Mudre izreke (Šarić)/Glava 8.

¹ Čuj, ne zove li mudrost i ne diže li razboritost glas svoj?

² Gore, visoko iznad ceste, ili također, gdje se križaju putovi, ona se je postavila.

³ Ili kod vrata, gdje se ostavlja grad, ili gdje se ulazi u grad, zove ona glasno:

⁴ "Vas zovem, o ljudi, riječ svoju upravljam k djeci čovječjoj.

⁵ Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni prostote, urazumite se, vi ludi!

⁶ Slušajte, jer ću vam govoriti velike stvari; usne svoje otvaram za istiniti govor.

⁷ Jest, jezik moj govori samu istinu; mrska je usnama mojim lažljivost.

⁸ Istinite su riječi usta mojih, ništa nema u njima lažno i zlobno.

⁹ Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima, koji traže istinu.

¹⁰ Primite naputak moj radije negoli srebro, razboritost radije negoli zlato!

¹¹ Jer je mudrost vrednija od bisera i nikakva dragocjenost nije joj jednaka.

¹² Ja, mudrost, u savezu sam s razboritošću i nalazim znanje i razum.

¹³ Strah je Gospodnji mržnja na zlo. Ja mrzim na uznositost i oholost, na zao put i govor lažan.

¹⁴ U mene je oprez i mudar savjet; moja je razboritost, i moja je jakost.

¹⁵ Po meni vladaju kraljevi, odlučuju velikaši po pravdi!

¹⁶ Po meni zapovijedaju knezovi, plemići, svi suci na zemlji.

¹⁷ Ja ljubim one, koji ljube mene i koji me braze, nađu me.

¹⁸ U mene se nađu bogatstvo i čast, i postojano dobro i trajno blagostanje.

¹⁹ Plod je moj bolji od zlata i od suhoga zlata i dobitak je moj vredniji od čistoga srebra.

²⁰ Idem stazom pravednosti posred putova pravice.

²¹ Onima, koji me ljube, dajem dobra, napunjam riznice njihove.

²² Gospod me stvori u početku upravljanja svojega, kao prvo od svojih djela, u pradoba.

²³ Bila sam postavljena prije vjekova, prije početka, prije postanja svijeta.

²⁴ Nije još bilo dubina voda, kada sam se rodila i nije još bilo izvora s obilatom vodom.

²⁵ Nijesu još bile gore osnovane, prije humova ja sam se rodila,

²⁶ Prije nego je stvorio zemlju i polja i prve grude zemlje svijeta.

²⁷ Kad je gradio nebo, ja sam onda bila, i kad je razmjeravao svod nad vodama mora.

²⁸ Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdanu,

²⁹ Kad je postavljao moru međe njegove, da nikada ne prestupi voda obalu svoju, kad je utvrđivao stupove zemlji,

³⁰ Tada sam stajala, miljenica njegova, na strani njegovoj; bila sam iz dan u dan puna zanosa, puna radosti pred njim svagda,

³¹ Puna radosti na širokoj zemlji njegovoj, puna zanosa nad djecom čovječjom.

³² Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blagoslovljeni su oni koji idu putovima mojim!

³³ Slušajte naputak moj, da dobijete mudrost i nemojte je odbaciti!

³⁴ Blagoslovljen je onaj, koji me sluša, koji straži na vratima mojim svaki dan, koji čuva dovratnike moje!

³⁵ Jer tko nađe mene, nađe život i što želi, dobije od Gospoda.

³⁶ Tko mene promaši, ošteti dušu svoju; svi koji mrze na me, ljube smrt.