Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 O nerazumni Galaćani! Tko vas je opčarao da se ne pokoravate istini, vas, kojima je bio pred očima naslikan Isus, kao da bi bio među vama raspet.
2 Ovo jedno hoću od vas da doznam: Jeste li primili Duha po djelima zakona ili slušanjem propovijedanja vjere?
3 Tako li ste nerazumni, da počevši Duhom, sad tijelom dovršujete?
4 Toliko li uzalud pretrpjeste? Kad bi bilo samo uzalud!
5 Koji vam dakle daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to djelima zakona ili slušanjem propovijedi vjere?
6 Kao što Abraham vjerova Bogu, i uračuna mu se u pravdu.
7 Poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere.
8 A jer je Pismo predvidjelo, da Bog po vjeri opravdava neznabošce, naprijed navijesti Abrahamu: "U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi."
9 Tako oni, koji su od vjere blagoslovljeni su vjernim Abrahamom.
10 Jer svi, koji se oslanjaju na djela zakona, pod kletvom su; jer je pisano: "Proklet svaki, koji ne ostaje u svemu, što je napisano u knjizi zakona, da to čini,"
11 A da se zakonom nitko ne opravdava kod Boga, očito je, jer "pravednik će živjeti od vjere".
12 A zakon nije od vjere, nego "onaj tko čini, živjet će u njima".
13 Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, jer je za nas postao prokletstvo; jer je pisano: "Proklet svaki, koji visi na drvetu."
14 Da bi na neznabošce došao blagoslov Abrahamov u Isusu Kristu, tako da obećanje Duha primimo po vjeri.
15 Braćo, govorim po čovjeku, nitko ipak čovječje potvrđene oporuke ne odbacuje, niti joj što dodaje.
16 A Abrahamu su rečena obećanja i potomku njegovu. Ne veli: "I potomcima, kao za mnoge, nego kao za jednoga: "I potomku tvojemu, koji je Krist.
17 A ovo velim: "Zavjeta, koji je od Boga potvrđen, ne dokida zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, tako da se poruši obećanje.
18 Jer ako je baština od zakona, onda nije od obećanja; a Abrahamu se je Bog milostiv iskazao obećanjem.
19 Što će dakle zakon? Zbog prestupaka bio je postavljen, doli dođe potomak, kojemu je bilo dano obećanje, određen po anđelima, rukom posrednika,
20 A posrednik nije jednoga, a Bog je jedan.
21 Je li dakle zakon protivan obećanjima Božjim? Bože sačuvaj, jer kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao život dati, zaista bi od zakona bila pravda.
22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje dadne po vjeri u Isusa Krista onima, koji vjeruju.
23 A prije nego je došla vjera, bili smo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru, koja se je imala objaviti.
24 Tako je zakon bio čuvar naš do Krista, da se vjerom opravdamo.
25 A kad je došla vjera, nijesmo više pod čuvarom.
26 Jer ste svi sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu.
27 Jer koliko vas se god u Kristu krstiste, Krista obukoste.
28 Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, jer sve vi svi jedno u Kristu Isusu.
29 A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obećanju baštinici.
← Glava 2.
|
Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić) |
Glava 4. →
|