Uplitanje Elihuvljevo

Elihu se razgnjevljuje

32 1 Tada ta trojica ljudi prestadoše odgovarati Jobu, jer se on ocijenjivaše pravednima.
2 Ali Elihu se razgnjevi. On bijaše sin Barakeela Buzita^[73], iz obitelji Ramove. On se razgnjevi protiv Joba,

jer ovaj je sebe smatrao pravednijim od Boga.

3 On se također razgnjevi protiv trojice svojih prijatelja pošto ovi ne bijahu našli odgovora i bijahu time priznali

Boga krivcem^[74].

4 A, Elihu se bijaše suzdržavao govoriti Jobu, jer ostala trojica bijahu starija od njega.
5 Ali, kad Elihu vidje da ta trojica ljudi ne imaše više odgovora u ustima, on se razgnjevi.

Elihu se predstavlja

6 Tad Elihu, sin Barakeela Buzita, uze

riječ i reče:

Mlad sam, ja,

a vi, dva starca.

Tako bojah se i strahovah izložiti

vam svoje znanje.

7 Ja sebi govorih: » Dob će govoriti,

broj godina poučit će mudrost. «

8 Ali, u stvari, u čovjeku, to je dah,

nadahnuće Moćnoga, koji čini

pamentnim.

9 Biti jednim *starješinom ne čini

mudrim ,

i starci ne razlikuju pravo.

10 To je ono zašto ja kažem: » Slušaj

me i ja ću ti izložiti svoje znanje,

ja također.«

11 Gledajte, ja računah na vaše besjede

ja napeh uši k vašim razmišljanjima,

vašoj kritici njegovih besjeda.

12 Ja sam vas pažljivo slijedio,

ali ni jedan od vas nije odgovorio

Jobu,

ni jedan od vas nije odbacio njegovih

13 I ne kažite: » Mi smo našli mudrost:

Bog sam može likovati nad sobom,

ne i jedan čovjek.«

14 To nisam ja kojem je on uputio svoje besjede,

i to nije s vašim izjavama da ću ja

njemu odgovoriti.

15 Evo ih zabranjenih, oni ne odgovaraju više,

oni imaju riječ presječenu.

16 Mogao bih dobrano pričekati,

oni ne bi progovorili,

jer oni su prestali uzvraćati.

17 Ovaj utok, to sam ja koji će ga dati,

sa svoje strane, ja ću izložiti svoje

znanje, ja također.

18 Jer, ja sam pun riječi

i dah me mog trbuha požuruje.

19 U mom trbuhu, to je kao jedno vino

koje ne nalazi izlaza.

Kao nove mješine koje hoće prsnuti!

20 Da ja dakle govorim za disati sa

zadovoljstvom.

Ja ću otvoriti usne i odgovoriti.

21 Ja sebi zabranjujem davati bilo kome

prednost

i ulizivati se ma tko to bio.

22 Uostalom, ja ne snam ulagivati se,

inače onaj koji me načinio bio bi me

brzo uništio.

Elihu optužuje Joba da je bio ohol

33 1 Slušaj dakle, o Jobe, moje

besjede,

prikloni uho svim mojim riječima.

2 Evo dakle da ja otvarim usta,

da moj jezik govori u mom nepcu.

3 To je pravičnost moje savjesti koja

će govoriti,

i moje usne reći će čistu istinu.

4 To je dah Boga koji me načinio,

nadahnuće Moćnoga koji me

oživio.

5 Ako ti to možeš, odgovori mi,

potkrijepi protiv mene, zauzmi stav!

6 Gledaj, pred Bogom ja sam tebi

jednak,

ja bijah izmiješen od gline, ja

također!

7 Pogledajmo, strah od mene nije te

mogao zastrašiti,

i moj ugled nije te opteretio.

8 Ali, ti si jasno rekao na moje uši

i ja još čujem zvon riječi:

9 » Ja sam *čist, bez grijeha^[75].

Ja sam čist, ja, izuzet od grješke.

10 Ali, Bog izmišlja protiv tebe

pritužbe,

on me drži neprijateljem.

11 On mi stavlja noge u gvožđa

i vreba sve moje tragove! «

12 Pogledajmo, u tome ti nemaš

prava,

reći ću ti ja.

Jer Bog je mnogo više no čovjek.

13 Zašto si ti njemu podigao jednu parnicu,

njemu koji ne polaže računa niti

o jednom od svojih činova?

14 Ipak Bog najprije govori na jedan način,

a po tome na drugi, ali ne opaža se to:

15 u snu, viđenje noćno,

dok jedna obamrlost obuzima ljude,

usnule na svojim ležajevima.

16 tad on otvara uši ljudima

i pečati upozorenja koja im

upućuje,

17 da se odvrate ljudi od svojih djela,

da se uklone oholosti junaci.

18 Tako on štiti njihovo postojanje

od jame

i sprječava ponuditi svoj život

sulici.

19 Katkad, on ih kažnjava u njihovom krevetu bolom

i bitka nema prekida u njegovim

kostima.

20 Kruh njemu daje povraćanje,

on nema više teka za dobro jelo.

21 On propada na očigled,

njegove kosti što se ne vidješe

postaju izbočene.

22 Tad njegovo postojanje dodiruje

jamu,

a njegov život je izručen

23 Ali, nađe li se za njega jedan

*anđeo,

jedan tumač među tisućom

za obznaniti čovjeku njegovu

zadaću,

24 da imadne sućuti za njega

i da mu kaže:

» Poštedi ga silaska

u jamu,

ja sam otkrio jednu otkupninu! «

25 Tad njegovo tijelo ponovo nađe sok

svoje mladosti,

on se vraća u dane svog mladićstva,

26 on zazove Boga koji nađe zadovoljstvo u njemu,

kričeći od radosti on ugleda lice

onog koji učini zadovoljštinu

27 on zapjeva pred ljudima govoreći:

» Ja bijah griješio, ja bijah kršio

pravo,

ali on se nije ponašao kao ja.

28 On je otkupio moje postojanje

na rubu jame

i moj će život gledati svjetlost!«

29 Gledaj, sve ovo Bog izvrši,

dva puta, tri puta za čovjeka,

30 za izvuči čovjekov život iz jame,

za osvijetliti ga svjetlošću

živih.

31 Budi pažljiv, Jobe, slušaj me:

ušuti, ja sam taj koji će govoriti.

32 Ako ti imaš riječi za odgovoriti,

govori, jer bih te ja želio naći

pravednim;

33 inače, tebi je mene slušati.

Ušuti, ja ću te naučiti mudrosti.

Elihu smatra mudrace nedoraslim

34 1 Tad Elihu preuze i reče:
2 Slušajte, mudraci, moje besjede,

i vi, znalci, podajte mi uho.

3 Jer, to je uhu da cijeni besjede,

kao nepcu da kuša jela.

4 Nama je razlikovati što je pravedno;

priznajmo dakle među nama ono što

5 Nije li Job rekao: » Ja sam

pravedan^[76],

ali Bog mi niječe pravednost;

6 kad ja tražim pravdu, ja

sam smatran lažljivcem.

jedna strijela me smrtno ranima,

a da ja nisam zgriješio? «

7 Ima li jedan poštenjak kao Job?

On pije sarkazam kao vodu.

8 On putuje u paru sa zločincima

i put prelazi s opakima.

9 Nije li on rekao: » Čovjek ne

dobija ništa

ugađajući Bogu.«

10 Slušajte me dakle ljudi razboriti!

Daleko od Boga opakost,

daleko od Moćnoga neiskrenost.

11 Jer vraća čovjeku prema njegovim

djelima

i postupa sa svakim prema njegovom

ponašanju.

12 Ne, u istinu, ne postupa zlobno,

Moćni ne krši prava.

13 Je li to netko drugi njemu povjerio

zemlju,

je li to netko drugi tko ga je zadužio

cijelim svijetom?

14 Ako bi mislio samo na sebe samog,

ako bi i zadržao u sebi svoje disanje

i svoj dah,

15 svako tijelo izdahnulo bi odjednom

i čovjek bi se vratio u prašinu.

16 Pošto ti imaš pamet,

slušaj ovo,

podaj uho zvuku mojih

besjeda.

17 Može li jedan neprijatelj pravde vladati?

Usuđuješ li se ti osuditi Pravednika,

Preuzvišenog?

18 Reći kralju: »Ništarijo? «

Drže li se velikaši zločincima?

19 On sam ne pretpostavlja

prinčeve

i ne poklanja više pažnje bogatašu

no siromahu,

jer svi su oni djela njegovih ruku.

20 U jedan mah, oni umiru u sred noći,

narod se uznemiri i oni nestanu,

odstrani se jedan samodržac,

a da se ruka njegova i ne podigne.

21 Jer Bog ima oči na držanju čovjekovom,

on osmatra sve njegove korake.

22 Ni tmine ni sjena smrti

ne mogu sakriti zločince.

23 On nema potrebu vrebati čovjek

tijekom dugog vremena

da bi se ovaj pojavio pred njim

na suđenju.

24 Bez ispitivanja, on slama plemenitaše

i druge stavlja na njihovo mjesto.

25 On otkrije njihove spletke;

u samo jednu noć on ih obori, evo ih

skršenih.

26 Kao zločince, on ih javno osramotio.
27 To je što oni nisu htjeli njega slijediti,

što nisu znali sve njegove putove,

28 sve do uzdizanja k njemu krika

siromahova;

i krik potlačenih, on ga čuje.

29 Ali, postane li bešćutan, tko će ga

osuditi,

sakrije li lice svoje, tko će ga

On bdije, ipak nad narodima kao

nad ljudima,

30 ne hoteći da bezbožnik vlada,

ni da se podapane zamka narodu.

31 Ali, kaže li tko Bogu:

» Ja sam ispaštao, ja neću više

počiniti zla.

32 Ono što mom vidu izmiče,

pokaži mi to ti osobno;

ako sam postupio opako, ja to neću

ponoviti.

33 Prema tebi, da li bi trebao kažnjavati?

ja znam ta se ti tome sprdaš^[77].

Tako si ti odlučio, ti, ne ja.

Reci ipak što o tome znaš.

34 Ljudi razboriti će mi reći,

kao svaki mudar čovjek koji me

sluša:

35 » Taj veliki govornik Job ne zna

ništa, on besjedi bez ikakvog

smisla. «

36 Ja hoću da se Job podvrgne jednom

ispitu, sve dok ne ustupi,

pred svojim besjedama dostojnim

jednog poganina;

37 jer, svojem grijehu on dodaje pobunu,

on sije sumnju među nas

i gomila svoje prigovore Bogu.

Elihu optužuje Joba da je bio bezuman

35 1 Tad Elihu preuze i reče:
2 pravu kad kažeš: » Ja sam pravedniji

no Bog^[78]? «

3 Pošto ti izjavljuješ: » Što tebi znači, i
4 Ja ću te pobiti mojim besjedama,

tebe i tvoje prijatelje odjednom.

5 Promatraj *nebesa i vidi,

osmotri oblake, kako te oni

nadvisuju!

6 Ako ti griješiš, dodiruješ li ih?

Umnoži svoje pobune, što mu ti

činiš?

7 Ako si ti pravedan, koristi li se on

time, prima li od tebe štogod?

8 Tvoja opakost dostiže samo tebi

samo ljudima.

9 Stenje se pod prekoračenjem tlačenja

kriči se pod pesnicom velikih.

10 Ali, nitko ne kaže: » Gdje je Bog koji

me stvorio?

On koji nadahnjuje pjesme u noći,

11 koji nas uči bolje no zvijeri zemaljske

i čini nas mudrijim no ptice

nebeske. «

12 Tad se kriči, ali on ne odgovora,

zbog oholosti opakih.

13 Nema drugog do samo šupljih riječi

koje Bog ne sluša,

koje Moćni ne opaža.

14 No, ti se usuđuješ reći da ti njega

ne primijećuješ,

da je tvoj predmet njemu podložan i

da si ti tu u očekivanju.

15 Ali sada, ako njegov gnjev

ne uplete se

i ako ne ne poznaje ovu neobuzdanost

riječi,

16 to je što Job u prazno otvara usta

i gomila besmislene besjede.

Elihu veliča svemogućeg Boga

36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:
2 Podnesi me jedan čas, ja ću te

Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.

3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka

za opravdati onog koji me stvorio.

4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,

i ovo je jedan čovjek od sigurnog

znanja pred tobom.

5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi

rekao: "Ja ti se sprdam."^[79]

On je Pre-Uzvišeni po postojanosti

svojih odluka.

6 On ne ostavlja u životu opakog

već čini pravdu potlačenima.

7 On ne okreće svojih očiju od

pravednih.

Jesu li na prijestolju s kraljevima

gdje ih je on postavio za uvijek?

Oni se time zanose.

8 A, nađu li su zatvorenicima u

jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,

9 to je što je on htio oglasiti pred

i njihove pobune kad izigravahu

heroje.

10 On je otvorio njihove uši svojem

ukoru

i rekao im da se okrenu od nereda.

11 Ako li poslušaju i podlože se,

oni završavaju svoje dane u sreći,

a njihove godine u slastima.

12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu

i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.

13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u

svojem gnjevu,

oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u

14 Njihovo se postojanje gasi u

jeku mladosti

a njihov život se završava među

prodanima^[80].

15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,

i nevoljom otvara mu uho.

16 Tebe također, on te je htio odstraniti

od prinude u velikim prostorima

i stol koji će ti se postavljati bit će

nakrcan ukusnim jelima.

17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan

pravorijek presude,

presuda i osuda će nadjačati.

18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu

tebe u pobunu!

Ti možeš mnogo potplatiti? Ne

zanosi se!

19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ

Ni zlatne šipke ništa više,

ni sve zalihe snage.

20 Ne uzdiši nakon ove noći

kad narodi budu iskorijenjeni.

21 Čuvaj se da se ne okreneš

prema neredu koji bi ti

pretpostavio pritisku^[81].

22 Gledaj, Bog je neograničen

u svojoj moći,

koji bi učitelj bolje poučavao?

23 Da li netko nadzire njegovo

ponašanje,

kaže li mu tko: » Ti počinjavaš

zlo? «

24 Namisli slaviti njegovo djelo

koje opjevavaju ljudi.

25 Svi ga ljudi promatraju,

izdaleka njega smrtnici razlikuju.

26 Gledaj, Bog je velik i mi ne

razumijemo.

Broj je njegovih godina neizbrojiv.

27 On privlači kapi vodene,

potom ih cijedi u kiši za svoju

poplavu

28 što oblaci izlijevaju

i prosipaju na mnoštva ljudska.

29 Tko bu nastojao razumjeti

razastiranje oblaka,

i grmljavinu s njegovog svoda?

30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju

munju

i potopio temelje oceanu.

31 To on putem njih sudi^[82] narodima

i daje hranu u izobilju.

32 Svoja dva dlana, on prekriva

munjom,

i njoj je odredio jedan cilj.

33 Njegova grmljavina oglašava njegov

dolazak,

stada čak naslućuju njegovo

približavanje.

37 1 Moje srce također zadrhti i

poskoči van sa svog mjesta.

2 Slušajte, slušajte dakle treperiti

njegov glas,

i grmljavinui koja izlazi iz njegovih

usta.

3 Od sva nebesa on ga odbija,

a njegova munja udara krajeve

zemaljske.

4 Po tome njegovo rikanje odjekne,

njegovo veličanstvo zagrmi punim

gasom,

a on više ne suzdržava munje čim

njegov glas se začuo.

5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,

on ih čini od veličanstvenosti koje

6 Kad on kaže snijegu:

» Padaj na zemlju«,

kad on otkači svoje pljuskove,

pljuskove potopne,

7 on stavlja pod pečat svačiju ruku^[83]

da bi ljudi koje je on stvorio

bili toga svjesni.

8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i

šćućuri se u svom ležištu.

9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,

i sa sjevercem dođe led.

10 U dahu Božjem stvori se led

i prostranstva vodena se zamrznu.

11 Po tome lijepo vrijeme odnese

oblake

i rasprši oblake pune munja.

12 On je taj koji njih vrti u krugovima

da se ispune, prema njegovim

nacrtima, sve ono što on njima

zapovjedi nad svim svemirom.

13 Bilo da se radi da obliju ili

orose zemlju

ili da ju blagoslove, on je taj koji

ih odašilja.

14 Podaj uho ovome, Jobe,

zaustavi se i osmotri čuda

Božja.

15 Kad ih Bog smišlja, znaš li ti?

Znaš li ti kad on daje sinuti

munji u oblaku svom?

16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,

čudesnost jednog sigurnog znanja?

17 Ti čija su odijela pretopla

kad zemlja smalakše pod

južnim vjetrom,

18 sudjeluješ li ti u valjanju

oblaka,

čvrstih kao jedno metalno

ogledalo^[84]?

19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!

- tko će ga naći?

20 Kad ja govorim, treba li se njega o

tome obavijestiti?

Treba li njemu reći da bi on bio

obaviješten?

21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,

ona je zatamnjena oblacima,

po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.

22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,

uokolo Boga, jedan strašan sjaj.

23 To je Moćni kojeg mi ne možemo

dosegnuti,

vrhovni u svojoj snazi i u

on ne ugnjetava onog u kome

pravdom obiluje.

24 To je zašto ga se ljudi boje,

ali on ne vodi računa o onima

koji sebe drže mudrima.

Dijalog između Joba i Boga

38 1 GOSPOD odgovori tada Jobu
2 Tko je taj koji kleveta proviđenje
3 Opaši dakle tvoja križa^[85] kao jedan

ja ću te ispitivati, a ti ćeš me

obaviještavati.

Čuda stvaranja

4 Gdje ti bijaše kad ja utemeljivah

zemlju?

Reci mi, jer si tako pun znanja.

5 Tko joj utvrdi mjeru, da li bi to

Ili tko zatezaše nad njom konop?

6 U što su se uronili njeni potpornji^[86],

i tko dakle postavi njeno ugaono

kamenje

7 dok jutarnje zvijezde pjevajahu

u zboru

i svi Sinovi Božji^[87] uzvikivahu hura?

8 Netko zatvori dva krila

nad Oceanom

kad on izviraše iz krila materinskog,

9 kad mu ja davah oblake da se

odjene,

i povijah ga tamnim oblacima.

10 Ja sam skršio njegov polet svojom

naredbom

ja sam zaključao oba krila

11 i rekao: » Ti ćeš stizati dovde,

ne dalje;

ovdje će se zaustavljati bezumnost

tvojih valova!«

12 Jesi li ti, samo jednog od tvojih

dana, zapovjedio jutru,

i označio zori njenu zadaću,

13 da uhvati zemlju za njene rubove

i protrese njome opake^[88]?

14 Zemlja tad uze oblik kao glina pod

kalupom, i sve izroni, opervaženo^[89].

15 Ali, opaki tu gube svoju svjetlost

i ruka koja se podizaše slomljena je.

16 Jesi li ti dospio sve do izvora

morskih,

jesi li ti prolazio na dnu *ponora?

17 Vrata smrti biše li ti pokazana?

Vidje li ti vrata sjene smrti?

18 Imaš li ti pojma o prostranstvima

zemaljskim?

Opiši ju, ti koji ju u

cijelosti poznaješ.

19 S koje strane stanuje svjetlost,

a tmine, gdje dakle stanuju one

20 da ih ti primiš s njihovog praga

i upoznaš pristup njihovom staništu?

21 Ti to dobro znaš pošto ti već bijaše

rođen

i što je broj tvojih dana tako velik!

22 Jesi li ti dopro sve do zaliha snijega,

i zaliha leda, jesi li njih vidio,

23 što sam ja spremio za vrijeme nevolje,

za dan bitke i boja?

24 S koje strane širi se svjetlost,

koje široko^[90] osvaja zemlju?

25 Tko je izdubio tjesnace za olujine bujice,

i prokrčio put obalku koji grmi,

26 za kišiti na zemljom

bez ljudi,

nad jednom pustinjom gdje nikog

27 za opiti bezvodnu pustoš,

učiniti da nikne i klija zelenilo?

28 Kiša, ima li oca onađ

Tko porodi kapi rose?

29 Iz trbuha tko izvodi led?

Tko porodi inje iz nebesa?

30 Tad se vode prerušavaju u kamenje^[91],

a površina ponora se zamrzne.

31 Možeš li ti svezati sveze Vlašićima

ili odriješiti konope Orionu,

32 dati da se pojave znakovi zoodijaka

u svoje vrijeme,

povesti Velikog Medvjeda^[92] s

33 Poznaješ li ti zakone nebesa,

daješ li ti osmatrati njihovo načelo

na zemlji?

34 Dostaje li tebi viknuti na oblake,

da bi jedna vodena masa

tebi dade poplavu?

35 Je li to kad im se umiljavaš da

krenu munje

govoreći ti: »Evo nas!«?

36 Tko je stavio mudrost u Ibisa,

dao pijetlu mudrost^[93]?

37 Tko je vješt u brojanju oblaka

i naginje mješine iz nebesa

38 dok prašina kulja u mulj

i da se grude gusnu?

Čuda životinjskog svijeta

39 Jesi li ti taj koji goni lavu jednu

žrtvu

i koji nasiti laviće

40 kad su oni šćućureni u svojim

jazbinama,

ili su u zasjedi u šipražju?

41 Tko dakle gavranima priprema njihov

zamet

kad mladunci njegovi zakriješte

i zanose se od iznemoglosti?

39 1 Znaš li ti vrijeme kad rađaju

kozorozi?

Jesi li ti pazio srne u poslu,

2 jesi li računao mjesece njihove trud

noće,

i znao sat njihova oslobađanja?

3 One se zgrče, donesu svoje mlade

i slobodne su od svojih boli.

4 Njihova lanad ojačava i raste na

golom,

oni odlaze i ne vraćaju se više.

5 Tko osloba? a divlje magare,

tko mu razveza sveze

6 kome sam ja doznačio stepu

za kuću,

slanu zemlju za boravište?

7 On se ruga buci gradova

i ne čuje nikad oslara derati se.

8 On istražuje planine, svoju ispašu,

u potrazi za najmanjim zelenilom.

9 Bizon hoće li htjeti podnositi

tebe služiti,

hoćeli provoditi svoje noći u staji

tvojoj?

10 Hoćeš li ga prinuditi orati,

hoće li branati iza tebe dolinu?

11 Da li to zbog njegove velike snage

ti ćeš njemu dati povjerenje

i prepustiti svoj rad?

12 Hoćeš li računati na njega za privrediti svoje žito,

staviti svoju žetvu u žitnicu?

13 Krilo nojičino veselo tuče,

ali da ima ona pera rodina^[94]

i njeno perje?

14 Kad ona napušta na zemlji svoja

jaja, i ostavlja ih grijatin na prašini,

15 ona je zaboravila da ih jedna noga može zgaziti.
16 Gruba za svoje male kao da i ne bijahu

njeni,

ona se ne brine da li će imati muku

za čisti gubitak.

17 To je zašto je Bog njoj uskratio mudrost

i nije joj podijelio pamet.

18 Ali čim se ona ispili i izbaci,

ona se ruga konju i jahaču.

19 Jesi li ti taj koji daje srčanost

konju,

koji ogrne njegov vrat grivom,

20 koji ga čini poskakivati

kao skakavca?

Njegovo ponosno rzanje je

užas.

21 Njišteći od veselja, on kopa nogom

u dolini i sjuri se u susret oružju.

22 On se ruga strahu, on ne zna za užas,

on ne uzmiče pred mačem.

23 Na njemu zveckaju tobolci,

koplje i sulica bljeskaju.

24 Podrhtavajući od nestrpljenja,

on guta prostor,

ne zadržava se više kad

zatrubi truba.

25 Na svaki jek trube, on kaže:

Aha!

Iz daleka, on namiriši boj,

grmljavinu zapovjednika i bojni

poklič.

26 Je li to po tvojoj pameti kiti se perjem kobac

i i širi svoja krila prema jugu^[95]?

27 Da li se to po tvojoj zapovijedi

orao diže i gradi svoja

gnijezda na vrhovima?

28 On nastanjuje jednu stijenu i počiva

na jednom zubu stijene neosvojive.

29 Odande, on vreba svoj plijen,

on uranja u daljinu pogled svoj.

30 Njegovi se mladi napajaju krvlju,

ondje gdje ima mesa i on je tu.

40 1 GOSPOD ukori tad Joba i

reče:

2 Onaj koji se spori s Moćnim ima li

što za osporiti?

Onaj koji se prepire s Bogom,

hoće li odgovoriti?

Prvi Jobov odgovor

3 Tad Job odgovori GOSPODU

i reče:

4 Ja sam beznačajan, što bih ti

ja uzvratio?

Ja stavljam ruku na svoja usta.

5 Ja sam govorio jedanput, ja neću

više odgovarati,

dva puta, ja neću dodati ništa.

Gospodin nanovo ispituje Joba

6 GOSPOD tad odgovori Jobu iz

njedara uragana i reče:

7 Opaši dakle svoja križa, kao junak.

Ja ću te ispitivati, a ti ćeš me

8 Hoćeš li ti istinski ponist? iti moje

osuditi mene za opravdati sebe?

9 Imaš li ti dakle ruku kao ona što je

tvoj glas je li grmljavina kao što je

njegov?

10 Hajde, uresi se veličanstvom i

veličinom,

ogrni se sjajem i blještavilom!

11 Ispusti valove svojeg gnjeva,

i jednim pogledom obori sve ohole,

skrši na mjesti opake.

13 Zbaci ih zbrkane u prašinu,

ušutkaj ih u tamnicama.

14 Tad ću ti i ja sam odati poštovanje,

jer tvoja će ti desnica valjati pobjede.

Zvijer ili hipopotam

15 Evo dakle Zvijeri^[96]. Stvorio sam ju

kao što sam i tebe stvorio.

Ona jede travu, kao govedo.

16 Vidi koja snaga u njenim križima

i ta krjepost u mišićima njenog

trbuha!

17 Ona ukruti svoj rep kao cedar,

njena bedra su spletena od tetiva.

18 Njene su kosti cijevi od bronce,

njena su rebra kovano gvožđe.

19 Ona je remekdjelo Božje,

ali njen tvorac joj zaprijeti mačem.

20 Tako li je to da joj planine služe za

sijeno,

a uokolo nje igraju se poljske zvijeri.

21 Ona liježe pod žižule,

pod pokrivač od rogoza i močvara.

22 Žižule^[97] ju štite svojom sjenom,

riječne topole ju okružuju.

23 Rijeka se raspojasa, ali nju to ne

uznemirava.

Jedan Jordan njoj pršti iz gubice,

a da ona i ne trepne.

24 Netko će joj se ipak suprotstaviti

i dočepati je se,

sapeti ju i probosti joj nozdrve.

Podmukli ili krokodil

25 A Podmuklog^[98] hoćeš li ti upecati

udicom

i svojim mu konopom svezati jezik?

26 Hoćeš li mi proturiti trstiku kroz noz

drvu,

probušiti jednom kukom čeljust?

27 Jesi li ti taj koji će ga ponukati na

preklinjanje,

hoće li ti izreći nježnosti?

28 Hoće li se ugovorom stupiti u službu

kod tebe,

hoćeš li ga uzeti za doživotnog roba?

29 Hoćeš li se igrati s njim kao s jednim

vrapcem,

hoćeš li ga držati na uzici za svoje

kćeri?

30 Hoćete li se združiti za staviti ga

na dražbu?

Hoće li se preprodavati među

trgovcima?

31 Hoćeš li izrešetati njegovu kožu

jataganima,

po tome njegovu glavu ostima?

32 Stavi dakle ruku na njega,

u sjećanje na borbu, ti nećeš

započinjati više!

41 1 Gledaj, pred njih sigurnost je

njegov pogled sam dosta je za

2 Nitko nije dovoljno smion za njega

izazvati.

Tko bi se dakle usudio držati mi

3 Tko mi je dao predujam koji bih mu

Sve ovo što je pod nebesima

moje je!

4 Ja neću prešutjeti njegove udove,

detalj njegovih podviga, ljepotu

njegova sastava.

5 Tko je otvorio sprijeda njegovu

odjeću,

tko je prodro njegovo dvostruko

zubalo?

6 Tko je probio njegovoj ralji oba

kapka?

Uokolo njegove čeljusti, to je užas!

7 Koja oholost! od tako čvrstih

oklopa^[99]!

dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti!

8 Jedan dodiruje drugog,

ni dah tuda ne proklizne.

9 Svaki se lijepi na svog susjeda,

oni se sljubljuju, nerazdvojivi.

10 Iz njegovih kihanja kulja svjetlost,

njegove su oči kao zjenice zore.

11 S njegove gubice polaze munje,

iskre vatre se otud otkidaju.

12 Dim suklja iz njegovih nozdrva.

kao iz ključalog lonca ili kotlića.

13 Njegov dah raspaljuje žeravice,

iz njegovih nozdrva izlaze

plamenovi.

14 U njegovu vratu boravi sila,

pred njim poskakuje straha.

15 Podvoljci njegova tijela

ogromni su,

oni su se stvrdnuli na njemu,

nepomični.

16 Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen,

on se stvrdnuo kao donji žrvanj^[100].

17 Kad se on uspravi, bogove obuzme strah,

panika ih rasprši.

18 Mač ga dosegne ne okrznuvši ga.

Koplje, sulica, strijela

19 za njega je željezo slama,

a bronca trulo drvo.

20 Strelice iz luka ne nagone ga u,

bijeg,

za njega, kamenje iz praćke

pretvara se u slamu.

21 Buzdovan mu se čini slamkom

i on se podruguje zvižduku

kopalja.

22 Ima pod njim oštrih krhotina,

kao jedna drljača, on se vuče po

ilovači.

23 On čini da provrije ponor

kao kotao,

on pretvori more u kadionicu.

24 On ostavlja brazdu svjetlosti,

*ponor ima kao jedno bijelo

runo.

25 Na zemlji, ništa nije svoj gospodar.

On je bio načinjen neustrašivim.

26 On prezire divove,

on je kralj nad svim zvijerima.

Drugi odgovor Jobov

42 1 Job tada odgovori GOSPODU

i reče:

2 Ja znam da ti možeš sve

i da ni jedan naum ne izmakne tvojim

zahvatima.

3 » Tko je onaj koji kleveta proviđenje

a da ništa ne shvaća? «

Eh da, ja sam razmatrao, ne

poznavajući to,

tajne koje me zbunjuju.

4 » Slušaj me«, govorih ja, » moja je

riječ,

ja ću ispitivati, a ti ćeš me poučiti. «

5 Ja te ne poznavah no po čuvenju,

sada, moje su te oči vidjele.

6 Tako, ja se užasavam sebe i

poričem se

na prahu i na pepelu.

Gospodin kori Jobove prijatelje

7 A, nakon što bijaše uputio te riječi Jobu, GOSPOD reče Elifazu iz Temana: » Moj gnjev plamti protiv tebe i protiv

tvoja dva prijatelja, jer vi niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to učinio moj sluga Job.

8 Sada uzmite sa sebe sedam bikova u sedam ovnova, idite pronaći mog slugu Joba i ponudite ih za vas u holokaust^[101]

dok će moj sluga Job posredovati za vas. Samo iz obzira prema njemu ja vas neću

obraditi prema vašoj ludosti, vas koji niste govorili o meni s pravičnošću kao što je to činio moj sluga Job.«

9 Elifaz iz Temana, Bildada iz Šuaha i Sofar iz Naama otiđoše izvršiti zapovjed GOSPODOVU, a GOSPOD bijaše uvažio Joba.

Gospodin popravlja Jobovo stanje

10 I GOSPOD popravi poslove Jobove dok on bijaše posredovao za svog bližnjeg. I čak, GOSPOD poveća

dvostruko Jobova dobra.

11 Njegova braća, njegove sestre i njegovi negdašnji poznanici dođoše ga svi posjetiti. Oni jedoše kruh s njim u

njegovoj kući. Oni ga žališe i tješiše za svu nesreću koju mu bijaše poslao GOSPOD.

I svatko od njih načini poklon od

jednog novčića srebra i jednog zlatnog prstena.

12 GOSPOD blagoslovi nove Jobove godine još više no one prve. On imade 14.000 ovaca i 6.000 deva, tisuću pari

goveda i tisuću magarica.

13 I imade on također sedam sinova i tri kćeri.
14 Prva, on ju nazva Grlica, druga imade ime

Cimetov cvijet, a treća Sjena vjeđe^[102].

15 Ne nađe se u cijeloj zemlji tako lijepih žena kao Jobove kćeri, a njihov otac im

dade dio u baštini^[103] s njihovom braćom.

16 Job poživi poslije toga još 140 godina, i vidje svoje sinove i sinove svojih sinova sve do Četvrtog

pokoljenja.

17 Po tome Job umrije star i nasićen danima.