da moje kraljevanje bijaše od ovog svijeta, moji bi se stražari borili da ja ne budem izručen Židovima. Moje kraljevstvo, sada, nije odavde. «
37 Pilat mu tada reče: » Ti si dakle kralj? «; Isus mu odgovori: » To si ti rekao da sam ja kralj. Ja sam rođen i došao u svijet da svjedočim istini. Tko je rođen iz istine sluša moj glas. «
38 Pilat mu reče » Što je istina? «

( Mt 27.15-3; Mk 15.6.20; Lk 23.13-25)

Na tu riječ, on ode ponovo pronaći Židove napolju i reče im: S moje strane, ja ne nalazim protiv njega glavni predmet optužbe.

39 Već kako je običaj kod vas da vam ja oslobodim nekoga u vrijeme Pashe, hoćete li vi da vam ja oslobodim kralja Židova? «
40 Tad oni stadoše kričati: »Ne toga, već Barrabasa!«, a taj Barrabas bi jedan razbojnik^[448].

19 1 Tad Pilat odvede Isusa i dade ga izbičevati.

2 Vojnici, koji bijahu ispleli jednu krunu od trnja, staviše mu je na glavu i baciše na njega jedan purpurni ogrtač.
3 Primaknuše se njemu i govoraše: » Zdravo, kralju Židova! « I stadoše ga udarati.
4 Pilat se vrati napolje i reče Židovima: » Vidite, ja ću ga odvesti napolje; vi morate znati da ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. «
5 Isus dođe tada napolje; nosio je krunu od trnja i purpurni ogrtač. Pilat im reče: » Evo čovjeka! «
6 Ali, čim ga veliki svećenici i njihovi ljudi vidješe stadoše se derati: » Razapni ga! Razapni ga! « Pilat im reče: » Uzmite ga vi sami i razapnite ga; što se mene tiče, ja ne nalazim glavnog predmeta optužbe protiv njega. «
7 Židovi mu uzvratiše: » Mi imamo jedan zakon, i prema tom zakonu on mora umrijeti, jer se izdavao za Sina Božjeg! «
8 Kad Pilat sasluša taj govor, on bi još više užasnut.
9 On stiže ponovo u dvori reče Isusu: » Otkud dolaziš ti? « Ali, Isus mu ne dade nikakav odgovor.
10 Pilat mu tada reče: » To ti meni odbijaš govoriti! Ne znaš li ti da ja imam vlast osloboditi kao što imam vlast razapeti te? «
11 Ali, Isus njemu odgovori: » Ti nemaš na da mnom nikakve vlasti ako ti nije dana odozgo; zato onaj koji je mene izručio tebi nosi još veći grijeh. «
12 Otada, Pilat tražaše kako ga osloboditi, ali Židovi stadoše vikati i govoraše: » Ako ga ti oslobodiš, nećeš se ponijeti kao prijatelj Cezarov^[449]! Jer, tko se izdaje za kralja, izjašnjava se protiv Cezara. «
13 Čim sasluša te riječi, Pilat dade izvesti Isusa i sjede na podij, na trgu koji se zove Litostrotos - na hebrejskom Gabata^[450] -.
14 Bijaše to dan Priprema za *Pashu, oko šestog sata^[451]. Pilat reče Židovima: » Evo vašeg kralja! «
15 Ali, oni stadoše vikati: » Na smrt! Na smrt! Razapni ga! « Pilat preuze: » Treba li mi razapeti vašeg kralja «; veliki svećenici odgovoriše: » Nama je samo Cezar kralj. «
16 Tad im on njega izruči da bude razapet.

Raspeće i smrt Isusova

( Mt 27.35-44; Mk 15.21-32; Lk 23.26-43)

Oni se dakle domogoše Isusa.

17 Noseći sam svoj križ^[452], Isus iziđe i stiže u mjesto zvano lubanja, što se na hebrejskom kaže Golgota^[453].
18 Ondje oni njega razapeše kao i dvojicu drugih, sa svake strane po jednog i u sredini, Isusa
19 Pilat bijaše sastavio jedan natpis koji dade postaviti na križ: » Isus Nazorejac, kralj *Židova. «
20 Taj natpis, dosta Židova pročita, jer, mjesto gdje Isus bijaše razapet bijaše blizu grada a tekst bijaše na hebrejskom, latinskom i grčkom.
21 *veliki svećenici Židova rekoše Pilatu: » Nije trebalo napisati kralj Židova, već da je ta osoba tvrdila da je kralj Židova. «
22 Pilat odgovori: » Ono što ja napisah, napisah. «
23 Kad vojnici završiše razapinjati Isusa, oni uzeše njegovu odjeću i razdijeliše ju na četiri dijela, po jedan za svakog^[454]. Ostala je Tunika; ona bijaše bez šavova, izatkana u jednom jedinom komadu počev odozgo.
24 Vojnici rekoše između sebe: » Ne razdirimo ju, ždrijebajmo radije kome će pripasti «, tako da bude ispunjeno Pismo: Oni podijeliše odjeću moju, a tuniku moju ždrijebaše. Evo dakle, što učiniše vojnici.
25 Blizu križa Isusovog nalaziše se njegova majka, sestra njegove majke, Marija, žena Klopasova i Marija iz Magdale.
26 Videći tako svoju majku i blizu nje učenika kojeg voljaše, Isus reče svojoj majci: » Ženo, evo sina tvog. «
27 Potom on reče učeniku: » Evo tvoje majke. « I od tog časa, učenik ju uze k sebi.

( Mt 27.45-56; Mk 15.33-41; Lk 23.44-49)

28 Nakon toga, znaj ući da čim sve bude izvršeno, da bi Pismo bilo ispunjeno do kraja, Isus reče: » Žedan sam. «;
29 bijaše ondje jedan vrč napunjen octom^[455], pričvrstiše jednu spužvu natopljenu octom na kraj jedne grane miloduha i prinesoše ju njegovim ustima.
30 Čim uze ocat, Isu reče: » Sve je ispunjeno « i saginjući glavu ispusti duh.

Ubod kopljem

31 Međutim, kako to bijaše dan Priprema^[456], *Židovi, iz straha da tijela ne ostanu na križu tijekom *šabata, - taj šabat bijaše jedan dan posebno svečan - zatražiše Pilatu da im da polomiti noge^[457] i da ih daju skinuti.
32 Vojnici dođoše dakle, oni slomiše noge prvom, potom drugom od onih koji bijahu razapeti s njim.
33 Stigavši k Isusu, oni ustanoviše da on već bijaše mrtav i pa oni mu ne slomiše noge.
34 Ali, jedan od vojnika, ubodom koplja, udari ga u rebro i odmah otud iziđoše krv i voda.
35 Onaj koji je vidio posvjedočio je, a njegovo svjedočenje je sukladno istini i uostalom taj zna da to što kaže istinito je da biste vi također vjerovali.
36 Naime, sve se ovo dogodilo da bi se ispunilo Pismo: Ni jedna od njegovih kostiju neće biti slomljena;
37 ima također jedan drugi odlomak Pisma koji kaže: Oni će vidjeti onoga koga su proboli.

Isus je položen u grob

( Mt 27.57-61; Mk 15.42-47; Lk 23.50-56)

38 Nakon tih događanja, Josip iz Arimateje^[458], koji bijaše jedan od Isusovih učenika, ali se skrivaše iz straha od *Židova, zaiska u Pilata dopuštenje skinuti tijelo Isusovo. Pilat mu odobri i Josip dođe skinuti tijelo.
39 Nikodem dođe također, onaj koji je tu nedavno išao naći Isusa u sred noć. On donese jednu smjesu mirhe i aloje od otprilike sto livri^[459].
40 Oni dakle uzeše Isusovo tijelo i omotaše ga povojima, namirisanim, slijedeći način ukopavanja Židova.
41 Na mjestu gdje Isus bijaše raspet bijaše jedan vrt, i u tom vrtu jedan potpuno nov grob gdje nikad nitko ne bijaše položen.
42 Zbog židovskih Priprema, i kako taj grob bijaše blizu, oni ondje položiše Isusa.

U osvit prvog dana u tjednu

( Mt 28.110; Mk 16.1-8; Lk 24.1-12)

20 1 Prvog dana u tjednu, u zoru, dok još bijaše mračno, Marija iz Magdale dođe k grobu i vidje da kamen bijaše skinut s groba.

2 Ona potrča, sastade Šimuna-Petra i drugog učenika, onog kojeg Isus voljaše, i reče im: » Skinut je kamen s groba Gospodinovog i mi ne znamo kamo je stavljen. «
3 Tad Petar iziđe, kao i drugi učenici, i odoše k grobu.
4 Oni potrčaše obojica zajedno, ali drugi učenik trčaše brže nego Petar i stiže prvi k grobu.
5 On se nagnu i vidje povoje koji bijahu položeni ondje. Ipak, on ne uđe.
6 Stiže, za njim, Šimun-Petar, koji ga slijeđaše: on uđe u grob i osmotri povoje odložene ondje
7 i pokrov kojim bijaše pokrivena glava; ovaj ne bijaše odložen s povojima već bijaše smotan po strani, na jednom drugom mjestu.
8 Tad onaj drugi učenik, onaj koji bijaše stigao prvi, uđe u grob; on vidje i povjerova.
9 Naime, oni još ne bijahu razumjeli Pismo prema kojem Isus trebaše ustati od mrtvih.
10 Nakon čega, učenici se vratiše.

Marija iz Magdale vidje Gospodina

( Mk 16.9-11)

11 Marija bijaše ostala napolju, kod groba, i plakala. Sva u plaču ona se nagnu k grobu
12 i vidje dva *anđela, odjevena u bijelo, sjedjeti na istom mjestu gdje tijelo Isusovo bijaše položeno, jednog kod glave, a drugog kod nogu.
13 » Ženo, rekoše joj oni, zašto plačeš? « On im odgovori: » Odnijeli su mog Gospodina, a ja ne znam gdje su ga stavili. «
14 Govoreći ona se okrenu i vidje Isusa koji stajaše ondje, ali ona ne znaše da to bijaše on.
15 Isus joj reče: » Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? « Ali, ona, vjeruj ući da ima posla s čuvarem vrta reče njemu: » Gospodine, ako si ti taj koji ga je odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga ići uzeti. «
16 Isus joj reče: » Marijo. Ona se okrenu i reče mu na hebrejskom: » Rabbuni « što znači: Učitelju.
17 Isus joj reče: » Ne zadržavaj me^[460]! jer, ja nisam još uspeo se k Ocu mom. Ti, idi pronaći moju braću i reci im da se ja uspinjem k Ocu mom koji je vaš Otac, prema mom Bogu koji je vaš Bog.
18 Marija iz Magdale dođe tad obznaniti učenicima: » Ja sam vidjela Gospodina, i evo što mi je on rekao. «

Gospodin se također prikazao učenicima

( Mt 28.16-20 Mk 16.14-18; Lk 24.36-49)

19 U večer istog dana koji bijaše prvi dan u tjednu, tada kad, iz straha od *Židova, vrata na kući gdje se nalaziše učenici bijahu zabravljena, Isus dođe, i stade usred njih i reče im: » Muri budi s vama!«
20 Sve govoreći, on pokaza svoje ruke i svoj bok^[461]. Videći Gospodina, učenici biše obradovani.
21 Tada, ponovo, Isus im reče: » Mir budi s vama. Kao što je Otac poslao mene, sada ja vas šaljem. «
22 Budući govorio tako, on puhnu na njih i reče im: » Primite Duh Sveti;
23 oni kojima vi oprostite grijehe, bit će im oprošteni. Oni kome vi njih zadržite, bit će zadržani. «

Toma i uskrsnuli

24 Međutim Toma, jedan od Dvanaestorice, onaj kojeg su zvali Didim^[462], ne bijaše s njima kad dođe Isus.
25 Drugi mu učenici, dakle, rekoše: » Mi smo vidjeli Gospodina! « Ali, on im odgovori: » Ako li ja ne vidim na njegovim rukama tragove čavala; ako ja ne uturim prst svoj u njegov bok, ja neću vjerovati! «
26 I osam dana kasnije, učenici bijahu nanovo sastali se u kući i Toma bijaše s njima. Isus dođe, sva vrata bijahu zabravljena, od stade usred njih i reče im: » Mir budi s vama. «
27 Potom on reče Tomi: » Prinesi svoj prst ovdje i gledaj moje ruke; prinesi svoju ruku i uturi ju u moj bok, prestani biti nepovjerljiv i postani čovjek vjere. «
28 Toma mu odgovori: » Moj Gospodine i moj Bože. «
29 Isus mu reče: » Budući da se me vidio, ti si povjerovao: sretni oni koji su vjerovali, mada nisu vidjeli.

Zaključak: zašto ova knjiga?

30 Isus je načinio čuda pred očima svojih učenika dosta drugih *znakova koji nisu obuhvaćeni ovom knjigom.
31 Ovi ovdje bijahu zato da biste vi vjerovali da je Isus *Krist, Sin Božji, i da, vjerujući, imate *život u njegovo ime.

Isus se prikazao svojim učenicima

21 1 Nakon toga Isus se pokaza učenicima na rubu mora Tiberijade. Evo kako se on pokaza.
2 Šimun- Petar, Toma kojeg zovu Didim, Natanael iz Kane u Galileji, sinovi Zebedejevi i dva druga učenika nalaziše se skupa.
3 Šimun-Petar im reče: » Ja idem loviti ribu. « Oni mu rekoše: Mi idemo s tobom. « Oni iziđoše i uspeše se u barku, ali, te noć oni ne uloviše ništa.
4 Bijaše već jutro kad Isus dođe na obalu, ali učenici ne znaše da to bijaše on.
5 On im reče: » Eh, djeco, nemate li vi nešto malo riba? « » Ne, « odgovoriše mu oni.
6 On im reče: » Bacite mrežu s desne strane barke i naći ćete. « Oni ju baciše i bi toliko ribe da ju nisu mogli više ponijeti.
7 Učenik kojeg Isus voljaše reče tada Petru: » To je Gospodin! « Čim on bi čuo da to bijaše Gospodin, Šimun-Petar opasa odjeću, jer bijaše nag, i baci se u more.
8 Drugi učenici vratiše se barkom, vukući punu mrežu ribe: oni ne bijahu daleko od obale, oko 200 lakata otprilike^[463].
9 Kad su jedanput već stupili na zemlju, oni vidješe jednu vatru od žeravica na kojoj bijahu poredane ribe i kruh.
10 Isus im reče: » Donesite dakle tu ribu koju ste upravo ulovili. «
11 Šimun-Petar se dakle uspne u barku i izvuče mrežu ispunjenu sa 153 velike ribe, i iako ih bijaše toliko, mreže se na potrga.
12 Isus im reče: » Dođite ručati. « Ni jedan od učenika ne usudi se postiti mu pitanje: » Tko si ti? «: oni dobro znaše da to bijaše Gospodin.
13 Tad dođe Isus; on uze kruha i dade im; isto on učini s ribom.
14 To bi treći put da se Isus pokaza svojim učenicima otkad se bijaše uzdigao iz mrtvih.

Isus pita Petra: voliš li me ti?

15 Nakon objeda, Isus reče Šimunu-Petru: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti više od ovih ovdje? « On odgovori: » Da, Gospodine, ti znaš da te ja volim«, a Isus mu tad reče: » Napasaj moje janjce. «
16 Jedan drugi put, Isus mu reče: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti? « On odgovori: » Da, Gospodine, ti znaš da te ja volim. « Isus reče: » Budi *pastir ovcama mojim. «
17 Jedan treći put, on reče: » Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti? « Petar bi rastužen time što mu Isus bijaše po treći put rekao. » Voliš li me ti? « I on preuze: » Gospodine, ti poznaješ sve stvari, ti znaš dobro da te ja volim. « A Isus mu reče: » Napasuj moje ovce.
18 Uistinu, uistinu, ja ti kažem, kad ti bijaše mlad, ti si vezivao svoj pojas i išao kamo si htio; kad budeš ostario, ti ćeš pružati ruke i jedan drugi će ti zavezivati tvoj pojas i vodit će te onamo kamo ti ne želiš. «
19 Isus govoraše tako za naznačiti kakvom smrću Petar trebaše proslaviti Boga; i na tu riječ dodade on: » - Slijedi me. «

Svjedočenje omiljenog učenika

20 Budući se okrenuo Petar vidje iza sebe učenika kojeg Isus voljaše, onoga koji, budući se nagnuo k grudima njegovim, bijaše rekao: » Gospodine, tko je onaj koji će te izručiti? «
21 Kad ga vidje, Petar reče Isusu: » A on, Gospodine, što će biti s njim? «
22 Isus mu odgovori: » Ako ja hoću da on ostane sve dok ja ne dođem, što se to tebe tiče? Ti, slijedi me. «
23 Počev od te riječi ponavljaše se među Braćom da taj učenik neće umrijeti. U stvarnosti, Isus mu ne bijaše rekao da neće umrijeti, već: » Ako ja hoću da ostane sve dok ja ne dođem, što se to tebe tiče^[464] «
24 To je taj učenik koji svjedoči o tim stvarima i koji ih je zapisao, i mi znamo da je njegovo svjedočenje vjerno istini.
25 Isus je učinio još dosta drugih stvari: da ih se zapisuje jednu po jednu, svijet cijeli ne bi mogao, ja mislim, sadržavati knjige koje bi se o tom napisale.

Bilješke uz Evanđelje po Ivanu

^[359] obuhvaćale: drugi mogući prijevod: tmine joj se nisu mogle gospodaricama ( vidjeti 12.35).
^[360] Ivan: Ivan Krstitelj; provj. 1.19-36; 3.22-30.
^[361] nastanila: ili posadi svoj šator među nas.
^[362] Židovi: vidjeti 2.18; 5.10-18; 7.1, 13; 9.22, etc. Ovdje, kao i često kod Ivana apelacija Židovi označava duhovne vođe Izraelove u vrijeme Isusa.
^[363] Ilija: Vidjeti Mk 6.15 i bilješku. Prorok: oslanjajući se na Dt 18.15 mnogo Isusu suvremenih židova očekivalo je pojavu Proroka posljednjeg vremena.
^[364] u Betaniji: selo nepoznate lokacije na istoku od Jordana; ne pomiješati ga s istim imenom sela smještenog u blizini Jeruzalema (vidjeti 11.1, 18).
^[365] sat: četiri sata poslijepodne. Vidjeti Mt 20.3 i bilješku.
^[366] Petar tj. Stijena.
^[367] pod smokvom: prema rabinskim pričama sklanjalo se pod smokvino stablo za čitati i meditirati Pismo.
^[368] ženo: grčki je sačuvao originalnu formu hebrejskog izraza: "Što tu ima za tebe i za mene?" koja se nalazi u Sdc 11.12; 2Krn 35.21; Mt 8.29; Mk 1.24; 5.7; Lk 4.34; 8.28, etc. Koristio se takav izraz za otkloniti posredovanje držano neumjesnim.
^[369] tri mjere: jedna mjera odgovaraše količini od 40 litara.
^[370] trgovce govedima: Vidjeti Mk 11.15 i bilješku.
^[371] Židovi: Vidjeti 1.19 i bilješku.
^[372] 46 godina: izgradnja Templa bijaše počela godine 20. prije I.K. podsticanjem Heroda Velikog.
^[373] Rabbi: vidjeti Mk 11.15 i bilješku.
^[374] nanovo rodi: grčki termin koji može biti preveden i s odozgo. Oba smisla su za uzeti ih zajedno (vidjeti r. 4).
^[375] Vjetar: u grčkom isti termin označava i vjetar i Duh.
^[376] Sin čovjekov: brojni rukopisi ovdje dodaju koji je u nebu.
^[377] istinu: tj. onaj čije je ponašanje sukladno istini.
^[378] Enon i Salim: dva lokaliteta, vjerojatno u dolini Jordana.
^[379] Rabbi: vidjeti 1.38 i bilješku.
^[380] šesti sat: podne. Vidjeti Mt 20.3 i bilješku.
^[381] Samaritanci: o Samaritancima vidjeti Mt 10.5 i bilješku.
^[382] žive vode: Izraz podrijetlom hebrejski za označiti tečnu vodu; Ali, ima ovdje stanovita igra riječi: živa voda o kojoj govori Isus također je ona voda koja daje život.
^[383] ovu planinu: isključeni iz židovske zajednice, Samaritanci bijahu sebi podigli jedan templ na planini Garizim, planini blizu nekadašnjeg Sišema.
^[384] Rabbi: vidjeti 1.38 i bilješku.
^[385] pobijeljela: hebrejski vjerojatno nije imao posebne riječi za označiti boju zrelog žita; upotrebljava se ista riječ za označiti blijedo i zeleno
^[386] židovskog blagdana: neki rukopisi čitaju blagdana; radi se o Pashi (vidjeti 6.4).
^[387] Betzata: neki rukopisi čitaju Bezata; drugi Betšeda. Betzata je ime jedne četvrti smještene na sjeveroistoku Jeruzalema. Iskopavanja su potvrdila postojanje tog kupališta.
^[388] nemoćnih: neki rukopisi dodaju ovdje jednu bilješku koja priprema priču koja slijedi: koji očekivaše vrtloženje vode, 4 jer u stanovitim trenucima anđeo Gospodov silažaše u kupalište, voda bi se uzbibala i onaj koji bi prvi ušao nakon što bi voda proključala bijaše ozdravljen što god bi bila njegova bolest.
^[389] Židovi: vidjeti 1.19 i bilješku.
^[390] kod Ivana: Vidjeti 1.19-27; radi se o Ivanu Krstitelju.
^[391]o meni pisao: Židovi Isusovog vremena smatraše Mojsija autorom pet prvih knjiga Biblije.
^[392] na drugu obalu Galilejskog mora: ili Tiberijadino more koje se još naziva Genezaretsko jezero u Lk 5.1. Hebrejski istom riječju nazivaju svaku veliku količinu vode: more, jezero i čak ogromni rezervoar iz 1Krlj 7.23-26.
^[393] Za 200 denara: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
^[394] Prorok: Vidjeti 1.21 i bilješku.
^[395] 30 stadija: oko 5 km. vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[396] Rabbi:Vidjeti 18.3 i bilješku.
^[397] svojim pečatom: Vidjeti bilješku uz Ap 7.2.
^[398] koji vjeruje: više rukopisa dodaje ovdje u mene.
^[399] Židovi: vidjeti 1.19 i bilješku.
^[400] blagdan Šatora bijaše blizu: slavio se u jesen i koindicirao s blagdanom žetvi. Podsjećao je na boravak Židova u pustinji. Tijekom cijelog trajanja blagdana obitelji su stanovale pod zaklonima podignutim za tu priliku. Jeruzalem je tada postajao središte hodočašćenja.
^[401] Tijekom blagdana: vidjeti 7.2 i bilješku.
^[402] iz straha od Židova: vidjeti 1.19. i bilješku.
^[403] tako učen ili Kako on to poznaje Pisma ? Radi se o elementima pismenosti (čitanje i pisanje), koji su se poučavali iz knjiga Zakona. Izraz označava dakle obrazovanje koje je pripadalo pismoznancima i znalcima Svetih spisa.
^[404] među Grcima: Apelacija Grci, ovdje označava pogane, radije nego Židove koji žive u poganskoj zemlji. Vidjeti Rm 1.14 i bilješku.
^[405] vjeruje u mene: punktuacija usvojena ovdje slijedi najstariju tradiciju. Redak 38b je tada, s r. 39, jedna napomena Evanđeliste koja se odnosi na Isusa. Druga punktuacija: nek' dođe k meni i nek' pije; r. 38 Onaj koji vjeruje u mene, kao što kaže Pismo. Citat bi tada bio apliciran vjerujućem.
^[406] Proroka: vidjeti 1.21 i bilješku.
^[407] k svojoj kući: odlomak 7.53-8.11 ne postoji u najstarijim rukopisima i u latinskoj verziji, sirijskoj etc. Nekoliko ga rukopisa smješta, posebice na kraj Evanđelja.
^[408] Riznica bi mogla označavati predvorje koje je dosezalo riznicu Templa; ili opet mjesto ženskog dvorišta gdje su se nalazile škrabice za milodare (Mk 12.41-43).
^[409] od početka ili Trebam li vam samo govoriti? ili Najprije ovo što vam kažem; ili čak: apsolutno no što vam kažem.
^[410] da si ti jedan Samaritanac: Vidjeti 4.9 i bilješku uz Mt 10.5.
^[411] Rabbi: Vidjeti 1.38 i bilješku.
^[412] u kupalište Siloa: koje se nalazilo unutar zidova Jeruzalema.
^[413] jer se bojaše Židova: vidjeti 1.19 i bilješku.
^[414] tor ovčji: tijekom noći stada su bila smještana unutar jednog zabrana od suhozidanog kamena pod nadzorom čuvara.
^[415] nahraniti: ili pronaći će ispašu.
^[416] Blagdan Posvećenja: krajem prosinca za početak očišćenja Templa. To očišćenje prati pobjedu Jude Makabejca nad kraljem Sirije Antiohom IV. Vidjeti 1 M 4.36-59; 2 M 1.9, 18: 10.1-8.
^[417] veći je od svega ili ono što je moj Otac meni dao veće je od svega.
^[418] Ivan: vidjeti 3.23.
^[419] iz Betanije: vidjeti Mk 11.1 i bilješku. Lazar: često ime u Isusovo vrijeme, skraćenica od Elezar (Bog ga pomaže).
^[420] Rabbi: vidjeti 1.38 i bilješku.
^[421] Didim ili Blizanac.
^[422] stad: manje od 3 km. Vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[423] ulaz:u Isusovo vrijeme u Palestini grobovi bijahu često izdubljeni u bočnoj padini stijene i zatvarani jednim velikim kamenom, oblim i ravnim. Vidjeti Mk 15.46 posebivež
^[424] naš narod: ovaj izraz može označavati, bilo grad Jeruzalem u cjelini, bilo Templ posebice.
^[425] Efraim: Obično se locira na dvadesetak km sjeveroistočno od Jeruzalema.
^[426] u Betaniju: vidjeti Mk 11.1 i bilješku.
^[427] jednu livru: jedna rimska livra težila je oko 325 g. Vidjeti u Glosaru pod MJERE. Nard: vidjeti Mk 14.4 i bilješku. Čist: grčki termin ovako preveden rijedak je i ima diskutabilan smisao.
^[428] za 300 denara: vidjeti u Glosaru pod NOVAC.
^[429] blagdan: vidjeti 11.55.
^[430] hosanna: transkripcija na grčki jednog aramejskog glagola koji znači: Udostoji se podijeliti spas!«
^[431] nekoliko Grka: ti ljudi, koji su sudjelovali u pashalnom hodočašćenju iako ne bijahu židovskog podrijetla, mogu biti smatrani simpatizerima judaizma ili opet kao prozeliti (pogani obraćeni na židovsku vjeru).
^[432] sa zemlje: dvosmisleni izraz, kako se to često događa kod Iv (vidjeti 3.3 i bilješku). Ovdje je to: 1. uzdizanje Isusa razapetog na križu i 2. njegovo uzdizanje u slavu; vidjeti r. 33 i 3.14-15; 8.28.
^[433] nema nikakvu potrebu biti pran: brojni rukopisi nude jedan dulji tekst: nema nikakvu potrebu prati se, osim noge.
^[434] u cijelosti *čist: grčka riječ s dvostrukim značenjem nevin i čist.
^[435] pokraj njega: tekst dopušta razumjeti da uzvanici bijahu ispruženi uiokolo stola, oslonjeni na lijevu ruku, na antički način.
^[436] drugog Branitelja (grčki Paraclet): transkripcija jednog grčko termina iz pravničkog vokabulara, koji označava onoga koji je pozvan da brani optuženog: advokat, pomoćnik, branitelj, utješitelj, posrednik mogući su također kao prijevodi; ali nedovoljni da iskažu puninu značenja.
^[437] okreše: isti grčaki glagol znači i *očistiti i okresati.
^[438] Branitelj: vidjeti 14.16 i bilješku.
^[439] Branitelj:vidjeti 14.16 i bilješku.
^[440] ponijeti: ili razumjeti
^[441] prokletstva ili propasti: vidjeti bilješku uz 1Sol 5.5.
^[442] od Zloga ili sačuvati ih od zla.
^[443] potoka Cedrona: vidjeti Mk 11.1 i bilješku.
^[444] na čelo postrojbe (kohorte): vidjeti Mk 15.15 i bilješku; u grčkom prijevodu iz NZ isti termin označava također židovske postrojbe. Može se raditi o miliciji Templa.
^[445] kod Hane: bivši veliki svećenik svrgnut od Rimljana godine 15; vidjeti Lk 3.2 i bilješku.
^[446] Jesti Pashu:tj. sudjelovati u pashalnom objedu. Kuće pogana bijahu smatrane nečistima (provj. Akt 10.28). Vidjeti u Glosaru pod *ČIST.
^[447] Pilat Poncije: rimski guverner Judeje 26. i 36. g. I.K.
^[448] razbojnik: grčka riječ prevedena ovdje s razbojnik, bijaše često aplicirana zelotima (vidjeti Mk 3.18 i bilješku).
^[449] prijatelj Cezarov: ime prvog Rimskog cara bijaše postalo jedna vrsta naslova nošenog od svih njegovih nasljednika.
^[450] sjede na podij ili sjede u tribual. na hebrejskom kom Gabata : aramejska riječ koja znači - povišeno mjesto. Litostrotos: grčka riječ koja znači kamenom potaracani prostor.
^[451] oko šestog sata: vidjeti Mt 20.3 i bilješku. Od tog sata počinjalo se žrtvovati, u templu, janjce namijenjene pashalnom objedu.
^[452] svoj križ: osuđenik je morao sam nositi transverzalnu gredu križa sve do mjesta egzekucije gdje senalaziše vertikalna greda.
^[453] Golgota: aramejski: lubanja. Jedna mala uzvi-sina u blizini grada
^[454] po jedan za svakog: rimski zakon dozvoljavao je krvniucima da prisvoje ostatke imovine osuđenika.
^[455] vrč napunjen octom: uobičajeno pićiie rimskih postrojbi. Miloduh (Hizopa) jedan je grm čije grane služiše u obredima očišćenja.
^[456] dan Priprema,: vidjeti r. 14 i bilješku uz Mt 27.62.
^[457] polomiti noge: Razapeti, obješeni o ruke umirahu u jednoj sporoj klonulosti. Lomeći im noge sprečavalo ih se da se oslanjaju o tle i tako s ubrzavaše njihovo umiranje
^[458] Arimateja: trgovište smješteno po nekima oko 35 km sjever-sjevero-istočno od Jeruzalema.
^[459] sto livri: manje od 33 kg. Vidjeti u Glosaru pod MJERE. Mirha (izmirna) mirisna smolakorištena za balzamiranje mrtvaca; Aloja (vrsta ljiljanke; agava? , je korištena za parfim.
^[460] Ne zadržavaj me!: ili ne dodiruj me!
^[461] svoj bok: vidjeti 19.34 i 20.25: radi se o tragovima raspinjanja i uboda kopljem.
^[462] Didim: vidjeti 11.16 i bilješku.
^[463] 200 lakata: otprilike stotinu metara. Vidjeti u Glosaru pod MJERE.
^[464] što se to tebe tiče: te riječi ne postoje u nekim rukopisima.

Biblija

Stari zavjet
Petoknjižje Stvaranje \| Izlazak \| Levitik \| Brojevi \| Deuteronom Prvi proroci Jošua \| Sudci \| Prva Samuelova knjiga \| Druga Samuelova knjiga \| Prva knjiga o kraljevima \| Druga knjiga o kraljevima Drugi spisi Psalmi \| Knjiga o Jobu \| Poslovice \| Knjiga o Ruti \| Pjesma nad pjesmama \| Propovjednik \| Lamentacije \| Knjiga o Esteri \| Knjiga o Danielu \| Ezdra \| Nehemija \| Prva knjiga kronika \| Druga knjiga kronika Posljednji proroci Izaija \| Jeremija \| Ezekiel \| Ozej \| Joël \| Amos \| Abdias \| Jona \| Mihej \| Nahum \| Habakuk \| Sofonije \| Agej \| Zaharija \| Malahija Deuterokanonske knjige Knjiga o Esteri (grčki) \| Knjiga o Juditi \| Tobit \| Prva knjiga Makabejaca \| Druga knjiga Makabejaca \| Knjiga Mudrosti \| Siracida \| Baruh \| Jeremijino pismo \| Grčki dodatci Knjizi o Danielu

Novi zavjet
Evanđelja Evanđelje po Ivanu \| Evanđelje po Luki \| Evanđelje po Marku \| Evanđelje po Matiji Apostolska djela Apostolska djela Poslanice apostola Pavla Rimljanima \| Prva Korinćanima \| Druga Korinćanima \| Galaćanima \| Efežanima \| Filipljanima \| Kološanima \| Prva Solunjanima \| Druga Solunjanima \| Prva Timoteju \| Druga Timoteju \| Titu \| Filemonu \| Hebrejima Katoličke poslanice Jakovljeva \| Prva Petrova \| Druga Petrova \| Prva Ivanova \| Druga Ivanova \| Treća Ivanova \| Judina Otkrivenje Otkrivenje