Govor Franje Tuđmana u Gospiću 26. kolovoza 1995.
| Govor Franje Tuđmana u Karlovcu 26. kolovoza 1995. | Govor Franje Tuđmana u Gospiću 26. kolovoza 1995. autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana u Kninu 26. kolovoza 1995. |
|
|
Hrvatice i Hrvati junacke Like i ovog dijela Hrvatskog primorja, draga hrvatska mladezi, hrvatski vojnici!
Hvala vam na ovom srdacnom doceku u ime svih koji su u "Vlaku slobode", a u tom "Vlaku slobode" danas je citava Hrvatska, ne samo predstavnici koji su u njoj, od prognanika i hrvatskih ranjenika i invalida, do drzavnika i poslovnih ljudi, do predstavnika svih hrvatskih krajeva, do onih koji se vracaju i svijeta, a ponajvise u tom "Vlaku slobode" ste i vi Licani i imate pravo da s njim i u njemu ponajvise i budete. (Pljesak.)
Jer, Lika je onaj hrvatski kraj koji je od davnine za hrvatstvo najvise stradao, od Krbavske bitke prije cetiri stoljeca, pa sva stoljeca nadalje. Liku su htjeli posrbiti, htjeli su je dehrvatizirati, ali Lika se nije dala. Dozivjeli smo poraz na Krbavskoj bitci, ali smo ostali na nogama. Sloveli su i Brusanski ustanak za vrijeme sestosjecanjske diktature. Lika je bila sva mobilizirana i u drugom svjetskom ratu, i na strani NDH, ali imala je hrvatskih partizana koji su pokusali da srpsko pucanstvo odvuku iz cetnickih redova i da ih privole da shvate ako zele zivjeti u hrvatskoj zemlji da moraju prihvatiti hrvatsku ruku i prihvatiti hrvatsku domovinu kao svoju zemlju. Oni to usprkos tome sto su licki Hrvati i u partizanskim redovima bili za to, sto su ih oslobodili jednim dijelom cetnickih redova, oni evo do dana danasnjega nisu prihvatili tu hrvatsku ruku pomirbe, suzivota, nego su i u doba proglasenja suverene, demokratske, samostalne Hrvatske digli ruku na tu Hrvatsku drzavu. Nisu se odazvali pozivu ni u ove dane kada smo isli u oslobadjanje okupiranih podrucja, otisli su. Ali, Lika je ostala danas slobodna. (Pljesak.)
Iako raspucena, Lika je dala vec do sada velik prinos uspostavi i obrani slobodne i nezavisne, demokratske, suverene Hrvatske drzave. Danas Lika i ja u njezino ime, u ime Like i u ime citave Hrvatske upucujem poziv i lickim i drugim hrvatskim ljudima koji se nalaze na svim kontinentima svijeta od dalekog Cilea, Argentine, pa i Paragvaja u juznoj Americi, od Kanade i Sjedinjenih Americkih Drzava do Australije i Novog Zelanda, pozivam ih da se vracaju u slobodnu i demokratsku Hrvatsku. (Pljesak.)
Hrvatski narod ce ih docekati, hrvatski ljudi ce ih docekati rasirenih ruku, uzavrela srca, a Hrvatska vlada ima zadacu da organizira i zrakoplovne povratke i povratke brodovima tih ljudi iz najudaljenijih krajeva svijeta koji su bili otjerani iz hrvatske zemlje zato sto su htjeli ostati Hrvatima, a sto ovdje na svojoj zemlji sto im je to bilo prijeceno.
Sada, kad je Hrvatska slobodna mogu se vratiti i mi cemo im ponuditi i zemlje i imanja i slobodnu zemlju. (Pljesak.)
Ti ljudi koji su morali traziti kruha i u pustinjama cileanskim i kanadskim i australskim, ti ljudi koji su spoznali da nema ljepse zemlje od Hrvatske zemlje i od hrvatskog mora sada ce imati mogucnosti da se vracaju u svoju zemlju. (Pljesak.)
Sve sto smo do sada postigli u uspostavi slobodne i samostalne Hrvatske, postigli smo ujedinjenjem domovinske i iseljene Hrvatske, svih hrvatskih staleza. I vec do sada hrvatsko iseljenistvo dalo je velik prilog toj hrvatskoj slobodi, izgradnji Hrvatske, i hrvatske vojske, i hrvatske drzavne uprave i hrvatske diplomacije. Samo u hrvatskoj diplomaciji imamo vec oko 200 ljudi koji su dosli izvan Hrvatske i na najvisim diplomatskim polozajima. Hrvatskih iseljenika ima i u Vladi i ministara, ima generala u hrvatskoj vojsci, ima ih u drzavnoj upravi, ima ih vec u prvim redovima hrvatskog gospodarstva. Ali sada kada je vec gotovo sva Hrvatska slobodna, osim istocne Slavonije, Vukovara i Baranje, a i ona ce ubrzo biti konacno slobodna, sada je vrijeme da nam se licki ljudi iz svih tih zemalja koje sam naveo i koje nisam naveo, a koje sam sretao sirom svijeta i hrvatski ljudi iz svih krajeva, da nam se vracaju u svoje domove i u raspucene krajeve, a sada slobodne i da sudjeluju u gospodarskoj i kulturnoj izgradnji nase lijepe domovine.
I mogu biti uvjereni da ce im Hrvatska pruziti, ne manje, nego vise uvjeta za gospodarski i kulturni razvitak nego sto su imali u bilo kojoj zemlji. A uvjerio sam se i sam, a sigurno i vi, kako su se ti ljudi u stranom svijetu tesko probijali do svoga blagostanja i kako su i onda kada su postigli uspjehe suzile oci za hrvatskom rijecju, za hrvatskom zastavom. A danas, zajedno i domovinska i iseljena Hrvatska stavila je svoju drzavu, imamo je i vracajte mi se iz iseljenistva. (Pljesak.)
I sa ovog mjesta i ovom prigodom pozivam sve one koji sudjeluju u hrvatskoj drzavnoj upravi i u gospodarskom zivotu da ne prave nikakve zapreke, nego naprotiv da pronalaze puteve kako da te hrvatske ljude iz svijeta sto srdacnije i sto svrhovitije primimo, jer buducnost Hrvatske zemlje ovisi o tome koliko cemo imati hrvatskih ljudi. Nismo Hrvatsku oslobadjali za to da bi bila pusta bez hrvatskih ljudi iako imamo skoro polovicu i vise od polovice hrvatskog naroda na svim kontinentima svijeta, onda je danas vrijeme da ga vratimo u svoju Hrvatsku zemlju. (Pljesak.)
I ta Hrvatska zasluzuje da bude domovina i onih koji su istjerani iz nje i da bude sretna zemlja i onih koji su ostali u njoj, koji su i najzasluzniji da smo uspostavili svoju slobodu, svoju demokraciju, svoju nezavisnost. I ne samo to, nego smo danas u svijetu i priznati, ali i potrebni demokratskim silama Europe i svijeta da bi se stvorio novi demokratski poredak u ovom dijelu Europe, da bi se taj demokratski svijet oslonio i na hrvatsku silu, jer smo dokazali da nema jace na ovom dijelu bivse Jugoslavije. (Pljesak.)
Ova jednodusnost hrvatskog naroda, ovo jedinstvo hrvatskog naroda jamstvo je da cemo do kraja dovrsiti oslobodjenje svoje domovine i da cemo Hrvatsku domovinu izgraditi u zemlju srece i blagostanja za sve hrvatske ljude, za sve one koji priznaju Hrvatsku drzavu za svoju domovinu.
Neka nam zivi junacka Lika, neka nam zivi vjecna Hrvatska. (Pljesak.)