Nehemija (Šarić)/Glava 5.

Nehemija (Šarić)

1 Tada podigoše ljudi iz naroda zajedno sa svojim ženama teške optužbe proti svojim suplemenicima judejskim,

2 Jedni rekoše: "Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita, da jedemo i živi ostanemo!"

3 Drugi rekoše: "Moradosmo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo da imamo žita u ovoj gladi!"

4 Opet drugi rekoše: "Moradosmo uzajmiti novaca za kraljevski porez na polja svoja i vinograde.

5 A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri da dajemo u ropstvo. Neke kćeri naše već su postale roblje, a mi ne možemo ništa učiniti proti tome, jer naša polja vinogradi pripadaju drugima."

6 Vrlo se rasrdih, kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore.

7 Odlučih da ukorim starješine i predstojnike i da im reknem: "Vi tjerate lihvu sa zemljacima svojim!" I sazvah veliku narodnu skupštinu proti njima

8 I rekoh im: "Mi otkupismo, kadgod mogosmo, svoje judejske zemlje, što su bili prodani narodima poganskim. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Dapače prodaju se nama samima." Oni su šutjeli i nijesu znali ništa odgovoriti.

9 Ja nastavih: "To, što činite, nije pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?

10 I ja, braća moja i sluge moje uzaimali smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam.

11 Vratite im još danas polja njihova, vinograde njihove, maslinike njihove i kuće njihove i otpustite im kamatu za novce, žito, vino i ulje, što imate potraživati!"

12 Oni odgovoriše: "Hoćemo to vratiti i nećemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo, kako tražiš" Tada pozvah svećenike i dadoh one zakleti, da će učiniti po svojemu obećanju.

13 Istresoh njedra svoja i rekoh: "Ovako neka istrese Bog svakoga iz kuće njegove i posjeda njegova, koji ne ispuni obećanja svojega! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!" Sva zajednica povika: "Neka bude tako!" I hvaljen neka je Gospod. I sav je narod činio, kako je bio zaključio.

14 Uostalom od onoga vremena, kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji - od dvadesete do trideset druge godine kralja Artakserksa, dvanaest godina - ja sa svojom braćom ne jedoh hrane upraviteljske.

15 Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni činovnici njihovi tlačili su narod. Ja tako nijesam činio iz straha pred Bogom.

16 I oko građenja zida radio sam skupa, a nijesmo bili stekli zemljišta, i svi ljudi moji bili su skupa ondje na poslu.

17 Usto su jeli za mojim stolom Judejci, što su imali službu predstojničku - bilo ih je sto i pedeset ljudi - i oni, što su dolazili k nama iz okolnih naroda.

18 Svagdanji potrošak: jedno goveče, šest ovaca izabranih i perad svake vrste, išao je na moj račun. I svaki deset dana davalo se svakojakog vina izobilja. A opet nijesam iskao hrane, što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen rabotom.

19 Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro, što sam učinio za ovaj narod!


Nehemija (Šarić)