Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 7.

Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)


1 Jer ovaj Melkizedek, kralj Salemski, svećenik Boga svevišnjega, koji srete Abrahama, kad se vraćao nadvladavši kraljeve, i blagoslovi ga;

2 Kojemu Abraham i desetinu dade od svega. Njegovo dakle ime najprije znači kralj pravde, a potom i kralj Salemski, t. j. kralj mira;

3 Bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, nemajući ni početka danima, ni svršetka životu, a sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik dovijeka.

4 A pogledajte, koliki je ovaj, kojemu je Abraham patrijarh dao desetinu od najboljih dijelova plijena.

5 Istina, i oni od sinova Levijevih, koji primaju svećeništvo, imaju zapovijed, da uzimaju po zakonu desetinu od naroda, to jest, od braće svoje, premda su i oni izašli IZ bedara Abrahamovih.

6 A onaj, koji se ne broji od njihova roda, uze desetinu od Abrahama, i blagoslovi onoga, koji je imao obećanja.

7 A bez ikakva izgovora manje se blagosliva od većega.

8 I ovdje doduše primaju desetinu ljudi, koji umiru, a ondje onaj, za kojega se svjedoči, da živi.

9 I, rekao bih, Levije, koji prima desetinu, dao je pa Abrahamu desetinu;

10 Jer je bio još u bedrima očevim kad ga srete Melkizedek.

11 Ako je dakle savršenstvo dano po levitskom svećeništvu jer je narod pod njim primio zakon, kakva je još potreba bila, da ustane drugi svećenik po redu Melkizedekovu, a da se ne zove po redu Aronovu?

12 Jer kad se promijeni svećeništvo, potrebno je, da se i zakon promijeni.

13 Jer za koga se ovo govori, od drugoga je plemena, od kojega nitko nije služio žrtveniku.

14 Jer je poznato, da Gospodin naš od plemena Judina izađe, za koje pleme nije Mojsije ništa rekao o svećenicima.

15 I još je to više poznato, ako kao Melkizedek ustaje drugi svećenik,

16 Koji nije postao po zakonu tjelesne odredbe, nego po sili života vječnoga,

17 Jer svjedoči: "Ti si svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu."

18 Tako se dokida pređašnja zapovijed, što je bila slaba i beskorisna.

19 Jer zakon nije ništa usavršio, ali je uveo bolju nadu, po kojoj se približujemo k Bogu.

20 I koliko se to nije dogodilo bez zakletve jer dok su oni bez zakletve postali svećenici,

21 Ovaj sa zakletvom po onome, koji mu govori: "Zakle se Gospodin, i neće se pokajati: "Ti si svećenik dovijeka",

22 Toliko je boljega zavjeta postao jamac Isus.

23 I dok su oni mnogi bili svećenici, jer ih je smrt priječila da ostanu,

24 A ovaj, budući da ostaje dovijeka, ima vječno svećeništvo.

25 Zato i može uvijek spasiti one, koji po njemu dolaze k Bogu, kad svagda živi, da ih zagovara.

26 Jer takav nam je trebao da bude veliki svećenik: svet, nevin, neokaljan, odvojen od grješnika i uzvišen nad nebesa;

27 Koji ne treba svaki dan, kao veliki svećenici, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, zatim za narodne; jer je ovo učinio jednom, kada je sun sebe prinio.

28 Jer zakon postavlja ljude za velike svećenike, koji imaju slabost; a riječ zakletve, koja je poslije zakona rečena, Sina dovijeka savršena.


Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)