Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić)/Glava 2.
← Glava 1.
|
Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić) |
Glava 3. →
|
1 Zatim, nakon četrnaest godina, opet uziđoh u Jerusalem s Barnabom, uzevši sa sobom i Tita,
2 A uziđoh, po otkrivenju, i predložih im evanđelje, koje propovijedam među neznabošcima, a osobito onima, koji su bili ugledni, da ne bih možda, ili da nijesam trčao uzalud.
3 Ali ni Tito, koji je bio s menom, premda je bio neznabožac, nije bio primoran da se obreže.
4 A to zbog lažne braće, koja se nametnuše i ušuljaše, da uhode slobodu našu, koju imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe,
5 Ovima ne popustismo nimalo, ni za čas, da istina evanđelja ostane kod vas.
6 Oni nasuprot, koji su bili ugledni, tko su inače oni bili, ne marim ništa, jer Bog ne gleda, tko je tko, i ovi, koji su bili ugledni, ništa me novo ne naučiše,
7 Nego nasuprot, kad vidješe, da je meni povjereno evanđelje među neobrezanima, kao Petru među obrezanima;
8 Jer onaj, koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima, pomože i meni među neznabošcima;
9 I jer upoznaše milost, koja je meni dana, dadoše Jakov i Kefa i Ivan, koji su se brojili kao stupovi, meni i Barnabi ruku u znak zajednice, da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima;
10 Samo da bismo se spominjali siromaha, a to sam doista i revno nastojao činiti.
11 A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor.
12 Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s neznabošcima; a kad dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih, koji su bili iz obrezanja.
13 I pretvaranju njegovu priključili se ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.
14 A kad vidjeh, da ne idu pravo prema istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Kad ti, koji si Židov, živiš neznabožački, a ne židovski, zašto neznabošce siliš, da drže običaje židovske?
15 Mi smo od rođenja Židovi, a ne grješnici od neznabošca.
16 A jer znamo, da se čovjek ne opravdava djelima zakona, nego samo vjerom u Isusa Krista, i mi vjerovasmo u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima zakona, jer se djelima zakona neće opravdati ni jedan čovjek.
17 Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Kristu, nađosmo i sami grješnici, je li tada po čemu Krist grijehu sluga? Bože sačuvaj!
18 Jer ako opet gradim ono, što sam porušio, dokazujem, da sam prestupnik.
19 Jer ja sam po zakonu umro zakonu, da živim Bogu; s Kristom sam pribijen na križ.
20 A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene.
21 Ne odbacujem milosti Božje! Doista, ako opravdanje po zakonu dolazi, onda je Krist uzalud umro.
← Glava 1.
|
Pavlova poslanica Galaćanima (Šarić) |
Glava 3. →
|