Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 5.
← Glava 4.
|
Pjesma nad pjesmama (Šarić) |
Glava 6. →
|
1 Zaručnik: U vrt svoj dolazim, sestro zaručnice moja! Berem smirnu svoju s balsamom svojim, jedem sat svoj s medom svojim, pijem vino svoje s mlijekom svojim. Jedite, prijatelji, pijte, ponapijte se, mili moji!
2 Zaručnica: Spavala sam, ali je srce moje bilo budno. Slušaj! Eto kuca dragi moj! Zaručnik: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, čista moja, mokra mi je glava od rose, i kosa moja od noćnih kapi!"
3 zaručnica: Svukla sam već haljinu svoju, opet bih je morala obući! I noge sam sebi oprala, ah, morala bih ih opet zamazati!
4 Tada dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu: nutrina moj ustrepta od njega.
5 Ja skočih da otvorih dragome svojemu. Tada mi ruke pokapa smirna; niz prste mi poteče smirna na držak prijevornice.
6 Otvorih dragome svojemu. Ali dragoga mojega nije bilo, bio je otišao. Stade mi dah, jer on je govorio. Tražila sam ga, ali ga ne nađoh, zvala sam ga, ali mi se ne odazva.
7 Sretoše me stražari, što su obilazili po gradu. Izraniše me, pokrivalo mi strgaše, stražari zidova.
8 Zaklinjem vas, kćeri jerusalemske, ako susretnete dragoga mojega, kažite mu, da sam se razboljela od ljubavi.
9 Kćeri jerusalemske: što je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, najljepša među ženama? Što je dragi tvoj bolji od ostalih dragih, te nas tako zaklinješ?
10 Zaručnica: Dragi je moj bijel i rumen, među tisućama može se poznati.
11 Kao zlato glava je njegova, kao najdragocjenije zlato. Kose njegove kao grozdovi, crne kao gavrani.
12 Oči su mu kao golubice na potoku, mlijekom umivene, počivaju u miru.
13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, cvijeće mirisno niče u njima. Usne njegove cvatu kao ljiljani skrletni, kaplju smirnom dragocjenom.
14 Ruke su njegove kao zlatne šipke, obložene dragim kamenjem. Tijelo je njegovo kao umjetno djelo od slonove kosti, obloženo safirima.
15 Stoji kao na stupovima od mramora, uglavljenim na zlatnom podnožju. Uzrast mu je kao Libanon, krasan kao cedri.
16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na njemu ljupko. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, kćeri jerusalemske!
17 Kćeri jerusalemske: Kamo je otišao dragi tvoj, najljepša među ženama? Kamo je okrenuo dragi tvoj, da ga tražimo zajedno s tobom?
← Glava 4.
|
Pjesma nad pjesmama (Šarić) |
Glava 6. →
|