Od pravoga stravljene duše puta

Od pravoga stravljene duše puta autor: Ivan Bunić Vučić

Višnji pastijer tankijem prutom
   kroti ovčicu duše moje
   i vodi je pravijem putom
   od prisvete volje svoje.

Ona pušta drume prave
   i od milosti slatke paše,
   a od grijeha gorke trave
   pase piće za najdraže.

Ravnijem poljem on je vodi,
   na hridi se ona obrće;
   on je zgoni k bistroj vodi,
   k mutnoj lokvi ona svrće.

Na mirne je staje nudi,
   ona tijekom bježi hrlo
   da zajazi glad prihudi
   i pakljenom vuku grlo.

O ovčice sasma prika,
   kuda si se odpravila?
   Čuj glas ki te zove i vika
   od pastijera tvoga mila.

Dođi, dođi na tvoj dio
   obilnosti ke t' namijeni
   i ke ti je pripravio
   od vijek vijeka tvoj ljubljeni.

Višnji Bože vjekoviti,
   čemu želju tuj goruću
   imaš samo za shraniti
   ovu dušu pobjeguću?

Čijem je bila odlučena,
   zašto li je ti odredi
   da kajan'jem sahranjena
   bude kad te još uvrijedi?

Ne išti, slaba moja svijesti,
   toj otajstvo veliko je,
   i, ako se nećeš smesti,
   reci: ovako Bog htio je.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.