Nehemija (Šarić)/Glava 4.
← Glava 3.
|
Nehemija (Šarić) |
Glava 5. →
|
1 Kad doznade Sanbalat, da mi gradimo zid, rasrdi se i razgnjevi vrlo. Rugao se je Judejcima
2 I rekao im pred suplemenicima svojim i pred narodom samarijskim: "Što rade ti nemoćni Judejci? Hoće li im se volja ispuniti? Hoće li žrtvovati i jednoga dana svršiti? Hoće li iz ruševina privesti u život kamenje, što je ipak spaljeno?"
3 Tada reče Amonac Tobija, što je stajao uz njega: "Pusti, neka zidaju! Da iskoči lisica, razrušit će im na komade kameni zid njihov."
4 "Čuj, Bože naš, kako smo postali na ruglo! Obrati ruglo njihovo na njihovu glavu i daj da budu u zemlji robovi prezira!
5 Ne oprosti im njihova zlodjela! Grijeh njihov neka se ne izbriše pred tobom, jer su jade zadali onima, koji grade!"
6 A mi smo dalje zidali zid, i sav je zid bio popravljen do pola visine. Odatle je narod crpio volju za rad.
7 Kad je čuo Sanbalat, da je napredovalo popravljanje zidova jerusalemskih i da se počelo zatvarati pukotine, razgnjeviše se vrlo.
8 Zavjeriše se svi zajedno da dođu i napadnu Jerusalem i da ga unište.
9 A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih noću i danju stražu proti njima.
10 A Judejci izjaviše: "Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nijesmo u stanju da zidamo zid dalje."
11 A naši protivnici rekoše: "Da ne doznadu i ne opaze, dokle ne dođemo među njih, da ih pobijemo i gradnju prekinemo."
12 I kad dođoše Judejci, što su stanovali u njihovoj blizini, i rekoše nam deset puta iz svih mjesta: "Vi se morate povratiti k nama"
13 Onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, ponamjestih narod po porodicama poredan s njihovim mačevima, kopljima i lukovima.
14 Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: "Ne bojte se od njih! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za braću svoju, za sinove i kćeri svoje, za žene i kuće svoje!"
15 Kad čuše neprijatelji naši, da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao.
16 Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega naroda judejskoga stajali su knezovi.
17 I oni, koji su zidali zid, i oni, koji su teret nosili, bili su naoružani Jednom su rukom radili, druga je držala oružje.
18 Svaki od onih, koji su bili zaposleni na gradnji, imao je mač pripasan uz bedricu i tako je zidao. Trubač je stajao uza me.
19 Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: "Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga.
20 Kad čujete trubu da trubi, onda se strčite k nama! Bog naš borit će se za nas."
21 Tako smo radili posao. A jedna je polovina držala koplja od uzlaska zore do izlaska zvijezda.
22 Još zapovjedih tada narodu: "Svaki sa slugom svojim neka noćuje u Jerusalemu, da bi nam noću stražili, a danju radili!"
23 Ja, moja braća, moji momci; stražari, što su mi bili pridijeljeni, nijesmo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki se je odrekao vode.
← Glava 3.
|
Nehemija (Šarić) |
Glava 5. →
|