Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 5.

Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)


1 Jer svaki veliki svećenik, koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu Bogu, da prinosi darove i žrtve za grijehe;

2 Koji može biti blag prema onima, koji ne znaju i lutaju, jer je sam podvrgnut slabosti;

3 I zato je dužan, kako za grijehe naroda, tako i za sebe prinositi žrtve za grijehe.

4 I nitko sam sebi ne prisvaja časti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.

5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe, da bude veliki svećenik, nego onaj, koji mu reče: "Ti si Sin moj, ja te danas rodih."

6 Kao što i na drugom mjestu govori: "Ti si svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu."

7 On je u dane tijela svojega prošnje i ponizne molitve k onome, koji ga je mogao izbaviti od smrti, s velikom vikom i suzama prinosio, i bio je uslišen za svoju smjernost,

8 Iako je bio Sin Božji, po muci naučio se je poslušnosti.

9 I došavši k svrši, postade svima, koji ga slušaju, uzrok spasenja vječnoga,

10 Nazvan od Boga veliki svećenik po redu Melkizedekovu.

11 O tome bismo imali mnogo govoriti, što je teško protumačiti, jer ste postali mlitavi u slušanju.

12 Jer vi, iako biste morali biti učitelji po godinama, opet trebate da se učite, koja su počela riječi Božje; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.

13 Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije riječi pravde, jer je dijete.

14 A za savršene je tvrda hrana, koji imaju osjećanja navadom izvježbana za razlikovanje dobra i zla.


Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)