Mira Kodolićeva/XXX.

Mira Kodolićeva, XXX.
autor: Josip Kozarac

XXX.

»Kako to vrijeme prolazi! I Božić je već tu, i baš u te dane ja sam osjetila novi život u sebi. Taj čas, taj osjećaj! Ja sam ostala kao okamenjena, ja sam pridušeno uskliknula: ah! Ne znam, da li od radosti, straha ili začuđenja... Nu ja blagoslivljem taj strah, tu zagonetku, koja će još tri mjeseca ostati za mene nerazrješiva, stavljajuć mi svaki čas na usta ono strašno pitanje: Bit ili ne bit! Ja zato blagoslivljem taj strah, jer je pred njim umakla ona prvanja moja muka; strah za život nadjačao je onu duševnu bol, — a ja sam do sada mislila, da je duševna bol jača od tjelesne. Bilo sada ovako ili onako, ja samo vidim, da nas je priroda divno udesila. Ja više ne strepim pred mojim suprugom: meni je sada svejedno je li on uzrokom ovoj mojoj smrtnoj pogibelji, ili koji drugi muškarac, ja vas sve smatram za ubojice, i od svakoga tražim smilovanja.

Čini mi se, da i moj suprug tako shvaća tu bol, pa u misli, da ju je on prouzročio, nastoji da mi ju olakša. A ja sam mu za to zbilja zahvalna, jer što on meni čini, to samo domišljata ljubav učiniti može —: na Badnjak iznenadio me time, da je onu zadnju veliku sobu pretvorio u perivoj, te se ja sada usred zime šećem po cvijeću, kao ljeti po vrtu. Meni pod ovo zadnje doba dolazi svaki čas pitanje: da li ja nijesam zgriješila proti njemu kada sam ga pred pol godine onako zamrzila; je li on zbilja onoliki krivac napram meni bio, ili sam si ja to samo utvarala? Kad sam ja dobila pisma o njegovoj nevjeri, ja sam ga pozvala na račun; nu kada je on negdje prvo ista takova pisma primio, u kojima se opisuje moj odnošaj napram Vama, gdje mu se najzlobnije podrugava, da se on veseli djetetu, koje nije njegovo, — on ne htjede meni tih pisama niti pokazati, nego se zaprijetio piscu tih pisama sudbenim progonom, — a taj pisac jeste poznata Vam udovica P. Mislim da je se još sjećate. Nije li ta osoba kriva svemu, što se oko mene događa? Čudnovato, da je naša sudbina toli usko skopčana sa osobama, koje su nam ili najmilije ili najmrže! Ja još nikoga nijesam mrzila kao onu ženu, i još nikoga ljubila kao... Radi česa trpim ja sada, — radi mržnje ili radi ljubavi? Radi ljubavi trpiti, koji nesmisao! Pa ipak je tako.«

Sljedeća stranica→