Ištipana hartija/Knjiga prva/Dan Gospodnji

← Uskrsli Hrist

Ištipana hartija Knjiga prva, DAN GOSPODNJI autor: Janko Polić Kamov

Nova proljet →

Dan Gospodnji

I

Tu sjedi za taj astal, pa i tu vino miri

i muški nagon dr'ti;

i mi smo orgij spleli, kad zaklesmo se bludit

intelektom do smrti.

Sve pjena, dim i prasak i žubor misli velje

i psovka sve u jedno!

Mi nismo nikad rekli da život znači glupost

i živjet nije vrijedno.

I preko tvoga uma i kujinskijeh strasti

mi iznismo probleme —

i strpasmo i glupost i pijanstvo i poštenje

u socijalne sisteme.

Pa kad ti nikne ono na razigrane usne

što pjeva ignoransu,

a ja ti gipkih uda na svojem svetom udu

zahvatam svaku nijansu —

O zatupljena kćerko iz prnjavorskih sela,

ta ja bih tebe svijo

i dizo u šir halje i s tvojih glupih oč'ju

sve, sve u mah ispijo;

i bratimio s tobom sve, što mi mladost daje,

intelekt što mi pruža...

Da živi život! Život!! U njemu da zaigram

baš rolu selskog muža!

Pa kad taj divni umnik na tvojem svetom krilu

potraži sve probleme,

nek mudrost onda klikće i strpa pasju ljubav

u božanske sisteme.

II

I tuda treska čovjek sa nozdrvama u šir,

zagnjurenim u piće

il u dim, što se diže ko svetačka korona

nad nebeštansko biće,

il povrh pora ženskih i lakomnih praznina

i omaštenih kosa...

I tuda treska čovjek o gospodnjemu danu

poraširena nosa.

I dublje dere nosom i tiska ga i tanji

i srče, srče, srče...

pa širi, što mu tijesno. — A novome o danu

tek trbusi se grče.

Sljedeća stranica→