Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ljudevit Posavski
15. Ljudevit Posavski
urediKarla Velikoga naslijedi njegov sin Ljudevit Pobožni, koji kao kralj franački i car rimski vlada g. 814.—840. Ljudevit bijaše preslab, a da bi mogao održati veliku baštinu očevu. Radi toga poraste moć upravitelja pojedinih zemalja, koji su onda činili i nasilja. –Takav je nasilnik bio takodjer markgraf Kadolah (g. 800.—819.) u Furlanskoj. Kadolah je s krajiškom vojskom franačkom zulumčario i u posavskoj Hrvatskoj. Car Konstantin Porfirogenet pripovijeda, da su Franci iz puke obijesti sitnu djecu hrvatsku trgali s prsiju materinih, pa ju bacali psima. U ono je vrijeme u posavskoj Hrvatskoj vladao ban Ljudevit Posavski. On pošalje god. 818. svoje poslanike u Heristall, gdje se nalazio car Ljudevit Pobožni. Poslanici su pred carem pripovijedali o nasiljima Kadolahovim, ali se ipak vratiše bez ikakova uspjeha. To je uvrijedilo bana Ljudevita. On se dapače morao bojati, da će odsada Kadolah iz osvete još gore zulumčariti po Hrvatskoj. Zato počne ban spremati ustanak proti Francima. Narod hrvatski pristade uz junačkoga bana svoga. Naravno da nijesu mirovali ni Franci. Krvoločni Kadolah provali s franačkom vojskom, u Hrvatsku, da svlada buntovnike. Ali banu podje za rukom, te je Franke pobijedio. Kadolah se morade vratiti u Furlansku, gdje naskoro umre od groznice. Mjeseca srpnja god. 819. dodje car Ljudevit Pobožni u Ingelheim, da drži sabor tolikih zemalja svojih. Na taj sabor dodjoše i poslanici bana Ljudevita Posavskoga. Poslanici su izjavili, da se ban hoće s Francima izmiriti, ako car pristane na neke uvjete. Ali car ne htjede prihvatiti ovu ponudu mira. On je dapače držao, da se ban hrvatski uzoholio radi ne-davne pobjede svoje. Tako ne preostade Ljudevitu Posavskomu drugo, već da nastavi započeti rat s ogromnom državom franačkom. Da bi laglje odolio nerazmjerno jačemu neprijatelju, počne Ljudevit Posavski sebi tražiti saveznike. Naravan bi mu saveznik morao biti Borna, ban dalmatinske Hrvatske. To su medjutim umjeli zapriječiti sami Franci. Po svoj prilici obećaše oni Borni, da će ga učiniti takodjer banom posav-ske Hrvatske, ako im pomogne uništiti buntovnika Ljudevita. I doista od-sada vidimo Bornu rra strani franačkoj, premda je narod njegov želio po-magati posavskim Hrvatima. Ban Ljudevit ipak nadje sebi saveznike. To bijahu ponajprije Slovenci u “Karantaniji”, t.j. u današnjoj Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj. Slovenci su naime kao najbliži susjedi markgrafije Furlanske trpjeli ista nasilja fra-načka, kao i Hrvati. No Ljudevitu se pridružiše takodjer “Timočani”, t.j. Srbi oko rijeke Timoka. Timočani bijahu prije Karla Velikoga u savezu sa Bugarima, koji su gospodovali velikim dijelom današnje Srbije; poslije priznadoše vrhovnu vlast franačku; sada pak stupaju u savez s Ljudevitom, da i oni postanu nezavisni. Tako je eto ban Ljudevit Posavski pod svoje zastave priveo velik dio južnih Slavena. U to se već i car Ljudevit Pobožni spremio za rat na Hrvate. Markgrafom furlanskim postade Balderik, koji dobije zadaću, da bez oklijeva-nja povede franačku vojsku protiv bana Ljudevita. I doista dodje do rata još jeseni god. 819. Balderik provali u Karantaniju, te pretežnijom silom svojom potuče bana Ljudevita negdje u Koruškoj na rijeci Dravi. Isto-dobno stiže Ljudevitu vijest, da će ban Borna iz Dalmacije provaliti u posavsku Hrvatsku. Sada se ban Ljudevit vrati kući, da otkloni veću nesreću. Balderik nije pošao u potjeru za Ljudevitom, jer je znao. da će imati još dosta posla, dok se pokore Slovenci. — Izmedju Borne i Lju-devita dodje do velike bitke na rijeci Kupi. Žalostan li je to bio prizor, kada su jedni Hrvati udarali na druge, a u tudju korist! Kakva li je nesloga vladala medju Hrvatima, vidi se već po tomu, što se u Borninoj vojsci nalazio takodjer Dragomuž, tast bana Ljudevita! Pobjedu su odlučili “Gačani”, t.j. Hrvati oko rijeke Gacke (kod Otočca). Oni za same bitke ostave Bornu, te prijedju na stranu Ljudevitovu. Borna bude posve razbijen; bio bi i poginuo, — kao što je poginuo Dragomuž, — da ga nije spasila tjelesna straža njegova. Sad je i bana Ljudevita obuzela želja, da se osveti svomu protivniku Borni. U prosincu god. 819. provali on u dalmatinsku Hrvatsku, gdje je pustošio ognjem i mačem. Borna se osjećao preslabim, da Ljudevita dočeka na otvorenom polju. Zato dade sve svoje spremiti u tvrdje, pa odluči da će Ljudevita uznemirivati s izabranom vojskom. I doista su dalmat. Hrvati napadali Ljudevita danju i noću, iza ledja i sa strane. Pošto mu je osim toga u onim gorovitim krajevima smetala i oštra zima, morade se ban Ljudevit vratiti kući. — Borna se pak odmah požurio, da caru Ljudevitu javi, kako je njegov protivnik na toj vojni izgubio 3000 vojnika, preko 300 konja i mnogo hrane. U siječnju god. 820. ode Borna i osobno u Achen, gdje je car Ljudevit držao sabor franački. Na tom je saboru Borna svjetovao Francima, kako će bana Ljudevita moći svladati. Po njegovom je savjetu sabor u Achenu zaključio, da na Ljudevita treba istodobno udariti s tri strane. Čim je zima minula, a trava se zazelenila, diže se ogromna država franačka, da satre junačkoga bana Ljudevita. Iz Italije, istočne Franačke, Bavarske, Saske i Alemanije skupljaju se brojne čete, koje će na proljeće god. 820. udariti na Hrvate, Slovence i Srbe. Sjeverna je vojska franačka iz Bavarske dolinom Dunava dolazila u gornju Panoniju, da preko Drave provali u posavsku Hrvatsku. Ovu je vojsku ban Ljudevit zaustavio na Dravi, zapriječiv joj prijelaz preko te rijeke. Južna je vojska franačka dolazila iz Italije preko “noričkih Alpa”, kuda je vodila rimska cesta iz Akvileje u Ljubljanu. Ljudevitu podje za rukom, te je i ovoj vojsci onemogućio put preko alpinskih klanaca. Srednja pak vojska franačka prodre iz Tirolske u Korušku. Ljudevit joj podje u susret, te ju triput zaustavi, ali ga brojniji Franci svakiput razbiju. Kad je nato ova vojska prešla preko Drave, uzmakne ban u Hrvatsku. Sada se otvoriše putevi i sjevernoj i južnoj vojsci franačkoj, te svi Franci zajedno provale u posavsku Hrvatsku. Ljudevit je uvidio, da bi svaki dalnji otpor bio uzaludan. Njegov se narod zaklonio u šume i močvare, a on sam s vojskom svojom ode u tvrdju, koju je sagradio na nekom vrletnom brdu. Franci su nato po Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji palili i robili, kakogod su htjeli. Ljudevit se nije s njima mogao tući, a opet nije htio ni pregovarati o miru. Napokon ne preostade Francima drugo, nego li povratak kući. Morali su to učiniti što brže, jer se u sje-vernoj vojsci njihovoj, koja je predugo boravila u močvarnoj Podravini, porodila nekakva kužna bolest, od koje pogibe mnogo ljudi. Po odlasku vojske franačke pokore se furlanskomu markgrafu Balderiku oni Slovenci, koji stanovahu u Kranjskoj i u južnoj Koruškoj. Drugi pak Slovenci ostadoše zajedno s posavskim Hrvatima i nadalje neodvisni od Franačke. Propasti bana Ljudevita nije mogao dočekati njegov protivnik Borna, koji je god. 820. teško bolovao i napokon umro. Sada postade “banom Dalmacije i Liburnije” njegov nećak Vladislav. Narod ga je hrvatski izabrao, a car Ljudevit na saboru u Achenu (mjeseca veljače god. 821.) potvrdio. Na istom ovom saboru opet se raspravljalo o ratovanju s Ljudevitom Posavskim. Franci zaključiše, da će ponovno s tri strane provaliti u posavsku Hrvatsku, da pustoše zemlju neprijateljsku. Da se Francima ne će više moći opirati na otvorenom polju, o tomu je Ljudevit Posavski bio i sam osvjedočen. Zato počne smišljati, kako bi barem mogao narod svoj obraniti od zuluma franačkoga. Ljudevit naumi graditi tvrdje, u koje će se njegovi Hrvati zakloniti sa blagom svojim. U tomu ga je nastojanju podupirao Fortunat, patrijarka mletački. Fortunat je naime Ljudevitu iz Italije pošiljao graditelje i zidare. Gradovi bijahu već gotovi, kada u posavsku Hrvatsku provališe tri vojske franačke. Tako bude zemlja i god. 821. opustošena; ali narod hrvatski spasio se po tvrdjama. Zato se Franci i opet brzo vrate kući. Već sredinom listopada god. 821. nalazimo vojvode njihove na saboru u Diedenhofenu, gdje caru izvještuju, da bana Ljudevita nijesu mogli svladati, jer nije htio izaći na bojno polje. Ljudevit Posavski klone duhom istom god. 822., kad je iz Italije proti njemu kretala već deseta vojska. Znao je on, da bi se još koju godinu mogao održati u tvrdim gradovima svojim. Ali mu se na žao dade bijedni hrvatski narod, kojemu Franci opetovano pustoše polja i pale kuće.. Da od naroda svoga otkloni dalnju bijedu, ostavi ban Ljudevit svoju prije-stolnicu Sisak, te pobjegne u Srbiju. Slijedeće se godine Ljudevit zaputi u. Dalmaciju. Ovdje ga k sebi uze Ljudemišl, ujak bana Borne, ali ga naskoro i ubije. Za smrt bana Ljudevita Posavskoga doznade car Ljudevit Pobožni u svibnju god. 823., kada.se nalazio na saboru u Frankfurtu.
Prethodno poglavlje: | Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) | Sljedeće poglavlje: |
Karlo Veliki | Ban Ratimir |