Zaharija (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Zaharija (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Osmoga mjeseca, u drugoj godini Darija, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, ovako govoreći:
2 "Žestoko se je bio Gospod razgnjevio na oce vaše.
3 Sada im reci: 'Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se k meni', govori Gospod nad vojskama, 'i ja ću se opet vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama!
4 Ne budite kao oci vaši, kojima su vikali prijašnji proroci: "Ovako veli Gospod nad vojskama: Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela svojih! Ali nijesu poslušali i nijesu pazili na me', govori Gospod.
5 'Oci vaši - gdje su oni sada? I proroci živu li dovijeka?
6 Ali riječi moje i odluke, što sam ih naložio slugama svojim, prorocima, - nijesu li dostigle oce vaše, tako da su se oni obratili i rekli: Kako je bio Gospod nad vojskama odlučio postupati s nama prema putovima našim i po djelima našim, tako je doista, i postupao s nama?'"
7 Dvadeset četvrti dan jedanaestoga mjeseca, to je mjesec Šebat, u drugoj godini Darija, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji, sinu Berekije, sina Idova, na ovaj način:
8 Imao sam Viđenje u noći: Gle, bio čovjek, koji je jahao na konju riđu. Stajao je među mirtama u dolu, a za njim su bili konji riđasti, crni, šareni i bijeli.
9 Upitao sam: "Tko su ovi, gospodaru moj?" Anđeo, koji je govorio s mnom, odgovori mi: "Pokazat ću ti, tko su oni."
10 Tada čovjek, koji je stajao među mirtama, odgovori: "To su oni, što ih je poslao Gospod, da obiđu zemlju.
11 A ovi odgovoriše anđelu Gospodnjemu, koji je stajao među mirtama: "Obiđosmo zemlju, i gle, sva je zemlja mirna i tiha."
12 Anđeo Gospodnji reče: "Gospode nad vojskama, kad ćeš se napokon smilovati Jerusalemu i gradovima Judinim, na koje se gnjeviš već sedamdeset godina?
13 I Gospod odgovori anđelu, koji je govorio s mnom, prijaznim, utješnim riječima.
14 Tada mi reče anđeo, koji je govorio s mnom: "Objavi: 'Ovako veli Gospod nad vojskama: Gorim od revnosti za Jerusalem, od veliko revnosti za Sion.
15 A gnjevim se gnjevom žestokim na narode ohole, koji, kada sam se malo gnjevio, još su pomogli na nesreću.
16 Zato ovako veli Gospod: Pun milosrđa obraćam se Jerusalemu: Hram će se moj u njemu opet sazidati', govori Gospod nad vojskama 'i mjeračko uže zategnut će se preko Jerusalema!'
17 Nadalje objavi: 'Ovako veli Gospod nad vojskama: Na moje će se gradove opet izliti blagoslovi. Gospod će se opet smilovati Sionu i opet će izabrati Jerusalem.'"
18 Opet sam podigao oči svoje i gledao. Gle, bila su tu četiri roga.
19 Upitao sam anđela, koji je govorio s mnom: "Tko su ovi?" Odgovori mi: "To su rogovi, što su razasuli Judu, Izraela Jerusalem."
20 Tada mi dade Gospod da vidim četiri kovača.
21 Upitao sam: "Čemu su došli ovi?" Odgovori mi: "Ono su rogovi, što su razasuli Judu, tako da ni jedan čovjek nije podigao glave svoje. Sada su došli ovi, da ih uplaše i da odbiju rogove narodima, koji su podigli rog proti zemlji Judinoj, da je razaspu."
← Glava .
|
Zaharija (Šarić) |
Glava 2. →
|