Nikola Šubić Zrinjski/Prvi čin
| ← Naslovnica | Nikola Šubić Zrinjski — Prvi čin autor: Hugo Badalić |
Drugi čin → |
I. SLIKA.
urediPrizor prvi.
uredi
Levi.
Poručio si po me,
O silni padišah;
Po glasu eto tvome
Tvoj smjerni rob ti dođe mah.
(za se):
Još vazda šuti.
(glasno):
Care, gospodaru!
Na slugu se ne ljuti,
Koj pozna bol ti staru:
Ti sjediš žalostan,
O, jesi l' bolestan?
Sulejman.
Šuti, šuti! Starost ova
Nikad mene ne okova!
Levi.
Oprosti, silni care! -
Još oko krepko sjaji,
A dušu silnu žare
Prošastih dana događaji,
Budućnost krasnu kažuć.
Sulejman.
Kaži Levi, iskren budi:
Koliko još ljeta sudi
Znanost meni tvoja?
Levi.
To samo Alah zna!
Sulejman.
Ha, ha, ha! Ti ne znaš ništa!
Ili ne znaš, il' se bojiš,
Šta si stao, kô da brojiš
Čase, dane moje smrti?
Reci sad, koliko ljeta
Još ću uživat toga svijeta,
Reci, mogu l' svijet još strti?
Levi.
Koliko sudim ja,
Još deset -
Sulejman.
Deset veliš? Deset?
Levi.
Da, možni care moj,
Još deset! Ali dalje čuj!
Mirovat valja tebi,
Uživat mirno slave,
Inače mogô ne bi
Sačuvat vedre glave!
Već četrdeset ljeta slavnih
Po svijetu tvoj se ori glas:
O care, sad je došô čas
Počitku, miru tvome.
Sulejman.
Pokoj, mir i ljeta deset
Nuđaš meni, slugo vjerna!
Mir mi veliš, pokoj? Je li tako, Levi?
Šta će meni ljeta duga,
Da proživem kano crv;
Da mi srcem vlada tuga,
Žilam da se stine krv!
Jedno mi je dosta samo,
Al ću radit dan i noć,
Pa kad i ja dođem tamo, (pokazuje rukom na dženet).
Slava moja neće proć!
Levi.
Polako, care moj, polako!
Sulejman.
Starče, šuti! Niti riječi,
Jošte živi stari lav!
Idi brzo, neka dođe k meni
Vezir moj, - nek brzo dođe!
Prizor drugi.
uredi Sulejman (sam).
Čudno li krvca mi vrije,
Rata mi srce žudi;
Silnije, jače mi bije,
Nadimlje jake grudi.
Sad u boj, neka svijet
Pred mojim drhće jarom;
Sad u boj, sve će mrijet
Pred sviju carâ carom!
Strepi, o Beču, ti prvi,
Prvi je udarac tvoj:
Tebe kad padišah smrvi,
Lagan je s drugimi boj.
Diž'te se, junaci, diž'te,
Vaš vam nek pomogne bog!
Prizor treći.
uredi
Mehmed.
Smjerno čekam tvoje zapovijedi,
Možni care!
Sulejman.
Na vojnu, na vojnu!
Nemam časa da potratim,
Kratak mi je vijek:
Slavom hoću da pozlatim
Zadnji žića tijek.
Na vojnu! Je l' vojska spremna?
Mehmed.
Sve u redu!
Sulejman.
Namah teci,
Hitro reci:
"Zapovijeda car,
Neka vojska sva
Bude gotova
Danas jošte poć na vraga!"
Mehmed.
Tako brzo zar?
Sulejman.
Tako hoću! Preko praga
Ungarije ravne
Na Beč gredem,
Da od želje davne
I taj bedem
Srušim, satrem, spalim
Mehmed.
Misô tvoju hvalim!
Silan ti jesi care velji,
Stavna volja tvoja:
Zapreke nema tvojoj želji,
Vojska žudi boja.
Dvjesta je tisuć' vojske čile
Spravno poći s tobom.
Tko da ne strepi s takve sile,
Sav svijet bit će ti robom!
Sulejman.
Gdje su vođe ini?
Mehmed.
Vani stoje.
Sulejman.
Tko sve?
Mehmed.
Mustafa od Bosne paša,
Ali Portuk Ibrahim,
S njimi silni Begler-beg.
Sulejman.
To je nada naša!
Idi namah, reci im:
Pobjede se vije stijeg,
Na vojnu je poć.
Idi, zovni sve!
Mehmed (odlazi.)
Sulejman (sam.)
Vraća mi se stara moć,
Mlada krvca vre:
Samo sada ili nikada,
Sad il nikad Beč je moj.
Prizor četvrti.
uredi
Vođe.
Nek Alah prati vijek tvoj svaki hod,
Nek slavom cvati svak tvog djela plod;
Ti nas povedi sad slavni u boj,
Nikog ne štedi nas, rob svak je tvoj!
Zbor (opetuje).
Vođe.
Slava ti care, oj Alah nek te brani,
Vodi nas, kamo znaš, vođa si nam znani!
Zbor (opetuje).
Sulejman.
Zdravo da ste, vjerne sluge,
Druzi moje slave! Da ste zdravo!
Svi.
Osloni vijek se na nas,
I vodi nas u boj, u smrt.
Sulejman.
Ne! ne u smrt - na pobjedu!
Pamtite li uvredu
Njemačkoga cara?
Platit će mi danak već
Ona guja stara,
Kad mu otmem Beč!
Svi.
Na Beč, na Beč nas vodi,
To srcu našem godi.
Sulejman.
Neka bude! Ali prije
Nego na Beč skorim,
U Ugarskoj tvrđe dvije
Hoću da pokorim:
Siget prvi -
Mehmed.
U Sigetu je Zrinjski!
Sulejman.
Šta Zrinjski? Tko to veli?
Mehmed.
Junačina je on!
Svi.
Junačina je on!
Sulejman.
Šta Zrinjski? Ja sam Sulejman -
Levi.
Care naš!
Sulejman.
I jesam car vaš.
Mehmed.
Dok silni Hrvat taj
Životom Siget brani,
Uzet ga nećeš, znaj,
Ti Sigeta se kani.
Svi.
Ti Sigeta se kani,
Na Beč nas ravno vodi!
Sulejman.
Ha! Vi ste velikani,
Kijem svaki vjetar škodi!
Ja hoću Siget! Zrinjskog hoću!
U boj vas vodim! Sad u boj!
Svi.
Nek Alah prati itd.
Sulejman.
Svi složno hajdmo, na Siget valja poći;
Past će on, past će Beč ispred naše moći.
Svi (opetuju.)
II. SLIKA.
urediPrizor prvi.
uredi
Jelena.
Ah kamo, dragi?
Ti ode zar;
Gdje 'e pogled blagi,
Gdje ljubve žar?
Juranić.
Oprost', oprosti mila,
Na posô goni sila!
Jelena.
Još nikad takve riječi
Iz tvojih ne čuh ustâ;
Ah kako tužno ječi
I boji grud se pusta.
Juranić.
Umiri se, ja odoh,
Na skoro pak ću doć.
Jelena.
Ti prije dan si podô
A sad mi daješ noć,
Oj kako brzo mine
Života krasni dan,
A za njim guste tmine
Povlače grozni san.
Juranić.
U dvoru mene zovu! Zbogom -
Jelena.
O ne idi, ne idi! Zar više
Ne ljubiš mene ti?
Juranić.
Za tebe mi duša diše,
Srce šapće: ti, ah ti;
Dvije s' u jednu dušu sliše,
Ta smo jedna duša mi.
Ti jedina, izabrana
Danica si žiću mom:
Ti si radost mojih dana,
U tuđinstvu ti moj dom.
(zagrlio ju).
Jelena.
Kako li krasne
Kako li jasne,
Riječi su meni te
Juranić (trgne se),
Jur čujem svoje čete glas -
Zbogom, dušo! (poljubi ju i ode brzo).
Jelena (sama).
On ode! Bože, čemu
Požurit mu se valja?
(ide k prozoru).
Na konja sjeda; poput munje
Sa četicom se krenu!
Ah šta će opet biti,
Zar vijek će krv se liti,
I zavijek trajat boj?
(Romanca).
Gdje na tvrdu
Stancu-brdu
Stari stoji Zrinjski grad,
Tamo mlada
Duša rada
U Hrvatsku leti sad.
Moje sreće
Prvo cvijeće
Krasno mi je cvalo tu:
Ljubav sveta
Mladih ljeta
Obuze mi dušu svu.
Ali tada
Iznenada
Bojne trublje jeknu jek!
Sreća minu,
Ljubav zginu,
A ja tužna tužim vijek.
Prizor drugi.
uredi
Eva.
Šta je, drago dijete?
Jelena.
Ništa, majko, ništa.
Eva.
Suzu vidim u tvom oku:
Kaži majki sve!
Jelena.
Ništa dobra! Slutim,
Da će težak snać nas jad.
Baš je sada ovdje bio -
Hladan kano led.
Eva.
Tko je bio?
Jelena (pada joj o grud.)
Ah, Juranić!
Eva.
Ne boj mi se, kćeri mila,
Njega valjda služba zove.
Jelena.
Služba da! Al teška služba:
Na nas ide Turčin klet!
Eva (vidi gdje Zrinjski ide).
Ne cvijeli više! Eto oca:
Ne bih rada, da ti suzu vidi.
Prizor treći.
uredi
Zrinjski.
O majko draga, mila sestro,
Po cijelom gradu tražim vas:
Nek riječ vas moja sad ne smete,
Jer neizvjestan još je glas.
Eva.
Koji glas? Sve reci!
Zrinjski.
Još ne znam kaj je,
Al čekam vijesti svaki čas;
Jer vele, sultan da je baš
Na vojnu pošô sam.
Jelena.
Majko mila.
Pogibelj prijeti nam!
Eva.
Misliš, Juraj, da će na nas
Sultan krenut?
Zrinjski.
A nene To sultan činit neće.
Eva.
S tobom dijelim radost svaku,
Ti da brigu nosiš sam?
Sve mi reci: u tom mraku
Istine mi godi plam.
Zrinjski.
Znam te, majko!
Kad sultan na boj kreće,
Na Siget kreće on.
Jelena.
Šta? Na Siget? Bože!
Zrinjski.
Ti budi majke vrijedna,
I ocu mila kći!
Prizor četvrti.
uredi
Alapić.
Sine, novu nosim vijest!
Zrinjski.
Govori tata! Nek i one čuju!!!
Alapić.
Iz Pečuha glasnik javlja,
Da se na boj sultan spravlja
S dvije sta tisuć ljudi;
Stoga, sine, spreman budi;
Sultan na nas grede.
Zrinjski.
Junaci moji vrijede,
Hrvati vijek su prvi:
Za dom, za rod ne štede
Prol'jevat svoje krvi!
(obrne se ženi i kćeri).
Umiri kćerku, ženo;
Još Juranića čekam,
Da čujem njegov glas.
Alapić (pogleda kroz prozor).
Evo ga, kako se žuri!
Jelena.
Sini mi, sunašce, sini,
Tamnu rasprši mi noć,
Sa srca nevolju skini,
Dođi o dragi, o dođ!
Eva.
Rasti, cvati, materina diko,
Bog će dati, da mi sretna budeš.
Prizor peti.
uredi
Zrinjski.
Govori, šta je?
Juranić.
U boj, u boj, mač iz toka, bane!
Paprutović.
Jur pređe Dravu Mehmed-beg.
Ostali časnici.
Sela nam pali,
Gradove ruši u prah;
Srce si kali,
Zadaje trepet i strah.
Juranić.
Daj mi četu hrabrih konjanika,
Da ukrotim toga obijesnika.
Jelena.
Oh, tužnoj meni!
(pada majci na grudi).
Juranić.
Raduj se sa mnom, o dušo,
Pasti će kleti naš vrag;
Mnogoj u bitci sam kušo
Pogani smesti mu trag.
(Okrene se Zrinjskomu):
Bane, dugo mučah ja,
U srcu tajnu nosim:
Danas neka otac zna,
Milu da kćerku prosim.
Nisam ja bogata roda,
Ne prati tašta me čast:
Čast mi je - bojna sloboda,
Imanje - mača mi vlast.
Desnicu domu i vjeri
Zavjerih za vijek taj:
Srce pak miloj ti kćeri:
Daj mi ju, oče, ah daj!
Zrinjski.
Sinko moj, - znade bog,
Šta srce moje ćuti:
Za vas sve - ljubezne,
Da sreći vašoj sluti.
Svoj blagoslov ću tebi dat
I kćerku svoju s njime,
Kad sretno ovaj mine rat,
Kad slavno stečeš ime.
Ti domu se oduži,
I mačem nju zasluži!
Juranić (potegne sablju).
Sabljo moja, gujo ljuta,
Vodi me u sveti boj!
Jelena.
Pođi, dragi, sretno -
Nek te čuva mili bog!
Zbor.
Pođi, sretno dođi,
Nek te čuva mili bog!
III. SLIKA.
uredi
Prizor prvi.
uredi Zbor.
Alapić i Juranić,
Naša dika, naša čast,
Naše milje, naša slast,
Neka živu slavni vijek!
Hrvat umije sjeć:
Straha ne sna pred dušmaninom on;
Slavu znade si steć,
Slavnu boju on je navijeke sklon.
Alapić i Juranić
Živili, živili na vijek!
(dolazi Eva i Jelena)
Sad, junaci, vam na slavu
Igrat ćemo bojnu igru.
Juranić.
Tako, braćo, napred samo!
Alapić.
Bojnu vježbu cijenit znamo.
Prva polovina zbora.
Prvi vođa - koji prvi zgodi!
Druga polovina.
Drugi vođa - koji drugi zgodi!
[Gađaju kopljem u nišan kroz veliki prsten.]
(Prvi hita, - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Drugi hita, - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Treći hita, - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Četvrti hita, - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Peti hita - i pogodi.)
Zbor.
Živio!
Evo prvog vođe nam,
Veselo sve - haj, hoj!
A sad drugi hajd na red!
(Šesti hita, - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Sedmi hita - ne pogodi.)
Zbor.
Ništa!
(Osmi hita - i pogodi.)
Zbor.
Živio!
Evo drugog vođe nam,
Veselo sve, haj, hoj!
(Priređuju se za igru.)
Zbor.
Hrvat umije sjeć:
Straha ne zna pred dušmaninom on;
Slavu znade si steć,
Slavnu boju on je navijeke sklon.
(Igraju bojnu igru.)
Zbor.
Pobjeda! Pobjeda!
(Kad se svrši igra, pjevaju.)
Zbor.
Hrvat umije sjeć, itd.
Alapić i Juranić.
Živili, živili na vijek!
Prizor drugi.
uredi
Zbor.
Živio nam svijetli ban!
Zrinjski.
Vi, braćo, sa mnom!
Bog daj, uvijek kano danas
Veselje nek se ori s pobjede.
(obrne se Alapiću i Juraniću, te se rukuje s njimi.)
A komu slava toga dana,
Već hrabrim vođam mojim?
Alapić.
Ne meni, bane, - ne,
Već Juraniću slava.
Juranić (pokazuje na Alapića.)
U boju on je bio sve:
Bješnjaše poput lava.
Zrinjski (obrne se svim vojnikom.)
Vi znate, braćo, vidjeste i čuste,
Da sultan sam na Siget ide:
Povijedat ništa neću;
Jer znam, da j' vjera tvrda.
Zbor.
Jest vjera tvrda, bane!
Dok je nama na ramenu glava,
Turčin grada svojim zvati neće!
Zrinjski.
A bit će boj na život i na smrt!
Zbor.
Nek bude, bane, vraga ćemo strt!
Alapić.
Ukloni kćer i ženu, daj ukloni
Iz Sigeta! U Beču nek pri kralju
Za vrijeme rata budu!
Vojevat ćemo lakše bez njih.
Juranić.
Al ljepše ne!
Eva.
Nikad; nikad!
Pa bilo što mu drago, -
Ja ostajem uz muža svog:
Gdje njemu grob, i meni tu nek bude!
Ah Zrinjski, ne slušaj te ljude,
Prem vjerne tebi. Ja ostajem!
(obrne se kćeri:)
A kćerka moja, rumen cvijet,
Uz zaručnika svoga:
Il' živjet s njime ili mrijet,
Po volji jakog boga.
Juranić (Jeleni):
Vjerne su ti grudi ove,
Tebe štiti ovaj mač:
Bog će dati sreće nove,
I utišat gorki plač.
Jelena.
Ko o suncu koplja rose
O tebi mi život sja;
K tebi mene želje nose,
Uz tebe mi sreća sva.
Eva (Zrinjskomu):
Ah vidiš, mili mužu,
Junačkog' srca rod.
Zrinjski.
Sad istom ćutim, da sam Zrinjski!
O ženo, dijete moje,
Vi ostajete uz nas.
Jelena i Juranić.
Ko o suncu i t. d.
(Eva i Jelena odu u grad).
Prizor treći.
uredi
Zrinjski.
Junaci, braćo!
Ma gdje se Hrvat s Turci bije,
Za dom se bori svoj;
I gdjegod Hrvat krvcu lije,
Slobode bije boj.
(vadi pismo).
Od kralja stiže pismo:
Poručuje nam lijepo,
Da Siget dotle hrabro
Držimo, dok bi njemu
Moguće bilo skupit
Sve svoje čete.
Zbor.
Živio kralj!
Zrinjski.
Ko svjesni borci, smjelo i veselo
U sveti hajdmo boj - u smrt!
Zbor.
U sveti hajdmo boj - u smrt!
Zrinjski.
Pa ako padnem prije ja,
Tu Alapić je, četnik vaš,
A tada vođa, - njega ćete slušat!
Zbor.
A tada vođa, - njega ćemo slušat.
Zrinjski.
Al prije nego izginemo,
Zakunimo se bogu velikomu:
(Stupa napred i potegne sablju. Oko njega časnici i vojnici.)
Zrinjski.
Tako meni boga velikoga
Braniti ću Siget svojom krvlju;
Ostavit vas nikad, braćo, neću,
Dok u meni živo srce bije!
Zbor.
Dok u nama živo srce bije!
Tako nam boga velikoga
Branit ćemo Siget svojom krvlju;
Ostavit te nikad, bane, neć'mo,
Dok u nama živo srce bije!