Govor Franje Tuđmana u Kninu 26. kolovoza 1995.
| Govor Franje Tuđmana u Gospiću 26. kolovoza 1995. | Govor Franje Tuđmana u Kninu 26. kolovoza 1995. autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana u Splitu 26. kolovoza 1995. |
|
|
Hrvatice i Hrvati, draga hrvatska mladeži, hrvatski vojnici, dragi Kninjani onoliko koliko vas je ovdje ostalo i koliko ste se vratili i svi vasi gosti koji su se okupili danas. Zaista, na ovaj dan koji mozemo prihvatiti ovo sto je rekao general Cermak, da ga mozemo nazvati danom zavrsetka hrvatskog povijesnog kriza. Obicno sudionici povijesnih dogadjaja i nisu svjesni dalekoseznosti zbivanja u kojima sudjeluju. Ovo sto smo mi danas ucinili dovevsi ovaj "Vlak slobode" iz Zagreba glavnog grada svih Hrvata u Knin, kraljevski hrvatski grad, na putu za Split u hrvatsku Dalmaciju postojbinu hrvatske drzavnosti, ovo nije ni izdaleka tek otvaranje zeljeznicke pruge, ovo nije tek oslobadjanje ovih do sada okupiranih podrucja. Ovo je stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku drzavu, za buduca stoljeca. (Pljesak.)
Tako dugo dok su bili u Kninu, dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo buducnost Hrvatske drzave nije bila sigurna, a od "Oluje", od ovih nasih dana ona jeste. Nikada vise i nitko je nece moci ugroziti. Knin je bio, ne samo prijestolnica hrvatskog kralja Zvonimira, Knin je bio glavni grad Kraljevine Hrvatske i onda kada nismo imali vise vladara i svoje narodne krvi, sve do 1522. godine dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajaci i dok zajedno s njima nisu dosli i oni koji su do jucer bili u tom nasem hrvatskom Kninu. Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada vise nema povratka na ono sto je bilo, da nam usred Hrvatske sire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno bice, koji nije dopustao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska bude jednom sposobna za samostalan i suveren zivot pod kapom nebeskom u svjetskoj zajednici suverenih naroda. (Pljesak.)
Preostaje na hrvatskim povjesnicarima da danas u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj objasne kako je to taj Knin postao jazbina cetnickog antihrvatstva. Taj Knin koji je znaci kao sto rekoh bio glavni grad Hrvatske do 1522. godine, taj Knin u kome je sve do usprkos tome sto su pravoslavnom pucanstvu davane koje-kakve olaksice od turskih vremena, pa austrijskih, pa madjarskih, pa se mnozilo, ali ipak sve do kraja prvog svjetskog rata u Kninu je bila dvostruka vecina hrvatskog pucanstva. U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivsu jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pucanstva iz 1910. godine bilo 68% hrvatskog pucanstva, a 32% srpskog, pravoslavnog.
A sada, 1991. godine bilo je svega 14% hrvatskog pucanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog. (Pljesak.)
Trebat ce ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zasto je to Knin postao cetnicka jazbina i zasto su, ne samo napustili Knin, nego onda poveli sa sobom i sve ono sto je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju prikljucenja ovih hrvatskih krajeva ili velikosrpskoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. Ne znate mozda vi mnogi mladi da je 41. godine kad se citava bivsa Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novakovic i pop Momcilo Djujic sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuca Srba i zahtjevali, nudili se fasistickoj Italiji da fasisticka Italija pripoji ovu kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje iz Knina, kada su hrvatski komunisti, pa i oni srpski koji su bili u komunistickom pokretu poveli antifasisticku borbu, da su ti kninjani koje sam spomenuo tu u Otricu, 11. kolovoza 41. potpisali sporazum sa Talijanima protiv nezavisne drzave Hrvatske, a sa fasistickom Italijom za borbu protiv hrvatstva.
Prema tome, sta je to bilo povijesno da je Knin bio takav uzas antihrvatski koji ih je doveo do toga da i 90-te zapocnu borbu protiv samostalne, demokratske Hrvatske, ali evo koji ih je doveo i do toga da neslavno nestanu iz Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo. (Pljesak.)
Ali da bismo to postigli draga hrvatska braco i sestre morali smo ujediniti razjedinjeno hrvatstvo, morali smo prikupiti svu hrvatsku pamet, a odbaciti svu hrvatsku glupost, morali smo stvoriti svoju hrvatsku vojsku, svoju hrvatsku oruzanu silu s kojom smo bili kadri da ih pobijedimo i da svijet uvjerimo i da mu dokazemo da smo kadri da svoju zemlju ocuvamo i da njome vladamo. (Pljesak.)
Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku drzavu da je ujedine sa onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrnoscu nasih odluka i naseg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana. (Pljesak.)
Kao sto rekoh, nisu imali vremena da pokuke ni svoje prljave pare, devize niti gace. (Pljesak.)
Vec sam danas rekao, da nas je taj pothvat "Oluje" i prije toga hrvatskog ljeta 95-tog tu u bosanskom zaledju mnogo kostao, milijardu kuna. Rekao sam, medjutim da smo zaplijenili i zarobili njihovog naoruzanja, ratne tehnike i svega onoga u tvornicama sto je dvostruko vrednije.
Ali, treba spomenuti i ovo, to oslobodjenje Knina i sredisnjih hrvatskih krajeva odavde pa do pod Zagreb, do Diska, 28 kilometara od Zagreba su bili. (Pljesak.)
To smo morali platiti i krvlju. U toj operaciji izgubili su zivote oko 200 hrvatskih ljudi i vise od tisucu hrvatskih vojnika i civila bilo je ranjeno. Prema tome, nisu samo bjezali, pokusali su pruzati otpor, i njih je poginulo vise nego li tri puta nasih ljudi. Ali, to je znak da cemo znati cijeniti to sto smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom vise nikada necemo dopustiti da nam ugrozi ovu nasu slobodu, ovu nasu demokraciju, ovu nasu lijepu Hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude ovdje, nego u kojoj moraju naci svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospicu pozvao da se vracaju. A, razumije se, od plodnih kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve nase ljude i slavit ce nas narod tu svoju slobodu i izgradit ce tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beca i Peste i Beograda. I iz sve te hrvatske povijesti znali smo izvuci pouke da bismo dosli evo do ovog danasnjeg dana slobode koji je zaista kraj na hrvatski kriz, jer ono sto nam je preostalo Vukovar, hrvatski simbol, istocna Slavonija i Baranja, to je na istoku Hrvatske zemlje, Hrvatska zemlja je sada jaca, ne samo jaca, nego potpuno ucvrscena sa oslobodjenim Kninom i ovim sredisnjim hrvatskim krajevima. I taj preostatak oslobodit cemo ako bog da uz pomoc medjunarodne zajednice na miran nacin bez zrtava, a ako to nece biti moguce onda sa svojom silom. (Pljesak.)
A, vas draga hrvatska braco i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin ozivi zaista, da ga naselimo, napucimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvickih jezera i do Siska, citavu Hrvatsku moramo ozivjeti, citavu Hrvatsku moramo poceti izgradjivati da ona bude zemlja na koju se moze ponositi svaki Hrvat, kao sto to vec danas moze, ali i zemlja bogatstva i srece svih hrvatskih ljudi. (Pljesak.) Neka je vjecna slava svim onim hrvatskim junacima i vitezovima koji su dali svoje zivote za to da bi danas hrvatski barjak mogao biti na Zvonimirovoj tvrdjavi, da bi Hrvatska mogla imati sigurnu buducnost. I neka nam vjezno zivi jedina nam Hrvatska. (Pljesak.)