Tužaljke (Šarić)/Glava 5.

¹ Spomeni se, Gospode, što nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu našu!

² Baština naša dopade drugima, kuće naše strancima.

³ Sirote smo, bez oca, matere naše kao udovice.

⁴ Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaćati za drva vlastita.

⁵ Na vratu su nam tlačitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira.

⁶ Pružili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo.

⁷ Oci su naši sagriješili i nema ih više. Opačine njihove moramo mi nositi.

⁸ Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih.

⁹ Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji.

¹⁰ Kao peć gori koža nas u žeravici gladi.

¹¹ Sramotili su žene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim.

¹² Knezovi su bili vješani od l njih, prezrena je bila čast staraca.

¹³ Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci.

¹⁴ Na vratima ne sjede više starci; mladiće ne sjedinjuje igra.

¹⁵ Nestalo je radosti srcu našemu, igra se naša pretvorila u žalost.

¹⁶ Pala nam je kruna s glave; teško nama, što smo sagriješili!

¹⁷ Stoga je srce naše oslabilo, stoga je oko naše potamnjelo:

¹⁸ Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj.

¹⁹ Ti, Gospode, stoluješ u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka.

²⁰ Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zauvijek?

²¹ Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se vraćamo natrag. Ponovi dane naše kako su bili prije!

²² Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiš li se na nas toliko?