Nikola Šubić Zrinjski/Drugi čin
| ← Prvi čin | Nikola Šubić Zrinjski — Drugi čin autor: Hugo Badalić |
Treći čin → |
IV. SLIKA.
uredi
Prizor prvi.
uredi Muški i ženski zbor.
Velik je Alah,
Prorok je velik:
Njima nek bude hvala!
Vojska nam gvožđe, sultan čelik
Svladat će cijeli svijet.
Fatima.
Pričajte, nu, o Muhaču,
Koji vas znade što?
Zulejka.
O tome pokolju, plaču,
Kako je bilo to?
Osmanka.
Pripovijedat znadem ja.
Sokolica.
Ja još bolje znadem sve.
Mejra.
O tom znamo samo mi.
Prva polovina ženskog zbora.
Ja znam!
Druga polovina.
Ne znaš!
Prve.
Ipak!
Druge.
Ništa!
Prve.
Kako!
Druge.
Tako!
Sve.
To je ružno baš!
Prve.
Sad mir!
Druge.
Ne ne!
Sve.
Otplatit ćete to!
Muški zbor.
Hej!
Eunuh Timoleon.
Mir!
Prve.
Šta ćete, bene?
Druge.
Bockave žene.
Sve.
Tko je ikad čuo to?
Pripovijedat nam ne dadu, -
Ne razume same ništ!
Timoleon.
Mir!... O pomozi sada Alah,
Da pomirim ove zmije!
Sve.
Što! Mi zmije?!
Timoleon.
Ah ne!
To mi se je nehote zareklo, ha!
Ako znate dobre bit,
Pjevat ću vam ja.
Podiže se Ugrin mlad
Ma našeg sultana,
Al ga težak stiže jad
S našeg buzdohana.
Mrtav osta mladi kralj,
S njime mala četa;
Osmanski ih ubi malj,
Ele - čudna šteta!
Svi.
Osmanski ih ubi malj,
Ele - čudna šteta!
Timoleon.
Kano ptica soko siv
Sultan širi krila:
Mori, pali kano div,
Kud ga volja mila.
Pusto polje pokri krv,
Zemljom prođe strava:
To se zgodi, kada crv
Usta suprot lava.
Svi.
To se zgodi, kada crv
Usta suprot lava.
Nek nam živi Sulejman,
Nek ga sreća sreta.
Muški zbor.
Da doživi ovaj dan,
Ženski zbor.
Jošte mnogo ljeta!
Ženski zbor.
Veselo, lako,
Burno, jako
Danas bije naša grud!
Nožice same
Na ples mame:
Nek se slava ori svud!
Hajd, hajd! - Hajd na ples,
Da pjevamo,
Da igramo,
Dok nam žića gori kres.
(orijentalski ples).
Svi (među plesom):
Nek se ori skladan poj,
Neka mine strašni boj.
Ženski zbor.
Vatreno, burno,
Lagano, žurno.
Muški zbor.
Ružice rumene,
Hurije milene.
Ženski i muški.
Rajsko veselje nek
Mlađani sladi vijek,
Neka nam radosti pruža.
Svanuo krasan dan,
Cijelomu svijetu znan,
Pobjede slavne.
Prizor drugi.
uredi
Zbor.
Živio Sulejman!
Sulejman (za se):
Još Siget stoji,
Ah Siget moj još nije!
(Mehmedu):
Otiđi sam u Siget,
I reci Zrinjskom',
Da četa mala sili
Odoljet neće moći.
Nek preda Siget:
Nek on sa četom nosi glavu
Mehmed.
Zalud briga, muka sva:
Njega dobro poznam ja.
Sulejman.
Al rec', da štedit neću
Ni djece, žene - nikog' -
(dolazi Timoleon.)
Timoleon.
Javljam, care, dobru vijest:
Pade Gjula i Kerečin.
Sulejman (za se):
Ah, rado čujem, rado!
Još Siget stoji,
Ah, Siget moj još nije!
(Mehmedu):
A ti mu reci,
Da nudim svijetlu krunu -
Mehmed.
Zalud briga, muka sva:
Njega dobro poznam ja.
Sulejman.
Nek samo preda Siget -
On kralj hrvatski budi!
Mehmed.
Slušat ću te, care moj,
Al ću zalud k njemu poć.
Sulejman.
Nek samo preda Siget -
On kralj hrvatski budi!
(odlazi s Mehmedom.)
Prizor treći.
uredi Zbor.
Veselo, lako,
Burno, jako itd.
V. SLIKA.
uredi
Prizor prvi.
uredi
Zrinjski.
Jur puče zid na novom gradu
Od ognja turskog. Ne mogu dulje
Uzdržat druge navale!
Zapalit ćemo novi grad,
Povući se u stari;
Nek vatra naša satre sad,
Što branit mač ne mari.
Juranić.
Mirni građan blago sve
Našoj preda ruci;
Zara da naša sila tre,
Što ne mogu vuci?
Zrinjski.
Šta misli Alapić?
Alapić.
Zapalit ga i strt u prah;
Jer slaba nam je snaga!
Ostali.
Nek oganj plane u taj mah,
Da gradu nema traga.
Juranić.
A zašto kralj ne teče
Junakom u pomoć?
Zrinjski.
Ne zbori tako, sinko!
Ustrajat na tom mjestu valja,
Pa nek se ruši cijeli svijet;
Za dom, za vjeru i za kralja
Bez straha znade Hrvat mrijet!
Prizor drugi.
uredi
Zrinjski (čita):
"Turski vođa prosi
Na samu zborit sa Zrinjskim." -
Dovedi ga!
Vi drugi budite na blizu,
Očekujuć moj mig.
Proglasite građanstvu,
Nek blago svoje nosi
U stari grad!
A tad -
Kad mignem ja,
Nek oganj sja,
I proždre sve. - Žurno! Nek dođe on!
(Svi odu).
Prizor treći.
uredi
Zrinjski (gleda kroz prozor na novi grad.)
Gle, kako divno sjaji grad
U božjeg sunca traku:
A ne zna, da će skoro jad
U crnu nać ga mraku.
Ovako sjaji ljudski vijek
Na slave si vrhuncu:
A tada dođe usud prijek,
I kraj je rajskom' suncu!
Oj zbogom, grade bijeli,
I Zrinjski s tobom seli!
Prizor četvrti.
uredi
Časnik.
Turski vođa!
Zrinjski.
Nek uđe!
(Časnik ode; Mehmed dođe.)
Zrinjski.
Sokoloviću, zar si ti?
Zdravo! Šta je dobra?
Mehmed.
Pozdravljajuć te svijetli car
Poručuje, da predaš grad.
On štuje hrabrost tvoju:
Milostiv bit će tebi.
Zrinjski.
Milostiv bit će meni!?
Al ja sam Šubić-Zrinjski!
Pa ako car tvoj želi grad,
Nek sam po ključe dođe.
Mehmed.
Al ti si otac, muž!
Pa dobro! Ako ne daš grada,
Na muke, ruglo i sramotu
Razapet ćemo ženu, kćer.
Zrinjski.
O, boljelo te grlo,
Ti gadni čovječe!
Mehmed.
Meni te je žao!
Zrinjski.
Bijedno Ture!
Ti ne znaš moje žene, kćeri.
Mehmed.
Ne traži sultan grada zahman,
On svijetlu krunu nudi:
Da budeš kralj, gdje sad si ban,
Ti kralj hrvatski budi!
Zrinjski.
Nek Zapolja mu bude kralj,
Al Zrinjski nikad, nikada!
Hrvatu ban je kralj:
On mjesto kralja vlada.
Mehmed.
Još jednu riječ - al strepi!
(vadi srebrni rog).
Znaš li rog taj?
Zrinjski.
Ah, grb je moj - a rog mi sina Đure!
Mehmed.
Ulovismo ga, čuješ!
Ako li ne daš grada,
Sin će tvoj da strada:
Mučit ćemo njega,
Ko što nikog' još!
Zrinjski.
Moj sin! O bože, sin mi Đuro!
Mehmed.
Govori sad, govori brzo!
Zrinjski.
Mučite ga, divlje zvijeri,
Reži, sijeci, pali, deri:
On je sin moj, junak, lav!
(otvori vrata i viče):
Paprutoviću, pali grad!
Nek Turčin zna,
Kad oganj sja,
Da tako grud nam plamti.
Mehmed.
Junaštvu tvom' se divim!
Zrinjski.
Ko ja - svi misle tako.
Jeleno! Evo! Alapić! Juranić!
Ovamo svi, ovamo!
Prizor peti.
uredi
Eva.
Šta želiš, mili mužu?
Alapić.
Što oko tako sjaji?
Zrinjski.
Recite Turčinu tomu
Zakletve svetu riječ!
Svi časnici.
Do zadnje kapi krvi!
Zrinjski (ženi i kćeri):
I vi mu rec'te!
Eva i Jelena.
Za dom je slatko mrijeti!
Zrinjski (ogrli ih).
Na moju dođ'te grud! (grupa).
Paprutović.
Sa sedam strana gori novi grad!
Zrinjski (Mehmedu):
Otiđi, kaži caru,
U gradu što si vidio. -