Govor Franje Tuđmana u Vukovaru 8. lipnja 1997.
| Uvodni govor Franje Tuđmana na 2. sjednici Glavnog odbora HDZ-a | Govor Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana u Vukovaru 8. lipnja 1997. autor: Franjo Tuđman |
Prisežna poslanica Franje Tuđmana 5. kolovoza 1997. |
|
w:Vlak mira Izvor: http://web.archive.org/web/20130423172511/http://www.predsjednik.hr/Vukovar8.Lipnja1997 Dopuštenje: http://www.predsjednik.hr/Impresum "Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora." |
Dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati,
i svi građani Vukovarsko-srijemske županije,
pripadnici srpske, mađarske, rusinske, slovačke etničke zajednice,
dragi gospodine Klein i svi vaši suradnici iz privremene uprave UNTAES-a,
ekselencije, predstavnici stranih država.
Možda ništa kao ova posljednja pjesma koju je otpjevala slavna hrvatska umjetnica, možda ništa tako ne govori kao Sveta Marija i dragi Bože, moli za sve nas, da budemo prije svega Kršćani, da znamo praštati, da znamo ne samo moliti nego i stvarati novi život.
Na početku bih podsjetio: pobjednik koji ne zna praštati taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi.
Nije želio ni sve ono što smo ovdje pretrpjeli u Vukovaru i u čitavoj Hrvatskoj i sa ovim programom koji smo ovdje upriličili željeli smo to dokazati.
U ime hrvatske državne delegacije na čelu sa predsjednikom Sabora Pavletićem, u ime i drugih saborskih zastupnika, u ime delegacije hrvatske Vlade na čelu sa premijerom Matešom, u ime svih župana Hrvatske zahvaljujem svima vama koji ste došli s nama u vlaku mira, u vlaku pomirbe, ali i svima vama koji ste nas dočekali ovdje sa istim namjerama. Taj naš dolazak u Vukovar, u taj simbol hrvatskih patnji, hrvatskih otpora, hrvatskih težnji za slobodom, hrvatske želje za povratkom na svoje istočne granice, na Dunav o kome pjeva i hrvatska himna, to je naš znak, naša odlučnost, da želimo zaista mir, pomirbu, da želimo stvarati povjerenje za trajan život da u budućnosti više nikada ne dopustimo ono što nam se desilo.
Lijepo je rekao predsjednik Vlade Mateša gledajući ovu hirošimsku panoramu usred Europe, da ćemo nju laganije prebroditi i izgraditi u materijalnom smislu, ali da će biti teško savladati Hirošimu u našoj svijesti, u našem sjećanju.
Ali nam evo, i u ime božjih zakona i u ime ljudske razboritosti ništa drugo ne preostaje nego da pregnemo na tome da ta zla što prije premostimo, što prije zaboravimo. Ja zahvaljujem posebno gospodinu Kleinu, na njegovim nadahnutim riječima, na svemu što je učinio u suradnji sa hrvatskom Vladom, sa domaćim srpskim pučanstvom koje je došlo do zaključka da je ovo hrvatska zemlja, njegova domovina i da je ovdje njegova sudbina, da smo postigli znači, evo, to da smo se približili kraju mirne integracije Hrvatske Podunavlja u ustavno-pravno poredak Hrvatske, da smo stigli do tog stanja da svi mi zajedno Hrvati i Srbi, Mađari i Rusini i svi ostali, možemo sada graditi svoj život, u interesu svojih općina, gradova, županije, čitave države. Ovdje su, osim predstavnika hrvatske vlasti i predstavnici kulturnih, znanstvenih i drugih javnih institucija, također spremni da se zauzmu za to.
Prema tome, ovaj vlak za Vukovar zaista je simbol mira, povratka prognanika, stradalnika ovoga rata koji su proveli više od šest godina izvan svojih ognjišta, ali koji su spremni da se vrate i da također pruže ruku onima koji nisu okrvarili svoje ruke kao ratni zločinci. I u tom pogledu ja tražim od njih, ali i od domaćeg srpskog pučanstva, da ne dopusti ekstremistima da kvare te naše namjere, a kao što znate ekstremista ima posvuda, ali je stvar razboritih ljudi da ih onemoguće u interesu većine, u interesu ljudske i božanske ljubavi, u interesu toga da ne dopustimo više zla kakve smo preboljeli, kakve smo preživjeli.
Prema tome, taj vlak nije samo početak konačnog prognanika, nego i - dokaz svekolike skrbi hrvatske vlasti svih hrvatskih javnih instutucija da se zauzmu, da se ovo razoreno područje što prije izgradi i što prije uvrsti u svekoliki društveni, gospodarski, kulturni život Hrvatske domovine.
Za lokalno srpsko pučanstvo vlak znači uspostavu povjerenja, garanciju svih njihovih građanskih i etničkih prava, jasno pod uvjetom da zaista prihvate Hrvatsku državu kao svoju domovinu i da onemoguće one ekstremiste koji to remete.
Hrvatsko vrhovništvo, ja kao predsjednik i Hrvatska vlada dali smo opći oprost, amnesiju i pomilovanje za sve one koji nisu počinili ratne zločine koji nisu okrvarili svoje ruke izravno krvlju. I budite uvjereni nikada daljnjih nekakvih popisa za sudske progone neće biti. Ali, razumije se, očekujemo puno povjerenje i punu vašu suradnju na tim našim nastojanjima. Hrvatska država, znači, stvara sve gospodarske, sve druge pretpostavke da svi hrvatski državljani ovdje u Podunavlju, bili oni Hrvati, Srbi, Mađari, Rusini, da žive pod podjednakim uvjetima. I to, razumije se, ne može biti samo stvar hrvatskih vlasti, nego mora biti stvar sviju vas. Dolazak ovog vlaka za koji je bilo mnogo sumnji da li treba, ali ja sam pružio i uvjeravanja i generalu Kleinu i svima a i svojim ljudima da nam je potrebno da uđemo kao predstavnici čitave Hrvatske u Vukovar, da vidite i svojim očima te ruševine i da zajedno samnom i vi iz Vlade i vi župani, shvatite da nam je dosljedno provoditi tu politiku pomirenja, mira, stvaranja uvjeta za suživot. I ne može biti nikakvih iskakanja iz takve politike, jer onaj koji ne primjenjuje takvu politiku taj i nije u skladu sa općim hrvatskim, državnim interesima, pa prema tome ni sa interesima svakog pojedinca ovdje i u čitavoj državi. Moramo voditi računa da Hrvatska već jeste demokratska zemlja i u tom smislu ja pozdravljam razborite riječi koje su evo, tu izrekli i Štengl i Čeprnja i gospodin Stanimirović, Konig , a osobito nadahnute riječi generala Kleina.
Ali, sa jednom malom zamjerbom gospodinu Stanimiroviću - gospodine Stanimirović i predstavnici srspkog življa, nemojte očekivati da Hrvatska tek treba dokazivati da je demokratska zemlja. Da je Hrvatska demokratska zemlja, da je željela mirno rješenje, dokaz je i to što sam rekao u Belom Manastiru, da poslije "Bljeska" i "Oluje" nismo išli oružjem, jer nismo željeli da svi Srbi odu. Željeli smo demokratsko rješenje i mi jesmo demokratska zemlja i to što činimo ne činimo pod pritiskom ni Europe ni Amerike, nego zato - želimo dati sva građanska, etnička prava svim Srbima koji žele ostati, koji priznaju Hrvatsku, zato što smo mi kao Hrvati preživjeli u povijesti dovoljno zla od drugih i od Mađara, i od Nijemaca, Talijana i od velikosrpske hegemonije i ne želimo stvarati nepravdu vama, želimo vam dati punu ravnopravnost, ali očekujemo i punu lojalnost prema Hrvatskoj državi.
Osim toga, dopustite da vas podsjetim na riječi velikog srpskog pjesnika, Zmaja Jove Jovanovića, koji je među inim rekao:
"Hrvat se ne bori da što otme kome:
čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
i Bog je i pravda na njegovoj strani."
I da kažem, - nastavlja Zmaj Jova -
"A kuda će Srbin? - zar on da se dade
putu na kom nema zakona ni pravde."
Evo vam jednog mislećeg, velikog Srbina, pjesnika, to vam je osnova za zajedničku suradnju. Mi ga priznajemo, priznate i vi. I da znate, to je pjevao kada je znao da je Hrvatska bila do Zemuna, kad se govorilo o hrvatskoj Subotici, kad je pred Drugi svjetski rat Banovina bila u Šidu.
Mi to ne tražimo, ali želimo da hrvatski narod bude suveren u svojoj Hrvatskoj državi, a vi Srbi i Mađari i svi drugi da uživate sva građanska i etnička prava. Mi vam to jamčimo, ja vam jamčim kao državni poglavar, sa svim Saborom, sa svom Vladom, sa svim županima koji su ovdje i koje kao, što rekoh, obvezujem da provode takvu politiku. Prihvatite i evo nam budućnosti, evo vam blagostanja.
Došli smo dovde, do ovog skupa, velebnog skupa i ja mislim, visokog stupnja suglasnosti hrvatskog državnog vrhovništva sa predstavnicima lokalnih Srba o tome da smo postigli velike korake nakon izbora u mirnoj reintegraciji i da ih sada trebamo što prije dovršiti, bez stranog tutorstva.
Mi smo, kao što znate, imali UNPROFOR i dali smo mu otkaz onda kad smo vidjeli da ne služi tim našim ciljevima, ostvarenju suverenosti i o stvaranju preduvjeta za sukladan život sa svim građanima Hrvatske.
UNTAES smo prihvatili, jer se UNTAES i u ime međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Američkih Država kao glavne svjetske velesile obvezao da će nam osigurati mirni povratak, mirnu reintegraciju Podunavlja u Hrvatsku. U tome smo uspjeli, završimo to u općem dobru, ne samo Hrvatske, naših građana, nego neka to bude jedna od najuspješnijih mirovnih organizacija u svijetu, neka to bude prilog kako treba rješavati krizu na širem području bivše Jugoslavije, osobito danas u Bosni i kako to treba da bude prilog i potpunoj normalizaciji odnosa sa susjednom Srbijom i njihovom Jugoslavijom.
Dame i gospodo, svim onim Srbima, hrvatskim građanima koji su preuzeli dokumente za hrvatsko građanstvo, koji se nalaze ovdje, u ovoj županiji i u susjednoj osječko-baranjskoj, čitavom Hrvatskom Podunavlju, ako se žele vratiti u svoja obitavališta u zapadne dijelove Hrvatske od Pakraca do Knina, vratiti ćemo ih. Već se 14,5 tisuća vratilo. Ili pak ako se ne žele vratiti, dat ćemo im novčanu naknadu pa neka idu gdje žele. Hrvatska će iz humanitarnih razloga rješavati pojedinačno primjere i onih Srba koji su izbjegli iz Hrvatske usprkos tome što sam ih ja osobno, kao predsjednik države pozivao da ostanu, pa su otišli. Mi ćemo pojedinačno rješavati, da se mogu pojedinačno iz humanitarnih razloga, sjedinjavanja obitelji,itd, vratiti u Hrvatsku, ali razumije se, ne može biti govora da se svih 150 i 200 tisuća vrate, pa da ponovno imamo razdor i rata. I na to nas ne može prisiliti nitko ni u svijetu. Uostalom to ni oni sami neće, više od 90 posto da se vraćaju.
Prema tome, povijest je takva kakva jeste - poslije 1. svjetskog rata i iz ovih područja otišlo je oko milijun i po onih koji se zovu Turci, Muslimani, u Tursku, a oko milijun Grka u Grčku itd. Poslije drugog svjetskog rata više od 12 milijuna ljudi je raseljeno u Europi i nije svako zlo samo za zlo. Poslije svakog zla ima i dobro.
Prema tome, stvorimo uvjete za miran život hrvatskog naroda, srpske i drugih etničkih zajednica u Hrvatskoj, stvorimo normalne uvjete za normalizaciju, dobrosusjedske odnose između Hrvatske, Srbije i Jugoslavije. Kao što sam prije dvadeset godina pisao o skandinavizaciji ovog prostora na osnovama međusobnog priznanja subjekata, međusobnog uvažavanja pa će onda i nacionalne manjine bilo gdje živjeti u punoj slobodi i u punoj ravnopravnosti. I da još jednom ponovim dolazak hrvatskog državnog vodstva i to u najširem obliku od predsjednika država, Sabora, Vlade, do župana dokaz je znači spremnosti i opredijeljenosti cijele Hrvatske da tu tešku zadaću provede u život. Ali, da bi je ona mogla provesti, potrebna je suradnja sviju vas, srpskog pučanstva, mađarske etničke zajednice, Rusina i drugih s kojima uostalom nismo imali problema, koji su također bili žrtve i jugokomunitičke agresije i velikosrpskog imperijalizma. Mi smo izvukli zaključke iz svoje povijesti, vi izvucite zaključke i pouke iz svoje povijesti i da ne dopustite da ikada više budete instrument nekakve politike koja dovodi u pitanje čak i vašu životnost, vaš opstanak na područjima gdje ste živjeli vjekovima. Kao što znate, ja sam imenovao i posebno državno povjerenstvo na čelu sa potpredsjednikom Vlade i ministrom razvitka i obnove dr. Radićem, radi nadzora lokalnih vlasti, onakvih lokalnih vlasti onako kako su uspostavljene sada poslije izbora, i onih gdje imate vi Srbi većinu i onih gdje ima Hrvati većinu, radi usklađivanja i županijskih poglavarstava i Hrvatske vlade, da rješava odmah na licu mjesta sve teškoće i da mene izvještava o problemima.
Prema tome, mi zaista želimo da ono što govorimo provedemo u život. I vi, i ja, vrlo dobro znamo da to neće biti lagano, da dok to prevladamo u moralnom, psihološkom smislu, da će trebati proći vremena, ali apeliram na sve nas da radimo na tome da budemo ustrojeni i da ne dopustimo individualne incidente i da na osnovama tih invididualnih incidenata ne gradimo politiku nego da živimo da su to sporadični slučajevi a da radimo, znači, na onome što nam je u općem interesu. Stradanja i patnje hrvatskih prognanika, ljudi koji su najviše pretrpjeli, koji su dali i ljudske žrtve, materijalne žrtve, koji gledaju svoje razrušene domove, koji su šest godina obitavali u vrlo nepovoljnim uvjetima, u Hrvatskoj, jasno da nose u sebi sve te strahovite tegobe, ali evo, i od njih zahtjevam , do sada su imali strpljenja i neka sada imaju strpljenja dok ih ne vratimo, dok im ne obnovimo domove i dok ih ne vratimo u njihove kuće, a vama koji ste bili ovdje preporučam da im pružite svu pomoć da bi te svoje rane što prije zaboravili, zacijelili.
Ovdje danas, spomenuo je već i premijer Mateša, a ja ponavljam i obvezujem župane da svaka hrvatska županija, uključujući i glavni grad Zagreb, koji je u položaju županije, da preuzme makar simbolično da obnovi neki objekat u ovom razorenom kraju, ako ne može školu, bolnicu, barem neki obiteljski dom, makar bilo kakav, skroman da se dokaže da evo, da je čitava Hrvatska s Vama i da čitava Hrvatska želi što prije da se ovdje uspostavi najnormalniji život i da ovaj kraj u lijepoj i raznolikoj našoj domovini, ali jedan od najbogatijih krajeva, zaista zablista i procvjeta onako kako to može sa marom ljudi kakvi jesu ovdje, koji su to prije gradili i kakvi su bili i u ovim teškim danima domovinskog rata.
Prema tome, to je zadaća i hrvatske vlasti i lokalnih srpskih vlasti tamo gdje imaju većinu, a razumije se, očekujem da će uz predstavnike srpskog pučanstva iz ovog kraja doći do suradnje i sa predstavnicima Srba iz ostalih područja Hrvatske gdje živi i više od Zagreba do Rijeke, negoli ovdje. Prema tome, da se stvori jedan zaista sukladan primjer rješavanja svih vaših kulturnih, etničkih zajednica. Mi imamo danas predstavnike Srba u Hrvatskoj. Oni nesmetano rade, žive, ima ih u Zagrebu vjerojatno oko 45 tisuća, predaju na sveučilištima, imamo ih u Vrhovnog sudu, u Ustavnom sudu, imamo ih u diplomaciji, veleposlanici su, ako netko ne razumije hrvatski, ambasadori su, a kao što znate imenovao sam dva predstavnika u Županijski dom Hrvatskog sabora. Ovih dana već smo imenovali i pomoćnike ministra i savjetnike prema vašem prijedlogu. Prema tome, mi sa svoje strane zaista sve činimo, očekujem da i sa svoje strane učinite to isto. Ako imate svoje predstavnike u Ministarstvu unutarnjih poslova, pravosuđu, prosvjeti, kulturi, molim, što još. I to da znate, nije bilo, a toga morate biti svjesni, ako to tražim od tih više od 400 tisuća Hrvata, Mađara, Rusina je bilo prognano iz svojih domova - više od 300 tisuća Hrvata bilo je prognano isto tako iz Bosne iz onih područja koja su pod srpskom ili muslimanskom kontrolom i sve je to Hrvatska zbrinula. I ako od njih tražim da sve to zaborave da nam pruže ruku pomirenja, povjerenja onda, razumije se, imam pravo tražiti i čitava hrvatska vlast od vas, da tu ruku primite sa zahvalnošću i da sudjelujete u izgradnji Hrvatske. Velika je stvar što smo do sada postigli u vraćanju Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske. General Klein je naredio da se od 1. lipnja primjenjuju zakoni Hrvatske u svakom pogledu, znači, pravni propisi. Kuna je postala legalno sredstvo plaćanja, plan, platni promet ustrojen je kao u drugim dijelovima Hrvatske. Započela je registracija vozila sukladno hrvatskim propisima, ali smo vam dali takve olakšice kakve nismo mogli dati drugim svojim građanima i povratnicima. Cijenite to. Objedinjen je poštanski, telegrafski, telekomunikacijski sustav, ministar zdravstva prihvatio je prijedloge da preuzme vukovarsku i belomanastirsku bolnicu, da preuzme zaposleno osoblje tamo. Prema tome, razumije se, činimo sve ono, ali ćemo isto tako znači, na svim tim područjima morati primijeniti hrvatsko zakonodavstvo, ali koje neće biti restriktivno prema ovom području, nego koje će biti široko, ali razumije se, sve ima granice i ovisiti će o tome da ne smijemo doživjeti tako kao što smo doživjeli pred osam dana da su razrušili most da ne bismo došli, pa i noćas je bilo nekakve pucnjave nebi li spriječili ovaj skup. Prema tome, to je do vas, to ne može ni međunarodna policija, ni hrvatska policija, to morate vi sami vidjeti tko su ti ekstremisti i udaljiti ih da ne smetaju normalizaciji odnosa, da ne smetaju vašem životu.
U samom Vukovaru Ministarstvo obnove do sada je poduzelo korake za obnovu dvije tisuće stanova, od kojih je za tisuću 500 Hrvatska država osigurala sredstva. Trebali bi i očekujemo pomoć i financiranje od međunarodne zajednice koje do sada uglavnom nije bilo. U drugim dijelovima Podunavlja isto se već predviđa, vrše se pripreme za obnovu oko 2 tisuće 500 obiteljskih kuća. Izvršene su, a to vi već sve znate, pripreme za obnovu vodovodne, električne infrastrukture i u samom Vukovaru, a započinju i u cijelom području, radovi na obnovi ceste, željezničkog prometa itd. Uz sredstva za obnovu do sada izdvaja znači, samo Hrvatska, Hrvatska je čitava gradilište, ali kao što znate, više od četvrtine je bilo razoreno. Prema tome, i vi sami ne možete očekivati da preko noći sve to skupa obnovimo, morate i uložiti napore da bismo to zajedno što prije popravili, da bismo se mogli posvetiti normalnom životu. I znate, INA je zaposlila velik dio onih koji su bili zaposleni u Đeletovcima, od 490 radnika ovdašnjeg nastavnog poduzeća, njih 353 izrazilo je želju da nastavi rad u INI, INA ih je prihvatila, provesti će tečajeve i oni koji će odgovarati bit će znači primljeni u posao. Sa Hrvatskim željeznicama ugovore o radu potpisalo je 312 djelatnika, pretežito Srba. Prema tome, ne činimo nikakvu diskriminaciju. Slično je sa poštama gdje je primljeno na rad 396 također pretežito srpskih radnika, ali, razumije se, mi moramo vraćati u ta područja i prognane Hrvatske. I prema tome, nemojte onda ako prognani Hrvat dođe, pa onda kazati sada progonimo Srbe, ne progonimo, ali, razumije se da moramo podjednaku politiku voditi prema sveukupnom pučanstvu ne praveći nikakvu diskriminaciju prema nikome.
I razumije se, s tim u vezi ja se ponovno obraćam i ovdje prisutnim i neprisutnim prognanicima, Hrvatima, Mađarima, Rusinima i prognanicima iz ovih krajeva, koji su zaista pretrpjeli veoma mnogo, koji su užasno propatili i koji te psihološke rane teško mogu zacijeliti, ali pozivam da još pokažu onakvu zrelost kakvu su do sada pokazivali i da znaju da je mandat UNTAES-a u završnoj fazi i da zajedno u suradnji sa privremenom upravom generala Kleina, sa međunarodnim organizacijama, sa hrvatskom vlašću, sa domaćim srpskim pučanstvom koje prihvaća Hrvatsku državu, da sve to možemo privesti prije kraju, onemogućavajući sve one koji nam stvaraju zapreke na tom putu. Strašni rat je iza nas, strahote koje smo pretrpjeli su iza nas, sada je pred nama, netko je rekao početak, ja bih rekao daleko smo na tom putu mirne integracije, pa prema tome, postigli smo i jako mnogo u tome da jedan drugome možete pružiti ruku koji ostajete, koji dolazite i koji ostajete ovdje, da pomognete u obnavljanju kuća, cesta, domova, i da stvarate uvjete za suživot u interesu vas pojedinaca, u interesu svake općine bez obzira da li u njoj bila većina hrvatskog ili srpskog pučanstva, svakog grada, svake županije jer je to u interesu znači, ovoga područja, jer je to u interesu Hrvatske države, samostalne i nezavisne, suverene demokratske Hrvatske države koja je članica svjetske organizacije Ujedinjenih naroda, koja je međunarodni subjekt bez koje se više ne može rješavati ništa na ovom području. Jer je ta Hrvatska već dala svoj prilog, dala svoj prilog rješavanju krize u susjednoj Bosni i Hercegovini jer je postigla visok stupanj na putu normalizacije odnosa sa susjednom Srbijom i Jugoslavijom.
Prema tome ,sve ovo što činimo nije samo u uskom, lokalnom interesu nego i općehrvatskom, općeeuropskom, u interesu mira, budućnosti ovoga kraja i Europe.
I neka nam živi suživot hrvatskog naroda,sa srpskom i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!!!