Minerva Z2

Leksikon Minerva
Zagreb — „Z. madrigalisti“

Zagreb (= „mjesto iza obale potoka Medvešćaka“; starohrv. „greb“ = obala potoka). 1931 god. 185 581 st., 1935 oko 213 000 st.; na Savi i na juž. vinorod. ograncima Medvednice; 123 m vis.; dijeli se na Kaptol, Gornji i Donji grad; na Kaptolu biskup, dvor, katedrala s grobovima Zrinskoga i Frankopana, kanonič. kurije; dalje higijen. zavod i na brdu Mirogoju groblje; na ist. gr. vel. park Maksimir sa zoološkim vrtom; na sjev. zap. prirodni park i predio vila Tuškanac s Cmrokom. Gor. gr. s kraljevim i ban. dvorima, magistratom, banov. i vojn. uredima, Stolom sedmorice (kasacionim) i Banskim stolom (apelacionim sudom), prirodosl. muzejem, geofizič. zavodom, opservatorijem, radiostanicom. U Donj. gr. univerz. sa 7 fakulteta, univerz. ↑ biblioteka i zemalj. arhiv, arheološki, umjetno-obrtni, etnograf, muzej, botanički vrt, hemij. i fiz. institut, Strossmayerova gal. slika u Jsl. akademiji, Meštrovićeva galerija, Moderna galer.. Dom umjetnosti kr. Petra I., Umjetnički paviljon. Z. središte jsl. bankarstva, burza; viša pedag. škola, ekonom.-kormerc. vis. šk., umjetnička akademija, muzička akademija, muz. škole, 3 klasične gimnazije, 7 real. gimn., srednja tehnič. škola, trgov. akademija, obrtna, učiteljska i dr. stručne škole; kazalište u 2 zgrade (opera, drama i opereta). Sjedište katol. nadbiskupa, ist. pravosl. mitropolita, starokat. i protest. biskupa, jevrej. nadrabina. Prvi industr. grad u Jsl.; tvornice duhana, papira, metala, tekstila, kože, špirita, suhog mesa, pivovara ciglane; raskršće željezn. pruga; aerodrom.
Stari Zgb: oznaka Zgba do kraja 19. vij. Kad se prvi put javlja, 1093 (naseljeno mjesto uz potok Cirkvenik ili Medvešćak još ranije), postojao „Zagreb“, t. j. Kaptol s Vlaškom ulicom, kao zaseban grad, a Gornji gr. ili „Varoš na Gričkim Goricama“ (Gradec) kao zasebna općina (koju je Bela IV. 1242 učinio kr. slob. gradom). Još 1094 osnov. ugar. kralj Ladislav biskupiju. Gornji gr., kasniji „kraljevski“, utvrđen posl. provale Tatara kamenim zidom, imao četvora vrata: Mesnička, Dverce, Kamenita i Nova vrata, a uz to i mala: „Sirove Dverce“. Kaptol, t. j. prvotni Zgb, opasan tek poslije zidom, imao dvoja glavna vrata. Centar Gor. grada, crkva sv. Marka, građena u razl. vremenima, započeta na prijelazu romanskoga u gotsko doba. Tu je bilo kuća u 9 skupina (1429), dok je na Kaptolu bila tek jedna veća ulica uz središte: drevnu katedralu. Tek od 16. vij. proteglo se ime Z. i na Gradec, ali među objema dijelovima grada stalna trvenja. Zbližila ih opasnost Turaka i centralističko-germanizatorske težnje bečkog dvora u 17. i 18. vij.; 1850 združeni u jednu općinu. Nadbiskupija od 1852 zaslugom bana Jelačića i bečkog papin. nuncija Viale Prelà. (Slike ↑ Kamenita vrata, ↑ Mirogoj, ↑ Strohberger, ↑ Kirin, ↑ Tabele: Barok i rokoko I, Jugosl. umjetnost V i VII).
Najstariji nacrt Zgba donio Gurlitt iz Dresdena (iz počet. 16. vij..). Slike iz 1639, pa Valvasorova iz 1689 pokazuju grad u 17. vij., Weissova iz 1739 u 18. vij., kako se u vel. dijelu još dosada sačuvao. Iz 1766 prvi pravi nacrt Zgba, a iz 1792 kazuje akvarel Lj. Bužana lik Gornjeg gr. Najbolje prikazuju Zgb potkraj 18. i u prvom deceniju 19. vij. drvorezi na „Meisterbriefima“, a iz 50-ih god. izvrsne slike Zascheove, pa fotografije, dok je prvi katastralni snimak iz 1862 ostao remek-djelo. Iz najstar. dana St. Zgba ostale tek crkve u najbitnijim dijelovima: Markova, katedrala, Franjevačka c, pa crkva sv. Marije. Iz 17. vij. ostala c. sv. Katarine, dok je Kapucinske crkve i crkve Klarisa (sv. Trojstva) nestalo. To je bio vijek redovništva u Zgbu. U baroku 18. vij.: vel. biskupski dvor (biskup Branjug), što ga je gradio 1513-21 Jurko ↑ Streit, sijaset otmjenih velikaških i običnijih građan. kuća, koje i danas stoje. U 19. vij. porušena sva vrata (osim Kamenitih), promijenjene tobožnjim restauracijama sve stare crkve, porušeno mn. dragocjenih građevina (vijećnica na Kaptolu), a sagrađen (naročito posl. potresa) posve šablonski Donji gr., u koji je posl. prenesen (oko 1890) sav trgovački život; tu su stvoreni novi trgovi, preneseno je i kazalište itd., a Gornji gr. ostao centar ureda.
Katedralu svetog Stjepana Kralja začeo izgrađivati nakon pustošenja Tatara biskup Timotej (1262-87); sagradio je po uzoru St. Urbaina u Troyesu do 1284 sakristiju u ranoj gotici, svetište s 2 pobočne kapele, a po svoj prilici i kapelu sv. Stjepana Mučenika, koja se danas nalazi u nadbiskup. dvoru, otsječena od katedrale (s kojom je nekada bila vezana). Tek pomalo izgrađena 3 broda glavne lađe u kasnijem ↑ dvoranskom tipu. Vidi se već po golemoj razlici izm. sjev. zida i južnog u lađi, da se gradilo u vel. intervalima; biskupi Eberhart (†l419) i Ivan Alben (†1433) dovršili lađu, presvođenje obavio Oswald Thuz (1466-99) i dovršio biskup Luka Baratin (1500-10), koji je porušio crkvu sv. Emerika pred katedralom, da se tamo podigne utvrda s Bakačevom kulom. Zvonici često stradali. Ivan ↑ Albertal radio na svodovima, portalu i oltarima, a za biskupa Franje Hasanovića (1628-37) dovršio juž. toranj, što ga je još sadašnja stara generacija vidjela; za biskupa Vinkovića (†l642 ili 43) po uzoru portala u Szt. Jáku (Mađar.) načinjen nov glavni portal; izradio ga Kozma ↑ Müller. Time je crkva bila dovršena. Tokom 17. i 18. vij. postala zgb. katedrala po svom unutrašnjem uređenju prava riznica crkv. dekorativne umjetnosti baroka i rokokoa s tridesetak oltara, od kojih je neke izradio F. ↑ Robba. Za restauracije (1878-1900), koju je proveo H. Bollé, izmijenjena ponutrica, vanjština i krov, mjesto nekadašnjeg tornja sagrađena 2 nova u duhu neke pseudo-gotike. U katedrali ostala samo ukusna barokna propovijedaonica (izradio M. ↑ Cussa, 1695 god.). Od propasti pošteđen krasan drv. krilni oltar sv. Ladislava, djelo domaćih majstora Bubića i Komersteinera iz 1690; čuva se u zgb. Obrtnom muzeju. 3 fina mramorna oltara iz katedrale prenesena u zgb. crkvu sv. Ivana, ostali u Krapinskim Toplicama, Kraljevu Vrhu, Žakanju itd.
Riznica katedrale bogata skupocjenim crkv. posuđem, odijelom i dr. predmetima, često vel. umjetničke i histor. vrijednosti. Srebrna pozlaćena gotska monstranca (725 mm vis., iz 1495), poklon Ivana Korvina pavlin. samostanu, u Lepoglavi (Sl. ↑ Monstranca). Mn. dragocjenija rokoko-monstranca, urešena draguljima (1748). Treća, ukrašena draguljima i emaljima iz života Isusova (1747). Kaleža preko 50; najstariji iz god. 1430; najdragocjeniji barokni iz 1720, rokoko-kalež s draguljima i cizeliranim reljefima iz 1763. Relikvijara ima do 20; znatan po izradbi i starini jedan (sa česticom sv. Križa), valjda iz 15. vij. Oplećak (humerale) bl. Augustina Kažotića, na gornjem dijelu izvezeno svilom 7 svetačkih slika u romanskim baldahinima, škrinja s tijelom djeteta, navodno ubijenog u pokolju za Heroda, poklon Andrije II. 1221 na povratku s križ. vojne. Dragocjen zlatni gotski pacifikal s grbom biskupa Luke Baratina (1500-10). Slike (na prednjoj pločici raspeće, na stražnjoj smrt Dj. Marije) izrađene u emalju. Majstorska radnja srebrni gotski vrč s krunom i grbom vjerojatno biskupa Thuza. Najstar. predmet riznice diptihon od slonove kosti; spada, ako ne u karolinško, zacijelo u rano roman. doba (10. ili 11. vij.). Na 2 ploče prikazano dosta naivno reljefnim slikama: navještenje, rođenje, krštenje, preobraženje Isusovo, posljed. večera, raspeće, uskrsnuće, dolazak triju Marija na grob i uzašašće. Srebrni okvir iz 1630, ukrašen na uglovima likovima evanđelista i pričvršćen u sredini draguljem. Diptih 1927 ukraden i prodan muzeju u Clevelandu (USA), 1928 povraćen crkvi. Od 10 biskupskih štapova ističe se jedan (srebrn) u čistom got. slogu. Biskup. kapa (mitra) do 40; najdragocjenija m. biskupa Vuka Đulaja (1548-50), bogato urešena biserom i draguljima, i gotska mitra crv. boje. Plašt sv. Ladislava; postava još čitava. Gornja tkanina crne boje sa 6 jednokrakih ornamenata vizant. podrijetla. Na tkanini izvezene figure (kraljevi). Jedan od najstar. i najdragocjenijih spomenika sred. vjek. tekstil. umjetnosti. Dragocjene i ploče (vezene pupčastim vezom), od kojih se sastavlja Božji grob u Vel. tjednu (17. vij.). Naroč. lijepa 2 misala na pergameni. Veći ukrašen sa 33 veće i mn. manjih slika. Potječu od 2 umjetnika, jednog njem., a drugog (13 slika) tal. škole. Na potonjima grb obitelji Erdödy. U tom misalu ne samo slike iz života Isusova, Marijina i svetaca, već i razl. krajolici, ptice, životinje i prizori iz lovačkog života; u drugom, mn. manjem, samo slike stilizirana cvijeća. Riznica još ima 5 franc. gobelina sa simboličkim prizorima pojedinih mjeseci.
Etnografski muzej nastao 1919 nastojanjem Salamona Bergera, prvoga njegova direktora, M. Rojca i V. Tkalčića, iz kupljene goleme zbirke S. Bergera (ponajviše nar. nošnje, tkiva i veziva, pučka umjetnost), zbirke predmeta izvanevrop. naroda iz Arheol. muzeja, seljačke umjetnosti iz Umjetno-obrtnog muzeja, otkupljene zbirke pučke umjetnosti iz negdašnjega Trg.-obrt. muzeja, zbirke pučke umjetnosti iz škol. muzeja i napokon zbirke puč. muz. Instrumenata iz Hrv. glazb. zavoda u Zgbu. Posl. osnutka mn. pokloni prijatelja nar. umjetnosti. Iz pripomoćnog fonda S. Bergera nabavljeno i posl. mn. novih predmeta. Otprilike 30 000 predmeta (izloženo oko 10 000). Nar. seljačke nošnje zastupane gotovo iz svih krajeva Jsl. Kompletnije zbirke naroč. ukrašenih (starijih) nošnja iz Posavine, zlatom vezene nošnje iz slavon. Đakovštine, zatim, uz ostale predmete, u prvom redu nošnje iz Dalm., Bosne i Herc., Crne Gore, Baranje, Bačke, Šumadije i Makedonije. Zastupani su, u skromnijem razmjeru, Hrv. Primorje i Kvarnerski otoci, ponešto i Gradišće, Istra i Sloven. Kompletne seljačke izbe iz Zagrebačkog Prigorja (Deščevec), Hrv. Zagorja (Rinkovec), Podravine (Torčec) i Slavonije (Andrijevci); drobnjačka (durmitorska) pastirska koliba i soba, sve s izvornim namještajem. Obilna zbirka nar. nakita i skupocjena begovska soba s kolekcijom oružja (deponirao Adem-aga Mešić iz Tešnja). Bogato tehnološko odjeljenje: naprave i oruđe za ratarstvo, tekstilno rukotvorstvo (vrlo vrijedna zbirka preslica), dječje igračke, drvene rukotvorine, lončarski radovi itd., zatim sve vrste ostalih seljač. gospodarskih, kućanstven. i kuhinjskih predmeta i pomagala, zbirka pribora za pušenje i rasvjetu i dr. Zasebne kolekcije: zbirka muz. instrumenata, vrlo obilna zbirka pisanica, obrednih seljač. peciva (za Božić, Uskrs, svadbu i dr.), licitarskih kolača i njihovih drv. kalupa, votivnih figurica pa drugih razl. predmeta u svezi s nar. običajima i vjerovanjima (kod žetve, Jurjeva itd.), grupa predmeta seoskih crkava i kapela. Od zbirki izvanevrop. naroda dragocjena ona iz Konga (dar istraživača Požežanina Dragutina Lermana) i manje iz Abesinije i Juž. Amer. braće St. i M. Seljana (i nekih dr. sabirača). U arhivu: album muzejskih fotografskih snimaka, zbirka razglednica, tuđih fotografija, crtarija i etnografskog rukopisnog materijala; zbirka vlastitih fonografskih snimaka, notalno bilježenih nar. melodija i građa za realni leksikon muz. instrumenata. Muzej izdaje: Etnološku biblioteku, Zbirku jsl. ornamenata i Etnograf. istraživanja i građu; ima stručnu knjižnicu.
Arheološko-historijski muzej osnov. 1846, predmeti se za nj sabirali već od 1818. U početku uzdržavan darovima, katkada kojom drž. subvencijom. 1866 prvi od kralja potvrđen statut, isti dan kada i Jsl. akademija, koja njime upravlja od 1878. Od te god. drž. zavod. Od 1893 u vezi s univerz. Posljed. muzejski zakon od 1918. Prvi kustos muzeja bio Dragutin Rakovac. Arheol.-hist. m. ima više vrlo lijepih zbirki. Od novaca, prikupljenih u narodu, kupljene su staro-grč. i egipat. zbirka. Ostale zbirke sastavljene najviše u zemlji samoj. Numizmatička zbirka s preko 100 000 inventiranih komada, velika zbirka rim. oružja i vrlo bogata zbirka kamenih spomenika. Mumija s najduljim dosad poznatim etrurskim natpisom (↑ Etrurci, ↑ Mumije). Posebno odjeljenje vrlo bogata prehist. zbirka. Stručno uređena bogata knjižnica omogućuje intenzivan rad na polju arheologije.
Muzej grada Zagreba ostvaren iza dugogodišnjeg pribiranja predmeta sa strane društva „Braće Hrv. Zmaja“ (nakon jubilarne kulturno-historijske izložbe 1925) i smješten provizorno u suterenu Umjetničkoga paviljona. U pojedinim odjeljenjima skuplja se sve, što se odnosi na građevni razvitak Zgba: karte, snimci, fotografije, modeli, od najstar. dana do sadašnjosti. Dalje: sve uspomene na društveni život, na privrednu djelatnost, promet i trgov., dušev. život. Uspomene, koje se tiču važnih ljudi, kultur. radnika. Znatan broj predmeta, koji potječu iz crkava, svjedoče o vel. crkv. umjetnosti u prošlosti. Poseban odio za kazališnu umjetnost: tu se sabralo sve, što se odnosi na prošlost hrv. kazališta i njegovih vel. članova. Muzeju darovane i vel. privatne zbirke, napose familije Koritić-Mrazovečki, Simić-Vakanović i dr. Lijep broj arhivalija za upoznavanje prošlosti Zgba, napose njegova školstva.
Muzej za umjetnost i umjetnički obrt osnov. 1880 „Hrv. društvo umjetnosti“ inicijativom F. Račkoga i Ise Kršnjavoga. Kad je 1889 ustrojena „Zemaljska obrtna škola“, bio s njom udružen, da služi naročito obuci. Od 1919 samostalna drž. ustanova kao dio „Hrv. nar. muzeja“; pod direkcijom Đ. Szaboa sređen i probuđen na nov život. Preko 5000 objekata u više odjeljenja, u kojima su starinski i moder. umjetničko-obrtni predmeti i stranog podrijetla. Crkv. predmeti: kasnogotski oltari iz Remetinca i Vrbovca, renesansno-barokni oltar iz zgb. katedrale (remek-djelo 17. vij.), drvene polihromne skulpture, slike na drvu i platnu od kasne gotike do empire-a; razl. crkv. posuđe, zbirka zavjetnih slika od 17.-19. vij., krstova i raspela; misna odijela ponajviše iz baroka. Pokućstvo od renesanse do biedermeiera: vel. fasadni ormari, intarzirani sekreteri, tabernakuli i kabinetni ormarići ; nekol. renesansnih i baroknih škrinja i putnih kovčega, razl kasete i ure, garniture iz klasicizma, empire-a i biedermeiera. Keramika: porculan (stariji iz 18. i početka 19. vij.): Meissen, Wien, Sèvres, Capo di Monte, Davenport, Wedgwood; noviji iz 2. pol. 19. vijeka: razl. češ., austr. i njem. marke; fajansa, majolika i kamenina: starija: njem. (rajnska kamenina), špan. (Tavalera), tal. (Pesaro) i domaća (Krapina, Zgb); novija: češ., mađ., engl. i dom. (Petrovče i Zagreb oko 1890); posve moderna od različitih keramičara. Peći iz baroka i empire-a, zbirka starijih i novijih pećnjaka. Staklo iz 17., 18. i poč. 19. vij.: pokali, čaše, boce i slič., ornamentirani brušenjem, zlatom ili staklom razl. boja. Među ovima rijetke t. zv. dvostruke čaše iz 17. i 18. vij. (naroč. od Mildnera). Kovni predmeti: željezo: ograda zdenca iz Remeta kod Zgba (18. vij.), cimeri, blagajne, ključanice i ključevi (18. i 19. vij.), ponajviše iz Zagreba; kositar: vrčevi, zdjele i tanjuri razl. marki 17. i 18. vij., bakar: većinom orijentalni i balkan. radovi; mjed i bronca: svjetiljke, svijećnjaci, tanjuri, tase i dr., ponajviše 17. i 18. vij. Sitni umjetnički obrt: male skulpture od slonove kosti, drva, bronce i mjedi; razl. doze i burmutice, lepeze, džepne ure, nakit i minijature.
Zbirka krapinskog diluvija u Geološko-paleontološkom muzeju u 3 vitrine s preostacima ↑ Krapinskoga pračovjeka i 2 velike vitrine s ostacima sisara, savremenika pračovjeka. 649 kom. kosti pračovj. skeleta (fragmenata glave, kralješaka, lopatica, gornjih i donjih udova itd.), 288 komada artefakata od kremena i jaspisa, razbijenih i opaljenih kosti. Kosti sisara iz vrem. pračovj. ima 633, od toga 250 kom. od Merkijeva nosorošca (Rhinoceros Merckii), ostalo od spilj. medvjeda, pragoveda, praslona, alpskog svisca, vuka, mrkog medvjeda, konja, divlje svinje, dabra itd. Ukupno 1570 komada preostataka.
Strossmayerova galerija slika otvor. 1884 kao S.-ov dar narodu u palači Jsl. akademije u Zgbu. Obuhvaća 12 dvorana s 263 slike i skulpture. Najveću i najvredniju zbirku pretstavljaju slike tal. škola. 14.-18. vij., među kojima se ističu: „Stigmatizacija sv. Franje Asiškog i smrt sv. Petra mučenika“ (fra Angelico da Fiesole), „Izgon Adama i Eve iz raja“ (pripisuje se Albertinelli-u), „Alegorija Mudrosti i Snage“, „Isus i žena Zebedejeva“ (Veronese), „Dva razdoblja čovječjeg života“, „Sv. obitelj“ (Tizian), „Isus na križu“ (pripisuje se Correggiu), „Zaruke sv. Katarine“ (Tintoretto) i dr., zatim slike nizozem., staronjem i franc. škola, slavenskih slikara (Vereščagin, Matejko, Siemiradzki, Čermák i dr.) i najvažnijih jsl. slikara. Upravljali galerijom: I. Kršnjavi, N. Mašić, J. Brunšmid, M. Cl. Crnčić, za kojega je preuređena po stranom stručnjaku Tereyu (1926); danas A. Schneider.
Moderna galerija hrv. društva umjetnosti Strossmayer u Zgbu, nastala inicijativom Ise Kršnjavoga u sklopu Hrv. društva umjetnosti; stručno je prvi puta uredio Lj. Babić u prostorijama Obrtnog muzeja. Nastojanjem I. Meštrovića preseljena 1934 u prostorije bivšeg Seljač. doma. Sastoji se od umjetnina banovine, gr. Zgba i Hrv. društva umjetnosti, koje tom javnom ustanovom upravlja. Obuhvaća uglav. savremene hrv. likovne radnike od najstar. do najmlađih.

„Zagrebačka filharmonija“ osn. 1919 od članova opernog orhestra; najbolji jsl. simfonijski orhestar; koncerti znatnih djela svjet. literature s domaćim i uvaženim stranim dirigentima.

Zagrebačka Gora ↑ Medvednica.

„Zagrebački kvartet“ komornomužičko udruženje, osnovano 1919, isprva V. Huml, M. Graf (1. i 2. viol.), L. Miranov (viola) i U. Fabbri (violoncello), danas 1. viol. L. Miranov, viola D. Arany; koncertne turneje u inostranstvu s jsl. djelima.

„Z. madrigalisti“ udruženje za komornu vokalnu muziku, osnov. 1930 M. Pozajić; priređuje i instrumentalne komorne koncerte sa stilskim programima.

Zagreb: Jelačićev trg
Zagreb: Centar grada s istoka (iz aviona)
Zagreb: Osnovna škola na Jordanovcu (arh. I. Zemljak)
Zagrebačka katedrala prije potresa 1880
Riznica zgb. katedrale: Škrinja s tijelom djeteta, navodno iz Herodova pokolja
Propovjedaonica u zagrebačkoj katedrali
Riznica zgb. katedrale: Diptihon od slonove kosti (11. vij.)