Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Ratimir

16. Ban Ratimir

Iza bijega Ljudevita Posavskoga (god. 822.) dodje opet sjeverna ili posavska Hrvatska pod vlast franačku. Tako ostade ovdje do god. 827. Lako možemo sebi predstaviti, da Hrvatima nije bilo ugodno gospodstvo franačko. Zato oni jedva dočekaše, kada se god. 827. proti Francima digao bugarski knez Mortag. Sada se Bugarima pridru­žuju, takodjer posavski Hrvati, kojima na čelo stupa ban Ratimir. Fra­nački grofovi, koji su u carevo ime vladali nad Hrvatima i u krajevima sjeverno od Drave, uzmiču pred Bugarima. Mjesto njih postavi Mortag ovdje takove upravitelje, koji će priznavati vrhovnu vlast bugarsku. Prema tomu može se zaključivati, da je i ban Ratimir bio u nekom podredjenom odnošaju prema bugarskomu knezu Mortagu. Bugari su opre­mili i veliko ratno brodovlje, kojim,po Dunavu, zadjoše u rijeku Dravu, a po Dravi -valjda i dalje u Štajersku i Korušku. Kada se u Franačkoj doznalo za ove dogadjaje na istoku, plane car Ljudevit Pobožni gnjevom na Balderika, markgrafa furlanskoga. Njemu je car predbacivao nesposobnost, da vodi rat sa Bugarima. Zato mu car godine 828. uzme sve časti, a markgrafiju Furlansku podijeli u 4 dijela, kojima će upravljati posebni grofovi. Iste ove godine 828. ratovao je s Bugarima mladi Ljudevit (kasnije prozvan “Njemački”), sin cara Ljudevita Pobožnoga. Ratovalo se u našim krajevima još i g. 829., kada se opet na rijeci Dravi spominje ratno brodovlje bugarsko. Ipak se rat svršio pobjedom Hrvata i Bugara. Tomu je bez dvojbe doprinijelo nu­tarnje rasulo u Franačkoj, gdje g. 829. proti caru Ljudevitu ustaju rodjeni njegovi sinovi: Lotar, Pipin i Ljudevit. Iza svakojakih neprilika bude car Ljudevit napokon (god. 833.) -od sinova svojih uhvaćen i zatvoren u samostan. Njegovu državu podijeliše braća medju sebe, te je Ljudevit Njemački dobio istok, Pipin zapad, a Lotar sredinu Franačke. Ratimir je s Francima ratovao još jedanput. Dogodilo se pak to ovako: Moravski je knez Mojmir oko godine 835. otjerao Pribinu, veli­kaša njitranskoga. Pribinu uze k sebi franački markgraf Ratbod, koji je upravljao istočnom markom. Ondje se Pribina i pokrstio. Ipak nije dugo potrajalo prijateljstvo izmedju njega i Ratboda. Da se ukloni osveti Ratbodovoj, uteče Pribina sa svojim sinom Kocelom u Bugarsku. Kasnije pak dodje na dvor bana Ratimira. To razljuti markgrafa Ratboda, te on prikaže mladomu kralju Ljudevitu Njemačkomu potrebu, da se poduzme vojna na Ratimira. Kralj privoli na to, te god. 838. pošalje Ratboda s ve­likom vojskom u Hrvatsku, neka odanle otjera Ratimira. Pošto je Ra­timir uvidio, da se ne će moći oprijeti pretežnijemu neprijatelju s ono nešto naroda, koji je preostao iza tolikih ratova, - potraži svoj spas u bijegu. Sada Pribina prijedje preko Save, te se zakloni u dalmatinskoj Hrvatskoj. Ondje ga (valjda, njegovom privolom) uhvati štajerski grof Salahon, komu podje za rukom, te je Pribinu opet izmirio s Ratbodom. Nijemci su i onako morali ostaviti Hrvatsku, te krenuti u Franačku. Tamo se naime Lotar i Ljudevit Njemački (g. 838.) po drugiput digoše proti svome ocu, koji je tek 3 godine prije toga izašao iz samostana. Kako je Ljudevit Njemački s ocem svojim ratovao sve do smrti njegove (god. 840.), a onda opet sa svojim bratom Lotarom (do god. 843.), nije dospio da išta uradi proti banu Ratimiru. Posavska Hrvatska ostade neodvisna od Njemačke, dočim ju je s Bugarskom vezao savez proti za­jedničkomu neprijatelju.

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Ljudevit Posavski		Mislav i Trpimir