Zaharija (Šarić)/Glava 2.

¹ Opet sam podigao oči svoje i gledao. Gle, bio je tu čovjek, u čijoj je ruci bilo mjeračko uže.

² Upitao sam: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Hoću da izmjerim Jerusalem i da vidim, kolika mu je širina i kolika mu je dužina."

³ I gle, anđeo, koji je govorio s mnom, izađe, i drugi anđeo dođe mu u susret.

⁴ Ovaj mu reče: "Idi brzo i reci mladome tamo čovjeku: 'Jerusalem će se naseliti kao otvoren grad zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.

⁵ Ja ću mu sam', govori Gospod, 'biti zid ognjen unaokolo i u njemu ću pokazati slavu svoju.'"

⁶ "Ustanite, ustanite! Bježite iz zemlje sjeverne!" govori Gospod. "Jer sam vas razasuo u četiri vjetra nebeska", govori Gospod.

⁷ "Ustani, Sione, koji sjediš kod kćeri babilonske, spasi se!"

⁸ Jer ovako veli Gospod nad vojskama: "Za slavom poslao me je k narodima neznabožačkim, koji su vas oplijenili. Jest, tko dirne u vas, dirnuo je u zjenicu oka mojega.

⁹ Jer evo, ja ću zamahnuti rukom svojom na njih, da postanu plijen slugama svojim." Tada će spoznati, da me je poslao Gospod nad vojskama.

¹⁰ "Raduj se i veseli se, kćeri sionska, jer evo, ja dolazim i stanovat ću u tvojoj sredini", govori Gospod.

¹¹ "I mnogi će narodi u onaj dan pristati uz Gospoda i pripadat će mojemu narodu, i ja ću stanovati u tvojoj sredini." Tada ćeš spoznati, da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.

¹² I Gospod će zaposjesti Judu kao svoj dio na svetome tlu i opet će izabrati Jerusalem.

¹³ Sav svijet neka bude tih pred Gospodom! Jer On ustaje iz svetoga stana svojega.

← Glava 1.

Zaharija (Šarić)

Glava 3. →