Mira Kodolićeva/XXVIII.
| ← XXVII. | Mira Kodolićeva, XXVIII. autor: Josip Kozarac |
XXIX. → |
XXVIII.
uredi»Što je to s Tobom Eugene? Zadnja tri mjeseca dobila sam od Tebe jedno jedino pismo, a i to mi je posve nerazumljivo. Pišeš o nekakvim dužnostima, koje čovjeka nenadano ugrabe, kao ogavna bolest, te kojega nikada više iz svojih pandža ne puštaju. Kako da ja to razumijem? Ja sam Tebe do sada uvijek shvaćala, ako se i nijesam uvijek s Tobom slagala; ali zadnjega ti pisma ne pojmim. Žalostiš me time i nanašaš mi krivicu, meni, koja pred Tobom nikad ništa skrivala nijesam. Zato Ti neću ni ovo skriti, makar se Ti i ljutio na mene, makar Ti i nažao učinila, ali inače ne mogu: danas sam dobila već drugo pismo iz Tvoga zaselka, gdje mi neimenovana osoba opisuje Tvoju ljubav sa gospođom odvjetnika K. Ja ne znam, što je istina na tomu, a što nije, ali u meni se rodila strašna misao, da ono, što ja Tebe više ne razumijem, stoji u savezu s tim pismom i s tom ljubavlju. Neka se naći uvrijeđen, nego pomisli na moje patnje. Zar zbilja svaka sreća mora biti zalivena otrovom i jedom? Taj otrov truje ne samo mene, nego cijelu našu obitelj, a Tvoja je sveta dužnost, da što prvo dođeš, da nas te strahote oslobodiš.
| Sljedeća stranica→ |