Venere i Adon/Peti prizor
| ← Četvrti prizor | Venere i Adon: — Peti prizor autor: Marin Držić |
Šesti prizor → |
KOJAK
Brate Vukodlače, ali spiš ali bdiš?
VUKODLAK
Ah, ne spim, Kojače! Ali me ne vidiš?
Niti ga mogu spat ni što sad bijedan
vidismo mogu znat ali 'e bilj ali san.
Mnokrat sam kon vode vidio gdi vile
tanačce izvode kakono snig bile;
ma ova čudesa ja ne čuh ni vidih.
KOJAK
Nješto je s nebesa!
VUKODLAK
Ja t' malo ne umrih
od straha, brate moj.
VLADE
Da što veliš meni
tužnoj Vladi tvojoj? U meni duha nî!
Bijedna išla slidit sinka nesvijesnoga, -
neću t' mi t' živa bit do stanka, jaoh, moga.
GRUBIŠA
Voh, maje! Lijepa ti biješe ona zlatna vil,
milo ti gledati biješe nje obraz bil!
Ti se si strašila, nje lipos a meni
srce je ranila u gori zeleni.
Bogme ću k njojzi poć da joj sam za slugu,
a tebe ću ovdi oć s družinom u lugu.
VLADE
Jaoh meni, što je toj, ke li su beside?
Nesvijesni sinko moj, gdje li hoć' da se ide?
KOJAK
Maj, tu vrag, s djetetom! Što ćemo još vidit?!
Pođ' mi ti igrom tom, - neću te ja slidit.
VUKODLAK
Što? Majde, neka ide! Tej vile ljubene,
Grubišu kad vide, ostaće smamljene!
GRUBIŠA
Jeda sam kako i ti, kurvin Grizivino,
ki ne umiješ piti nego gristi vino?
VLADE
Da li hoć, sinko moj, u meni dušice
što 'e ostalo malo ovoj, da pustim s tužice?
VUKODLAK
Neboge Maruše! Ostaće cvileći,
neće im bit duše Grubišu želeći;
proklinat će vile koje su ljubavi
Grubišu stravile u pustoj dubravi;
a junak Grubiša s vilam će uživat,
a bijedna Maruša suze će prolivat.