Svjetski rat i Hrvati/Predgovor

← Naslovnica

Svjetski rat i Hrvati —  Predgovor autor: Ivo Pilar

Uzroci rata →

Teški topovi gruvaju na dva kontinenta, i ne ima mora na kojem se nije čula njihova bijesna rika, a uz uzdisanje umirućih, jauk patnika zdrobljenih uda i izmrcvarenih tjelesa, rađaju se novi odnosi, nove konstelacije, novi razmjeri sila, rađa se jednom riječi nova budućnost na zemaljskoj kruglji na stoljeća.

Nuz krvavu igru na razbojištima svi najbolji sinovi zaraćenih naroda naprežu sve svoje umne sile, ne samo da podupru državu u ratnome poslu, nego da pomognu budućnosti u njezinim babinjama, da rodi nove prilike i odnose, koji će iza toga rata nastati. — Idite u Beč i Peštu, pak ćete vidjeti izloge krcate i brošura i znanstvenih djela iz druge pole 1914. i iz 1915., u kojima se pertraktiraju^[1] nove budućnosti i osvjetljuju nove nastajuće ideje, u kojima narodne i socijalne skupine formuliraju svoja stanoviπta i svoje zahtjeve iza toga rata.

A u Hrvatskoj? — Ništa od toga!

Naša mladež gine hrpimice na bojištima, kao vazda herojskim prezirom smrti. — Hrvati stiču pobjedu za pobjedom ostavljajući za sobom strašan trag hrvatskih lješina i ranjenika. Čak i velika javnost, koja nas nije razmazila svojom pozornošću i pravednim prosuđivanjem naših djela, ostala je zapanjena nad junaštvom Hrvata i priznanje stalo je probijati koli iz službenih izjava toli i iz novinskih vijesti.

A kod kuće u domovini? Gluha tišina, mrtvi muk. Ništa se ne čuje — ništa se ne miče. Jedan dio ne misli ništa, drugi dio misli, što novine pišu, a treći misli drugače, nego što novine pišu, ali neima petlje, da s mislima na svjetlo izađe.

Svemu mišljenju manjka nutarnja snaga, manjka mu sukladnost sa zbiljom, manjka realna podloga, fali mu nutarnja dosljednost, fali snaga uvjerenja, fali mu sve, što bi tomu mišljenju trebalo, da se mogne snažno ispoljiti i potegnuti narod za sobom.

Dogođaji pako se razvijaju, velike odluke dozrjevaju, približuje se momenat likvidacije toga strašnoga rata, svi će se interesenti prijaviti kod razdiobe sa gotovim planovima, oboružani i uvjerenjima i argumentima, sa čitavim arsenalom misaonog oružja, samo mi Hrvati, kao obično, ostati ćemo nespremni, nepripravni i onda kad bi trebalo, da naši najbolji sinovi stoje spremni u zboru naroda u Monarhiji, početi ćemo se prepirat o prvotnim pitanjima, što i kako nam je zahtjevati.

Staro prokletstvo Hrvata, manjkava priprava političkih akcija, osujetiti će i najskromnije naše uspjehe.

I mjesto da umno oboružani tražimo zasluženu nagradu za naše besprimjerne žrtve, nespremni i dezorientirani pružiti ćemo ruke kao prosjaci: »da nam se što dade«. Naravski, naša nespretnost i nespremnost brzo će se zamjetiti, naši brojni neprijatelji svaku će našu pogrješku izrabiti, a mi ćemo kao obično ostati praznih ruku i kriviti sve i sva nad našom nedaćom. Samo nitko ne će htjeti priznati, da smo u prvom redu sami krivi svome neuspjehu.

Ova brošura uzela si je za zadaću, da potakne hrvatski narod, da prione tome poslu, da se temeljito spremi za nastajnu likvidaciju, da valjanom spremom osigura uspjeh.

Kazati će mnogi: nije tome još vrijeme. Primjeri naših susjeda pokazuju nam da nije prerano. Ako nije prekasno, prerano sigurno nije. — Kao što svaki posao, tako kristalizacija zajedničkih ideja, stvaranje organizacija, za njihovu provedbu treba vremena. S toga gledišta polazeći nikada nije prerano započet posao. A i konture budućega uspjeha rata već su vidljive. Temeljne promjene ne mogu se doduše isključiti, ali nijesu vjerojatne. Prema tome ima već prilična osnovka za stvaranje zaključaka.

Pitati će se nadalje, tko je taj anonimni pisac i odakle mu legitimacija za ovaj važni posao.

Ovu legitimaciju crpi pisac iz svoje nutrine, iz svoga patriotizma, koji mu nitko ne će poreći, tko bez predrasuda ovu knjigu pročita, — i iz dubokoga uvjerenja, da su njegove misli ispravne. Ovo uvjerenje nije nastalo od danas ili od jučer, nego je plod mnogogodišnjeg razmišljanja, čitanja i učenja. Samosvijest pako za ovako teški i odgovornosti puni posao, kao što je pisanje ove brošure, našao je pisac u činjenici, da je ovaj strašni rat ne samo predvidjeo, nego se i u detaljnim peripetijama njegovim nije prevario, i da po dosadanjim uspjesima njegovim nije morao promijeniti ni jedno od svojih misli i uvjerenja, nego je mogao ostati sam sebi i svojem uvjerenju vjeran i dosljedan.

[Dr. Juričić.]

U ožujku 1915.

Bilješke

1. sustavno razmatranje odnosno raspravljanje nekoga pitanja