Nehemija (Šarić)/Glava 5.

¹ Tada podigoše ljudi iz naroda zajedno sa svojim ženama teške optužbe proti svojim suplemenicima judejskim,

² Jedni rekoše: "Mi imamo mnogo sinova i kćeri. Moramo dobiti žita, da jedemo i živi ostanemo!"

³ Drugi rekoše: "Moradosmo založiti svoja polja, vinograde i kuće. Mi hoćemo da imamo žita u ovoj gladi!"

⁴ Opet drugi rekoše: "Moradosmo uzajmiti novaca za kraljevski porez na polja svoja i vinograde.

⁵ A mi smo od jednakoga mesa i krvi kao naši suplemenici. Naša su djeca isto tako dobra kao njihova djeca. A ipak moramo svoje sinove i kćeri da dajemo u ropstvo. Neke kćeri naše već su postale roblje, a mi ne možemo ništa učiniti proti tome, jer naša polja vinogradi pripadaju drugima."

⁶ Vrlo se rasrdih, kad sam čuo njihove glasne tužbe i te govore.

⁷ Odlučih da ukorim starješine i predstojnike i da im reknem: "Vi tjerate lihvu sa zemljacima svojim!" I sazvah veliku narodnu skupštinu proti njima

⁸ I rekoh im: "Mi otkupismo, kadgod mogosmo, svoje judejske zemlje, što su bili prodani narodima poganskim. A vi sad sami prodajete svoje zemljake. Dapače prodaju se nama samima." Oni su šutjeli i nijesu znali ništa odgovoriti.

⁹ Ja nastavih: "To, što činite, nije pravo, Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega, da nam se ne rugaju naši poganski neprijatelji?

¹⁰ I ja, braća moja i sluge moje uzaimali smo im mnogo novaca i žita. Ali ćemo im otpustiti taj zajam.

¹¹ Vratite im još danas polja njihova, vinograde njihove, maslinike njihove i kuće njihove i otpustite im kamatu za novce, žito, vino i ulje, što imate potraživati!"

¹² Oni odgovoriše: "Hoćemo to vratiti i nećemo ništa iskati od njih! Učinit ćemo, kako tražiš" Tada pozvah svećenike i dadoh one zakleti, da će učiniti po svojemu obećanju.

¹³ Istresoh njedra svoja i rekoh: "Ovako neka istrese Bog svakoga iz kuće njegove i posjeda njegova, koji ne ispuni obećanja svojega! Upravo ovako neka se istrese i isprazni!" Sva zajednica povika: "Neka bude tako!" I hvaljen neka je Gospod. I sav je narod činio, kako je bio zaključio.

¹⁴ Uostalom od onoga vremena, kad mi kralj naloži da budem namjesnik u Judeji - od dvadesete do trideset druge godine kralja Artakserksa, dvanaest godina - ja sa svojom braćom ne jedoh hrane upraviteljske.

¹⁵ Prijašnji namjesnici, moji prethodnici, bili su narodu težak teret. Uzimali su od njih za jelo i vino svaki dan četrdeset šekela srebra. I područni činovnici njihovi tlačili su narod. Ja tako nijesam činio iz straha pred Bogom.

¹⁶ I oko građenja zida radio sam skupa, a nijesmo bili stekli zemljišta, i svi ljudi moji bili su skupa ondje na poslu.

¹⁷ Usto su jeli za mojim stolom Judejci, što su imali službu predstojničku - bilo ih je sto i pedeset ljudi - i oni, što su dolazili k nama iz okolnih naroda.

¹⁸ Svagdanji potrošak: jedno goveče, šest ovaca izabranih i perad svake vrste, išao je na moj račun. I svaki deset dana davalo se svakojakog vina izobilja. A opet nijesam iskao hrane, što mi je pripadala kao namjesniku, jer je narod bio teško opterećen rabotom.

¹⁹ Uzmi mi, Bože moj, sve na dobro, što sam učinio za ovaj narod!

← Glava 4.

Nehemija (Šarić)

Glava 6. →