O vesela ma diklice

O vesela ma diklice autor: Ivan Bunić Vučić

"O vesela ma diklice,
   s ke se život moj zamrsi,
   ljuveno ti tvoje lice,
   sniežane su tvoje prsi.

Ah, tako ti pram zlaćeni
   uviek svietao tako bio
   i tako ti cviet rumeni
   usred usti sveđ captio!

Nemo' meni zabraniti
   po sve danke liepos' tvoja
   što ikada požuditi
   bude željna duša moja.

Pače vazda pokloni mi
   sve ljuveno sladko blago,
   neka mlados' moja primi
   sve što je milo, sve što je drago.

Veseo pogled, svietle oči
   kaži u doba meni svaka
   da me sunce od istoči
   ja uživam bez oblaka.

Da se budem ogledati
   ja u momu u sunačcu,
   i da vidiš sebe sjati
   kroz me oči u srdačcu."

Ljubmir, pastir drag i mili,
   ovu piesan začinjaše
   sramežljivoj svojoj vili
   u skutu ga ka držaše.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.