Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 U čemu je dakle prednost Židova? Ili što koristi obrezanje?
2 Mnogo na svaki način. Prvo, što su im povjerena obećanja Božja.
3 A što neki od njih ne vjerovaše, što je za to? Zar će njihovo nevjerstvo vjernost Božju poništiti? Bože sačuvaj!
4 Nego je Bog istinit, a čovjek svaki lažac, kao što je pisano: "Da se opravdaš u svojim riječima, i da pobijediš, kad ti stanu suditi."
5 Ako li nepravda naša Božju pravdu rasvjetljuje, što ćemo reći? Je li Bog nepravedan, kad u srdžbi kazni? kao čovjek govorim.
6 Bože sačuvaj! Kako bi inače mogao Bog suditi svijetu?
7 Jer ako je istina Božja po mojoj laži još većma zasjala na slavu njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuđen?
8 I zašto da ne činimo zla, da dođe dobro, kao što nas neki kleveću, da mi to činimo? Njih čeka pravedna kazna.
9 što dakle? Nadvisujemo li ih? Nipošto, jer prije kazasmo, da su Židovi i Grci svi pod grijehom,
10 Kao što je pisano: "Nema pravedna, nema nijednoga;
11 Nema razumna; nema ga koji traži Boga.
12 Svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga, koji čini dobro, nema nijednoga.
13 Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varaju; otrov je zmijski pod usnama njihovim,
14 Njihova su usta puna kletve i gorčine.
15 Njihove su noge brze da prolijevaju krv.
16 Na putovima je njihovim zator i nevolja;
17 I puta mira ne poznaše.
18 Nema straha Božjega pred očima njihovim."
19 A znamo, da štogod zakon govori, govori onima, koji su pod zakonom, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude podvrgnut Bogu;
20 Jer se djelima zakona neće opravdati ni jedan čovjek pred njim, jer po zakonu dolazi poznanje grijeha.
21 A sad se bez zakona očitova pravda Božja, posvjedočena od zakona i od proroka;
22 A pravda Božja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve, koji vjeruju, jer nema razlike;
23 Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje.
24 I opravdavaju se zabadava milošću njegovom po otkupu, koji je u Kristu Isusu.
25 Njega Bog izloži kao pomirnu žrtvu po vjeri u krvi njegovoj, da pokaže pravdu svoju.
26 U svojoj dugotrpnosti bio je naime Bog propustio prije počinjene grijehe, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan i učiniti pravednim onoga, koji vjeruje u Isusa Krista.
27 Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Kojim zakonom? Je li onim djela? Ne, nego zakonom vjere.
28 Jer sudimo, da se čovjek opravdava vjerom bez djela zakona.
29 Ili je Bog samo za Židove? Nije li i za neznabošce Da, i za neznabošce.
30 Jer je samo jedan Bog, koji opravdava obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri.
31 Poništavamo li dakle zakon vjere? Bože sačuvaj! Nego zakon utvrđujemo.
← Glava 2.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
Glava 4. →
|