Govor Franje Tuđmana u Splitu 26. kolovoza 1995.
| Govor Franje Tuđmana u Kninu 26. kolovoza 1995. | Govor Franje Tuđmana u Splitu 26. kolovoza 1995. autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana na III. Općem saboru HDZ-a 14. listopada 1995. |
|
|
Hrvatice i Hrvati, dragi Splicani i lipe Splicanke, draga hrvatska braco citave juzne Hrvatske, Dalmacije i Herceg-Bosne! (Pljesak.)
Draga hrvatska mladezi, hrvatski vitezovi hrvatskih oruzanih snaga i Hrvatske ratne mornarice i kopnene vojske i naseg zrakoplovstva, pripadnici redarstvenih snaga, svima vama hvala u ime svih nas koji smo dosli ovim "Vlakom slobode" na ovakvom velicanstvenom doceku. (Pljesak.)
U sijecnju 90-te godine sreo sam se prvi puta sa srcem Splita i hrvatske Dalmacije u kojoj sam vjerovao, kao i citav hrvatski narod, iako su mi tada mnogi politicki umnici preporucivali da ne dodjem u Split, jer sta ce biti, evo, odrzali su neki skupove bilo je kazu 20, 30 tisuca ljudi, a sta cemo mi kada dodjemo sa programom koji jos proglasuju opasnim, sa programom stvaranja slobodne, samostalne Hrvatske u kojoj se mnogi nisu usudili ni pomisliti, a vidite ja sam vjerovao u vas, u hrvatskog covjeka, u ribara, u tezaka, u pravog hrvatskog intelektualca. (Pljesak.)
Vjerovao sam u hrvatsku mladez koju sam do tada na zalost vise upoznao u svijetu gdje je bila rastjerana iz domovine, a vjerovao sam i u zrele hrvatske ljude, i u takve tezake od kakvih sam jedno pismo dobio ovih dana, od Svetina Civadelica, covjeka od 94 godine (pljesak), koji je rekao obicnu istinu koju sam ja nosio od djecjih nogu i osjecao u grudima svih hrvatskih ljudi u svim krajevima. Stvorimo jednom takvu Hrvatsku u kojoj cemo moci reci da smo Hrvati, da smo svoji na svome. (Pljesak.)
I zato, za takvu ideju, za takav program trebalo je razumije se, kao sto je gospodin Perkovic rekao i znanstvenog pogleda na povijest, ali je trebalo prije svega ono sto se nikakvom znanoscu ne moze osjetiti i proracunati niti statisticki iznijeti, a to je vjera u svoj narod, u svog covjeka, u hrvatstvo koje je ostalo ovdje tisucama godina. (Pljesak.)
Ovaj danasnji skup kojim ste docekali "Vlak slobode", a u tom "Vlaku slobode" doveo sam vam citavu Hrvatsku, vama u krilo Splita, dalmatinske Hrvatske koja je bila otacbina hrvatske drzavnosti. (Pljesak.)
U tom "Vlaku slobode" bili su ne samo visoki drzavni i crkveni velikodostojnici, duznosnici i vojni, diplomati, poslovni ljudi Hrvatske, u tom "Vlaku slobode" bili su i prognanici hrvatski, i ranjenici, invalidi Hrvatski, u tom "Vlaku slobode" bili su ljudi iz svih hrvatskih krajeva, bili su ljudi iz hrvatskog iseljenistva, iz daleke Kanade, Argentine i Australije. Oni ljudi koji su bili istjerani iz ovog kraja zemaljskoga, ali koji ce se vratiti. Sreo sam tisuce i tisuce tih nasih ljudi u pustinjama Kanade i Australije i Cilea. Tridesetak tisuca potomaka Bracana zivi u dalekom Cileu u pustinji Antafagaste gdje su bili istjerani zato sto u svojoj zemlji nisu mogli biti ni Hrvati i sto nisu mogli imati kore hljeba, sto nisu mogli imati - da ne bi netko rekao da sam se zabunio pa rekao hljeba mjesto kruha -ne mi imamo hljeb kruha, ali su ga uzimali drugi, a nisu ga nama davali. (Pljesak.)
Vjerom u hrvatski narod ujedinjavanjem domovinske i iseljene Hrvatske, jedinstvom one zavodjene Hrvatske koja je jos u drugom svjetskom ratu ratovala jedna protiv druge pod tudjim zastavama ili pak i pod hrvatskim zastavama, ali opet jedna protiv druge. Samo sa takvim jedinstvom svih krajeva, svih staleza i domovinske i iseljene Hrvatske mogli smo uspostaviti samostalnu i demokratsku nezavisnu Hrvatsku drzavu, mogli smo stvoriti oruzanu silu koja je evo ovih dana oslobodila do kraja sve sredisnje hrvatske krajeve, koja je oslobodila Knin, taj stari hrvatski kraljevski grad u kome je stolovao kralj Zvonimir, u kojem je bilo sjelo i hrvatskog biskupa kad se Hrvatska biskupija protezala tada sve do Drave. Od tada pa na ovamo Hrvatska je prozivjela teska vremena, a usred Knina, usred Hrvatske stvarali su tudje tijelo koje je trebalo onemoguciti hrvatsku slobodu i Hrvatsku drzavu, koje je trebalo ili issrbizirati Hrvatsku ili je pak osvojiti, osvojiti do Karlobaga, ako ne do Karlobaga do Zadra sa tri hrvatska mora, ako ne do Zadra, onda do splita, do Makarske ili Neretve. Sve su to htjeli, a sve smo im to onemogucili. (Pljesak.)
Danas imamo slobodnu i mocnu Hrvatsku drzavu koja je kadra da oslobodi i onaj mali, ali vazan komad Hrvatske domovine istocnu Slavoniju sa simbolom hrvatskog otpora Vukovarom i sa bogatom Baranjom. (Pljesak.)
Svijet nam opet preporuca da budemo strpljivi da to ucinimo na miran nacin. A ja im ponavljam, da, jos cemo vidjeti da li uz vasu pomoc mozemo na miran nacin osloboditi istocnu Slavoniju i Baranju. Htio bih to da bude na miran nacin da nemamo vise zrtava, da vratimo svoje prognanike, ali ako to nece biti moguce kao sto nije bilo moguce osloboditi ove sredisnje Hrvatske krajeve, tada ce biti opet ne samo novih oluja, nego i novih gromova. (Pljesak.)
Mnogo puta sam rekao i na skupovima da hrvatski covjek, osobito oni koji su na celu hrvatske politike moraju biti krajnje razboriti, ali i odlucniji. Moramo poslusati savjete svijeta, ali na zalost draga hrvatska braco i sestre nismo imali savjeta pomocu kojih bi dosli do svoje slobode i do svoje drzave. Sami smo morali donositi odluke da bismo stvorili Hrvatsku drzavu, da bismo je obranili i da bismo je gradili po svojoj volji. (Pljesak.)
Da smo slusali savjete i onih diletanata i mudrijasa u vlastitoj Hrvatskoj zemlji i onih izvana koji su nam upucivali kritike i ovo i ono preporucivali, savjetovali, nikad ne bismo imali Hrvatske drzave, nikad ne bismo dosli ovamo "Vlakom slobode". (Pljesak.)
Kad sam bio na prvom skupu ovdje na ovome mjestu isto tako iznenadjujuce velikom i velebnom, ne tako vleikom kao danas, tada sam vam obecao mozda i u nesto malo zavijenom obliku stvaranje slobodne Hrvatske.
Pred godinu dana obecao sam vasem gradonacelniku uvazenom gospodinu Grabicu da cu doci u Split sa vlakom iz Zagreba. (Pljesak.) Odrzao sam ta dva velika obecanja. On jos cini se nije ocistio ovu vasu luku. (Pljesak.) Morate mu u tome malo pomoci, a i Hrvatska vlada. Odrzao sam prije toga i obecanje Hrvatskoj kosarkaskoj momcadi, Hrvatskoj reprezentaciji u dalekoj Barceloni da cu ih pozvati na veceru na Kninsku tvrdjavu, i to sam odrzao. (Pljesak.)
Bilo mi je to obecanje osobito drago, ali i vazno bas zato sto su ti hrvatski momci, ti hrvatski ambasadori pretezitim dijelom tu nasi vlaji iz Dalmatinske zagore i vasi Splicani. (Pljesak.)
Sta mi preostaje jos da vam obecam? (Pljesak i skandiranje Vukovar, Vukovar, Vukovar.)
Razumije se, prije svega Vukovar, taj simbol hrvatskog otpora u obrani uspostavljene nezavisne Hrvatske drzave, Vukovar i bogatu istocnu Slavoniju i Baranju, jer Hrvatska je bila i ostat ce podunavska zemlja. (Pljesak.)
I to cemo obecanje zajedno izvrsiti hrvatski narod sa svojom politikom, a ako ce trebati onda i sa svojom oruzanom silom. (Pljesak.)
Drugo obecanje vama i nasoj Hrvatskoj domovini da vratimo tisuce, desetke i stotine tisuca raseljenih hrvatskih ljudi iz svih kontinenata svijeta, od sjevernog do juznog pola, od najkrajnjije zapadne do istocne tocke, s jednog kraja svijeta na drugom ima rasutih Hrvata. Moramo ih vratiti na ognjista njihovih djedova. Ja sam ih sretao i u drugom koljenu kada su culi hrvatsku pjesmu, iako su rodjeni tamo, neki cak i nikada nisu vidjeli tu prelijepu Hrvatsku zemlju, ali su plakali na hrvatsku rijec i na hrvatsku himnu. Danas smo ostvarili slobodnu Hrvatsku i imamo im sto ponuditi, a vi ih zovite neka se vrate.(Pljesak.)
Osim sebe, i sve vas i citavu Hrvatsku i vlast i sve ljude obvezujem da to ucinimo, da ih sto prije u sto vecem broju vratimo.
Trece obecanje moze biti, da vec sada, a onda kad kroz neki mjesec i do kraja oslobodimo i Vukovar i Baranju da onda napregnemo i razum i misice u izgradnji Hrvatske, u obnovi razorene domovine u gospodarskoj, kulturnoj i znanstvenoj izgradnji nase domovine. (Pljesak.)
Mislim da i to moze biti nasa zajednicka obveza i da kao sto smo sve do sada stvorili samo vlastitim snagama, snagama vlastitog naroda domovinske i iseljene Hrvatske i jedino uz bozju pomoc, ali kao sto znate i kao sto govori i Sveto pismo i bog ce nam pomoci ako cemo si sami znati pomoci. A u dosadasnjoj povijesti toga nije bilo, ali sada znamo, otkrili smo puteve kako to treba, kako je trebalo uspostaviti slobodnu, nezavisnu Hrvatsku drzavu, kako je treba obraniti, kako je treba graditi. Znamo da treba odbaciti sve ono sto nas je dijelilo, sve negativno, a prihvatiti iz svih sastavnica hrvatske povijesti i hrvatskog zivota sve ono sto je pozitivno, sto moze pridonijeti nezavisnosti i slobodi domovine, sreci i blagostanju hrvatskih ljudi. (Pljesak.)
To nam, draga hrvatska braco i sestre, neka budu obveze.
A, onda mi dopustite i jednu, ili ako hocete i dvi male zelje. Neka nam splitski "Hajduk" postane jednom takav tim da ostane u Europi zajedno sa zagrebackom "Croatiom", trebaju nam dva jaka kluba. (Pljesak.)
I zato imamo velikih uspjeha na svim sportskim natjecanjima. Mala smo zemlja, ali veliki narod, ali zato treba jos vise upornosti, jos vise rada i jos boljega vodstva. Ali, draga hrvatska braco i sestre, ako Hrvatsku jos pred tri, cetiri godine nisu htjeli vidjeti u svijetu, danas je Hrvatska, ne samo priznata, nego i potrebna i onom svijetu koji jos nece igrati utakmice u Hrvatskoj, ali ce ih morati igrati. (Pljesak.)
Danas sa Hrvatskom demokratskom zemljom, ali i sa Hrvatskom koja ima snaznu oruzanu silu moraju racunati i one svjetske sile koje su nam do jucer preporucivale bojeci se da necemo moci osloboditi zapadnu Slavoniju i Knin, a mi smo to ucinili bolje i munjevitije nego li oni u svojim olujama. (Pljesak.)
I nema te zadace koju u interesu hrvatskog naroda, hrvatske slobode, Hrvatske drzave nismo kadri izvrsiti. Ali zato moramo biti krajnje razboriti, ali i krajnje odlucni. I jos djelotvorniji i ucinkovitiji u provedbi drzavne politike da bismo sto prije dosli do potpune slobode i da bismo sto prije postigli sto vece rezultate u izgradnji, u napretku na svim podrucjima i u podizanju zivotnog standarda.
Mislim da ste me slusali sto sam rekao u Zagrebu i u drugim mjestima, pa da se ne ponavljam. Dopustite mi da ovom prigodom zahvalim svima vama od mladezi, do zrelih ljudi, do onih koji su morali prozivjeti sva ona zla koja je hrvatski narod prozivljavao tijekom dugih devet stoljeca, a u posljednjih sedam desetljeca zivota u bivsoj Jugoslaviji to se jos teze osjecalo, da svima vama zahvalim na vasem udjelu u stvaranju slobodne Hrvatske, a posebno pripadnicima nasih oruzanih i redarstvenih snaga, da odamo pocast i da zapamtimo kao svoju obvezu da brinemo o obiteljima svih onih ciji su sinovi, braca ili ocevi dali svoje zivote u temelje ove slobodne Hrvatske drzave.
Neka im je vjecna slava, a nama neka bude sretan put, sretni brodovi pod hrvatskim zastavama koji se po prvi puta u hrvatskoj povijesti, koji po prvi puta plove pod hrvatskim zastavama i ratni i trgovacki, a do sada su i nasi hrvatski mornari morali to ciniti pod tudjim zastavama i zapovjedati ili slusati pod tudjim jezikom. A danas, i to more, i ta mornarica i to kopno i to nebo hrvatski su, nasi su i bit ce takvi kakve mi zelimo.
Neka nam zivi vjecna Hrvatska. (Pljesak.)