Riječ; materinstvo maske
- I
- Evo riječi kojom prolaze vjetri: Zavičaj.
- Oluje su njen krvotok. Tu su i zmije da za
- bljeska košuljice svuku i munje zajedno s
- tamom u zdjelu love. Oluje prolaze zavičajem.
- Prizivaju nježnu riječ. Djetinjstvo, koje
- ostaje u zdjeli tame kad zamru zmije pripi-
- tomljenih munja. Košuljica zmijska,
- zavičajna muka, leprša zadnjim vjetrom.
- Sve tamo od Slavonije do Bosne.
- I još dalje, s istoka sve do mora. Zora..
- II
- Glagoli bez maske riječi su obuzete
- snom. Njihova radnja nema lica.
- Ima vrijeme kojim lebdi tuga.
- I klupko boli da se u njem gnijezdi.
- Da se rodi zajedništvo bezličnih.
- U pjesmi kao materinstvu maske
- Goli glagol u snovima zvuka
- III
- Riječ koja se porađa: Život.
- I riječ koja umire. I riječ koja se zatvara.
- I riječ koja se otvara. Kristalna škrinja
- Jezika je li harna vječnu tamu skriti.
- IV
- Ljubav je riječ koja opravdava smrt.
- Prostre se dubinom i roni. U tminu oka
- U otvor nespokoja. U sebe uranja jer
- Slijedi smrt. I ne plaši se dubine, svoje
- Mirne savjesti. Ondje dozrijeva svoje
- Unutarnje klasje. Dugovječnu nadu.
- Valeri boli u korablji smrti i nade. Dva
- Putnika u raspetoj riječi. Ljubav im
- Jedino jedro kojim strijepi pučina.
- Jedino jedro kojim nadilazi more.
- V
- Riječ ispunjena plavetnilom je nebo.
- Plavi svod od zvuka raspet nad tišinom.
- Ovdje je odjek ono čega se odriču zabrinuti.
- Oni ne mogu tetivu boli opustiti. Plavet
- o svod razlomiti. Plavet koja je nebo u
- Riječi. Riječ koja je plavet u nebu.
- Nebo koje je riječ plavetnila. Modri
- Svod od zvuka raspet nad tišinom.
- VI
- Riječ koja leti riječ je ptica.
- Između je plavet pokrenuta
- Prazninom. Zatim treba tle za
- Riječ pticu. Čvrsto tle ptičje: Duša.
- Duboka duša prijanja za pticu.
- Sletjela ptica ne širi krila.
- Ostaje lijet da vlada Dušom.
- Kao vjetar tlom. Nevidljivi
- Gospodar slomljenih krošnji.
- VII
- Riječ koja prolazi između prstiju:
- Duboka rijeka. U nju uranjam ruke.
- Novi žitelji dubine dodirivači kapi
- Ne mijejanju njen tijek. Tek sjena
- Pronikne sprudom ne ostavljajuć'
- Trag. Vadim ruke. Pregršt kapi
- Prione užpokret. Bljesak ukradenom
- Suncu. I ništa više. Rijeka teče
- Dalje. Prolaze moje nove pregršti
- Između raširenih prstiju. Nepovratno.
- VIII
- Riječ koja je znanje: Ništa
- I Dubina - Riječ o Znanju.
- Unutra sam ja. Ja bolna je riječ
- Odronjena od dubine i u sve utisnuta.
- Pridržava se za Ništa u svojoj dubini.
- Iz Dubine, iz Ništa prolazi vjetar.
- Vjekuje. Prolazi i mene - riječ bliske
- šutnje. U čemu je onda stvar kad
- se utapam u Ništa. U Dubinu. Znanje
- me stješnjuje. Drobi me vjekoviti
- vjetar. Mene koji znam. Ništa.
- Dubinu. Riječ o znanju. Vjetar koji
- sve iznova prelazi. Taj vjekoviti vjetar.
- IX
- Znanje desetljećima taloženo
- na dno unutarnje topline
- rastvara se i otječe niz sebe.
- U zaumni krajolik utapa
- svoje nijanse. Nestaje znanost.
- Ostaje prostor posve pust
- nekad skriven unutarnjem vidu.
- Siroče nepoznatog oca -
- Ćutnja je njegov jezik.
- Bol njen gomoljasti korijen.
- Da gladne zube nahrani
- kad otud nabuja rađanje.
- Kad pršti svjetlost
- i muzika uzrasta.
- Do zimogroznog uha.
- Kad pršti svjetlost. Život
- kojem ne znamo znanost.
- Ono izgubljeno znanje
- o svjetlosti i boli.
- Tjelesnosti jezika još u bokoru.
- X
- Juda-Čovjek-Riječ koji je prokazao ne-ja-Riječ-Isus
- Čovjek koji je dokazao Riječ - Isus Pomazanik
- Čovjek-ne-Riječ koji je iskazao Riječ - Juda
- Čovjek-Riječ koji je pokazao Riječ Isus Pomazanik
- Čovjek koji je Juda-Riječ Riječ-Juda
- Riječ koja je čovjek odsutan u Početku
- Čovjek odsudna-presudna neizrečena riječ
- ČovjekRiječ odsudan u Početku presudan na svršetku
- Vječnost koja nastanjuje Riječ Život-Riječ,
- PorukaOporuka