Satir/1. dio/VIII.

1. dio / VII. Satir iliti divji čovik —  Prvi dio: Satir piva u verše Slavoncem
autor: Matija Antun Relković
1. dio / IX.


VIII. Divan

Još imade osobita skula,
  da Bog dade, da bi se rasula!
koju Turci kod vas ostaviše
  i "divan" joj ime nadivaše.
Pak i vaši idu na divane,
  zalud side i puše duhane.
I u svetac i u poslendane
  oni šeću pak još lindovane,
a posao neurađen stoji.
  Nit tko mari, nit se Boga boji,
jere nejma doma gospodara,
  u mehani on se razgovara.
A kad od 'nud tako pijan dojde,
  on po kući već bučiti pojde;
oko kuće svu čeljad rastira,
  tu je duša, tu se psuje vira.
"Zašto niste išli na posao,
  neg čekali, dok sam ja došao?
Zar prez mene to ne more biti?
  Ne date mi s mirom vina piti".
Ej davori takvi domaćine,
  koji piješ, a kuća ti gine!
Ta, zli druže, zar ti nisi znao,
  da ti i sam moraš na posao?
Najpri valja da ti zapovidiš,
  pak da onda sam k poslu prividiš,
i da budeš na svakomu mistu,
  ako želiš imat kuću čistu,
jer gdi nije oko gospodara,
  ne radi se, nego se obara.
Mudri ljudi, koji pamet slide,
  još u večer mladim zapovide,
baš kad pojdu skupa večerati,
  on jim stane tako govoriti:
"Ako Bog da, ter živi budemo
  valja da se rano probudimo
i prikrstiv Bogu pomolimo,
  pak za poslom svaki otidemo.
Ti ćeš, Petre, žito zagraditi,
  a ti, Pavle, ono poorati,
što ste danas malo ostavili,
  da budete barem sastavili.
A ti, Luka, otidi u drva,
  jer jih, sinko, već imamo mrva.
Ti, Andrija, ići ćeš na stražu,
  kako meni desetnici kažu;
al očisti sve tvoje oružje,
  da se na te gospodi ne tuže.
Vi pak, žene, čistite pšenicu,
  da odvezem ja u vodenicu.
A što se pak pastira dotiče,
  sav komšiluk i sve selo viče,
da jim s marvom oni čine kvare
  i u tomu men' zadaju kare.
Ja ne mogu plaćati potricu,
  biti ću je, uzamši palicu.
Ako l' vrime radit ne uzdade,
  a vi kući, to vas svaki znade,
pak dilajte pod kolnicom zbice.
  Stare su nam veće i ornice,
i još više poslova imade,
  kad je kiša, pak se radit dade".
Kad ujutru bio dan osvane,
  on valjade da najpri ustane,
svekolike za poslom opravi
  i nikoga zalud ne ostavi,
pak da posli ide prividiti,
  kako će se svašto uraditi.
I k večeru nek prikaže svaki,
  tko je posao uradio kaki,
da on opet zapovidat znade,
  što se sutra raditi imade.
Još su posli jednog gospodara,
  koji mlade miluje i kara,
da nastoji on najvišje na to
  i da gleda, - gospodar je zato -
da jedinstvo imaju i slogu,
  lipo živu i mole se Bogu,
jer gdi nejma takovih poslova,
  ondi nejma Božjeg blagosova.
Ako će ti čeljad biti virna,
  i u kući pribivati mirna,
budi i ti u vladanju viran,
  pak ćeš biti od kućana miran.
Nemoj ništa s' ženom baškalučit
  nit, kad karaš, po svoj kući bučit,
nego njemu donesi prid oči,
  da ti i sam posli posvidoči,
da ne valja kako on diluje,
  pokori se pak tebe miluje.
Još ti moraš, gospodaru, znati,
  kako valja mlađega karati.
Jer trucanje čeljade pobuni
  i većma ga jošter uzjoguni;
ne boji se, nego na te žali.
  Neće radit, neg za kućom bali.
Mlogi gazda sam čeljad pokvari,
  kad jednako on za nje ne mari,
nego jedno on bolje miluje
  i neg drugim njemu nasliduje.
Sveti Pavao na to vrlo viče,
  gospodara baš se to dotiče:
"Tkogodir se ne brine za mlađe,
  onaj svaki pogibio nađe,
i ne uči svojih podložnika,
  on je gorji i od nevirnika.