Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić)/Glava 4.
← Glava 3.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 5. →
|
1 Što ćemo dakle reći za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu 'l
2 Jer ako se je Abraham opravdan djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom.
3 Jer što kaže pismo? Vjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu."
4 Ali onome, koji radi, ne računa se plaća po milosti, nego po duga.
5 A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbožnika, računa se vjera njegova u pravdu.
6 Kao što i David veli da je blagoslovljen čovjek, kojemu Bog računa pravdu bez djela:
7 "Blagoslovljeni, kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijehi pokriše!
8 Blagoslovljen čovjek, kojemu Gospodin ne računa grijeha!"
9 Ovo dakle blaženstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo, da se Abrahamu vjera uračuna u pravdu.
10 Kako se dakle uračuna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
11 I primi znak obrezanja kao pečat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu,
12 I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere, koju je imao otac naš Abraham još prije obrezanja.
13 Jer obećanje, da bude baštinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu zakonom, nego pravdom iz vjere.
14 Jer ako bi bili baštinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i obećanje ništavo,
15 Jer zakon dovodi samo gnjev: "gdje nema zakona, nema ni prijestupa,
16 Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obećanje tvrdo za sve potomke, ne samo za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
17 On je svima narodima otac pred Bogom po riječi Pisma: "Postavio sam te ocem mnogim narodima: "Ili njega, koji oživljuje mrtve i zove ono, što nije, kao ono, što jest, on je vjerovao.
18 On je protiv nade vjerovao u nadu, da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je bilo rečeno: "Tako će biti potomstvo tvoje."
19 On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo već obamrlo - bilo mu je blizu što godina - i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
20 U obećanje Božje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
21 I bio je tvrdo osvjedočen, da Bog može i učiniti, što je obećao.
22 Zato se i uračuna njemu u pravdu.
23 A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,
24 Nego i zbog nas, kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista. Gospodina našega,
25 Koji je predan zbog grijeha naših i uskrsnuo zbog opravdanja našega,
← Glava 3.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 5. →
|