Tužaljke (Šarić)/Glava 1.

¹ Ah, kako leži pust grad - nekada bogat stanovnicima! Udovica je postao - nekada gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica.

² Gorko plače noću - suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utješi, od svih milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi postaše mu nevjerni, postaše mu neprijatelji.

³ Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad među neznabošcima, ne nakazi mira: svi tlačitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi.

⁴ Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta; svećenici njegovi uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan.

⁵ Tlačitelji njegovi dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga Gospod rinu u žalost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlačiteljem.

⁶ Pade sa sionske kćeri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem.

⁷ U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, što ju je imao u dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju.

⁸ U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga: vidješe golotinju njegovu. A on sam uzdiše i okreće se natrag.

⁹ Nečistoća pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga potješi. "Gospode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio neprijatelj!"

¹⁰ Tlačitelj poseže rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u svetište njegovo neznabošci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju.

¹¹ Sav narod njegov uzdiše tražeći kruha. Za jelo daje nakit svoj, da produlji život. "Ah, Gospode, vidi ipak i pogledaj, kako sam veoma prezren!"

¹² "Vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je moja, koja me pogodila, kad me Gospod rinuo u žalost u dan žestokoga gnjeva svojega!

¹³ S visine posla oganj u nutrinu moju za kaznu. Postavi mrežu nogama mojim, prebaci me. Ostavi me bez pomoći, te jednako tugujem.

¹⁴ Opremljen je jaram grijeha mojih, privezala ga je ruka njegova. Bio mi je metnut na vrat, i skrši se snaga moja. Gospod me predade takvima, kojih ne mogu prevladati.

¹⁵ Sve je junake moje ugrabio Gospod usred mene. Sazvao proti meni svečanost, da pogubi ratnike moje. Gospod je sam kao grožđe u kaci izgazio djevojku kćer Judinu.

¹⁶ Zato ja moram gorko plakati; oko moje pliva u suzama. Daleko je od mene utješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su djeca moja, jer je nadvladao neprijatelj."

¹⁷ Sion pruža ruke svoje; nema mu utješitelja. Gospod je podigao unaokolo proti Jakovu neprijatelje njegove, Jerusalem posta kod njih gadan.

¹⁸ "Gospod je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. Čujte, svi narodi, i vidite bol moju! Djevojke moje i mladići moji otidoše u nevolju.

¹⁹ Pozvao sam milosnike svoje, ali su oni bili nevjerni. Svećenici moji, starješine moje poginuše u gradu tražeći jela, da produlje život svoj.

²⁰ Pogledaj, Gospode, kako mi je teško; nutrina moj a gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni mač, a unutra smrt.

²¹ Čuli su, kako jecam, ali ne nađoh nikakva utješitelja. Svi su neprijatelji moji čuli za nesreću moju, radosni, da si to učinio, da si poslao dan, kojim si zaprijetio. Nek ih pogodi kao mene!

²² Nek izađe pred lice tvoje sva zloća njihova! Tada učini njima, što si učinio meni za sve grijehe moje." Jer su bez broja uzdasi moji, slabo je srce moje."

← Glava .

Tužaljke (Šarić)

Glava 2. →