Govor Franje Tuđmana na III. Općem saboru HDZ-a 14. listopada 1995.
| Govor Franje Tuđmana u Splitu 26. kolovoza 1995. | Govor Franje Tuđmana na III. Općem saboru HDZ-a 14. listopada 1995. autor: Franjo Tuđman |
Poslanica Franje Tuđmana po povratku iz Daytona 17. studenog 1995. |
|
|
Dame i gospodo, dragi stranački prijatelji, štovani gosti i uzvanici!
Iz izvješća glavnog tajnika vidjeli ste rad, djelatnost i razvitak Hrvatske demokratske zajednice od II. Općeg sabora do ovog današnjeg. Ukratko, na ovom Saboru možemo si postaviti pitanje kako je Hrvatska demokratska zajednica kojoj je hrvatski narod svojim povjerenjem dao kormilo državne politike u ruke, kako je ona ispunila svoju povijesnu zadaću. U svezi s tim mislim da je svakom dobronamjernom hrvatskom čovjeku jasno da je HDZ svoju zadaću na zadivljenje hrvatskih ljudi, a na čuđenje svijeta ispunio više no uspješno. I mogli bismo kazati da je o snazi i sudbini Hrvatske demokratske zajednice uvelike, razumije se, ne jedino, ali uvelike ovisila i sudbina hrvatske države, razumije se, i obratno, kao i u dane II. Sabora i sve do II. Sabora. Politiku koju smo vodili od II. Sabora do danas vodili smo na temelju vlastitih prosudbi, osloncem na zrelost i čvrstinu Hrvatske demokratske zajednice, ali i na povjerenje većine hrvatskoga naroda.
Za sve ono što smo postigli bitni su bili razboritost naše politike, pravilna prosudba unutarnjih i međunarodnih okolnosti i dosljednost obrane nacionalnih i državnih interesa. Kao i do II. Sabora, i od II. Sabora pa do danas, međunarodne okolnosti nisu nam bile sklone u ostvarenju glavnog i bitnog cilja Programa Hrvatske demokratske zajednice, a to je stvaranje samostalne i neovisne, suverene i demokratske hrvatske države. S tom činjenicom teško su se mirile one međunarodne silnice koje su u očuvanju starog versailleskog, i u zamisli novog poretka u ovom dijelu Europe i svijeta, imali druge planove, a u te planove teško se uklapala ideja, a pogotovo stvarnost suverene i samostalne hrvatske države. No, baš u takvim okolnostima Hrvatska demokratska zajednica posvjedočila je zrelost i čvrstinu, a ta zrelost i čvrstina HDZ-a omogućila je onda da i čitav hrvatski narod ostane na smjernicama očuvanja i izgradnje svoje vlastite države. Na pokušaj izazivanja raskola u Hrvatskoj demokratskoj zajednici ona je ojačala svoje redove, i pojačan je njezin ugled najprije u vlastitom narodu, a zatim i u svijetu.
U redovima domaćih oporbenih protivnika HDZ-a, a i vanjskih protivnika, ne samo HDZ-a, ne toliko zbog HDZ-a, nego upravo zbog toga što su se teško mirili s idejom i stvarnošću samostalne i suverene hrvatske države, postojao je plan i program da se pod svaku cijenu, ako se već ne može ukloniti predsjednik Hrvatske, a ono da se razbije Hrvatska demokratska zajednica, da se postigne to da Hrvatska demokratska zajednica izgubi većinu u hrvatskom Saboru, da se izazove parlamentarna, ustavna, pa i državna kriza da bi se cjelokupni brod hrvatske politike i hrvatske države preusmjerio, a ne onako kako ga je povela Hrvatska demokratska zajednica.
Zbog toga smo u proljeće prošle godine u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, prije svega u Saboru, doživljavali burne događaje. Trojka iz vodstva Hrvatske demokratske zajednice Manolić, Mesić i Degoricija u dosluhu s oporbom, a, znači, i u općem nastojanju i u skladu s onim naputcima izvana da bi trebalo razbiti HDZ, išla je na to da u Klubu zastupnika HDZ-a izazove krizu, da povedu sa sobom, kako su mislili, 40-ak do 50-ak zastupnika, pa da onda oni s oporbom diktiraju politiku ne sada više HDZ-a nego nekakve nove stranke i novu politiku hrvatske države. Taj se pokušaj izazivanja ustavne i državne krize dogodio u doba kad su još sva okupirana područja bila pod vlašću jugosrpske okupacije, i kad su mnogi kao što rekoh, strani čimbenici i međunarodne silnice, također bili skloni da se izazovu upravo takvi događaji kakve su htjeli izazvati raskolom HDZ-a.
No, umjesto 40-50, sa spomenutom trojkom pošlo je samo pet zastupnika u Zastupničkom domu i trojica u Županijskom. I zbilo se to da je HDZ baš zbog toga očvrsnuo. Mogu ovdje i pred ovim Saborom kazati da sam nekima od tih koje sam želio odvratiti od takvog čina koji je bio suprotan interesima ne samo Hrvatske demokratske zajednice kao stranke nego hrvatske države, rekao i preporučio: "Okanite se toga, jer to će biti samo na vašu štetu, a na korist Hrvatske demokratske zajednice i hrvatskoga naroda." Nisu me poslušali i dogodilo se to da se tada oko njih i oko oporbenog HSLS-a pokušala stvoriti takva grupacija, takvi odnosi u Saboru i u hrvatskom političkom životu koji bi izazvali raskol i doveli HDZ do manjinske, a ne do većinske stranke. Kod toga je veoma zanimljivo da je jedan od prvaka te oporbene stranke javno rekao da su sva veleposlanstva iza njih. Očito da je u tome bilo i pretjerivanja odnosno nerazumijevanja politike, pa i međunarodnih odnosa, jer svi oni čimbenici koji odlučuju o međunarodnim odnosima ipak prije ili kasnije vode računa o stvarnim odnosima, o stvarnoj snazi, pa je, prema tome, i ta i takva međunarodna javnost koja je možda podupirala ili čak u stanovitome smislu, inicirala takva kretanja, takve pokušaje, priznala snagu HDZ-a i rezultate hrvatske državne politike s HDZ-om na čelu.
Treba podsjetiti da to nije bio pokušaj samo unutar HDZ-a i iz oporbe, nego da su to bili i javni zahtjevi, pisani zahtjevi, tobože istaknutih pojedinaca, da hrvatski predsjednik podnese ostavku. Sve je to HDZ s osloncem na narod ne samo prebrodio nego, kao što rekoh, ojačao svoje redove, ojačao svoj ugled i u domovini i u svijetu zahvaljujući programskoj opredijeljenosti koju je većina naroda prihvatila, zahvaljujući i dosljednosti, i mudrosti, i djelotvornoj učinkovitosti državne politike, tako da su se izjalovile sve te nade i svi ti pokušaji da se razbije Hrvatska demokratska zajednica, da se na čelo Hrvatske stave onakve snage kojima bi i međunarodni čimbenici, a i unutarnji smutljivci preusmjerili hrvatsku politiku na druge kolosijeke. Zašto se to dogodilo, zna se. Bila su to programska opredijeljenost, čvrstina i dosljednost. Nisu shvatili da se u Hrvatskoj demokratskoj zajednici susreću s političkom snagom s kakvom se rijetko susreću u pojedinim zemljama i u pojedinim povijesnim razdobljima. Oni su, budući da je HDZ nastao kao općenacionalni demokratski pokret protiv komunizma i socijalističke Jugoslavije, očekivali da će se, pošto je to ostvareno, HDZ raspasti. No, kao što smo vidjeli na našem primjeru, nije se to ostvarilo i zbog programa i zbog vodstva. I u nekim drugim zemljama, čuli smo i danas predstavnika Kršćansko-socijalne unije Bavarske, gdje je stranka 46 godina, kako je rekao, na vlasti i nitko ne govori da je vrijeme da siđe sa vlasti ako dobiva parlamentarne izbore, ili pak da tamo vlada totalitarizam, kao što to neki i iz hrvatskih oporbenih redova, diletantski podmeću Hrvatskoj demokratskoj zajednici da uvodi jednostranačje, ili pak totalitarnost, i kao što to oni izvana koji nisu skloni hrvatskoj suverenoj državi isto tako zamjeraju.
U razdoblju od II. Sabora do danas učvršćen je, unatoč svim pokušajima, unutarnji demokratski poredak, stvorena je obrambena snaga na čuđenje i zadivljenost i naših ljudi, a osobito stranoga svijeta, stvorena je, dakle, takva hrvatska oružana sila kojom smo mogli poći u takve pothvate kao što su "Bljesak", "Oluja", pa i maestralno oslobađanje velikih područja u Bosni i Hercegovini. Da bismo to mogli postići, a bilo je to bitno ne samo za oslobođenje okupiranih područja, nego i za budućnost hrvatske države, trebalo je biti krajnje razborit, odlučno raditi i na diplomatskom području, ali isto tako i spremati oružanu silu i izabrati pravi moment, i zbog političkih i vojnih odnosa, da bismo to postigli kako smo postigli. Stoga su najobičnije besmislice kad i nakon svega što smo postigli neki mudraci govore da smo to trebali učiniti prije, 1990., 1991. i tako dalje. Naša politika i u diplomatsko - političkim i u vojnim krugovima, naišla je, kao što rekoh, na čuđenje, ali i na divljenje, i još uvijek nisu našli pravog odgovora na pitanje kako smo to mogli postići. A pravi je odgovor u snazi većinske stranke Hrvatske demokratske zajednice na koju sam se mogao osloniti i ja i Vlada u Saboru u donošenju odluka, i kojoj je hrvatski narod povjerovao. I, razumije se, sve što smo postigli nije bilo samo djelo članstva HDZ-a nego većine hrvatskoga naroda, ali bez HDZ-a kao većinske stranke, bez takve politike kakvu smo vodili, toga ne bi bilo. Od Papina posjeta u jesen prošle godine pa do "Oluje" Hrvatska je dokazala čitavome svijetu visok stupanj političke zrelosti, uljudbe, državne organiziranosti i snage. Hrvatska je priznata ne samo kao politički subjekt nego i kao regionalna vojna sila koja je promijenila odnose, koja je stvorila preduvjete i za nove mirovne inicijative kakve sada vode Sjedinjene Američke Države i međunarodna zajednica, jer bez takvih pobjeda kakve je izvojevala Hrvatska te inicijative ne bi imale osnova. I mi danas, kad se još uvijek susrećemo čak i u ovoj izbornoj kampanji s nesuvislim ocjenama kako je položaj Hrvatske nestabilan ili izoliran, možemo kazati to su bile želje, kao što rekoh, a danas je međunarodni položaj Hrvatske zaista čvršći nego što je ikada bio. Danas imamo dobre odnose s Europskom Unijom, ne samo s Njemačkom nego i s Francuskom, pa i već u cjelini s državama Europske Unije. Danas imamo prijateljske odnose s glavnom svjetskom velesilom Sjedinjenim Američkim Državama na svim područjima, a svojom politikom, principijelnom politikom postigli smo i to da i jedna Rusija izjavljuje da priznaje teritorijalni integritet hrvatske države, i da je ona za to da se problem Srba u Hrvatskoj riješi u njezinim granicama.
Prema tome, međunarodni je položaj Hrvatske čvrst, stabilan, Hrvatska ima i prijatelje i saveznike, ali kao što znamo, u međunarodnim odnosima prijateljstvo i partnerstvo mogući su samo na osnovama snage koju predstavljate, koju jedna država predstavlja, a mi smo je zadobili, znači, čvrstinom demokratskog poretka i izgrađenom vojnom silom koja se od one Hrvatske koja je bila izložena agresiji, goloruka, koja je izgradila svoju oružanu silu da je danas moraju smatrati najvažnijom silom na području bivše Jugoslavije i s kojom svi međunarodni čimbenici moraju računati.
No, dragi stranački prijatelji, ako je, dakle, u službenim međunarodnim odnosima i s glavnim međunarodnim silnicama koje sam spomenuo položaj Hrvatske takav kakav jest, da Hrvatsku priznaju i da s njome računaju, ipak ne smijemo ni u jednome trenutku smetnuti s uma da u tom i takvom svijetu, i u Europi, i u Americi, na svim međunarodnim područjima žale za razbijenim versailleskim poretkom, i da se snuju planovi, odnosno da se ne odustaje od planova da se Hrvatska na ovaj ili onaj način vrati u nekakve jugoslavenske, balkanske, jadranske okvire, pa čak su izmislili i jedinstven i gospodarski, i politički prostor jugoistočne Europe, koji bi obuhvatio sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Slovenije, pa čak i Albaniju, a možda i Bugarsku.
Prema tome, zbog svjetskih odnosa nije vrijeme da o tome ovdje raspravljamo, zbog odnosa između glavnih svjetskih silnica, još uvijek ima takvih koji špekuliraju sa stvaranjem nekoga novog međunarodnog poretka, koji bi željeli Hrvatsku vidjeti u takvoj nekakvoj asocijaciji, prostoru, uniji, konfederaciji i tako dalje. I to je jedan od bitnih razloga zbog kojih nam je potreban takav HDZ kakav smo imali i kakav imamo danas. Zbog toga nam je potrebna i velika pobjeda HDZ-a na sadašnjim izborima, da bi sudbina Hrvatske i u budućnosti bila u sigurnim rukama, da je ne bi odvukli u kojekakve ponore iz kakvih smo se jedva izvukli u sadašnje povijesno doba.
Zbog toga je nužno da se i hrvatskoj i svjetskoj javnosti objasni zašto hrvatska javnost s HDZ-om na čelu ne može prihvatiti takve planove, takve špekulacije. Mi se sada susrećemo i s ostacima jugounitarizma, ali i s onima koji ne znaju misliti svojom glavom i koji, dakle, slušaju naputke izvana. Zašto i u hrvatskom javnom životu ima takvih protivnika, takve politike Hrvatske demokratske zajednice, zašto još uvijek ima takvih koji bi Hrvatsku ponovno vratili u balkanske ili ne znam kakve okvire. I kod toga se služe i obmanjivanjem i ocrnjivanjem hrvatske javnosti, pa i međunarodne javnosti, i to ponajviše oni koji nisu sudjelovali u ovom nacionalnom preporodu, u uspostavi samostalne hrvatske države, koji je nisu dostojni, ni hrvatske slobode, ni hrvatske demokracije, pa se služe i obmanama i uvredama kao što to obično čine zavidni i častohlepni ljudi, poklonici tuđih ideja jer svojih nemaju, i nemaju povjerenja u vlastiti narod koji su krstili stokom, gomilom i tako dalje. A snaga Hrvatske demokratske zajednice upravo je izašla iz tog hrvatskog puka, hrvatskog naroda, i zbog toga smo mogli izvojevati sve što smo izvojevali.
Prema tome, zbog tih pokušaja i unutarnjih protivnika HDZ-a i onih međunarodnih čimbenika koji nisu bili skloni i koji se teško mire sa samostalnom i neovisnom, demokratskom hrvatskom državom, zbog njih je potrebno da Hrvatska demokratska zajednica ostane većinskom strankom u hrvatskom Saboru, da ostane stožernom snagom hrvatskog političkog života i kako je to bila i do sada u uspostavi i obrani, da ostane i u budućoj izgradnji hrvatske države.
Mi smo od samog početka bili i jesmo za višestranačku demokraciju, ali za ozbiljnu višestranačku demokraciju, za političke stranke koje će nastupati na političkoj sceni u borbi za boljitak hrvatskog čovjeka, hrvatskog društva, hrvatske države. Mi smo kao Hrvatska demokratska zajednica bili i jesmo općenarodna i općehrvatska stranka, i to takva koja je zaista imala elemente općenarodnog pokreta i koja je ostvarila taj san, takav općenacionalni preporod kakav do sada nije zabilježen u hrvatskome političkom životu, a i u malo kojoj zemlji u Europi ili svijetu. Zašto? Zato što su se u redovima Hrvatske demokratske zajednice našli predstavnici svih stališa.
U ovim izborima htjeli smo postići da se politički život Hrvatske, da tako kažem, bolje organizira, uozbilji, da bismo na hrvatskoj političkoj sceni imali i stranke koje će moći ozbiljno raspravljati o bitnim problemima i u Saboru, i u javnom životu, i predstavljati Hrvatsku u međunarodnom životu. No, iznenađujuće je da i na ovim izborima, usprkos takvim namjerama novoga izbornog zakona, i dalje imamo 14-ak stranačkih listi, čak i novih stranaka i neobjašnjivih koalicija. Koalicija tako raznorodnih elemenata da je to začuđujuće i da to jasno govori da tim ljudima, tim strankama nije do rješavanja problema hrvatskog društva, hrvatske države, negoli do rušenja HDZ-a. A u kojem cilju i u kojem interesu?
Uvjeren sam da će novi izbori mnogo toga postaviti na svoje mjesto i da će poslije toga doći zaista do sređenijeg stranačkog i parlamentarnog života u našem Saboru. Iz oporbenih redova Hrvatskoj demokratskoj zajednici upućuju se kritike na gospodarsko stanje, tobože, da Hrvatska demokratska zajednica to nije učinila, ili da je učinila premalo, ili da je počinila takve pogreške, i to samo u vlastitom interesu.
Dame i gospodo, govorili smo o tome na prošlom Saboru, ali ponovimo: Prelazak iz socijalističkog sustava u sustav slobodnog tržišta, privatnog poduzetništva, nešto je pred čim ljudsko društvo dosada nije bilo. I u tom pogledu mi, Hrvatska demokratska zajednica na čelu hrvatske Vlade učinili smo ne manje, nego čak i više od onih država koje nisu imale agresije i rata. A kad je riječ o gospodarskoj situaciji, treba podsjetiti da smo pregrmjeli sve ono što smo pregrmjeli, i raspad jugoslavenskog i socijalističkog sustava, i agresiju i rat, a da kod toga ni jedan hrvatski čovjek, ni jedan čovjek nije bio gladan. Da smo negdje čak imali problema s viškovima pšenice, da nije bilo ni točkica ni bonova za benzin kakvih je bilo prije i za Markovićeva reformskog demokratskog pokušaja da uz pomoć zapadnoga svijeta zadrži Jugoslaviju i tako dalje. Zaboravljaju ljudi da smo, dakle, usprkos svim tim nedaćama agresije i rata, životni standard održali na ne manjim razinama negoli u mnogim bivšim socijalističkim zemljama.
Što se pak tiče toga da se HDZ okoristio pretvorbom, i u Saboru su izneseni podaci da su u cjelokupnoj pretvorbe članovi HDZ-a sudjelovali sa samo 7%. Prema tome, ne dopustite da kojekakvi politički komedijaši, obmanjuju narod i da pokušaju loviti u mutnom. Jedna od najgorih obmana i štetnih pojava jest i kritika iz oporbenih redova, iz bivših socijalističkih redova, koji danas slobodno pišu i govore što hoće i u Hrvatskoj, i u svijetu, jest ona da je politika HDZ-a i moja osobna i nacionalistička, pa čak i rasistička, kako je to jedan od bivših ideologa rekao i napisao.
Dragi stranački prijatelji, ako sam imao, a imao sam velikih potreba i velikih teškoća u objašnjavanju hrvatske politike baš zbog okolnosti što samostalnu Hrvatsku nisu željeli, onda je to bilo upravo u tom smjeru da dokažem da Hrvatska demokratska zajednica ne vodi nikakvu usku nacionalističku politiku, nego da vodi demokratsku politiku, politiku koja je trebala osigurati i koja je osigurala suverenost hrvatskog naroda, ali jamči sva građanska i etnička prava svim pripadnicima nacionalnih manjina, pa i Srbima u Hrvatskoj, svima onima koji Hrvatsku priznaju kao svoju domovinu.
I zbog toga bih vas molio da napose oni članovi HDZ-a kojima je srpski agresor poubijao u njihovim domovima njihove najmilije, koji ih je istjerao iz njihovih sela i gradova, iz njihovih domova, kojima je nanio najveća zla, pri tome vode računa o tome da se suzdržavaju svih osvetničkih čina, jer se upravo onda to tumači kako tobože HDZ provodi takvu nacionalističku politiku koja ne dopušta Srbima da ostanu, a mi smo ih pozivali da ostanu. Stoga i s ovoga mjesta pozivam ne samo članstvo HDZ-a nego i čitav hrvatski naroda da se ponaša dostojno hrvatske uljudbe i da ne dopusti nikakve ispade onim kriminalnim elementima kakvih ima svuda po svijetu, u svakom narodu, i u svim gradovima i u svim mjestima. Napominjem da se u Hrvatskoj čak mirnije živi negoli u mnogim svjetskim gradovima, što mnogi i priznaju. Pozivam, dakle sve da ne dopuste kriminalnim elementima, ali i provokatorima koji žele kompromitirati hrvatsku politiku za račun onih koji ne žele samostalnu i neovisnu hrvatsku državu i koji bi htjeli oboriti na ovaj ili onaj način, pa i na taj da posluže tim argumentima da, evo, vlast u Hrvatskoj krši ljudska prava, etnička prava i tako dalje.
Iz oporbenih redova dolazi kritika naše obrambene politike, čak i nakon i "Bljeska" i "Oluje" nakon pobjeda koje smo s hrvatskim snagama i muslimanskim snagama postigli i u Bosni i Hercegovini, a koje su, razumije se, prije svega rezultat naše snage i našeg umijeća i na ratnom području. To je jasno svim pametnim ljudima, ali morate, dragi stranački prijatelji, biti načisto i s time da i u našoj javnosti ima onih koji slušaju, čitaju, a u stranome svijetu ima dosta ljudi koji, ne poznajući pravo stanje, podliježu obmanama i zbog toga je prijeko potrebno da i našoj i svjetskoj javnosti tumačimo i politiku HDZ-a i pravu stvarnost koja se odvija pred našim očima i u kojoj sudjelujemo svi mi, i HDZ, i sve druge stranke, svaki pojedinac na svoj način, i prema tome će i narod i povijest, kao što se uobičajeno kaže, suditi.
Što se tiče unutarnjeg života i razvitka Hrvatske demokratske zajednice, htio bih podsjetiti na ono o čemu sam govorio na II. Saboru. Nema takve stranke na svijetu, bez obzira na to kako se idejno čak i jednostrano opredijelila, koja nema i svoj centar, i svoju desnicu, i svoju ljevicu. Čak i unutar idejno jednostrano opredijeljenih, primjerice liberalističkih, ili socijalističkih, ili kršćanskih stranaka, uvijek postoje centar, desnica i ljevica, prema idejnim pitanjima, prema političkim pitanjima, prema rješavanju konkretnih pitanja. Razumije se, dakle, da to imamo i mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i to nije ništa čudno. Ali, dragi stranački prijatelji, ponavljam i zahtijevam: u provedbi politike, od općine, preko županija do svih tijela državne vlasti, ne može biti nikakvih odstupanja od središnje politike Hrvatske demokratske zajednice. Ne mogu nam i oni koji se još nisu u potpunosti stopili s tom središnjom politikom, ili s ljevice, ili s desnice, i iz onih struja koje smo pomirili u interesu ne samo HDZ-a nego i hrvatskog naroda, ne mogu nam oni nametati nikakva svoja rješenja i ne mogu govoriti da će oni odrediti tko će biti u vojsci, u policiji, u Vladi i drugdje. Zato imamo vodstvo HDZ-a i dokazali smo da je to jedina politika koja nas je dovela do ovakvog položaja Hrvatske kakav imamo. Zbog toga ne možemo dopustiti nikakva odstupanja od središnje hrvatske politike i, ako bude takvih pojava, danas imamo bolje okolnosti da im ne popustimo i da se čvršće odnosimo prema njima. I zbog toga molim, kao što sam rekao u početku otvarajući ovaj Sabor, koristim se i ovom da istaknem kako je važno da shvatite da nam je, s obzirom na zadaće koje nam predstoje, i s obzirom na međunarodne okolnosti o kojima sam govorio, potrebna čvrsta Hrvatska demokratska zajednica, ali s jasnom središnjom politikom, a ne nekim ekstremnim shvaćanjima, bilo slijeva, bilo zdesna.
Zbog toga je i velika važnost koju pridajemo sadašnjim izborima. Na prvim izborima za višestranačje 1990. HDZ je dobio većinu od oko 43% izbornog dijela, dok je desetak drugih stranaka i koalicija dobilo od 1 do 25%. Na izborima 1992. izašlo je više od 75, gotovo 76% upisanih birača, što je vrlo velik postotak s obzirom na iskustva drugih zemalja. Sudjelovalo je 17 stranaka, HDZ je dobio 44%, točnije, 43,72%, a ostale stranke od 0,26 do 17%. Čini se da će se ta šarolikost ponoviti i na ovim izborima, ali sam uvjeren da će HDZ izvojevati još kudikamo uvjerljiviju pobjedu negoli na prethodnim izborima i da ćemo, usprkos, dakle, izbornoj šarolikosti u Saboru imati ozbiljniju, sređeniju situaciju, manje stranaka i da će nam uvjerljiva većina koja će se kretati oko dvotrećinske, a ja sam u to uvjeren na temelju svega onoga kako doživljavam odjek u hrvatskom narodu i u svim hrvatskim krajevima, imati takvu većinu u hrvatskom Saboru koja će nam omogućiti da ozbiljnije prionemo rješavanju svih problema koji stoje pred nama. Prije svega to će nam omogućiti da bude i većeg sklada između Sabora i Vlade, da nova Vlada bude stručno operativna, djelotvorna izvršna vlast, sastavljena od sposobnih, angažiranih, principijelnih ljudi koji snose punu odgovornost za svoju djelatnost i pred predsjednikom Republike, i pred Saborom i pred vodstvom većinske stranke kojoj narod povjerava da sastavlja Vladu. I u tom smislu neće i ne smije biti nikakvih dvoumljenja, a bitne zadaće koje stoje pred nama u idućem razdoblju jesu da dovršimo, da radimo, a nikad do kraja ne možemo dovršiti, ali da radimo na provedbi programskih načela Hrvatske demokratske zajednice.
U tome smislu neposredno se pred nas postavlja zadaća da što prije, u najskorijoj budućnosti oslobodimo još preostali dio okupiranog područja istočne Slavonije i Srijema. Pod okupacijom nam se još nalazi 4,57% kopnenog teritorija Hrvatske, odnosno 2,84% ukupnog teritorija pod hrvatskim suverenitetom. Ali tamo je, tamo su dijelovi zapadnog Srijema s Ilokom, tamo je istočna Slavonija s Vukovarom, tim simbolom hrvatskog otpora, hrvatskog junaštva, hrvatskih patnji i tamo je bogata Baranja. I nikada i nikakvih, ne razgovora, nego ni pomisli nije mogli biti, da bismo mogli pod bilo koju cijenu odustati od njih. I prema tome, učinit ćemo sve da na miran način vratimo ta područja u ustavno-pravni poredak Hrvatske, prije svega zbog toga da nemamo novih žrtava, jer mi je dragocjena svaka kap hrvatske krvi i svaki hrvatski život, i jer je teško biti u situaciji ranjenih i invalida u našim redovima. Prema tome, hoćemo što manje žrtava, hoćemo da na miran način riješimo, ali ako to ne budemo mogli, onda ćemo upotrijebiti sva sredstva na koja suverena država ima pravo. Mi ne samo da ne želimo ometati mirovne napore Sjedinjenih Američkih Država i Europske Unije, odnosno čitave međunarodne zajednice da dođe konačno do mira na tlu bivše Jugoslavije, prije svega u Bosni i Hercegovini. No isto smo tako kazali da ne možemo trpjeti nikakva odgađanja rješavanja toga našeg bitnog pitanja. I kao što smo morali prići i donijeti vlastite odluke, i u slučaju Maslenice, i u slučaju "Bljeska", oslobađanja zapadne Slavonije i Knina, tako ćemo i tu donijeti vlastite odluke u interesu hrvatskog naroda i hrvatske države. Željeli bismo, ponavljam, na miran način, radi izbjegavanja žrtava i zbog omogućavanja dovršenja te mirovne inicijative, ali onda očekujemo i pomoć međunarodnih čimbenika da prisile Beograd da odustane od okupacije tih područja, jer inače ćemo biti prisiljeni poduzeti olujni pothvat da bismo dovršili to glavno pitanje.
Razumije se, sa svoje strane sa svojim Ustavom i ustavnim načelima sadržanim u Ustavnom zakonu jamčimo Srbima na tom području, kao i u cjelini, sva građanska i etnička prava, ako prihvate, kao što rekoh, Hrvatsku kao svoju domovinu. To je glavna zadaća kojom moraju biti zaokupljene Hrvatska demokratska zajednica i čitava hrvatska javnost.
Drugo, mi moramo osigurati budućnost suverene hrvatske države koju smo izvojevali poslije tisućljeća življenja u kojekakvim zajednicama i napora da je ostvarimo. Prema tome, Hrvatska demokratska zajednica i čitav hrvatski narod moraju osigurati to da Hrvatska ostane samostalna i neovisna, suverena i demokratska zemlja koja je spremna na suradnju s drugim narodima i državama, ali više ni pod kakvu kapu nekakvih zajednica, konfederacija, unija. U tom sklopu mi smo, razumije se, i za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa, zbog toga da bi se postiglo što skorije rješenje opće krize na tlu bivše Jugoslavije i da bi se stvorile pretpostavke za novi međunarodni poredak u ovom dijelu svijeta, ali, kao što rekoh, svijet mora shvatiti da se Hrvatskoj više ne mogu nametati nikakvi okviri koje hrvatski narod ne prihvaća i što je dao na znanje upravo dajući povjerenje baš takvoj stranci kao što je Hrvatska demokratska zajednica.
Osim toga, Hrvatska demokratska zajednica i ovdje u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini mora dosljedno biti za provedbu Washingtonskih sporazuma o stvaranju hrvatsko-muslimanske, odnosno bošnjačke Federacije i o njenom što tješnjem povezivanju s Hrvatskom. No kod toga, a upravo je Hrvatska demokratska zajednica bila reprezentant hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i cjelokupna hrvatska javnost i u domovini i u svijetu mora biti načisto s time da, kao što smo potpisujući Washingtonske sporazume kazali da tako dugo dok se u stvarnosti postupno ne ostvari Federacija, da tako dugo moraju opstojati i politička i vojna tijela Hrvatske Republike Herceg-Bosne koja je stvorena u otporu srpskoj agresiji. Ta posebnost Hrvatske Republike Herceg-Bosne već nestaje, nestajat će utoliko ukoliko će se u praksi ostvarivati hrvatsko-bošnjačka federacija, odnosno muslimanska onako kako je to u interesu i hrvatskog i bošnjačkog naroda, i njezino oslanjanje na Hrvatsku jer je to u strateškom interesu i očuvanja hrvatstva u Bosni i Hercegovini i u strateškom interesu hrvatske države s obzirom na geopolitički položaj i Hrvatske i Bosne i Hercegovine. I u tome smislu Hrvatska demokratska zajednica mora biti tumač takvih interesa hrvatstva i hrvatske države, pa i međunarodne zajednice, jer nam to preporučuje i Europa i Europska Unija i Sjedinjene Američke Države. U tome sklopu, u tim veoma zamršenim okolnostima poklopili su se strateški interesi hrvatskog naroda, hrvatske države i Europe i Amerike, rekao bih, zapadne civilizacije.
Daljnja zadaća koja stoji pred Hrvatskom demokratskom zajednicom u njezinom svojstvu odgovornosti za cjelokupni razvitak Hrvatske tako dugo dok ima povjerenje hrvatskog naroda, a kao što rekoh, uvjeren sam da će ga i u još većoj mjeri zadobiti na sadašnjim izborima, jest da upravo članovi Hrvatske demokratske zajednice i njezina stranačka tijela, hadezeovci u svim tijelima vlasti budu oni koji će se najodlučnije zauzimati za onemogućivanje svake samovolje i nasilja, pljačke, paljenja i razaranja. Svjesni da takva teroristička djelatnost ne samo da je protiv stvarnih interesa svakoga hrvatskog mjesta, hrvatske države u cjelini i hrvatskog ugleda u svijetu, nego da iza takvih čina i zločinačkih djelatnosti ima i provokativnih djelatnosti u službi onih koji su protivnici suverene hrvatske države. I zbog toga je naša zadaća da to onemogućimo i da osiguramo pravni poredak na svim područjima, a u prvom redu na tome. U borbi pak za djelotvornost i učinkovitost pravnog poretka na svim područjima posebnu pozornost i dalje moramo posvećivati uklanjanju još uvijek prisutnih naslaga starog, birokratskog, socijalističko-komunističkog sustava u svim porama državne uprave.
Daljnja zadaća koja stoji pred nama jest poticanje gospodarskog preporoda na osnovama slobodnoga tržišta, privatnog poduzetništva, razvijanja seljačkog posjeda, zatim da potičemo ubrzavanje velikih investicijskih radova u prometnoj i drugoj infrastrukturi mobilizacijom svih vlastitih izvora, ali isto tako i preuzimanjem kredita pa i davanjem koncesija da bismo potakli brži razvitak, zapošljavanje, te podizanje životnog standarda. U sklopu gospodarstva, uz ono što sam spomenuo, posebnu pozornost treba posvetiti, davati važnosti razvitku turizma i pomorskog gospodarstva, jer ono potiče i poluga je koja povlači i cjelokupni gospodarski razvitak Hrvatske.
Dragi stranački drugovi i prijatelji, sva su oslobođena hrvatska područja gotovo pusta. To ne možemo riješiti samo sredstvima demografske politike unutar naših granica. Moramo poduzeti posebne napore, napraviti posebne programe za povratak iseljene Hrvatske. Iseljena Hrvatska bila je sastavni dio nas ovdje, sastavni dio izgradnje HDZ-a, uspostave, osnivanja HDZ-a, uspostave samostalne Hrvatske, obrane Hrvatske, njezine izgradnje već i dosada, ali to odsada mora biti u još većoj mjeri.
Nudimo suradnju svima u Hrvatskoj, i manjinama, od srpske do talijanske, s kojima smo imali problema, a da ne govorim o onima s kojima nismo imali nikakva problema i koje su zajedno trpjele od srpske agresije, kao što su češka, slovačka, rusinska i druge, ali budimo spremni i na prijateljsku suradnju sa svim narodima i zemljama svijeta, vodeći računa da samo kao suveren narod možemo biti i suvereni i slobodni ljudi, da možemo biti poštovani i ostvariti takvu suradnju za boljitak hrvatskih ljudi, hrvatskog naroda i hrvatske države. A da bismo sve to zajedno mogli, da bismo mogli nastaviti povijesnu zadaću koje smo dionici u ovome povijesnom razdoblju hrvatskoga naroda, hrvatskom narodu i suverenoj hrvatskoj državi potrebna je jaka, zdrava i zrela Hrvatska demokratska zajednica i zato u nove izborne pobjede za dobrobit i boljitak jedine nam Hrvatske.