Govor Franje Tuđmana o sedmoj obljetnici Prvog sabora HDZ-a

Uvodni govor Franje Tuđmana na 2. sjednici Glavnog odbora HDZ-a

O sedmoj obljetnici Prvog sabora HDZ-a Izlaganje Predsjednika HDZ Dr. Franje Tuđmana na trećoj sjednici Glavnog Odbora i svih tijela HDZ (23. veljače 1997.) autor: Franjo Tuđman

Govor Franje Tuđmana u Vukovaru 8. lipnja 1997.

Izvor: http://web.archive.org/web/20130423172516/http://www.predsjednik.hr/Zagreb,23.Veljace1997 Dopuštenje: http://www.predsjednik.hr/Impresum "Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora."

Štovani članovi Glavnog odbora i svih tijela HDZ i Mladeži HDZ,

Cijenjeni gosti i uzvanici,

Dragi stranački prijatelji,

Dame i gospodo!

O značenju Prvog sabora HDZ

Održavanje Prvog sabora HDZ (24-5. veljače 1990.) bilo je od povijesnog značenja u hrvatskom političkom životu. Prvo, zbog toga što se, u prijelomnom razdoblju krize socijalizma i jugoslavenske federacije, HDZ pojavila kao posve nova politička snaga s jasnim programskim ciljem - uspostave samostalne i nezavisne hrvatske države. Drugo, stoga što je HDZ nastupila kao općehrvatska i općenarodna demokratska stranka, s programom pomirbe zavađenog, podijeljenog i rastrojenog hrvatstva, osobito domovinske i iseljene Hrvatske. Treće, za razliku od svih dotadašnjih i ondašnjih političkih stranaka, koje su se zasnivale na staleško-klasnim ili idejno-političkim razlikama (građanske, seljačke, radničke, kršćanske, liberalne, socijalističke), HDZ je nastupila kao općenacionalna demokratska stranka, s težnjom okupljanja svih državotvornih snaga u svim društvenim slojevima i stališima, od radikalne desnice, preko umjerene radićevštine do revolucionarne ljevice. I to ne nekog mehaničkog okupljanja, već na programu sinteze pozitivnih, a odbacivanja negativnih iskustava svih bitnih dotadašnjih sastavnica hrvatske politike u borbi za uspostavu i održanje samostalne hrvatske države.

Zbog takvih programskih osnova, mnogi su, kako iz zemlje tako i iz inozemstva, ocjenjivali HDZ kao pokret koji ne može imati duga vijeka. Štoviše na tome su snovali, i još uvijek snuju, različite planove o izazivanju raskola u redovima HDZ i njezina raspada. Pokazalo se, međutim, od Prvog sabora do danas, u najburnijim i najkritičnijim danima, da je HDZ baš kao stranka ne samo najšira nego i politički čvršća od bilo koje druge stranke. Programska širina HDZ i slojevitost njezina članstva nije njezina slabost nego jakost. Samo na taj način mogla je dobiti potporu većine hrvatskog naroda, i uspješno ispuniti povijesnu zadaću obnove hrvatske državne samostalnosti.

Ostvarenje mnogostoljetnog sna

Proizišla iz najdubljih težnji prigušenoga i potisnutoga, ozloglašenoga i obeshrabrenog hrvatstva, HDZ je uskrsila gotovo zamrlu i politički obezglavljenu nacionalnu svijest, obnovivši i združivši sve njezine zapretene izvore dala joj novu neslućenu snagu s kojom je mogla oživotvoriti višestoljetni san o svojoj državi. Štoviše, čvrsto sam uvjeren da danas svaki razborit i zreo hrvatski čovjek shvaća da je u ovih sedam godina hrvatski narod, pod vodstvom HDZ, ostvario i više no što je mogao očekivati. Usprkos svim nesklonim okolnostima i problemima s kojima smo suočeni. Svojim programskim ciljevima i odlučnim pregnućem za njihovo oživotvorenje, HDZ je potakla nacionalni preporod hrvatskoga naroda.

Takav preporod nije se dogodio ni u jednom drugom europskom narodu, koji se nalazio u sličnim okolnostima u prijelomnom razdoblju raspada socijalizma i višenacionalnih država u Europi. Jamačno, u toj činjenici nalazi se i obrazloženje zašto smo mi u Hrvatskoj postigli, u svakom pogledu, veće i dalekosežnije rezultate od većine prijelaznih zemalja, i to u nesrazmjerno nepovoljnijim okolnostima. U ovih sedam godina ostvarili smo takve rezultate, koji su iz temelja promijenili ne samo položaj i sudbinu hrvatskoga naroda, nego i međunarodne odnose u ovom dijelu Europe. Hrvatska, koja je stoljećima bila samo objekt u parbama i nadmetanju međunarodnih silnica, postala je - na opće iznenađenje svijeta - subjekt međunarodnog poretka, pojavivši se kao samostalna sila kakva je bila u doba narodnih vladara.

S obzirom na to, da smo, u domaćem i vanjskom političkom svijetu, suočeni sa sustavnim pogrešnim tumačenjima zbivanja i prilika u Hrvatskoj, prigoda je da, o sedmoj hadezeovskoj obljetnici, podsjetimo na činjenične povijesne rezultate.

I to u prvom redu one, što, zbog kratke pameti, zaboravljaju ono što se zaboraviti ne može i ne smije. Zatim one, što zbog svoje iskrivljene pameti ne odustaju od svojih protuhrvatskih planova i namjera. I napokon, one što nisu dokučili bit problema u unutarnjim političkim odnosima, uvjetovanim ili idejno-političkim razlikama ili osobno karijerističkim prohtjevima. Jamačno, više ne može biti nikakve dvojbe da će u vječne zasluge HDZ biti upisani oni velebni rezultati s kojima je učinjena prekretnica u dugoj, tragičnoj povijesti hrvatskoga naroda.

1. - Proglasili smo hrvatsku državnu samostalnost usprkos ogorčenom suprotstavljanju jugokomunističkih i velikosrpskih čimbenika, koji su u tome imali potporu iz drugih republika jugoslavenske federacije, i pogotovo iz međunarodnih krugova, koji su gotovo beziznimno htjeli sačuvati Jugoslaviju u postojećem međunarodnom poretku.
2. - Odhrvali smo se - takorekuć goloruki - oružanoj agresiji jugokomunističke armije, Srbije i Crne Gore i pobunjenog srpskog pučanstva, u okolnostima kad su svi europski i svjetski stratezi očekivali da ćemo biti posve poraženi potkraj 1991.
3. - Prihvatili smo dolazak Mirovnih snaga UN na okupirana područja, da bismo spriječili nastavak agresije, dalja razaranja i dobili na vremenu.
4. - Pošto smo se održali, usprkos golemim žrtvama, i očitovali nepokolebljivu odlučnost vodstva i naroda na obrani državne samostalnosti, izvojevali smo pravo na međunarodno priznanje. Hrvatska je postala članicom OUN, svjetske organizacije suverenih naroda i država.
5. - I u okolnostima rata, okupacije oko četvrtine kopnenog državnog teritorija, te prekinutih veza između središnje, istočne i južne Hrvatske, izgrađivali smo demokratski poredak, provodili izbore za Hrvatski državni Sabor, za predsjednika Republike i za lokalnu samoupravu.
6. - Usprkos embargu i financijskim ograničenjima, sustavno smo ustrojavali i stvorili vlastitu oružanu silu, koja je na zadivljujući način pokazala svoju visoku osposobljenost i opremljenost u operacijama za oslobođenje okupiranih područja središnje Hrvatske ("Bljesak" i "Oluja") i onih u jugozapadnoj Bosni.

Na opće iznenađenje svijeta hrvatska je vojska nanijela najteže poraze jugosrpskom agresoru. Hrvatskim pobjedama promijenjeni su strateški odnosi snaga na području bivše Jugoslavije. One su stvorile uvjete da SAD i NATO poduzmu korake za okončanje rata u Bosni, a Hrvatska je postala nezamjenjiv čimbenik na ovom području.
Velike pobjede s kojima je okončan rat u Hrvatskoj imale su izravnog utjecaja na učvršćenje međunarodnog položaja Hrvatske. Nakon njih, Srbija, odnosno Jugoslavija, morala je pristati na normalizaciju odnosa s Hrvatskom, što je zapravo značilo priznanje teritorijalnog integriteta Hrvatske i odustajanje od daljeg pomaganja srpske pobune za izdvajanje iz Hrvatske.

1. - Hrvatska je imala jednu od najvažnijih uloga u potpisivanju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, koji su bili od odlučujućeg značenja za okončanje rata u BiH. Tim sporazumima, u kojima je za nas bitno stvaranje hrvatsko-muslimanske federacije i njezino tijesno povezivanje s Hrvatskom, težili smo osiguranju opstojnosti i budućnosti hrvatstva u BiH i strateških interesa hrvatske države.

U svezi s tim valja podsjetiti da je to bilo moguće zato što smo pružili pomoć Hrvatskoj Republici Herceg-Bosna, onda kad je već bila proglašena Srpska Republika, i kad su muslimanske snage htjele ovladati hrvatskim područjima u srednoj Bosni, Mostarom i dolinom Neretve, radi izlaska na more. Obranivši hrvatska područja od jugosrpske agresije, u vrijeme kad muslimansko vodstvo još nije bilo spremno za obranu od jugoslavenske armije, hrvatske snage spriječile su pad čitave BiH u jugosrpske ruke, što je bilo od važnosti i za obranu Dubrovnika i čitavog hrvatskog područja istočno od Neretve. U okviru Federacije, ustrojenoj na osnovama kantonalnih (županijskih) vlada, s postojanjem posebnog hrvatskog vojnog zbora, zajamčena je puna ravnopravnost hrvatskog naroda, i strateška sigurnost hrvatske države.

1. - Pod vodstvom HDZ, Hrvatska je - osim političko-diplomatskih i vojnih uspjeha - postigla i izvanredne, za čitav svijet iznenađujuće uspjehe i na gospodarskom području. I u ratnim uvjetima uspjeli smo oboriti naslijeđenu hiperinflaciju, organizirati gospodarski život i opskrbu vojske i čitavog stanovništva bez ikakvih nestašica, uz brigu o stotinama tisuća prognanika i izbjeglica.

S uvođenjem nacionalne valute, postigli smo takvu gospodarsku stabilnost, da je Hrvatska zemlja s jednom od najnižih inflacija. Sve je to bilo od bitne važnosti za uspješno okončanje rata i za stvaranje pretpostavke za uspješan razvitak u miru.

1. - I u veoma otežanim ratnim okolnostima provodili smo pretvorbu skrahiranog socijalističkog gospodarskog sustava u tržišno gospodarstvo. Rezultati koje smo postigli svrstavaju Hrvatsku u uspješnije prijelazne zemlje. U okviru privatnog poduzetništva danas je već više od polovice zaposlenih. U gospodarskom preporodu znatan je udio hrvatskog iseljeništva. Otvoreni smo i za strana ulaganja, ali smo budno čuvali nacionalne interese.
   A i u ratnim okolnostima, hrvatsko je vodstvo, sigurno u konačnu pobjedu, usmjerilo sveukupne napore ne samo na zadovoljavanje obrambenih potreba i obnovu, nego i na izgradnju strateških infrastrukturnih sustava - prometnica, elektroenergetskih postrojenja, širenju poštansko-telekomunikacijskih mreža i informatike, i, koliko je bilo moguće, na ispravljanju zapostavljenosti hrvatske znanosti i kulture.

Životni standard u Hrvatskoj povoljniji je od svih bivših socijalističkih zemalja, osim Češke i Slovenije, koje nisu imale rata kao Hrvatska.
Na osnovi političke i gospodarske stabilnosti i vrlo niske inflacije, Hrvatska je stekla visoko mjesto na svjetskoj financijskoj ljestvici, ušavši u ekskluzivni klub od 36 država, kojih se obveznice u nacionalnoj valuti primaju i traže na svjetskom tržištu. (Od prijelaznih zemalja to je uspjelo još samo Češkoj i Slovačkoj).

1. - Dovršenjem mirne integracije hrvatskog Podunavlja, Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema, do ljeta ove godine, završavamo djelo uspostave hrvatske državne samostalnosti i njezine suverenosti na sveukupnom teritoriju.
   Time konačno završavamo ratno razdoblje, bez novih ljudskih žrtava i materijalnog razaranja, i otvaramo nove stranice mirnodopske izgradnje slobodne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske države!

Eto, to su rezultati koje smo postigli i ostvarili u ovih sedam godina, s kojima smo povijesne snove pretvorili u zbilju, položivši trajne temelje za sadašnjost i budućnost hrvatske države.

Sve te rezultate postigao je hrvatski narod, domovinska i iseljena Hrvatska, vlastitim snagama i žrtvama, samo uz Božju pomoć, opredijelivši se u golemoj većini za programske ciljeve HDZ!

Ne samo za povijest, nego i za svakog razboritog čovjeka ne može biti nikakve dvojbe da svih ovih začudnih rezultata u ovih sedam godina, pa razumije se i same samostalne Hrvatske, ne bi bilo da nije bilo HDZ, njezina jasna programa i odlučna vodstva.

Jamačno, u ostvarivanju svih ovih uspjeha morali smo neprestano svladavati goleme zapreke i teškoće, pa i danas smo suočeni s mnogim problemima. No, bez obzira koliko ozbiljni oni bili, oni su sitnica prema svemu onome što smo postigli.

Uostalom, koja je to zemlja koja ih nema, čak i većih, a nisu prouzročeni agresijom i ratnim užasima kao u nas. A vrijedi se i podsjetiti na još nešto što mnogi gube iz vida.

Legenda nam priča da je Gospodu trebalo samo sedam dana da bi stvorio ovaj naš svijet. A mogao ga je stvoriti samo na sliku i priliku čovjeka. I kakav je taj svijet? Najbolji i najsavršeniji što može biti, jer drugoga nema, s velebnim moralnim, znanstvenim i kulturnim dostignućima svega čovječanstva. Ali i najnesretniji i najopakiji što može biti, jer gorega je teško i zamisliti, sa svim zlosiljem i opačinama što ih proživljava sveukupno ljudstvo, uzrokovanim ne samo trajnom prisutnošću barbarskog divljašt va nego i rastrojstvenom izopačenošću najsuvremenijih civilizacija ovoga svijeta.

Razumije se, i naša je Hrvatska sastavni dio tog i takvog najplemenitijeg, ali i iskrivljenog svijeta. Započevši djelo uspostave hrvatske državne samostalnosti, HDZ nije našla Hrvatsku kakvoj težimo, već kakva je bila, i kakva je mogla biti s obzirom na dane povijesne okolnosti.

U proteklih sedam godina u mnogome se promijenio lik naše Hrvatske, ali to je prekratko razdoblje da bi ona postala onakva kakvu smo sanjali, i kakvu HDZ želi graditi.

Pri tom se svakodnevno osvjedočujemo da suvremeni svijet utječe i na naš sveukupni unutarnji razvitak sa svim svojim pozitivnim i negativnim odlikama.

Pretpostavke za nastavljanje povijesne uloge HDZ

Da bi uspješno mogla nastaviti svoju povijesnu ulogu i u mirnodopskom razdoblju izgradnje slobodne i samostalne hrvatske države, HDZ mora usredotočiti svoju pozornost osobito na provedbu politike pomirbe, i na dosljednost u primjeni svoje središnje politike.

Pomirba rastrojenog i podijeljenog hrvatstva, uopće a pogotovo između domovinske i iseljene Hrvatske, bila je preduvjet svih naših dosadašnjih uspjeha u ovih sedam godina, a njezino povijesno dovršenje, u idejno-političkom i stvarnom smislu, postaje bitnom pretpostavkom za dovršenje duhovne integracije hrvatskog nacionalnog bića.

Da nam se u tom pogledu još uvijek javlja žilavo negativno nasljeđe rastrojstvene prošlosti imamo dokaze u nastavljanju raslojavanja političkog života, u negiranju postignutih nacionalnih ciljeva, i u birokratskim zaprekama povratku iseljeništva.

Dosljedno pridržavanje stožerne, središnje, programske i državne politike HDZ, u svim pitanjima, i na svim područjima, od bitne je važnosti za naše dalje uspjehe.

Već rekoh, da sjedinjenje povijesno različitih sastavnica, od desnice do ljevice, nisu slabost nego jakost HDZ, pod pretpostavkom njihova stapanja u hadezeovsku sintezu.

U tome smo, u cjelini uzevši, uspjeli do toga stupnja da je HDZ postala dosada najjača hrvatska stranka. Međutim, u stvarnosti nam se javljaju pojedinačna zastranjenja, odnosno odstupanja od središnje, stožerne politike.

Osim štetnosti takvih pojavnosti za jedinstveno, najučinkovitije rješavanje svih malih i velikih problema, na njima snuju svoje planove i svi protivnici HDZ, zavaravajući i sebe, i domaću i vanjsku javnost, o neizbježnom raskolu u redovima HDZ.

Stoga nam valja uvijek imati na umu, na svim razinama, i u svim prilikama, da ne smijemo dopuštati ni desni, ni lijevi, ni stekliški radikalizam, a ni bezbojni, obojeni ili smušeni oportunizam, odnosno izražavanje neiživjelih shvaćanja, ili takva rješenja koja nisu u skladu sa središnjom politikom. To se, razumljivo, odnosi prije svega na pitanja političko-povijesne sadržine, ali i također i na sva pitanja aktualne stvarnosti. To, međutim, ne znači da se zauzimamo za neku uniformnost mišljenja. Naprotiv, treba poticati rasprave u traženju najboljih rješenja, ali jedinstvenost u provedbi odluka. Uostalom, poznato je da nema te stranke koja, uz svoju središnju politiku, nema i svoju desnicu i svoju ljevicu. A sve domaće i strane računice, da će zbog toga doći do raskola, pače i raspada HDZ, opetavano se pokazaše promašenima.

Tko su i zašto poricatelji HDZ, usprkos svim povijesnim uspjesima

Hrvatska javnost s pravom se pita koji su razlozi i ciljevi začudne sprege vanjskih i unutarnjih protivnika HDZ?!

Čime se može objasniti to, da i iz onih zemalja s kojima Hrvatska ima službeno dobre, pa i prijateljske i partnerske odnose, ne samo nevladine, tobože nezavisne institucije već i službeni diplomatski predstavnici, pomažu i potiču djelatnost i udruživanje svih oporbenih elemenata za smjenjivanje na najdemokratskiji način uspostavljene hadezeovske vlasti u Hrvatskoj?

Pri tom se revni pronositelji velikih ideja demokracije nimalo ne skanjuju da u svojoj harangi protiv HDZ, i samostalne Hrvatske, angažiraju pretežito idejno-političke pobornike starog totalitarnog komunističkog režima. Pa čak, i po koji fašistički odvjetak nije na odmet, ako bi mogao poslužiti obaranju hadezeovske i uspostavi neke druge vlasti u Hrvatskoj.

U tu svrhu, strani centri potiču u inozemstvu stvaranje protuhadezeovskih udruga (Inicijativa intelektualaca, Udruga domovine i dijaspore, Demokratski opći sabor, Hrvatsko-europski građanski forum, Pokret za istarsku naciju, itsl.), a u zemlji pružaju i političku i financijsku pomoć protuhadezeovskoj djelatnosti u medijima i udruživanju i najoprečnijih oporbenih struja.

Otkuda i zašto takva neodmjerena i bezobzirna neobjektivnost prema HDZ i otvorena namjera za destabilizaciju samostalne, demokratske Hrvatske?

Ona dolazi, prije svega, iz onih inozemnih krugova, pa i službenih čimbenika, koji se ne mogu pomiriti s nestankom Jugoslavije.

A, jamačno, moramo se s njima suglasiti da glavnu krivnju za stvaranje samostalne hrvatske države, zaista, snosi HDZ!

Prema tome, moramo i razumjeti bijes i ogorčenje protiv nas inozemnih pobornika starog jugoslavenskog stanja, i novog balkanskog ili jugoistočnoeuropskog regionalnog združivanja. Razumljiva je i sprega s njima unutarnjih protivnika HDZ, iz ostataka jugokomunističkih unitarista, ili bezočnih judoškudaških pripuza.

Međutim, ne može se razumjeti, a još manje opravdati, uključivanje u protuhadezeovsku harangu onih političkih stranaka, koje bi po svojoj tradiciji, pa i programu, trebale biti veome bliske programskim ciljevima i ostvarenjima HDZ!

Za takvu pojavnost nema drugog objašnjenja, osim da je riječ o političkoj nezrelosti koja ne uviđa njezinu štetnost po nacionalno-državne interese. Ili je, pak, riječ o bezobzirnosti osobnih ambicija po svaku cijenu. A zašto neki strani krugovi žele destabilizirati, i na svaki način smijeniti HDZ s vlasti u Hrvatskoj? Odgovor se može nalaziti u dva razloga, koji se zapravo svode samo na jedan.

Zato, da bi se na čelo Hrvatske doveli takvi, koji ne bi imali ni moći, ni volje, da se odupru i pritiscima i uvjeravanjima, pa bi se Hrvatsku moglo i privoljeti na povratak u jugoslavenske ili neke slične okvire, posredstvom regionalne integracije!

Zar na to ne upućuje i nedavni poziv trojici prvaka hrvatskih oporbenih stranaka na sastanak u Ženevu sa srpskim i muslimanskim zagovornicima regionalizma!?

HDZ u sadašnjim okolnostima

I sadašnje, promijenjene unutarnje i vanjske okolnosti upućuju na zaključak, da je HDZ, sa svojim programskim ciljevima i ostvarenjima bila na ispravnom putu.

Štoviše, baš te i takve okolnosti razotkrivaju punu istinu o tome kakva bi bila sudbina hrvatskog naroda, da nije bilo njegova hadezeovskog vodstva u ovom prijelaznom razdoblju.

I u izmijenjenim, novim okolnostima valja nam nastaviti s provedbom demokratskog općenacionalnog preporoda. Osobito na duhovnom području. Posebno u smislu razvijanja državotvorne svijesti, radi nužnosti prevladavanja negativnog nasljeđa u psihi hrvatskih građana u odnosu prema vlasti općenito, nasljeđa stvorenog u mnogostoljetnim opravdanim protivštinama tuđinskoj vlasti, koje se danas iskazuje i prema vlasti svoje države. Hrvatski građanin, i čitav narod, mora postati svjestan svoje odgovornosti za sudbinu svoje države, da više nikada ne dopusti da o njoj odlučuju strane sile, ili domaći smušenjaci i bezglavnici.

HDZ je znala izvući pouke iz tragične sudbine banovinske, endehaške i zavnohovske Hrvatske!

Ali te spoznaje moraju doći do izražaja i u drugim političkim strankama, da više ni jedan ozbiljan hrvatski politički čimbenik ne bude kriv za Jasenovac, Bleiburg i za sve križne putove, što smo ih prepatili, i to ne samo krivnjom drugih, već i hrvatskih sudionika u povijesnim zbivanjima.

Danas, HDZ mora biti predvodnik, prije svega, u rješavanju socijalnih problema, u podizanju životnog standarda svih stališa i društvenih slojeva.

U ratu nisu bili "zakinuti" samo umirovljenici, nego i prosvjetni, kulturni, znanstveni i svi radnici, zajedno s državnom upravom i vladom.

Uspješnim okončanjem rata stvorili smo preduvjete za uspješno rješavanje svih aktualnih pitanja u obnovi, te u gospodarskoj i kulturnoj izgradnji.

Kao općehrvatska, i središnja, većinska stranka, HDZ mora osigurati, u prvom redu, izgradnju strateških, infrastrukturnih i drugih objekata od nacionalno-državnog interesa, a također i ravnomjeran razvitak svih županija.

Pri tom valja voditi računa i o zemljopisnim, i o povijesnim, posebnostima pojedinih županija, s težnjom što svrhovitije njihove integracije u hrvatsku cjelinu, što je u prošlosti, pod tuđinskom dominacijom bilo sustavno ometano.

Najizrazitiji primjer je Istra i Rijeka, gdje se u nacionalno-političkom i psihološkom smislu osjećaju posljedice dugovječne austrijske vladavine, u Rijeci i mađarske, zatim talijanske fašističke okupacije, i napokon protuhrvatske jugosrpske politike, koja je pogodovala i talijanskim i slovenskim pretenzijama. A sve se to danas odražava u promicanju transgraničnih i regionalnih ideja.

Posebnu pozornost treba posvetiti što bržoj obnovi već oslobođenih područja i hrvatskog Podunavlja. Za normalizaciju sveukupnog života na tim područjima, uz povratak prognanika, bit će od važnosti i sređenje odnosa s preostalim srpskim pučanstvom na osnovama zajamčenosti njegovih građanskih i manjinskih prava u duhu ustavno-zakonskih odredaba, ne dopuštajući nikakav revanšizam prema srpskom stanovništvu koje je ostalo, prihvativši Hrvatsku kao svoju domovinu.

HDZ u ovogodišnjim izborima

Ovogodišnje izbore, za tijela lokalne uprave i samouprave - općine, gradove i županije - te za Županijski dom Sabora, a također i za predsjednika Republike, HDZ mora iskoristiti za dalje jačanje svog utjecaja u političkom životu, u domovini i u svijetu.

Izbori mogu i moraju poslužiti tome da se na svim razinama poboljša sastav i predstavničkih tijela HDZ, i lokalne i državne uprave.

Radi uspjeha na izborima, HDZ mora kandidirati ugledne i sposobne ljude, koji zaslužuju, i mogu zadobiti, povjerenje svoga biračkog tijela.

A to ujedno znači - što je s ovoga mjesta moj poziv stranci - da HDZ bude pobornik uklanjanja iz tijela lokalne i državne uprave, na svim razinama - svih nepoštenih i nesposobnih.

Svima onima što svojim ponašanjem, i nepodobnim koristoljubivim činima, ruše ugled i HDZ i narodnoj, demokratskoj vlasti, ne može biti mjesta u našim redovima!

U svezi izbora, želim se osvrnuti na opetovane zahtjeve, iz nekih oporbenih redova, da kao predsjednik Republike ne bih trebao biti nositelj hadezeovske izborne liste, štoviše da bih trebao zamrznuti svoje stranačko članstvo.

U odgovoru na takve zahtjeve podsjećam, da se zbog obavljanja svojih državničkih dužnosti nisu odricali uloge u svojoj stranci: jučer - ni De Gaule, ni Churchill, ni Adenauer, ni Reagan, ni Margaret Thatcher, niti Mitterrand, a danas ni Kohl, ni Clinton, niti Chirac - pa zašto bi to onda trebao predsjednik Hrvatske!? Nisam to učinio dosada, u skladu s Ustavom, pa neću ni sada, sve dok obnašam dužnost predsjednika, iz jednog jednostavnog razloga, a taj je, da bez HDZ ne bismo bili niti stvorili samostalnu i demokratsku Hrvatsku, niti bi bez HDZ mogao donositi odluke, koje sam - kao državni poglavar - morao donositi i u najkritičnijim trenucima.

HDZ mora nastaviti svoju povijesnu ulogu

Sveukupna povijest, borbe za uspostavu i obranu samostalne i nezavisne hrvatske države, za izgradnju njezina demokratskog poretka i za njezino mjesto u europskom poretku i u svjetskoj zajednici slobodnih naroda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je HDZ pozvana da nastavi svoju povijesnu ulogu i u sadašnjem i budućem mirnodopskom razdoblju, i s obzirom na unutarnje i s obzirom na međunarodne okolnosti.

Što se tiče vanjskih, međunarodnih okolnosti i HDZ, i sva hrvatska javnost, mora biti svjesna da se Hrvatska nalazi, i da će možda još i više biti, u veoma delikatnoj situaciji, pa i pod svakovrsnim pritiscima da bi je privoljeli na balkanske regionalne integracije.

I to osobito stoga, što - kako ističu - postoji suglasnost između uže jugobalkanske integracije prema planu EU, i najšire balkanske, odnosno jugoistočnoeuropske prema nacrtu SAD.

Jer, usuglašenost ta dva plana ne može značiti ništa drugo, nego to, da bi Hrvatska trebala biti najprije uključena u užu, jugobalkansku regionalnu integraciju, a potom - s njome - u širu jugoistočnoeuropsku integraciju.

Pri tom, jamačno, ne smijemo biti toliko naivni da bismo prihvatili obrazloženje da se "regionalni pristup" predlaže samo iz gospodarskih razloga i kao preduvjet pojedinačnog primanja u EU.

Mi se prisjećamo kako je i integracija u EZ započela s gospodarskim projektima (Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik iz 1951.), ali s dalekosežnim političkim namjerama koje su vodile do sadašnje EU. O tome ne ostavlja nikakve dvojbe ni najnoviji "Dokument o strategiji" (Strategy Paper) EU prema zemljama predviđenim za "regionalni pristup".

U njemu se konstatira da se to odnosi na Hrvatsku, BiH, SR Jugoslaviju (tj. Srbiju i Crnu Goru), "bivšu jugoslavensku" Republiku Makedoniju i Albaniju, s tim da se za svaku od tih zemalja ne predviđaju podjednaki uvjeti za integraciju.

EU postavlja političke uvjete spomenutim zemljama - o pridržavanju općih demokratskih načela, ljudskih i manjinskih prava, prava na povratak prognanika i izbjeglica, suradnja s Haškim sudom - zahtijevajući postupno "poboljšanje međusobnih odnosa", "uključujući ugovorne i gospodarske odnose", do stupnja slobodnog kretanja ideja, ljudi i roba.

Gospodarska i financijska pomoć spomenutim zemljama od međunarodne zajednice bit će uvjetovana njihovim stanjem, ali i predviđenom međusobnom suradnjom.

A o objektivnosti pristupa, vidi se i iz konstatacije u tom "strateškom dokumentu", da je PHARE program "suspendiran u odnosu na Hrvatsku, i nije još proširen na SRJ, a BiH je uključena 1996"!!

Američki regionalni plan Jugoistočne Europe teži povezivanju, da ne kažem združivanju, na istim osnovama kao i europski, pored zemalja uključenih u jugobalkansku regiju, prema zamisli EU, još i svih ostalih balkanskih država od Grčke, Turske, Bugarske i Rumunjske do Moldavije, s dodatkom Mađarske i Slovenije.

Kao obrazloženje za taj regionalni pristup navodi se: i gospodarska svrhovitost za sve zemlje, i politička stabilnost međunarodnog poretka.

U odnosu na takve planove, koji bi za Hrvatsku značili čak i dvojno povezivanje s balkanskom regijom, uvjeren sam da postoji jednodušnost, kako u HDZ tako i u golemoj većini hrvatskog naroda, ne samo o njihovoj neprihvatljivosti za Hrvatsku, već i o promašenosti s obzirom na nemogućnost političke stabilnosti takvih regionalnih integracija.

Naša javnost ima pravo, upravo u ime demokratskih načela na kojima se ti regionalni planovi zasnivaju, da traži odgovor zašto se Hrvatska prisiljava na regionalne okvire kojima ni geopolitički, ni povijesno, ni kulturno civilizacijski ne pripada ?!

Kratka epizoda integracije u bivšoj Jugoslaviji urodila je raspadom i katastrofalnim ratnim posljedicama u II. svjetskom ratu i u sadašnjoj jugosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH.

Hrvatska ne želi ponavljanje povijesnih "integracijskih" grešaka, osobito ratnih zala. Stoga nikakvog formalnog pristupa užoj ili široj balkanskoj regiji iz koje smo se jedva izvukli.

Međutim, Hrvatska je spremna, ne samo na normalizaciju i dobrosusjedske odnose sa svim zemljama toga područja, nego i na sudjelovanje u konkretnim projektima od zajedničkog gospodarskog ili sigurnosnog interesa.

Na osnovi svih dosadašnjih rezultata, HDZ ima sve preduvjete da i nadalje ostane središnja i većinska stranka u hrvatskom političkom životu. Danas jedino ona može biti glavna snaga i za sigurnost međunarodnog položaja samostalne Hrvatske, i za njezin uspješan unutarnji razvitak.

HDZ mora biti jamstvo za razvitak demokracije u našoj zemlji, za jačanje pravnog poretka, odnosno vladavine prava i pravde, za poštivanje sloboda i ljudskih i manjinskih prava, ali i odgovornosti građana prema svojoj državi.

HDZ mora biti spremna na suradnju s politički bliskim strankama, ne samo radi rješavanja aktualnih problema na svim razinama, nego i radi normalnog razvitka višestranačke demokracije.

HDZ mora biti poticatelj naprednog i uspješnog rješavanja svih gorućih pitanja demografskog, gospodarskog i kulturnog razvitka.

Gospodarskim razvitkom privatnog poduzetništva i slobodnog tržišta, od obrtništva i malog poduzetništva, te obiteljskih seljačkih imanja, do tehnološki razvijenih velikih poduzeća, treba osigurati što brži rast životnog standarda svih slojeva pučanstva.

Na tom području, a također i u javnoj upravi, HDZ mora imati posebnu zadaću brige za poštivanje moralno-etičkog ponašanja, i dosljednog ispunjavanja obveza prema državi i prema stanovništvu, kao zaposlenima ili građanima.

Demokratska narodna vlast, za koju danas snosi odgovornost HDZ, mora spriječiti sve oblike samovolje, birokracije i korupcije u državnoj upravi, ali također i osigurati vladavinu prava i socijalne pravde na području slobodnog tržišta i narodnog gospodarstva u cjelini, u interesu zaštite građana kao pojedinaca i države kao cjeline.

Od svoga početka, a pogotovo od svoga Prvoga općeg sabora, prije sedam godina u ovoj svečanoj dvorani, HDZ je bila ona politička snaga koja je uzdigla nacionalnu svijest hrvatskoga čovjeka i naroda, njegovu volju, htijenje i samosvijest, da može uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i ostvariti svoju slobodu, svoju samostalnu Hrvatsku!

Ponosni na djelo što smo ga ostvarili, budimo i dalje predvodnici u izgradnji naše Domovine u željenu zemlju svih sloboda, sreće i blagostanja svih njezinih građana!

Čuvajmo i jačajmo HDZ:

• u interesu hrvatske slobode i demokracije,
• radi sloge i budućnosti hrvatskog naroda,
• radi stabilnog mira i suradnje suverene Hrvatske sa susjednim i drugim državama i udrugama Europe i svijeta,
• radi trajne opstojnosti samostalne i nezavisne, zavjetne i suverene hrvatske države!