Tužaljke (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Tužaljke (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Ah, kako naoblači Gospod u gnjevu svojemu kćer sionsku! Baci s neba na zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podnožje nogu svojih u dan gnjeva svojega.
2 Neštedice uništi Gospod sva polja Jakovljeva, Poruši u gnjevu svojemu tvrđave kćeri Judine. Poruši u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove.
3 Slomi u žestini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, što proždire sve.
4 Kao neprijatelj nateže luk svoj, kao protivnik pruži desnicu svoju; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru kćeri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj.
5 Kao neprijatelj pokaza se Gospod, uništi Izraela, uništi sve palače njegove, sruši tvrđave njegove, nagomila na kćer Judinu jad na jad.
6 Pogazi kao lijehu hram njegov, poruši svetište njegovo. Gospod vrže u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U žestokom gnjevu svojemu odbaci kralja i svećenika.
7 Pogrdi Gospod žrtvenik svoj, zamrzi na svetište svoje. Pusti da padnu u ruke neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kući Gospodnjoj kao u dan blagdana.
8 Odluči Gospod da uništi zidove kćeri sionske. Rasteže mjeračko uže i ne ustavi ruke svoje kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su skupa.
9 Utonuše u zemlju vrata njezina; polomi i razbi prijevornice njezine. Kod neznabožaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema više zakona. I proroci njezini ne dobivaju viđenja od Gospoda.
10 Šuteći sjede na zemlji starci kćeri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vrećom se ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske.
11 Ispadoše mi oči od plača; grudi moje hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri moga naroda, jer dijete i nejače ginu na ulicama gradskim.
12 Svojim materama viču: "Gdje je kruh?" Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim, izdišu dušu svoju na grudima matera svojih.
13 Što da ti predočim, čim da te izjednačim, kćeri jerusalemska? Kakvu ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri sionska? Jer je velika kao more nesreća tvoja; tko da te iscijeli?
14 Proroci tvoji navješćivali ti laž i prijevaru, nijesu otkrivali krivnje tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu.
15 Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. Šiću i mašu glavom nad kćerju jerusalemskom: "To li je grad, za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?"
16 Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. Škripe zubima, šiću i viču: "Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!"
17 Svršio je Gospod, što je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim protivnik tvoje.
18 O poviči gore visoko Gospodu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku suze tvoje kao potok dan i noć! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori!
19 Ustani! Tuguj glasno ob noć, u početku straže! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred licem Gospodnjim! Podiži k njemu ruke svoje za život djece svoje, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!
20 "Gospode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si učinio ovako! Jesu li smjele žene jesti plod tijela svojega, dječicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetištu Gospodnjem ubijati svećenika i proroka?
21 Na ulicama leže na zemlji dječak i starac. Djevojke moje i mladići moji padoše od mača. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno
22 Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me straše. U dan gnjeva Gospodnjega nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi neprijatelj moj pobi.
← Glava 1.
|
Tužaljke (Šarić) |
Glava 3. →
|