Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 4.

Pjesma nad pjesmama (Šarić)


1 Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske.

2 Zubi su ti kao stado ovaca, što upravo izlaze iz kupala, kad se strižu: sve s blizancima, nijedne među njima nema bez janjeta.

3 Usne su ti kao vrpca grimizna, milina resi usta tvoja. Kao kriške mogranja sjaju tvoja lica ispod koprene.

4 Vrat ti je kao toranj Davidov zidnim vijencima naoružan, tisuće štitova vise na njemu, štitova od samih junaka.

5 Prsa tvoja: dva blizanca srnčeta, što pasu među ljiljanima.

6 Dok dan zahladi i sjene uteku, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu humu.

7 Sva si lijepa, prijateljice moja, nema ljage na tebi.

8 Dođi s Libanona, zaručnice, k meni, dođi s Libara, dođi k meni! Siđi s brijega amonskoga, s vrhunca senirskoga i hermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih!

9 Ranjavaš srce moje, sestro zaručnice moja, očaravaš mi srce svakim pogledom očiju svojih, svakom karikom uresa na vratu svojemu!

10 Kako je blaga ljubav tvoja, sestro zaručnice moja, mnogo je slađa od vina ljubav tvoja! Svaku mirodiju nadvisuje miris ulja tvojih.

11 Usne tvoje, zaručnice, kaplju medom. Jezik tvoj krije med i mlijeko. Miris je haljina tvojih kao miris Libanona.

12 Vrt je sestra zaručnica moja, dobro ograđen, studenac zatvoren, izvor zapečaćen.

13 Nasad je tvoj voćnjak šipaka, pun plodova prekrasnih, cipra i narda,

14 Narda i šafrana, iđirota i cimeta i svakojakih rastlina za kad, smirne i aloja, sa svakojakim najfinijim balsamima.

15 Izvor vrta mojega jest studenac žive vode, što teče s Libanona.

16 Zaručnica: Sjevere, ustani sad Juže, ovamo! Puhnite po vrtu mojemu! Neka kaplju mirisi njegovi! O, neka bi došao dragi moj u vrt svoj, neka bi uživao plodove svoje, prekrasne!


Pjesma nad pjesmama (Šarić)