Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 6.

Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)


1 Zato da, ostavimo počela Kristove nauke, i da se damo na savršenstvo; da ne postavljamo opet temelja odvraćanjem od mrtvih djela, i vjerom u Boga;

2 Naukom o krštenju, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i sudu vječnom.

3 I ovo ćemo učiniti, ako Bog dopusti.

4 Jer nije moguće one, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, i postali dionici Duha Svetoga,

5 i okusili dobru riječ Božju, i sile budućega svijeta,

6 pa su ipak otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo propinju i ruže Sina Božjega.

7 Jer zemlja, koja pije dažd, što često na nju pada; i koja rađa povrće korisno onima, koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga;

8 a koja iznosi trnje i draču, nepotrebna je i blizu je prokletstvu, i ona se najposlije spali.

9 Ali od vas, ljubljeni, nadamo se boljemu i što je blizu spasenju, ako i govorimo tako.

10 Jer Bog nije nepravedan, da zaboravi djelo vaše i ljubav, koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.

11 Ali želimo, da svaki vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja,

12 Da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih, koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

13 Jer kad je Bog Abrahamu obećao nemajući nikoga većega, da se njim zakune, zakle se sam sobom,

14 Govoreći: "Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti."

15 I tako strpljivo čekajući dobi obećanje.

16 Jer se ljudi većim kunu, i svakoj njihovoj prepirci svršetak je zakletva za potvrđenje.

17 Zato i Bog, kad je htio baštinicima obećanja pokazati nepokolebljivost svoje odluke, posluži se zakletvom,

18 Da bi u dvjema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije moguće prevariti, imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana,

19 Koju imamo kao sigurno i tvrdo sidro duše, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese

20 Kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu.


Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)