Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Ivan Karlović

65. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Ivan Karlović

Iza smrti Berislavićeve ostade Hrvatska go­dinu dana bez bana. Čini se, da je kralj Ljudevit uopće namjeravao Hrvat­sku posve napustiti. On se barem u to doba pred mletačkim poslanikom izrazio, da opustošena Hrvatska za njega ne vrijedi ništa. — Na nesreću Hrvatske postade u rujnu g. 1520. sultanom Selimov sin Sulejman II. To je najmoćniji i najslavniji sultan turski. Sulejman se odmah početkom g. 1521. uze spremati za veliku vojnu. Za tih priprava udare bosanski Turci na grad Jajce. U gradu se nalazio hrvatski plemić Petar Keglević, koji je tada bio ban jajački. Keglević zamisli ratnu varku, koja mu je posve uspjela, pa Turci budu pod gradskim zidinama posve razbijeni.1

Koncem lipnja g. 1521. dopre Sulejman sa 100.000 Turaka do Dunava. Turci zauzmu (7. srpnja) grad Šabac, a onda prijedju na lijevu obalu Save. Što bijaše sela i gradova u nizini savskoj, sve postade plijenom turskim. Sultanove čete zauzmu Mitrovicu, Slankamen, Karlovce i druge gradove u jugoistočnom Srijemu. Nato se Turci obore i na Ze­mun. U gradu se nalazila posada od 400 šajkaša, kojima je zapovijedao Hrvat Marko Skoblić. Premda se Skoblić junački branio, ipak su Turci zauzeli Zemun. Sada udari sultan svom snagom na Biograd, te ga 29. kolovoza prisili na predaju.2 Pad Biograda otvori oči mladome kralju Ljudevitu. On uvidi, da mora nešto učiniti, ako hoće, da svoje zemlje obrani od Turaka. Početkom studenoga g. 1521. dade Hrvatima novoga bana: Ivana Karlovića.8 Ivan bijaše zadnji muški potomak slavnih krbavskih knezova Kurjakovića. Premda je puno trpio od provala turskih, ipak se Karlović brojio medju prve kne­zove hrvatske. On je naime posjedovao gotovo čitavu Liku i Krbavu, kao što i velik dio Hrvatske na jugu od Velebita. Karlović je od rane mla­dosti svoje ratovao s Turcima, jer im je vazda bio prvi na udaru. Po­znavajući dakle način, kako Turci četuju, bio je Karlović upravo stvoren za bana hrvatskoga. Osim toga bijaše Karlović u srodstvu s najugledni­jim hrvatskim, knezovima: Zrinskim i Frankopanima. Njegova je naime majka bora bila iz obitelji Frankopan, loze brinjsko-tržačke; Karlovićeva pako sestra Jelena udala se za Nikolu Zrinskoga (oca junaka sigetskoga). Turci su novoga bana počastili svojim pohodom već u ožujku 1522. Ban im se naskoro osvetio. Sredinom travnja 1522. vraćahu se Turci iz Kranjske i zapadne Hrvatske, gdje su narobili veliki plijen. Ban sakupi 2000 konjanika, s kojima udari na Turke, pa ih razbije i otme im dio plijena.4 Prije su Turci po Hrvatskoj ponajviše pustošili i palili; rijetko bi se kada sustavili pred kojim gradom, da ga opsjedaju. Turci su na toli­kim provalama pohvatali seljake ili ih prisilili, da se odsele u sigurnije krajeve. Tako se dogodilo, da je na granici hrvatsko-turskoj bilo mnogo gradova bez okolišnih sela. U ovim pustim gradovima stoje malene po­sade. Počevši od g. 1522. nastoje Turci, da redomice zauzmu ove bra­nike hrvatske. Koncem svibnja g. 1522. dodje hercegovački paša sa 25.000 Turaka i s mnogo topova pred Knin. Već iza nekoliko juriša udje paša u Knin, nakon što je posadi dozvolio, da slobodno ode iz grada. Do­znavši za pad Knina, prestraše se Skradinjani, te pobjegnu u Šibenik i na otoke. Tako su Turci bez ikakve borbe 29. svibnja zaposjeli i Skradin. Odmah iza toga dade paša opsjedati Klis. U tvrdji se nalazila posada od 300 vojnika. Turci su nebrojeno puta jurišali na Klis, ali bez uspjeha; branitelji — poimence: knez Petar Monoković, te kapetani: Petar Kružić i Grgur Orlovčić — dapače provaljivahu iz grada. Izgubivši mnogo ljudi, ode paša 18. lipnja ispred nepredobitnoga Klisa.8 U teškim ovim časovima nije Hrvatska dobila pomoći ni od kralja ni od Ugarske. Tamo je 11. lipnja 1521. umro nadbiskup Tomo Bakač Erdedi. Doživivši 86 godina, stekao je silan imetak, što ga je većinom ostavio svome sinovcu Petru, od kojega potječe glasovita hrvatska ve­likaška obitelj Erdedi. Drugomu rodjaku Šimunu Erdedu namaknuo je Tomo g. 1518. čast biskupa zagrebačkoga. Poslije smrti Tome Bakača oborila se Zapoljina stranka još jače na palatina Stjepana Batora. Sam kralj Ljudevit bude prisiljen, da u lipnju g. 1523. skine Batora; ali mu već u rujnu g. 1524. povrati palatinsku čast, jer su Zapoljinci htjeli birati gu­bernatora, koji bi pomagao mladome kralju. Tako se borbe i smutnje nastaviše bez kraja, jer se i dvorska stranka oborila na Ivana Zapolju, što nije znao obraniti Severin i Oršovu, koje gradove Turci g. 1524. zauzeše i razoriše. U osamljenosti svojoj upiru Hrvati svoj pogled na Njemačku. Tamo je cara Maksimilijana naslijedio njegov unuk Karlo V. K ovomu podje stari knez. Bernardin Frankopan, te ga zamoli za pomoć. Sjajno je Bernardin 19. studenoga 1522. govorio na njemačkom saboru u Niirnbergu. Sabor obeća nešto pomoći za Hrvatsku, koja je „štit i vrata kršćanstva", kako reče Bernardin.11 Više pomoći dobije Hrvatska od nadvojvode Ferdinanda, brata Karlova. Ferdinand je od cara Maksimilijana baštinio t. zv. habsburške nasljedne zemlje, t. j. Kranjsku, Štajersku, Korušku, Rijeku, Trst, Goricu, Tirol, Vorarlberg, gornju i dolnju Austriju, te habsburška posjedovanja u u Istri, Furlanskoj i Švapskoj. Hrvatska je „predzidje" za te zemlje. Zato je Ferdinand nastojao, da Hrvatsku učini sposobnom za odbijanje Tu­raka. Padne li Hrvatska, postat će Turci prvi susjedi Ferdinandove države. Osim toga je Ferdinand podupirao Hrvate iz političkih razloga. Ferdinand se naime 11. prosinca 1520. oženio s Anom, jedinom sestrom kralja Lju­devita II. Ferdinandova pak sestra Marija bijaše još 28. srpnja 1515. vjen­čana s Ljudevitom II.; nju je zagrebački biskup Šimun Erdedi 11. prosinca 1521. u Stolnom Biogradu okrunio za kraljicu ugarsku i hrvatsku. Ako dakle slabi kralj Ljudevit II. umre bez potomka, naslijedit će ga Ferdinand po ugovorima i po rodbinskim svezama.

Ferdinand je g. 1522. preuzeo obranu hrvatskih gradova na medji turskoj. Vojničke službe podjeljuje Ferdinand hrvatskim plemićima, koji ga radi toga smatraju vladarem svojim. Tako i sam ban Karlović 15. ožujka 1522. piše Ferdinandu pismo, u kojem ga zove „premilostivim go-spodarem svojim. Ferdinandov glavni vojvoda grof Nikola Salm dolazi u Hrvatsku s vojskom, te banu pomaže braniti Bihać, Krupu i druge gradove na Uni. Hrvatska je uza sve to ljuto stradala i g. 1523. Turci su provaljivali bez prestanka. Za tih provala pade u prosincu g. 1523. i 0 stro-vica, glavni bedem stare lučke županije, koju su Turci opsjedali već u kolovozu g. 1523.7 Iz Ostrovice držali su Turci na uzdi Karlovićeve gradove: Obrovac, Kličevac i Zelengrad na jugu od Velebita. Sada mostarski paša odluči, da će osvojiti i Klis, taj zadnji bedem južne Hrvatske. On pošalje svoga vojvodu Mustafu početkom veljače g. 1524. pod Klis. Turci opkole tvrdju sa svih strana, te je posadi naskoro uzmanjkalo hrane i pića; ipak se hrabro održala. Skradinski biskup Toma Niger izmoli od pape Kle-menta VII. potrebite novce, barut i hranu za oslobodjenje Klisa. Nato su senjski kapetani Petar Kružić i Grgur Orlovčić sabrali 1500 pješaka i 40 konjanika. Ovi junaci doplove na 40 brodića iz Senja 10. travnja u Solin, odakle pohite prema Klisu. Ovdje dodje 12. travnja 1524. do bitke, u kojoj budu Turci hametom potučeni. Čitav tabor turski zajedno s topovima i bojnim spravama pade u ruke pobjeditelja.8 Sad je Klis bio dobro opskrbljen! Turci su u Hrvatsku provaljivali i poslije poraza pod Klisom. Najviše stradahu imanja bana Ivana Karlovića i kneza Nikole Zrinskoga, jer bijahu prva na udaru. No Turci su dopirali takodjer i dalje: do Modruša, Grob­nika, Ozlja, Metlike, Jastrebarskoga i Samobora. Narod hrvatski počne opet ostavljati opustošena polja i popaljena sela, da ne pane u ropstvo tursko. U svojoj povelji od 17. svibnja 1524. dozvoljava kralj Ljudevit, da se na ugarska imanja (Enyng i Batthvan) kraljeva peharnika Franje Bacana smiju preseliti Hrvati, koji „radi straha i neprestanih provala tur­skih ne mogu mirno i sigurno prebivati" u kraljevini Hrvatskoj. Karlović je uvidio, da ga kralj kao bana hrvatskoga ostavlja bez ikakve pomoći u neravnom boju s Turcima. Mjesto pomoći dade mu kralj početkom g. 1524. druga: novoga bana Ivana Taha.'1 Mjeseca lipnja sa­stanu se na saboru u Križevcu hrvatski i slavonski prelati, velikaši i ple­mići, te odluče, da „nipošto ne će primiti novoga bana." Ipak je Tah za­posjeo banske gradove. Radi svega toga odreče se Ivan Karlović u kolo­vozu g. 1524. banske časti.10

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Ban Petar Berislavić		Bitka na Muhačkome polju