Elihu veliča svemogućeg Boga

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Elihu veliča svemogućeg Boga

Elihu veliča svemogućeg Boga

36 1 Po tome Elihu nastavi i reče:

2 Podnesi me jedan čas, ja ću te

Ima drugih stvari reći u prilog Bogu.

3 Ja ću izvući svoju znanost iz daleka

za opravdati onog koji me stvorio.

4 Jer sigurno moje besjede ne lažu,

i ovo je jedan čovjek od sigurnog

5 Pogledaj plemstvo Božje! On ne bi

On je PreUzvišeni po stalnosti

6 On ne ostavlja u životu opakog

već čini pravdu potlačenima.

7 On ne okreće svojih očiju od

pravednih.

Jesu li na prijestolju s kraljevima

gdje ih je on postavio za uvijek?

Oni se time zanose.

8 A, nađu li su zatvorenicima u

jesu li uhvaćeni u sveze potlačenosti,

9 to je što je on htio oglasiti pred

i njihove pobune kad izigravahu

heroje.

10 On je otvorio njihove uši svojem

ukoru

i rekao im da se okrenu od nereda.

11 Ako li poslušaju i podlože se,

oni završavaju svoje dane u sreći,

a njihove godine u slastima.

12 Ali, ako li ne poslušaju, oni sebi poklanjaju sulicu

i izdahnut će, a da to i ne spoznaju.

13 Što se tiče bezbožnih okorjelih u

svojem gnjevu,

oni ne zaklinju, kad ih uvezuje u

14 Njihovo se postojanje gasi u

jeku mladosti

a njihov život se završava među

prodanima1.

15 Ali, potlačeni, njega on spašava tlakom,

i nevoljom otvara mu uho.

16 Tebe također, on te je htio odstraniti

od prinude u velikim prostorima

i stol koji će ti se postavljati bit će

nakrcan ukusnim jelima.

17 Ali, ako ti navučeš na sebe jedan

pravorijek presude,

presuda i osuda će nadjačati.

18 Nek' prijetnja kažnjavanja ne potisnu

tebe u pobunu!

Ti možeš mnogo potplatitiđ Ne

zanosi se!

19 Hoće li tvoja bogatstva dostajatiđ

Ni zlatne šipke ništa više,

ni sve zalihe snage.

20 Ne uzdiši nakon ove noći

kad narodi budu iskorijenjeni.

21 Čuvaj se da se ne okreneš

prema neredu koji bi ti

pretpostavio pritisku1.

22 Gledaj, Bog je neograničen

u svojoj moći,

koji bi učitelj bolje poučavao?

23 Da li netko nadzire njegovo

ponašanje,

kaže li mu tko: » Ti počinjavaš

zlo? «

24 Namisli slaviti njegovo djelo

koje opjevavaju ljudi.

25 Svi ga ljudi promatraju,

izdaleka njega smrtnici razlikuju.

26 Gledaj, Bog je velik i mi ne

razumijemo.

Broj je njegovih godina neizbrojiv.

27 On privlači kapi vodene,

potom ih cijedi u kiši za svoju

poplavu

28 što oblaci izlijevaju

i prosipaju na mnoštva ljudska.

29 Tko bu nastojao razumjeti

razastiranje oblaka,

i grmljavinu s njegovog svoda?

30 Gledaj, on je rastegao nad njima svoju

munju

i potopio temelje oceanu.

31 To on putem njih sudi2 narodima

i daje hranu u izobilju.

32 Svoja dva dlana, on prekriva

munjom,

i njoj je odredio jedan cilj.

33 Njegova grmljavina oglašava njegov

dolazak,

stada čak naslućuju njegovo

približavanje.

37 1 Moje srce također zadrhti i

poskoči van sa svog mjesta.

2 Slušajte, slušajte dakle treperiti

njegov glas,

i grmljavinui koja izlazi iz njegovih

usta.

3 Od sva nebesa on ga odbija,

a njegova munja udara krajeve

zemaljske.

4 Po tome njegovo rikanje odjekne,

njegovo veličanstvo zagrmi punim

gasom,

a on više ne suzdržava munje čim

njegov glas se začuo.

5 Bog grmi punim glasom svoja čuda,

on ih čini od veličanstvenosti koje

6 Kad on kaže snijegu:

» Padaj na zemlju«,

kad on otkači svoje pljuskove,

pljuskove potopne,

7 on stavlja pod pečat svačiju ruku1

da bi ljudi koje je on stvorio

bili toga svjesni.

8 Životinja se vraća u svoju jazbinu i

šćućuri se u svom ležištu.

9 Uragan, on, iziđe iz svoje izbe,

i sa sjevercem dođe led.

10 U dahu Božjem stvori se led

i prostranstva vodena se zamrznu.

11 Po tome lijepo vrijeme odnese

oblake

i rasprši oblake pune munja.

12 On je taj koji njih vrti u krugovima

da se ispune, prema njegovim

nacrtima, sve ono što on njima

zapovjedi nad svim svemirom.

13 Bilo da se radi da obliju ili

orose zemlju

ili da ju blagoslove, on je taj koji

ih odašilja.

14 Podaj uho ovome, Jobe,

zaustavi se i osmotri čuda

Božja.

15 Kad ih Bog smišlja, znaš li tiđ

Znaš li ti kad on daje sinuti

munji u oblaku svom?

16 Znaš li ti ravnotežu oblaka,

čudesnost jednog sigurnog znanja?

17 Ti čija su odijela pretopla

kad zemlja smalakše pod

južnim vjetrom,

18 sudjeluješ li ti u valjanju

oblaka,

čvrstih kao jedno metalno

ogledalo1 ?

19 Nauči me ono što bismo mi mogli njemu reći!

- tko će ga naći?

20 Kad ja govorim, treba li se njega o

tome obavijestiti?

Treba li njemu reći da bi on bio

obaviješten?

21 Iznenada, ne vidi se više svjetlost,

ona je zatamnjena oblacima,

po tome vjetar je puhnuo i odnio ih.

22 Sa Sjevera stiže jedno zlatno svjetlo,

uokolo Boga, jedan strašan sjaj.

23 To je Moćni kojeg mi ne možemo

dosegnuti,

vrhovni u svojoj snazi i u

on ne ugnjetava onog u kome

pravdom obiluje.

24 To je zašto ga se ljudi boje,

ali on ne vodi računa o onima

koji sebe drže mudrima.