Mudre izreke (Šarić)/Glava 7.

¹ Čuvaj, sine moj, u srcu riječi moje, i skrivaj naputak moj kod sebe!

² Čuvaj zapovijedi moje, i živjet ćeš, nauku moju kao zvijezdu oka svojega!

³ Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploču srca svojega!

⁴ Reci mudrosti: "Sestro moja!" i nazovi razboritost, najbliža u rodu,

⁵ Da te drže daleko od žene drugoga, od tuđinke, koja govori laskavo.

⁶ Kad sam gledao kroz prozor kuće svoje, virio van kroz rešetke svoje,

⁷ Na lude i mudre pazio, tada opazih neiskusna mladića.

⁸ Koračao je ulicon dolje pokraj jednoga ugla, išao je putem kući

⁹ U sumrak, pri izmaku dana, kad je padala noćna tama.

¹⁰ Najednom srete ga žena u odijelu bludnice i lukava srca.

¹¹ Drsko se skitala naokolo; noge njezine nijesu mogle stajati kod kuće.

¹² Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom uglu vrebala je.

¹³ I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reče mu:

¹⁴ "Bila sam dužna žrtvu pomirnicu, i danas izvrših zavjet svoj.

¹⁵ Zato izađoh, tebi u susret, da te potražim, i eto nađoh te.

¹⁶ Opremila sam ložnicu svoju prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.

¹⁷ Poškropila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.

¹⁸ Pa dođi, uživat ćemo ljubav, plivat ćemo u slasti ljubavnoj do zore.

¹⁹ Jer mi muž nije kod kuće, otišao je daleko na put.

²⁰ Kesu je novčanu uzeo sa sobom, vraća se kući istom o uštapu."

²¹ Mnogim nagovaranjem zavede ga i glatkim usnama odvuče ga sa sobom.

²² Otide sa njom, bezumnik, kao vol, kojega vode na klanje, kao jelen, koji se zaplete u mrežu,

²³ Dok mu strijela ne probije jetra, kao što kad ptica leti u zamku, a ne opazi, da joj je o život.

²⁴ Zato dakle, sinovi, poslušajte me i pripazite na riječi usta mojih!

²⁵ Nemoj da zastrani srce tvoje na put k njoj, nemoj da zalutaš na staze njezine!

²⁶ Jer je velik broj ubijenih, što ih je srušila ona, i mnogo ih je, što ih je sve pobila.

²⁷ Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti.