Vrh svete pelenice

Vrh svete pelenice autor: Ivan Bunić Vučić

O prisveta pelenice,
   koja primi milo i blago
   Jezusovo tijelo nago
   kad se rodi od Djevice!

Vrh nebesa ti bi tkana,
   dostojna si pokli bila
   sred tvojega vrućit krila
   Božje čedo s rajskijeh strana.

Tere sama ti obkruži
   koga obkružit (ah, čudesa!)
   vijek ne mogu sva nebesa,
   raj i pako komu služi.

Sred oštroga platna tvoga
   svoje pristol'je Višnji slimi,
   tijem ti u slavno ruho primi
   svemoguća slavna Boga.

Nitko da se već ne boji
   vidjet, ko prije, Boga ognjena,
   evo je zavit sred pelena,
   evo u njih povit stoji.

Evo zebe, evo stine,
   o peleno, prem priprosta,
   momu Bogu nijesi dosta
   da od zime zlo ne gine!

Ali volak eto haje
   svoga Boga da pogrije,
   da djetešcu zima nije,
   u jaslijeh ga er poznaje.

A i Djeva, Majka draga,
   usred prsi plodna krila
   svoga sinka ljubka i mila
   zgrlila je pomna i blaga.

Tere biješe skladna izmjena
   za vrućiti put prisvetu
   malahnomu tom djetetu:
   majka, volak i pelena.

Oni ga su zavrućili
   i najdraže i najjače
   da ne cvili, da ne plače,
   sinak slatki, porod mili.

Moj jeziče, htjej pristati!
   Slavu od svete pelenice
   s njegovan'jem od Djevice
   ti ne umiješ pripijevati.

Anđeoskoga za jezika
   ovaka se pjesan prosi,
   ti visoko uzišo si,
   smionos je tva velika.

Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.