Minerva A3

← Ahar - Amoroso

Leksikon Minerva Amortizacija - Aždaja.

B →

Amortizacija (po franc.) 1) otplata zajma, postepeno otplaćivanje duga; 2) sudbeno proglašenje izgublj. mjenice, čeka itd. ništetnim.

Amortizaciona kvota otplatna kvota.

A. postupak sudb. p. za poništenje izgublj. isprava (mjenice, čeka itd.).

A. zajam otplaćuje se u ↑ anuitetima po odred, planu (otplatne tabele).

Amos najstar. jevrejski prorok.

Ampelopsis (Parthenocissus) biljke, krasnice penjačice iz porod. loza. P. quinquefolia i P. Veithii mn. se gaje.

Amper (po ↑ Ampere-u) jedinica za jakost elektr. struje; struja je jaka 1 a., ako u 1 sek. izluči iz otopine srebrovog nitrata 1,118 mg srebra.

Ampère André Marie (1775-1835) franc. matematik i fizik, otkrio temeljni zakon elektrodinamike, po kome se 2 vodiča privlače ili odbijaju prema tome, da li kroz njih teku struje istoga ili protivnog smjera; A. teorija magnetizma.

Ampermetar ↑ Elektr. aparati za mjerenje.

Amperovo pravilo određuje, kako će se zakrenuti magnet, igla, koja se nalazi u blizini vodiča, kojim teče elektr. struja ovako: ako pomislimo, da u smjeru struje pliva plivač okrenut licem prema magn. igli, sjev. pol te igle okrenut će se tom plivaču na lijevo. ↑ Pravilo desne ruke.

Ampersat (skrać. Ah) elektrotehnička jedinica za množinu elektricitete, t. j. množina, koja proteče kroz prerez vodiča u 1 satu, ako njime teče struja jaka 1 amper; a. — 3600 ampersekundi. (↑ Elektr. jedinice).

Ampersekunda (kulon, Coulomb) jedinica za množinu elektricitete t. j. množina, koja proteče kroz prerez vodiča u 1 sek., ako njime teče struja jaka 1 amper. (↑ Elektr. jedinice).

Amphissa grad u Fokidi na brdu Liakuri (Parnasu) nedaleko Delphi-a, 5000 st., središte grčke produkcije maslin. ulja; luka na Jonskom Moru Itea.

Amplituda (po lat.) zamah, najveća udaljenost od položaja ravnoteže kod titranja, na pr. kod njihala.

Ampulla (lat.) vrsta obješene svjetiljke; trbušasta posuda.

Amputacija (po lat.) otcjepljenje; u medic.: operativ. otstranjenje obolj. dijela tijela; spontana a.: prirođena mana.

Amritsar brit. gr. u sjev. zap. Indiji, 265 000 st.

Amruš Milan (1848-1919) hrv. politik. Kao vojn. liječnik stekao mn. zasluga u Sarajevu organizacijom bolnica, a onda kao načelnik grada Zagreba 1890-92 i 1904-10; 1910 bio pretstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu kod hrv. zem. vlade bana Nikole Tomašića. Imetak ostavio u dobrotvorne svrhe, u prvom redu u korist zgb. sirotinje.

Amsterdam: Pogled na crkvu sv. Nikole sa jednog od mnogobrojnih kanala

Amsterdam glav. grad Holandije, 772 364 st., jedno od najvećih trg. i pomor. mjesta Evr. Stovarište robe iz holand. kolonija, brusionice dijamanata, trgovina drvom, mlinovi za rižu; univerz.

Amu Darja rijeka u sovj. sred. Aziji, utječe u Aralsko Jezero, 2860 km.

Amulet (arap. hamale ili lat. amolimentum) ↑ Amajlija.

Amund-Ringnes-Zemlja polarni kraj. 78-790 sjev. šir., 96-990 zap. duž.

Roald Amundsen

Amundsen Roald (1872-1928) norv. polarni istraživač; 1903-1905 prvi plovio kroz Sjeverozap. prolaz; 1911 prvi dospio na južni pol; poginuo kod pokušaja da spase Nobile-ovu ekspediciju na sjev. pol.

Amur rijeka na dalekom ist. sovjet, republike; 4478 km, gor. tok je međa prema Kitaju; amurska željeznica je ruska.

Amuzičan (od grčkog musa = naobrazba) bez naobrazbe, surov.

Amvon (grč. ambon od anabainein = uzlaziti) u ist. pravosl. crkvi uzvišeno, okruglo mjesto na ↑ soleji, odakle đakoni govore ↑ jektenije, a prezviteri drže propovijedi.

Ana a) engl. kraljice: 1) A. Boleyn (1503-36) druga žena Henrika VIII., majka kr. Elizabete, pogubljena pod optužbom brakolomstva. 2) A. od Cleve-a (1515-1557) četvrta žena Henrika VIII. 3) A. Stuart, kći Jakoba II. (1665-1714), naslijedila 1702 Vilima III., ujedinila 1707 Engl. i Škotsku u Vel. Britaniju, vodila Rat za špansko nasljedstvo; b) rus. vladarice: 1) A. Komnena (1083-1143) kći Aleksija I., napisala „Alexias“, životopis svog oca. 2) A. Ivanovna (1693-1740) nećakinja Petra Velikog, vladala od 1730.

Anabaptisti (grč. anabaptizein = ponovo krstiti) vjer. sekta nastala u počet. reformacije, traži ponovo krštenje odraslih, smatra obvezatnim privat. objave, komunizam dobara i žena. Fanatički revolucioneri i teroristi. Začetnici: ↑ Zwickauski proroci: Toma Münzer i Karlstadt; kratkotrajna strahovlada utopističkog kraljevstva u Münsteru 1534/35. ↑ Ivan Leidenski.

Anabaza (grč.) Ksenofontova povijest o povratku 10 000 Grka iz Persije o. 400 pr. Kr.

Anabioza (po grč.) sposobnost mn. niž. životinja i njihovih zametaka (klica), da mogu u stanju privid. smrti pretrajati tešku studen ili sušu, a da se kod povoljnih život, uvjeta probude na nov život (anabiotski organizmi).

Anaconda grad u USA, 12 000 st., najveće talionice bakra na svijetu.

Anaerobionti (po grč.) organizmi, koji za život ne trebaju kisika; za neke pače kisik otrov (kvasne gljivice, raz. bakterije). Protiv.: ↑ aerobionti.

Anafilaksija (po grč.) preosjetljivost organizma prema injekcijom ubrizganim bjelančevinama.

Anafora (grč.) 1) uznošenje Bogu na žrtvu; danas je to u ist. pravosl. crkvi dijeljenje neosvećenoga hljeba vjernicima posl. liturgije. Sjeća nas na večere ljubavi (↑ agape); 2) ponavljanje istih riječi na početku stihova.

Anagram (po grč.) izvrtanje slova jedne riječi, da bi se dobila druga (na pr.: rob. . . bor).

Anahoreti (grč. anachoretai = povučeni) pustinjaci, koji žive u potpunoj samoći.

Anahronizam (po grč.) zabuna u historij. godinama; zastarjelost, nesavremenost.

Anakolut (po grč.) nepravilni rečenični sklop, gdje svršetak ne odgovara početku, na pr.: U našega milostiva kuma na ruci mu zlatan golub guče.

Anakonda (Eunectes murinus) vrsta zmije iz porod. udava (Boidae); 8-9 m; Juž. Amerika.

Anakreont (6. vij. pr. Kr.) grč. lirik, živio na dvoru Polikratovu na Samosu; pjevao o ljubavi i vinu.

Anakreontea po uzoru Anakreontovih spjevane grč. pjesme u rim. doba.

Anakreontici tobože sljedbenici Anakreontovi, uistinu oponošatelji anakreontea.

Anaksagora (500-428 pr. Kr.) grč. filozof (svijet se sastoji iz bezgran. mnoštva sitnih dijelova) pluralist, kvalitativni atomist (duh ili um, nûs, je osnov svijeta).

Anaksimander (izm. 610-547 pr. Kr.) grč. filozof, hilozoist, izvodi postanak svega iz jednog neizmjernog elementa, koji se iskustvom ne može spoznati; prvi evolucionist.

Anaksimen (o. 588-24 pr. Kr.) grč. filozof, hilozoist, tumači postanak svega iz uzduha.

Anakt (grč. anax) gospodar, vladalac.

Analeptična sredstva (od grč. analepsis = oporavljanje) za oživljavanje, suzbijanje slabosti, naroč. srčane (konjak, eter, crna kava).

Analfabet (po grč.) onaj, koji ne zna ni čitati ni pisati; poluanalfabet, koji znade samo čitati.

Anali (od lat. annus = godina) opis hist. događaja po godinama (Tacitovi Anali).

Kartezijev pravokutni koordinatni sistem

Analitička geometrija grana geometrije, koja se služi ↑ koordinatnim sustavom i algebrom za rješavanje geometr. problema.

Analiza (grč. analysis) rastavljanje u dijelove, raščlanjivanje; (hem.) postupak za upoznavanje sast. dijelova nekog tijela; (fiz.) ↑ Spektralna a.; (mat.) grane mat. koje se temelje na pojmu granice (↑ limes); (geom.) ispitivanje, kojom bi se konstruktivnom metodom, uz pomoć zadanih podataka, mogla odrediti koja važna tačka traže noga lika i konstruirati koji njegov bitni dio; (muz.) raščlanjivanje formalnih elemenata muz. cijela (formalna) i odnosa tih elemenata prema sadržaju i zamisli djela (estetska). A. polena mikroskopsko istraživanje treseta, da se utvrdi kvalitet i kvantitet p., a prema tome može se zaključivati o svojevremenim okolišnim šumama i o tadanjoj klimi.

Analizator sprava za analizu, na pr. kod polarizacije svijetla: Nicolova prizma. Harmonički a. = sprava za rastavljanje i proučavanje titranja. ↑ Polarizacija svijetla, ↑ Polarizator.

Analogija (od grč. analogos = podudarajući se) prenošenje, primjenjivanje na sličan slučaj; u jeziku: izjednačivanje riječi ili oblika bilo po čemu srodnih, na pr. „počimam“ (mj. počinjem) prema „uzimam“; u pravu: primjena pravnog pravila, koje vrijedi za neki učin, na drugi učin, koji njime nije obuhvaćen, ali kod kojega postoje jednake odlučujuće okolnosti. Analogan: sličan, u nečem suglasan.

Analogni organi (botanički, zoološki) organi, koji vrše funkcije iste vrste.

Anam dio francuske Indokine, od 1883 godine pod francuskom zaštitom, 159 890 km², 6 mil. st.; gl. gr. Hué.

Anamneza (po grč. = sjećanje) podaci o obitelji (familijarna a.), o preboljelim bolestima itd.; važni za raspoznavanje bolesti.

Ananas (rod bilja) bromelijaceja Centr. Amer. Gaji se mn. u tropima; plodovi služe kao cijenjeno voće.

Ananija 1) kršćanin u Jerusalimu, poginuo naglom smrću sa ženom Safirom, što su slagali sv. Petru (Dj. Ap. 5, 1-10); 2) svećenik u Damasku, pokrstio Savla (Dj. Ap. 9, 10-19); 3) sin Nebedejev, vel. sveć. u Jerusalimu 47 posl. Kr., optužio apost. Pavla kod Feliksa (Dj. Ap. 24).

Anapest antik. troslož. ↑ stopa: ˇ ˘ - (2 kratka, 1 dug slog). U moder. metrici: 2 nenaglašena, 1 naglašen slog (x x x'). Grč. anapaista = u anapestima složene podrug. pjesme (grč. anapaizein = rugati, šaliti se).

Anaradhapura ruševine starog gl. gr. Ceylona (13. vij. pr. Kr.).

Anarhija (po grč.) bezvlađe, nered; anarhizam: polit. teorija, kojoj je ideal ljudsko društvo bez stega drž. vlasti; anarhisti: pristaše anarhizma; uopće: prevratnici. (Proudhomme, Bakunjin, Kropotkin).

Anas novac Ist. Indije, l/16 rupije.

Anastasijević 1) Dragutin (*1877) srp. vizantolog, radovi iz vizant. filologije i hist. („Sred. vjek. književnost Jugosl.“, „Godina smrti Nemanjine“, „Srp. arhiv Lavre Atonske“ itd.); 2) Miša (1803-1885) trgovao i ortakovao s knezom Milošem, koji ga je imenovao za „dunavskog kapetana“ („kapetan Miša“). Svoju palaču poklonio beograd. univerzitetu.

Anastatički (po grč.) koji obnavlja, koji se iznova diže, javlja.

A. tisak postupak za umnažanje starih tisaka: stari t., t. j. onaj, što ga već otprije imamo, obradi se hem. tako, da primi boju i prenosi na kamen ili cinak i iznova tiska.

Anastigmat (po grč.) kombinacija leća, kod koje je uklonjen ↑ astigmatizam; poznatiji a.: dogmar, dagor, protar, tesar i dr.

Anathema sit! (latinizirano grč.) neka je izopćen — proklet! fraza, kojom se zaključuju i sankcioniraju katol. dogm. odluke i osude krivovjerja, i ko im se usprotivi, biva tim izopćen iz crkve.

Anatolija (grč. „Istok“) ↑ Prednja Azija.

Anatomija (od grč. anatome = rezanje) nauka o obliku i građi tijela, osniva se na rastavljanju tijela u pojed. dijelove i čestice. Deskriptivna a.: opisuje dijelove tijela i organe; topografska a.: bavi se međusob. položajem organa i dijelova tijela; poredbena a.: proučava sličnosti i razlike ljud. i životinj. organizama; plastična a.: opisuje vanj. oblik organizama; nauka o razvitku organizama ↑ embriologija. (↑ Tab: čovjek I, II).

Anch'io sono pittore! (tal.) I ja sam slikar! (Correggio?).

Ancien régime prijašnji sustav vladanja; napose u Francuskoj prije Revolucije 1789.

Ancona tal. luka i pomor, tvrđava na sred. Jadranu, 84 437 st.; jaka industr. (pamuk, muz. instrumenti, jedra, ulje).

Ancre rijeka u Franc., pritok Somme; odlučan poraz 8 VIII 1918.

Anczyc Vladislav Ludvik (1823-1875) polj. dramatik. („Seljaci aristokrati“, „Flosari“).

Ančić Ivan (Anicius, Anicio, umro 1865) bos. franjevac, autor djela: „Vrata nebeska“ 1678, „Svitlost krstj.“ 1679, „Ogledalo misničko“ 1681 (u kojima se objašnjava nauk kat. crkve) i „Thesaurus perpetuus“; prema grafici bos. ćirilice udešavao latiničku grafiku svojih izdanja. Priznavao se Hrvatom (Ilirom).

Andaluzija (nazv. po Vandalima) južnošpan. Kraj, dijelom stepa, dijelom vrtovi i maslinici.

Andaluzit mineral, anhidrid alumokrem. kisel., vel. tvrdine i loma svijetla, poludragulj.

Andamani britan. otočje u Indij. Oceanu, 5853 km², 27 000 st.

Andante (tal. = hodajući) u muz. 1) ne odviše polagani tempo; più a.: nešto brže; 2) polagani (obič. drugi) stavak simfonije, sonate itd., ozbiljnog i plemenitog izražaja. Andantino: neštc življi, kraći stavak bez sadržajnog značenja a.

Andantonia antička naseobina kod današ. sela Šćitareva. Iskopavanja u počet. 80-tih godina vodio Bojničić.

Ande ↑ Kordiljere.

H. C. Andersen

Andersen Hans Christian (1805-1875) slavni dan. književ. Pisao priče (bajke), prevedene na sve kulturne jezike, romane („Improvizator“, „Samo guslač“), pjesme; autobiografija: „Priča moga života“.

Andersen-Nexö Martin (r. 1869) danski naturalist, pripovjedač („Bornholmske novele“).

Anderson 1) Lars (1480-1552) kancelar Gustava Vaze, uveo reformaciju u Švedsku, preveo bibliju. 2) Sherwood (*1876) anglo-am. pripovjedač i romanopisac. Glavno djelo roman „Dark Laughter“ („Tamni smijeh“). Opisuje amer. seljake samilosno, što sjeća na ruske pisce. Majstor stila i forme. 3) Walter (*1885) prof. komparativ. etnografije u Tartu (Lotiška).

Anderssen Adolf (1818-79) njem. šahovski majstor, prvak u prvom svjetskom turniru 1851 u Londonu.

Andetrium rim. tvrđava, danas Gornji Muć (ned. Splita). Posljednje utočište vođe ilirskih ustaša Batona (9 posl. Kr.).

Andezit eruptivan kamen: rudonosan: bakrene, olovne i srebrne r. (Bor, Trepča).

Andidžan grad u Uzbekistanu (SSSR), 73 000 st.

Andora državica u Pirenejima pod vrhovništvom Franc. i špan. biskupa od Urgela, 452 km², 5231 (katalon.) st.; ratarstvo i stočarstvo. Gl. gr. A. la Vieja (700 st.).

Andrade Francesco d' (1859-1921) čuv. portug. bariton.

Andrassy 1) Gyula grof (1823-1890) mađ. držav.; buntovnik 1848-9, emigrant, poslije nagodbe 1867 ug. min. pretsjednik, sklopio nagodbu s Hrvatskom 1868, od 1873 austro-ug. min. inostranih poslova, isposlovao 1878 (na Berlinskom kongresu) mandat za okupaciju Bosne i Herceg. 2) Gyula grof, njegov sin (1860-1929), mađ. državnik, više puta ministar; 24 X 1918 austro-ug. min. spoljnih poslova, ponudio Antanti primirje. 3) Ljudevit (*1869) jsl. pravnik, radovi iz rim. prava.

Andreaš Miha (1762-1821) koruš. Slovenac, tkalac, pjesnik svjet. i nabož. pjes.

Andree Richard (1835-1912) njem. etnograf, izdao „Handatlas“.

Andrée Salomon August (1854-97) šved. inž., pošao balonom na sjev. pol i zaglavio.

Andreis 1) (Andrejević) Ivan, Trogiranin, umro 1695 kao hvarski biskup, poklonio Hvaru tijelo sv. Prospera. 2) Pavao (o. 1610-86) potomak stare trogirske romanske porodice. Napisao historiju rodn. grada: „Storia della città di Trau“, štamp. tek 1908 u Splitu u redakciji Marka Perojevića. 3) (Andronicus) Vinko (1441-1522) dominikanac, 1493 biskup otočki, ishodio od pape Leona X. izdašnu pomoć za obranu od Turaka 1515 i 7000 dukata za grad Jajce u Bosni.

Andrejaš manastir sv. Andreje na Treski. Zadužbina Andrejaša, brata Kraljevića Marka, iz 1389. Iznutra trikonhosna, spolja u obliku upisanog krsta. Na drugoj strani Treske manastir sv. Nikole. Crkva izgleda starija od Adrejaša, dok je dozidani prednji dio s kubetom vjerojatno savremen ovom.

Andrejev Leonid N. (1871-1919) ruski novelist i dramatik pod utjecajem A. Čehova i M. Gorkoga. U djelima A., često simbolički koncipiranim, prevladava, mračni pesimizam (Čehova); „Misao“, „Život čovjeka“, „Ponor“, „Glad“, „Anatema“, „Crveni smijeh“, „Pripovijest o sedmorici obješenih“, „Gubernator“, „Tako je bilo“, „Život Vasilija Fivejskoga“ i dr. Drame: „Savva“, „Jekaterina Ivanovna“ i dr.

Andrejević Sima Igumanov (1804-83) crkveno-prosvjetni dobrotvor, pomagao crkve i manastire u juž. Srb., 1872 podigao crkvu u Prizrenu i u njoj osnovao bogoslovsko-učitelj. školu, koja je dala vel. broj prosvjet. radnika juž. Srb., Cr. Gori, Bosni i Hercegovini.

Andrej Karađorđević kraljević, sin kralja Aleksandra I. i kraljice Marije, rođ. 28 VI 1929 na Bledu. ↑ Karađorđevići.

Andricki Miklawš (1871-1908) lužičko-srp. publicist, urednik „Lužice“ i prevodilac iz slav. jezika.

Andrić 1) Ivo (*1892) lirik i pisac lir. crtica („Ex ponto“, „Nemiri“) i pripovijesti iz bosanskog života („Put Alije Đerzeleza“, „Pripovetke“ itd.) s naglašenom opće ljudskom notom i u savršeno kondenziranoj formi. 2) Nikola (rođ. 1867) književni historik i kritik („Pod apsolutizmom“, „Prijevodna beletristika u Srba“, „Izvori starih kajkav. drama“ itd.); urednik narodnih pjesama u izdanju Matice hrvatske. Pisao mnogo o kazalištu. („Spomen-knjiga“). Izdavač i urednik Zabavne biblioteke. Upoznao hrv. publiku s franc. književnošću. Bio dramaturg i upravnik zgb. kazališta. Pisao i o jeziku („Branič jezika hrvatskoga“). 3) Visko (1791-1866) arhitekt i konzervator starina u Splitu; prvi domaći sin, koji je snimio i rekonstruirao Dioklecijanovu palaču (još neobjelodanjeno). 4) Vjekoslav (1832-64) hrv. crkv. slikar (sv. Magdalena i sv. Nikola u Rogoznici).

Andrija sv. (dan 30 XI) apostol, brat ap. Petra, ribar iz Betsaide, propovijedao oko Crnog Mora; u gradu Patre u Grč razapet na kosi križ. ↑ Križ (sv. Andrije).

A. II. Arpadović 1197-1203 herceg hrv., a 1205-35 ugar. hrv. kralj. Vodio 1217 križar. vojnu; 1222 izdao „Zlatnu bulu“ u korist nižega plemstva protiv silovitih velikaša. Inače lakouman rasipnik.

A. iz Loke (Andreas von Lack, 2. pol. 15. vij.) graditelj. Djela: crkve u Landarskoj spilji (1477), Briščama (1477), Mletačkoj Sloven. i Ponikvama (1480) u Goričkoj. Njegove crkve pripadaju po bogatim reljefima i dr. kamenarskom ukrasu urešenome tipu kasnogotske arhitekture, značajne za Gorenjsku, sjev. Goričku i Mlet. Sloven.

A. iz Ottinga (Andreas v. Otting, 15. vij.) bavarski slikar; 1450-60 naslikao muku Isusovu i zavjetnu sliku u prezbiteriju crkve sv. Duha u Slovenjgradcu. Ta je pasija najzanimljiv. u Sloven. Odličan u koloritu i ekspresiji, koja govori iz crta lica.

A. III. Mlečanin posljednji ugar. hrv. kralj Arpadović 1290-1301. U Hrv. nije imao gotovo nikakve vlasti, tek otkad dokad u sred. vjek. Slavoniji (Zagreb).

Andrijaš brat Marka Kraljevića.

Andrijašević 1) Niko (*1882) novelist, slikar neretvanske krajine („Slike i priče iz Neretvanske krajine“). 2) Vid (†1688) dubrov. franjevac, znam. propovjednik. Svoja djela izdao i štampom.

Andrijevica (Zet. b.) 1931 god. 622 st., sresko mjesto u dolini Lima (800 m), osnov. 1877 na raskršću puteva izm. Plava, Gusinja i Berana. Ime dobila po staroj crkvi sv. Andrije.

Andrijević 1) Marko Trogiranin (16. vij.), svećenik; napisao prvi „Evanđelistar“ na hrv. jez. 2) Ivan ↑ Andreis.

Andrioli Frančišek K. (1792-1851) ljublj. svećenik, jedan od pokretača časopisa „Slavinja“ 1824.

Andriolić Marko Trogiranin pop, 1579 i 1585 izdao „Nauk katoličaski za dicu hrv. jazika po Dalmaciji“, a 1586 „Pistule i evanjelja po sfe godišće hrvatskim jazikom stumačena“.

Androgej (Androgeos) u grč. priči sin Minosa i Pasifaje, pobjednik u ↑ panatenejama, zato od kralja Egeja poslan na maratonskog bika; ubijen iz zasjede. Minos osudio Atenjane, da mu šalju po 7 mladića i 7 djevojaka kao hranu Minotauru. Ovoga ubio Tesej.

Androgin (grč. muškarac-žena) 1) dvospolne životinje i biljke: 2) cvatovi, na kojima su prije muški, onda žen. cvjetovi, ili uz žen. i nekol. muških cvjetova.

Androidi (od grč. andres = ljudi) automati u ljudskom liku.

Androklo odbjegao rim. rob, bačen pred divlje zvijeri, spasen od lava, kojemu je u pustinji izvadio trn iz šape.

Androlit (po grč.) u arheol.: okamina ljudskog kostura.

Andromaha žena Hektorova, majka Astianakta. Među najljepše partije Ilijade spada oproštaj Hektora s A., prije nego polazi u boj s Ahilom i njezino naricanje nad ubijenim mužem. Iza osvojenja Troje ropkinja Neoptolema, kome je rodila 3 sina.

Andromeda 1) kći etiopskog kralja Kefeja i Kasiopeje; razdraživši bogove prikovana uz stijenu i prepuštena morskoj nemani; spasio ju Persej; 2) zviježđe na sjev. nebu. Ispor. legendu o sv. Đuri i zmaju.

Andropogon rod bilja iz porod. trava. Neke strane vrste služe u parfim. i medic.

Anđelinović Danko (*1891) lir. pjesnik („Galebovi“, „Latice“, „Jutarnja zvona“) i pripovjedač („Sinovi zemlje“, „Robovi zemlje“), slikar prirode i sela, s optimist. akcentima.

Anđeoska tvrđava grobnica cara Hadrijana u Rimu kraj Tibera, sagrađ. 138 posl. Kr.; u Sred. vij. tvrđava i tamnica, zatim papinska palača; na vrhu kip arhanđela Mihajla; danas muzej.

Anegdota (grč. anekdoton = neobjavljeno) kratka, duhovita, značajna pričica o znam. čovjeku ili događaju.

Aneks (lat. annex) dodatak.

Aneksija (od lat. annectere = pripojiti) jednostrano, često silom izvedeno prisvojenje nekog područja; anektirati: prisvojiti, pridružiti.

Aneksija Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj monarh. 5 X 1908, djelo ministra Aehrenthala, koji se koristio oslabljenjem Rusije posl. rata s Japanom, lakovjernošću rus. ministra inostr. djela Izvoljskoga i mladoturskim ustankom. A. prva etapa propasti Austro-Ug. na putu do Svjet. rata. Deklaracija srp. vlade o a. Bosne i Herc. 31 III 1909, kojom je Srbija morala priznati da a. nisu tangirana njena prava i da će se upravljati prema odluci, kakvu donesu Vel. Sile.

Anekumen/a/ (grč.) kraj, gdje nema uvjeta za život ljudi.

Anemija (po grč.) malokrvnost, manjak hemoglobina u krvi; perniciozna a.: manjak crv. krv. tjelesaca, prisutnost abnormal. oblika crv. krv. tjelašaca.

Anemo- u složenicama od grč. anemos = vjetar.

Anemogamno bilje kojemu vjetar prenosi polen.

Anemograf sprava, koja sama bilježi smjer i jačinu vjetra.

Anemometar sprava za mjerenje brzine ili jačine vjetra, na pr. Robinsonov križ s polukuglastim lopaticama.

Anemona ↑ Šumarica.

Anemotahometar (od grč. tachys = brz) sprava za mjerenje brzine u zraku, na pr. za mjerenje brz. aviona.

Aneroid (po grč.) ↑ Barometar.

Anestezija (po grč.) neosjetljivost, bilo zbog živčanih smetnji, bilo umjet. izazvana kod operacija. ↑ Omama.

Anet Claude (pravo ime Jean Schopfer, 1868-1931) franc. romanopisac. „Arjana“, „Mayerling“; putopisi.

Anethou Pic d' najv. vrh Pireneja (3404 m) u masivu Maladetta.

Aneurizma (po grč.) proširenje krv. sudova zbog bolesti njihovih stijenki, naroč. aorte od ovapnenja žila i sifilisa.

Angažman (franc. engagement) obveza; namještenje; zaključenje ugovora. Angažirati: uzeti u službu, obvezati.

Angelika biljka štitarka; korijen služi u medicini.

Angelov Božan, savremeni bug. lit. historik, autor „Povijesti bugar. književnosti“.

Angelus Domini (lat. = Anđeo Gospodnji) katol. molitva.

Angelus Silesius (Joh. Scheffler, 1624-1677) protestantski, zatim katol. mistik duboke čuvstvenosti. „Der cherubinische Wandersmann“.

Ångerman-Elf rijeka u švedskom kraju Ångermanu, utječe u Botnijski Zaljev, 450 km.

Angers gr. u zap. Franc, 85 602 st., univerz.

Angina gnojna upala krajnika (mandula) na granici usne šupljine i grla. Često uzrok dr. bolesti (upale bubrega, reumatizma itd.); a. pectoris (lat.): arterioskleroza srčanih arterija.

Angiologija (po grč.) nauka o krvnim sudovima.

Angiospermae ↑ Skritosjemenjače.

Anglesey engl. otok pred sjev. zap. Walesom, 715 km², 49 025 st., gl. gr. Llangefui.

Angli ( = stanovnici oko zaliva, riječ u prasvezi s lat. angulus = kut) germ. pleme, zvano tako po distriktu Angul u Holsteinu, koje se zajedno sa Sasima, Jütima i Warinima u 5. vij. doselilo u Britaniju i tamo osnovalo kraljevstva Northumbria, Mercia i East Anglia, te konačno dalo ime cijelom engl. narodu.

Anglicizam svojstvo, osobina, riječ engleskog jezika.

Anglikanska crkva engl. drž. crkva, osnovana od Henrika VIII otpadom od Rima 1534; vjeroispovijest sadržana u liturg. obredniku „Book of Common Prayer“ i u 39. čl. Prekinula apost. slijed ređenja biskupa i svećenika, premda je zadržala formu bisk. i sveć. hijerarhije. Kasnije se podijelila u visoku (episkopalnu) c. s bisk., nisku c. koja naglašuje prakt. kršćanstvo (metodisti), i liberalnu široku c.

Anglist se stručno bavi proučavanjem engl. jezika i književn.

Anglistika (po imenu Angla) naučno istraživanje (filologija) engl. jezika i literature.

Anglo-američka književnost. Počeci anglo-amer. književ. padaju u sred. 16. vij., ali ta rana knjiž. ima samo kult.-hist. vrijednost. To su mahom relig. (puritanski) spisi, pamfleti i pisma. Tek u 18. vij. razvija se književnost u užem smislu riječi. Kao prvo važno djelo anglo-amer. knj. ističe se „Autobiography“ B. Franklina (1706-90). Na mjesto vjer. oduševljenja postepeno dolaze polit. aspiracije i demokrat. duh 18. vij. Knj. se sekularizira. Važno mjesto u njoj zauzimlje pokret za ukidanje ropstva, gdje su se istakli pisci Judge Sewall („The selling of Joseph“) i J. Woolman. St. J. de Crevecoeur u „Pismima amer. farmera“ opisuje jednostavni život u ranim kolonijama. P. Freneau (1752-1832) zalaže se za amer. nezavisnost u satir. stihovima. Prvi profesionalni književnik C. B. Erown, pisac fantast. romana („The Mysteries of Udolpho“), preteča Coopera, Hawthornea i Poea. — Početkom 19. vij. stupa američka književ. u red vel. svjet. književnosti.
Poezija. Posl. početničkih pjesn. pokušaja u 18. vij. (M. Byles, N. Evans, F. Hopkinson, J. Hopkinson, pisac himne „Hail, Columbia!“, R. Paine), javlja se rano u 19. vij. prvi značajni amer. pjesnik W. C. Bryant (1794-1878), romant. pjesnik prirode, oduševljeni pobornik slobode, prevodilac Homera u jambima; glav. djelo spjev „Thanatopsis“ („Gledanje smrti“). Od njegovih savremenika ističu se J. R. Drake, W. Allston i F. S. Key, pjesnik patriotske pjesme „The Star-Spangled Banner“. Za njima slijedili važni pjesnici Longfellow, Whittier i Whitman. H. W. Longfellow, jedan od najpopularnijih amer. pjesnika, zaslužan samo za formalnu stranu poezije. J. G. Whittier, iako manji umjetnik, ima više mašte i osjećaja nego Longfellow. Pripada kvekerskoj sekti i zalaže se strasno za ukinuće trgovine s robovima. („Snowbound“). W. Whitman revolucionarna pojava, „prvi demokrat“, propovijeda svoje ideje u ritmičkom stihu bez sroka i određene metrike („Leaves of Grass“). Od ostalih pjesnika ističu se N. P. Willis, B. Taylor, S. Lanier, W. B. Carman i fina umjetnica E. Dickinson (1830-86), preteča kasnijih „Imagista“.
Roman i esej. Prvi važni pisac 19. vij. W. Irwing, autor fantast. priča („Rip Van Winkle“) i komič. „Povijesti New Yorka“. F. Cooper u romanima opisuje doživljaje iz mladosti, koju je proveo među Indijancima („The Deerslayer“). H. Melwille (1809-91), možda najveći amer. romanopisac, došao tek nedavno do punog priznanja (ep o moru „Moby Dick“, „Typpe“, „Omoo“). N. Hawthorne, romantik po temperamentu, osjeća slavu i ljepotu amer. prošlosti („The Scarlet Letter“, „The Marble Faun“). S njim donekle srodan E. A. Poe, nenatkriljeni majstor strašne priče, gdje morbidnom psihologijom genijalno obrađuje patološke probleme. U lirici savršen artist. Zasebno mjesto zauzimlju humoristi F. Bret Harte i S. L. Clemens (Mark Twain), koji spajaju romant. realizam s humorist. nastranostima. Borbu za ukidanje ropstva nastavlja H. Beecher Stowe u klas. „Čiča Tominoj kolibi“. R. W. Emerson, origin. mislilac i prorok, vrši vel. utjecaj i izvan granica USA. H. D. Thoreau (1817-62) jedva da zaostaje za njim kao transcendentalni pisac i mislilac (glav. djelo „Walden“). Emerson i Thoreau pripadaju „transcendentalnom pokretu“, koji je protiv dogmatičkog racionalizma zastupao intuitivnu percepciju. Kao duhoviti satirici istakli se esejisti O. W. Holmes (1809-94) („The Breakfast Table Series“) i J. R. Lowell („My Study Windows“). Od historika treba spomenuti G. Bancrofta, W. H. Prescotta i J. L. Motleya, autora klasič. „Povijesti Holandije“. — 20. vij.: roman i novela. W. D. Howells (1837-1920) i H. James udarili temelje impozantnoj strukturi savremenog amer. romana. Howells pod utjecajem rus. pisaca osniva realist. školu („The Rise of Silas Lapham“, „Indian Summer“). James dovodi psihol. analizu do krajnjih granica i u tome donekle preteča M. Prousta. Za njim se povela E. Wharton (*1862). T. Dreiser pod utjecajem Zole začetnik amer. naturalizma („An American Tragedy“). J. B. Cabell daje smjesu romantike, humora i satire u djelima „Jurgen“ i „Figures of the Earth“. S njima Willa Cather i S. Anderson spadaju u prvi red amer. romanopisaca. Drugi značajni pripovjedači B. Tarkington, J. Hergsheimer i Ellen Glasgow. S. Lewis proslavio se svojim satirama na amer. karaktere i ideje. Socijalnim problemima bave se J. London, W. Churchill, U. Sinclair, F. Norris, J. Dos Passos i E. Hemingway. T. Wilder se uspješno bavi fantast. hist. romanom („Bridge of San Luis Rey“). — Većina već pomenutih pisaca bavi se i novelom. Od ostalih ističu se H. C. Bunner, A. Bierce i S. Crane („The Red Badge of Courage“), te noviji H. Garland, Alice Brown, H. D. Steele i naroč. O. Henry (W. S. Porter), „kralj amer. novele“. — Poezija, drama, kritika. Početak 20. vij. znači obnovu za amer. poeziju. Pokret započeo Whitman, a nastavili ga R. Hovey i W. V. Moody. 1912 počinje izlaziti „Poetry“, časopis za poeziju, i donosi stihove najboljih pjesnika 20. vij. To su: N. V. Lindsay, Amy Lowell, R. Frost, E. A. Robinson, E. L. Masters („Spoon River Anthology“), C. Sandburg („Chicago Poems“). Tri žene nastavljaju stare pjesničke tradicije (S. Teasdale, E. Walie, E. St. V. Millay). Kozmopolit. pjesnik Ezra Pound oduševljava se za provansalsku i kitajsku poeziju, te pokreće školu „Imagista“ (J. G. Fletcher, C. Aiken, Hilda Doolittle, E. Carnevali). Drugi važni pjesn. M. Bodenheim, A. Kreymborg i T. S. Eliot, vođa pjesnič. eksperimenata u Amer. i Engl. Gertrude Stein pravi interesantne pokušaje u verbalnoj muzici. Zasebnu grupu tvore crnački pjesnici (P. L. Dunbar, J. W. Johnson i C. Cullen). — Do početka 20. vij. amer. dramatici slijepo se povode za franc. i engl. uzorima. S pučkom melodramom (D. Thompson: „Old Homestead“) amer. drama se emancipira. Njen razvoj pospješuje J. A. Herne real. dramom iz seoskog života „Shore Acres“. C. Fitch piše društvene drame po uzoru franc. autora („The Climbers“, „The Truth“). Pored njega ističu se E. Walter, A. Thomas i D. Belasco. P. Mac Kaye, Josephine P. Peabody i E. Sheldon utrli put najvećem amer. dramatiku E. O' Neillu. Osim njega u posljednje vr. priznati S. Howard, G. Kelly, E. Rice („Street Scene“) i M. Connelly („The Green Pastures“). Od kritika su najistaknutiji J. E. Spingarn (popularizira Crocea), H. S. Canby, C. Van Doren, U. Sinclair („Mammonart“, „Money Writes!“), V. F. Carverton i H. L. Mencken.

Anglofobija, anglomanija (po grčkom) pretjerano preziranje, odn. obožavanje svega engleskog.

Anglonormanski konj tip karosijera u Normandiji, nastao oplemenjivanjem normandijskih konja s engles. plem. konjima. ↑ Nonius.

Anglosaksonci germ. doseljenici, koji su u 5. vij. posl. Kr. došli iz sjev. Njem. u Engl. Danas pojam obuhvata rasu, kojoj je mater, jezik engl.

Anglosaksonski (ili staro-engl.) germanski jezik, koji se govori u Engl. od 600 do 1200.

Angola portug. kolonija u jugozap. Africi, 1 255 775 km², 2 482 000 st. (najviše Bantu, samo 1000 bijelaca i 30 000 mulata); gl. gr. Sao Paulo de Loanda. Visoravni padaju strmo k moru, a među njih su uvaljeni močvarni krajevi; bakar, nafta, kava, šećerna trska.

Angora (grč. Ankyra, tur. Eugürije, danas Ankara) od 1920 gl. gr. Turske; 75 000 st., krnji univerzitet (pravo, veterina).

Angorska vuna duga svilasta dlaka a. koze iz Pred. Azije.

Angoulême gr. u zap. Franc., 36 699 st.; ind. papira.

Angströmova jedinica za dužinu (prema šved. učenjaku Angströmu) = desetmilijunti dio milimetra; upotreb. se za mjer. dužine vala svijetla.

Anhalt sjev. njem. slobodna država, 2314 km², 362 000 st.; gl. grad Dessau. Velika imanja, gajenje šećerne repe.

Anhidridi (po grč.) spojevi, koji nast. iz kiselina izlučenjem vode; obratno s vodom daju kiseline, na pr. anh. sumporne kis.: SO₃.

Anhidrobioza (po grč.) obamrlost biljaka i niž. životinja zbog osušenja; namočene oživljuju.

Anhis kralj dardanski, iz trojanske kraljev. porodice, s Afroditom otac Enejin. Ohromio, ošinut munjom Zevsovom, što se hvalisao ljubavlju Afr. Iz zapaljene Troje ga iznio Eneja.

Anilin (aminobenzol) bezbojno ulje, važna sirovina za fabr. umj. boja (a. boje).

Animalni produkti životinjski proizvodi; (u agronomiji) i životinje sâme (stoka, konji, perad, krzno, vuna).

Animalno (po lat.) što pripada životinji, život. carstvu; životinjski.

Animato i con anima (tal.) živo, vatreno, muz. oznaka tempa.

Animirati (po franc. animer) potstaći.

Animizam (po lat.) nazor, po kojemu je duša i duševnost osnovni princip svega života.

Animoznost (franc. animosité) neprijateljsko čuvstvo.

Animus (lat.) duh; (jur.) namjera.

Anion ion nabit negativ. elektr. nabojem, ↑ Ioni.

Anis biljka, štitarka sa Orijenta, gaji se radi eterič. ulja; služi u medic. i kao mirodija.

Anitamponator (veter.) instrument, koji se meće u debelo crijevo napose konja, a sprečava izlazak danog lijeka ili tekućine iz crijeva.

Aniversarij (po lat.) godišnjica.

Ankara ↑ Angora.

Anketa ↑ Enquête.

Ankogel austr. gora u ist. Turama, 3253 m.

Anna Perenna staroital. božica, po priči sestra Didonina, koja je za Enejom došla u Italiju.

Annatae (lat.) novč. takse, koje su se u Sred. vij. plaćale papi prigodom podjele crkv. ↑ nadarbine ili službe.

Annenkopf J. (*1889) rus. savrem. crtač i slikar.

Anno... (lat.) godine...

Annulus piscatoris (lat.) ↑ Ribarski prsten.

Annunziata (tal. = Blagovijest); žen. ime. „Ordine supremo d' A.“; isprva savojsko, od postanka kraljevine Italije najviše talij. odličje, osnov. 1362. Vitezove nazivlje kralj svojim rođacima (cugini).

Annunzio Gabriele d' (pravo ime Rapagnetta, rođ. 1864), tal. pjesnik, romanopisac i dramatik. Sjajan formalni talenat. Okušao se u svim stilovima, a bavio se i polit. (tal. imperijalist). Poslije Svjet. rata zauzeo Rijeku. Romani: „Il piacere“ („Slast“), „Il fuoco“ („Oganj“), „Trionfo della morte“ („Triumf smrti“).

Anoda (grč. anodos = uzlaženje) tvarni predmet, iz kojeg izlazi pozitivna elektr. struja u neki drugi predmet, ↑ Katoda.

Anolis rod guštera iz porod. legvana (Iguanidae); u toplijim krajevima Amerike.

Anomalija (po grč.) otstupanje od pravila, nepravilnost.

Anoniman (grč. anonymos = bezimeni) bez navođenja imena.

Anonimno društvo ↑ Dioničko d.

Anonsa (franc. annonce) oglas (u novinama).

Anonsna ekspedicija oglasni zavod.

Anorganske tvari koje ne potječu iz život. ili biljnog carstva, na pr. minerali, metali, soli itd.

Anormalan (po fr.) ↑ abnorman, nepravilan.

Anražiran ↑ Enragé.

Ansambl ↑ Ensemble.

Anschluss (njem.) pokret i težnja za sjedinjenjem Austrije s Njemačkom protivno odredbama postojećih međunar. ugovora; jedno od važnih pitanja evr. međunar. politike.

Anschütz Ottomar (1846-1907) njem. fotograf, pronašao segmentni zapor na fotogr. apar.

Anselmo (1033-1109) sv. (dan 21 IV) benediktinac, nadbiskup u Canterburyu, crkv. učitelj, otac skolast. filozof. i teolog. (ontološki dokaz egzistencije Božje).

Ansgar (801-65) sv. (dan 3 II) benediktinac, prvi nadbiskup u Hamburg-Bremenu, apostol sjev. Evr., Schleswiga, Jütlanda i Švedske.

Ansilaža ↑ Ensillage.

Anski S. (1863-1920) jevr. pisac (jidiš), znamen. pozorišni komad „Der Dybuk“.

Anšovis jako usoljene i paprene sitne haringe.

Antagonizam (po grč.) protivljenje, suparništvo, suprotnost ideja, sukob protivnih sila.

Antakîeh nekad gl. sirski gr., 30 000 st. Turaka; osnov. 301 pr. Kr., cvao za rim. careva (Antiochia).

Antanta ↑ Entente.

Antananarivo ↑ Tananarivo.

Antarktički (od grč. anti = protiv i arktos = medvjed) dio zemlj. površine oko juž. pola do juž. polarnog kruga (66½° Juž. šir.); a. pojas analogan arktičkom p.

Antarktika kopno oko južnoga pola, oko 14 mil. km², s vel. ledenom visoravni, vrhovi sežu do 4500 m; dijelom aktiv. vulkani, vel. dio još neistražen.

Antecedentia (lat.) prijašnje činjenice; predživot.

Ante Christum (lat.) ↑ A. Chr.

Antedatirati (po lat.) staviti raniji datum mjesto faktičnoga.

Antediluviono (lat.) pretpotopno.

Antej po grč. mitu libijski kralj, sin Posejdona (Mora) i Geje (Zemlje), od koje bi dobivao uvijek nove snage dotakavši je se; silio prolaznike na borbu te ih ubijao; Heraklo ga digao i ugušio.

Antemurale christianitatis (lat.) predziđe kršćanstva, naziv za Hrv. i Mađar. za nadiranja Turaka.

Antena (franc. antenne) okrižica na jarbolu, ticaljka (kod nekih životinja); (radiotehn.) naprava od žice za hvatanje ili slanje (emitiranje) radiovalova. ↑ Radiotehnika.

Antera (po grč.) dio prašnika, koji sadrži cvjetni prah.

Anterija (tur.) podulja vrsta haljine (kao plašt s rukavima) u muslimanki, često svilena s ukras. aplikacijama.

Anthem (od lat. antihymna) stara posebna forma engl. crkv. muzike, za sole, hor i orhestar, nalik na kantatu; od 1559 bitni sastavni dio engl. bogoslužja; znam. a. Purcella i Händela.

Anti naziv za one Slavene, koji su u 6. vij. stanovali izm. Dnjestra i Dnjepra; isticali se osob. hrabrošću. Etimologija imena nejasna.

Anti- (grč. = protiv) u složenicama.

Antialkoholni pokret suzbija uživanje alkohol. pića.

Antibarbarus (= protivnik barbarstva) djelo s uputama o pravopisu i izbjegavanju jezičnih barbarizama; pravopis.

Antibes luka na franc. rivijeri, 26 071 st.

Antica Ivan Luka (+1668) dubrovački komediograf, čiji se rad krije među anonimnim dramama 2. pol. 17. vij. Njegovi sinovi Natal i Niko sarađivali u jednoj pučanskoj teatarskoj družini, a Niko osim toga bio i pjesnik.

Antichambre (franc.) pretsoblje. ↑ Antišambrirati.

Anticiklona (po grč.) područje vis. uzdušnog pritiska; u centru a. najveći pritisak (maksimum). Vjetrovi u a. kruže oko centra na sjev. polukugli smjerom kazaljke na uri (na juž. suprotno). Vr. u a. mirno i bez oborina, poremećenja samo lokalna.

Anticipacija (po lat.) predujam, djelomična isplata unaprijed; (u filoz.): uzima se, da je neki sud istinit, a istinitost njegova će se tek kasnije dokazati; (u muz.): raniji nastup jednog ili više tonova nekog akorda, koji će tek da slijedi, još za trajanja prethodnog ak.

Anticipativno plaćanje vrši se prije roka dospjelosti.

Anti-corn-law-league (engl. = liga protiv žitnog zakona) u doba protekcionizma u Engl. osnov. liga u Manchesteru (1831-49) od Cobdena, za borbu protiv carina na žito i za slobodu trgovine uopće. Uspjela u donjem domu (Peel) da ukine carine na životne namirnice.

Antifebrin sredstvo protiv vrućice.

Antifona (po grč.) u star. katol. liturgiji izmjenično pjevanje horova, ili sveć. i hora, preuzeto iz ist. crkve, danas uvodni ili zaključ. stih kod pjev. psalama ili dr. liturg. funkcija.

Antifonar zbirka antifona.

Antifrikcioni što je protiv ili štiti od trenja.

Antigen (po grč.) tvar, koja u organizmu izaziva stvaranje protivutvari.

Antigon vojskovođa Aleksandra Velikog, poginuo kod Ipsa (301 pr. Kr.). Njegovi su potomci vladali Makedonijom do 168 pr. Kr.

Antigona kći Edipa i majke mu Jokaste, pratila oca u progonstvo (Sofoklo: „Edip na Kolonu“). Povrativši se u Tebu, pokopala svoga brata Polineika usprkos naroč. zabrane kralja Kreonta. Živa zakopana. Jedan od najljepših žen. značajeva klas. starine. Najglasov. tragedija Sofoklova.

Antihlor (po grč.) natrium-tiosulfat, sredstvo za otstranjivanje slobod. hlora nakon bijeljenja s hlorom.

Antika (od lat. antiquus = star) kultura grč. i rim. starine i umjet. djelo iz toga vr.; antikno: staro, starinsko; (što potječe iz a.); antikizirati: povoditi se za starim uzorima (na pr. za antikom), nadovezati na njih.

Antikalije (tal. anticaglie) starine manjega opsega (geme, kovani novac, oružje).

Antikatoda ↑ Rentgenova cijev.

Antiklinala ↑ Sedlo.

Antikoncepcionelno (od lat. concipere = začeti) što sprečava začeće.

Antikrist (po grč.) Protivukrist, čovjek grijeha i pakosti; pojavit će se prije sud. dana, kako proriče Sv. pismo (2 Sol. 2, 1) uplivan i nasilan, odvraćat će čovječanstvo od Krista i crkve.

Antikva (od lat. antiquus = star, drevan) lat. štamp. slova, ↑ Pismovne vrste.

Antikvar trgovac starim knjigama; antikvaran: star; antikvarijat: knjižara starih knjiga; antikviran: zastario.

Antikviteti starine umjetnič. vrijednosti.

Antilibanon gora usporedna s Libanonom, do preko 2700 m vis.

Antilli otočje izm. Sjev. i Juž. Amer.; Veliki A.: Kuba, Jamaika, Haiti, Porto Bico i oko 100 Malih A.

Antilope (Antilopinae) potporod. šupljorogih preživača (Cavicornia); sadržava pretež. gazele: same vitke, gizdave životinje tankih nogu, kratka repa, vel. očiju; Afr., Azija, Juž. Evr. (jedna vrsta: stepska antilopa, Saiga tatarica). (↑ Tab.: Sisari II.).

Antimins (po grč.) u ist. pravosl. crkvi platno sa slikom Hristova polaganja u grob; u njemu su zašivene moći svetitelja, osvećuje ga episkop (vladika). Bez njega se ne može vršiti liturgija.

Antimon metal (↑ Hem. elementi) plavkasto bijele boje, sp. tež. 6,71, tal. 630° C; za legure. Antimonovi spojevi služe u tehn. i ljek., na pr. kalijski antimonil tartrat (sriješ za bljuvanje) kao medic. sredstvo i u bojadisarstvu. ↑ Rudarstvo Jugoslavije.

Antimonov sjajnik najvažnija antim. rudača, siva poput olova, izrazito metalnog sjaja.

A. olovo ↑ Tvrdo olovo.

Antinomija (po grč.) sukob izm. dvije protivurječne teze, koje su obje naoko ispravne.

Antinoos iz Bitinije, ljubimac cara Hadrijana, mladić savršene tjelesne ljepote. Prikazan na mnogim antičkim reljefima, gemama, novcima, statuama itd.

Antioh 13 sirskih kraljeva, među njima A. III. (242-186 pr. Kr.), poražen od Rimljana kod Magnezije i A. IV. Epifan (174-164 pr. Kr.), progonio Jevreje.

Antiohija 1) gl. gr. Sirije, nekad 600 000 st., danas jedva 25 000; prvi kršć. sabor. 2) ↑ Antakîeh.

Antipasat (grč. anti = protiv i nizozem. passaat) vjetar, koji u šir. izm. 100 i 300 duva u slojevima atmosfere iznad 4000 m visine smjerom protivno ↑ pasatu.

Antipater namjesnik Aleksandra Vel. u Makedoniji (+ 319 pr. Kr.).

Antipatija (po grč.) osjećaj neprijatnosti prema nekoj osobi.

Antipiretika (od grč. pyr = vatra) sredstva za suzbijanje vrućice.

Antipirin sredstvo protiv vrućice.

Antipodi (po grč. = protivunošci) stanovnici mjesta na zemlji, koja leže dijametralno suprotno.

Antiquario fra Ivan (15. vij.) dominikanac iz Hvara, učeni bogoslov.

Antirabična stanica (od lat. rabies = bjesnoća) zavod za liječenje ljudi ugriženih od bijes. pasa.

Antisana vulkan u Ecuadoru (Juž. Amer.), 5756 m.

Antisemitizam borba protiv Jevreja u vjerskom, ekonomskom i kulturnom pogledu. Riječ a. nastala 1878 u Njemačkoj. A. konzekventno proveden u današnjoj Njem., da se uklone Jevreji iz javnog života i ograniči njihovo djelovanje u privredi, ↑ Pogrom.

Antisepsa (od grč. sepesthai = gnojiti se) ubijanje klica, liječenje gnojnih upala sredstvima, koja uništavaju gljivice (uzročnike upale); antiseptično: što sprečava razvijanje bakterija.

Antisten (444-365 pr. Kr.) Sokratov učenik, prezirao bogatstvo, Diogenov učitelj.

Antišambrirati (po franc.) čekati po pretsobljima; dodvoravati se, moljakati, ↑ Antichambre.

Antitaur gora u Maloj Aziji, 2743 m.

Antiteza (po grč.) dva suprotna pojma postavljena jedan prema drugom, na pr. živa pade, mrtvu je digoše.

Antitijela (med.) ↑ Zaštitne tvari.

Antitoksini (med.) protivuotrovi, koje stvara samo tijelo ili se dovode (cijepljenjem, injekcijama) radi zaštite ili liječenja (difterija, tetanus, boginje).

Antofagasta luka u sjev. Chileu, 53591 st.; mnogo jsl. iseljenika; izvoz salitre.

Antofiti ↑ Cvjetnjače.

Antoiki (grč.) ↑ Antipodi.

Antokolski Mark (1843-1902) rus. kipar, realist; „Ivan Grozni“, „Sokrat na umoru“, „Vječni žid“ i dr.

Antologija (po grč. = probrano cvijeće) izbor pjesn. djela, osob. pjesama.

Anton Vaclav (1850-1917) komik zgb. kazališta.

Antonello da Messina (1430-79) tal. slikar, nastojao uskladiti flandrijsko uljeno slikarstvo s venecij. ranom renesansom; izvrsni portreti.

Antonije Marko (82-30 pr. Kr.) po majci Cezarov rođak i njegov pomagač u građanskom ratu. Iza Cezarove smrti porazio Bruta i Kasija kod Filipa, združio se s Oktavijanom i Lepidom (2. triumvirat), zaljubio se u egip. kraljicu Kleopatru; nakon poraza kod Aktiona počinio samoubistvo.

Antonijevci relig. kongregacija laika za njegu bolesnika, osnov. 1095, a 1777 združena s redom malteških vitezova.

Antonini Oton (*1889) slikar pastelnih portreta zagrebačkog društva.

Antonovič Volodimir (1834-1908) ukrajinski historik.

Antracen bezbojne pločice u katranu kam. ugljena; za boje.

Antracit ↑ Ugalj.

Antrakinon žuti kristali iz antracena; za boje.

Antrakoza (agron.) crni garavac vinove loze, uzrokovan gljivicom Sphaceloma ampelinum, očituje se u obliku udubljenih crn. mrlja po mladicama, lišću i grožđu.

Antraks ↑ Bedrenica.

Antropo- u složenicama od grč. anthropos = čovjek; na pr. antropologija.

Antropobiologija dio biologije (nauke o životu); proučava život čovjekov.

Antropocentričan nazor, po kojemu je čovjek središte svijeta, najsavršenije biće i nosilac smisla svijeta.

Antropofagija (od grč. phagein = jesti) ljudožderstvo.

Antropofobija strah od ljudi.

Antropogeografija nauka o utjecaju geogr. okoline na čovjeka. Njom se u Jsl. prvi počeo baviti Jovan Cvijić, postavivši osnove ispitivanju kult. osobina naših zemalja i proučavanju jsl. stanovništva i njegovih osobina. Radove objavljuje Srp. kr. akad. nauka u „Srp. Etnogr. Zborniku“.

Antropoidni majmuni ćovjekoliki majmuni (Pongidae, Anthropomorphae, Anthropoidea). ↑ Majmuni.

Antropologija nauka o tjelesnim osobinama čovjeka (mjerenje lubanje, visine itd.) ili o njegovim duševnim manifestacijama u raznim zemljama i krajevima (etnologija ili narodoznanstvo) i njegovom histor. nastupu (prehistorija). Tek Linné učinio čovjeka predmetom prirodne znanosti i klasificirao ga u grupu primata kao Homo sapiens.

A. pedagogijska raspravlja o djetetu kao uzgojnom objektu, koji se tjelesno razvija po fiziološkim, a duševno po psihol. zakonima, te pazi na tjel. i duš. svojstva, koja su vezana na rasu i kulturne uvjete života.

Antropologizam nazor, da je sve, što radimo i spoznajemo, uvjetovano prirodom ljudskom.

Antropometrija nauka o mjerama pojed. dijelova ljud. tijela i o značenju njihovih međusob. odnosa.

Antropomorfizam prenošenje čovječjih osobina na životinje ili stvari. Primitivan čovjek i dijete pripisuju neživim stvarima i životinjama svoje mišljenje i osjećanje. Mitologija, poezija i umjetnost uopće ima u tome svoj korijen.

Antropomorfni majmuni ↑ Majmuni.

Antropov A. P. (1716-95) rus. dvorski portretist, čiji radovi nose pečat neumoljivog verizma uz tadašnje stilske oznake.

Antropozofija pokret na osnovu nekog višeg saznanja o bivstvu i sposobnostima ljudskim, proizašao iz ↑ teozofije. Prot. ovoj, a. prelaze težište odnosa izra. čovjeka i boga u čovj., naučajući da ovaj sistem, nastojanjem može spoznati više svjetove i sile. Pokretač Rud. ↑ Steiner osnovao 1913 antropozof. društvo sa sjed. u Dornachu (Švajc.), a raš. po čitav. svijetu (i u Jsl.). Vlastiti ples. pokret ↑ euritmija.

Antropozoik ↑ Neozoik.

Antun 1) Vel., sv. (251-356, dan 17 I) pustinjak u Egiptu, otac. monaštva. 2) Padovanski fra. (1195-1231) sv. (dan 13 VI) pokornički propovjednik u sjev. Ital. i juž. Franc. protiv Albigenza, čudotvorac; grob u Padovi.

Antung kitaj. ugovorna luka u Mandžuriji, 93 000 st.

Antunović Ivan (1815-88) svećenik kaločke nadbiskup.; pisao bunjevačkom ikavštinom za narod, preporoditelj Bunjevaca. 1870 pokrenuo „Bunjevačke i šokačke novine“.

Anturium biljka, trop. amer. ↑ kozlac, mnogo se gaji u staklenicima i sobama.

Antwerpen (Anvers) belg. trg. gr. i tvrđava na Scheldi, 417 137 stanov.; katedrala 14-15. vij., znatna šećerna, tekstilna industr., brusione dijamanata.

Anubis staroegip. božanstvo (ljudski lik s čagljevom glavom), kao grč. Hermes sprovodio duše u podzemlje (psychopompos).

Anuitet (po lat.) iznos kod otplate zajma prema unaprijed izračunatoj otplatnoj osnovi. U anuitetu su uračunate kamate i otplatna kvota.

Anulirati (po lat.) dokinuti, brisati, progl. ništetnim.

Anus (lat.) čmar (crijevni otvor stražnjice); analan: nalazi se na a.

Anzengruber Ludwig (1839-89) podigao bečku pučku dramu na lit. visinu. Tehnika njegovih romana i drama iz seljač. života naturalistička, problemi moderni. Dikcija sjeća na austr. pučki govor. Odjek kulturne borbe (iza Vatikanskog koncila) u drami: „Der Pfarrer v. Kirchfeld“. Tragedije: „Das vierte Gebot“, „Der Meineidbauer“, komedije: „Die Kreuzelschreiber“, „Doppelselbstmord“; roman: „Der Sternsteinhol“.

Anzilotti Dionisio (* 1869) tal. pravnik, član i pretsj. Stalnog suda međunar. pravde.

Aorist (po grč.) pređašnje svrš. vrijeme, na pr. ispletoh. Služi za pripovijedanje u prošlosti svršenih događaja.

Aorta (po grč.) glav. žila kucavica, izlazi iz lij. klijetke srca i vođi duž hrptenice do male zdjelice; iz nje izviru sve ostale žile kucavice.

Aosta gr. u sjev. Ital. na cestama koje idu preko Vel. i Mal. Sv. Bernarda, 20 744 st.; zvjezdarnica.

Apage (grč.) udalji se!, tornjaj se! A. Satana: Isusove riječi upućene đavlu, koji ga je iskušavao.

Apanaža (franc. apanage od lat. panis = kruh) dohodak, koji primaju članovi neke (napose vladarske) porodice od glave porodice (u nekim državama članovi vlad. por. iz drž. blagajne.)

Aparat (po lat.) oruđe, stroj ili bilo kakva naprava ili oprema za vršenje nekog posla; (fiz.) sprava, kojom se neka fizik. pojava izazivlje (proizvodi) ili mjeri.

A. za ispitivanje dimnih plinova služi za hem. ispitiv. (analizu) izlaz, plinova iz ložnih uređaja, za nadzor loženja.

A. za sisanje prašine sisulja, uređaj za otstranjivanje prašine pomoću sisanja.

Apartan (od franc. à part = na strani) čudan, neobičan.

Apartman ↑ Appartement.

Apaši 1) indijansko pleme u Meksiku (↑ Tab.: Ljudske rase II), 2) članovi pariškog podzemlja.

Apatija (od grč. pathos = strast) duš. neosjetljiv, i ravnoduš. prema vanjskim utiscima; često znak duš. poremećenja (melanholije, mladenačke duš. rascijepanosti, urođ. slaboumnosti).

Apatin (Dunav. b.) 1931 god. 13 416 st., mjesto na Dunavu u Bačkoj; građan. škola; gajenje industr. biljaka, tekstilna industr., industr. češljeva, ciglarstvo, pivovara, ribolov.

Apatit mineral, kalcijski fosfat (s fluorom i hlorom); za dobivanje umjetnog fosfatnog gnojiva.

Apel (po franc.) 1) saziv pojedinih vojničkih jedinica; 2) određen stav kod mačevanja; 3) poslušnost lov. psa; 4) opomena.

Apelacija (po lat.) priziv; apelacioni sud ↑ Sudovi.

Apelativ (od lat. appellare = zvati) zajedn. ime, općena imenica; naziv za predmete, bića, pojave, osjećaje, na pr. knjiga, učenik, svjetlost, dobrota.

Apelles (o. 325 pr. Kr.) najslav. (grčki) slikar antike; skladna ljepota, bogate boje.

Apendiks ↑ Appendix.

Apendikularije (Appendicularia) red plaštaša s repom za veslanje i trajnom kordom.

Apennin/i/ gl. gorje Italije, vrh Monte Corno na Gran Sasso d'Italia 2921 m.

Apercepcija (po lat.) shvaćena, svijesna predodžba, za razl. od nesvijesne (percepcija).

Aperçu (franc.) duhovita misao, dosjetka.

Aperitiv (od lat. aperire = otvarati) (med.) sredstvo za čišćenje; piće za dobivanje teka.

Apertura (fiz.) otvor, dio leće, koji nije pokrit zastorom, promjer toga dijela leće.

Apetit (po lat.) tek, želja za hranom.

Apex (lat.) tačka na nebu, kojom je obilježen smjer gibanja cijelog sunčevog sistema u svemiru. Najvjerojatnije u bliz. zviježđa Lire.

Aphrodisiaca (po grč.) sredstvo za buđenje i pojačavanje spolnih nagona.

Apih Josip (1853-1911) sloven. historik („Slovenci in 1848 leto“).

Apijska cesta (od lat. via Appia), od Rima do Brundizija, započeta od Klaudija Apija (312 pr. Kr.).

Apis crn bik s bijelom polumjesečnom mrljom na čelu, obožavan u starom Egiptu, utjelovljeni Osiris. U Memfisu nađena 24 sarkofaga sa mumijama apisa.

Aplanat (po lat.) kombinacija leća, kod koje je uklonjena ↑ sferna aberacija.

Aplauz (po lat.) odobravanje, izraženo pljeskanjem.

Aplicirati (po lat.) primijeniti, upotrebiti, prišiti, nanijeti (boje), dodati.

Aplikacija primjena, upotreba; prišivanje raz. komada sukna na tkivo.

Aplomb (franc.) težina, važnost.

Apodiktičan (po grč.) nuždan, neoboriv sud.

Apogej (grč. apo = od i ge = zemlja) od Zemlje najudaljenija tačka Mjesečeve putanje.

Apokalipsa (od grč. apokalypsein = otkrivati) proročka knjiga Novog zavjeta; Ivan apost. opisuje slikovitim govorom svoje čudnovato viđenje na otoku Patmosu, a u alegorijskim slikama budućnost kraljevstva božjega (crkve) te uništenje Antikrista i ponov. dolazak Krista (na Sudnji dan), ↑ Otkrivenje sv. Iv. Ap. Apokaliptički: fantastičan, tajanstven, zagonetan; apokalipt. broj: br. 666, koji označ. Antikr.; apokalipt. jahači: alegorij. predodžba kuge, rata, glada i smrti; apokaliptika: fantastični proročki opisi, ogranak kasnije jevr. literature; apokaliptik: vizionar, zanešenjak, tumač apokalipt. spisa.

Apokopa (po grč.) izostavljanje glasova na kraju riječi.

Apokrif (grč. apokryphos = tajni spis) knjiga, koja imitira koju knjigu Svetoga pisma, pripisujući je kojem apostolu (na pr. evanđelje Jakovljevo, Nikodemovo, apokalipsa sv. Petra itd.). Takve knjige ne spadaju u kanon sv. knjiga; apokrifan: lažan.

Apollinaire Guillaume (zapr. G. de Kostrowisky, *1880 u Rimu, +1918 u Parizu) franc. pjesnik kozmopolitskog značaja, gl. zastupnik knjiž. kubizma. Zbirka stihova „Alcools“ („Alkoholi“).

Apolodor znam. grč. arhitekt iz 2. vij., sagradio Trajanov most na Dunavu kod Kladova, kojeg se ostaci i danas vide.

Apologeti branioci kršćanstva kao istinite bož. nauke (Aristid, Justin muč., Tacijan, Atenagora, Tertulijan, Laktancije). Noviji: Weiss, Hettinger, Schanz, Shell; apologetika: spec. bogosl. struka, koja kritički utvrđuje historijsku istinitost i božan. podrijetlo kršćanstva.

Apologija (po grč. = obrana uopće, napose Sokratova), kod katolika usmena obrana ili spis na obranu koje vjer. istine od protivničkih napadaja. A. augsburške konfesije po nalogu evangeličkih staleža sastavio Melanchthon, kao odgovor na tako zvanu konfutaciju, kojom su katolički teolozi nastojali pobiti augsburšku ispovijest.

Apolon grčko božanstvo sunca, zaštitnik proročišta, pjesništva i glazbe (Musagetes).

Apolonije 1) iz Roda, 220 pr. Kr., gramatičar, opjevao Argonaute; 2) iz Perge (250-190 pr. Kr.) grč. geometar; 3) novopitagorejski filozof iz Tyane, savremenik cara Nerona. Pozniji naraštaji ga smatrali čudotvorcem. (Roman od Filostrata u 3. vij.).

Apolonov leptir (Parnassius apollo) iz porod. leptira Papilionidae.

Apopleksija (po grč. apoplektos = ukočen) udar kapi, krvarenje u mozak ili začepljenje koje moždane žile; znaci: uzetost jedne strane tijela (ruke, noge, lica); ako je povrijeđena lij. strana mozga, nastaje obič. ↑ agrafija, ev. ↑ afazija.

Apostasija (po grč.) samovoljno otpadanje od vjere. Poznat je car Julijan Apostat.

a posteriori (lat.) spoznaja na osnovi iskustva; suprot.; a priori.

Apostol (po grč.) poslanik; vjesnik vjere; knjiga o radu apostola.

Apostolicum apostol. vjerovanje, kratki simbol (obrazac) kršć. vjere, sastavljen od 12 čl., potječe iz 2. vij.

Apostolska stotica papinska stolica u Rimu.

Apostolski što se osniva na apostol. podrijetlu na pr. a. stolica; a. blagoslov: papin blag. s potpunim oprostom, osob. za smrtni čas; a. delegat: papin poslanik u crkv., nediplomat. poslu; a. delegatura: nadzorni ured za izvjesno misijsko područje; a prefekt: katol. sveć. bez biskup. stepena, koji je na čelu manjeg, još nepotpuno organizov. misij. područja, s biskup. jurisdikcijom; a. oci: kršć. pisci, koji su bili neposred. ili posred. učenici apostola u 2. i 3. vij. (na pr. sv. Ignacije muč., sv. Klement Rimski, sv. Irenej itd.); a. vikar: naslovni biskup u ovećoj pokrajini (misija), gdje još nije osnov. biskupija sa stalnim granicama; spada neposredno pod vlast Propagande (rim. kongreg. za širenje vjere.)

A. Veličanstvo naslov ugar. hrv. kraljeva od Leopolda I. dalje, s obzirom na apostolsku misiju sv. Stjepana. Papa Kliment XIII. 1758 službeno ga potvrdio Mariji Tereziji i njezinim nasljednicima.

Apostrof (po grč.) kvačica, koja označuje, da je u riječi nešto ispalo ('); apostrofirati nekoga: progovoriti nekomu.

Apoteka (po grč.) ljekarnica.

Apotekarska komora staleška organ. apotekara za zastupanje staleš. interesa sa samoupr., discipl. i savjetodav. djelokrugom. Sjedište u Bgdu. Dijeli se u sekcije po banovinama. U upravu biraju se pretsj., potpretsj. i 10 čl. iz redova vlasnika, a 5 čl. iz redova saradnika.

Apoteoza (po grč.) obožavanje živa ili mrtva čovjeka, na pr. rim. careva.

Apozicija (po lat. appositum = dodano) imenica, koja izbliže označuje drugu imenicu, na pr. grad Zagreb.

Appallachians šumovito gorje u ist. Sjev. Americi: Juž. App. s rudama bogatim Alleghanyma (2048 m); najveći ugljenici na zemlji.

Apparet id etiam caeco (lat.) to i slijepac vidi, to je i slijepcu jasno (Livije).

Appartement (franc.) apartman, stan, soba.

Appassionato (tal.) muz. oznaka za predavanje: strasno, živo, sa snažnim izražajem.

Appendicitis (lat.) t. zv. upala slijepog crijeva, zapravo upala crvuljka; akutna upala: jake boli u trbuhu, često povraćanje, začepljenost, povišena tjel. toplina; hronična upala: boli, začepljenost, tjel. toplina nije uvijek povišena. Liječenje operacijom.

Appendini 1) Frančesko Marija (1768-1837) tal. pijarist. Došavši 1791 u Dubrovnik prihvatio se proučavanja polit.-kult. i knjiž. prošlosti Dubrovnika. („Notizie istorico-critiehe sulle Antichità“, „Storia e Letterat. de Ragusei“ 1802-1803, „Grammatica della lingua illirica“ 1808, „De Praestantia et vetustate linguae illiricae“ 1840, „Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro“ 1811, „Memorie sulla vita e sugli scritti di Giov. Franc. Gondola“ 1827). 2) Urban (1771-1834) brat Franjin, prof. u Zadru, napisao „Vite degli uomini illustri della Dalmazia“ („Život slavnih Dalmatinaca“).

Appendix (lat.) nastavak, produžetak; (u med.): nastavak slijepog crijeva (↑ Crvuljak, ↑ Appendicitis); (u mjenič. pravu): prodiljka (↑ Allonge).

Applicatura (tal.) muz. ↑ Prstomet.

Appoggiatura (tal.) u muz. ↑ Predudar, ↑ Ukrasi.

Appoint (franc.) 1) udjeli, u koje je razdijeljen akcijski kapital; 2) pojedini predmet (komad) pošiljke od više mjenica, također mjenica, kojom se ima izravnati ↑ saldo; 3) mjenica izravnanja.

Apponyi Albert grof (1846-1933) mađ. politik i pretstavnik kod Društva Naroda (1924-32).

Apport (franc.) stvarni ulog u neko preduzeće (zemljište, zgrade, patent itd.), naroč. kod dion. i drugih društava.

Apporte! (franc.) donesi ovamo! (zapovijed psima); aportirati: donijeti.

Après nous le déluge (franc.) Poslije nas neka dođe potop! (Izraz bezbrižnosti. Navodno riječi Madame de Pompadour).

Apretura (od franc. apprêter = pripraviti) različite konačne operacije u tekstil. i dr. industrijama u svrhu poljepšavanja proizvoda.

April (od lat. aperire = otvoriti, jer se po rim. kalendaru tim mjes. započinjalo proljeće) starorim. 2., kasnije 4. mjesec u god., travanj. Zavaravanje rođaka i znanaca 1. aprila, da im se daje neizvediv nalog, dolazi valjada odatle, što su se pasijske igre prikazivale počet. aprila, u kojima se optuženi Isus šiljao od Iruda Pilatu itd. bez kakva povoljna rezultata po okrivljenika.

Aprilov Evstatijev Vasilj (1789-1847) bug. pisac knjiga važnih za povijest bug. preporoda i književnosti („Zora novobugarskog obrazovanja“, „Dopune k Zori“ itd.).

a priori (lat.) što proizlazi iz prirode našega duha prije ili nezavisno od iskustva (protivno: a posteriori).

Apriorizam (po lat.) pravac u filozof., da ima saznanja nezavisno od iskustva.

Aprobacija (lat. approbatio) osposobljenje, priznanje, odobrenje.

Aproksimativan (od lat. ad = k i proximus = bliz) približan; a. vrijednost = približna vrijednost; znakovi: ≈ i ≐ na pr. 1,001 = 1; (1 + α² ≈ 1 + 2α), ako je α dosta malen.

à propos! (franc.) u pravi čas; uostalom; „s time u vezi da napomenem“.

Aprovizacija (po franc.) snabdijevanje zalihom živež. namirnica.

Aps ↑ Haps.

Apsces (po lat.) šupljina puna gnoja; vrući a. nastaje brzo; hladni (obič. tuberkulozna podrijetla) polagano.

Apscisa (od lat. abscindere = otsjeći) ↑ Koordinatni sustav.

Apsencija otsut-nost; apsentan (lat. absens) otsutan.

Apsida (grč. apsis) polukružni prostor crkve; karakterist. a. sa svetištem za starokršć. ↑ baziliku.

Apside ↑ Planeti.

Apsint alkohol, piće od pelina i anisa, podražava tek, pije se sa vodom.

Apsolucija (po lat.) odrešenje; oproštenje grijeha.

Apsolutan (po lat.) bezuvjetan, bezuslovan, bez svakog ograničenja, što postoji samo u sebi i po sebi; protivno: relativan.

Apsolutizam sustav vlade u apsolutnoj monarhiji; prosvijećeni a.: a. 18. vij., gdje je vladar svojom neogranič. vlašću nastojao podići blagostanje i napredak naroda.

Apsolutna muzika m. po sebi, samostalnog djelovanja, bez veze s ostalim umjetnostima ili bilo kojim predodžbama vanmuz. naravi, izgrađena isključivo na osnovu specifičnih muz. zakona; suprotstavlja se deskriptivnoj ili ↑ „programnoj“ m. i ↑ primijenjenoj m.

A. sluh (muz.) ↑ Sluh.

A. slikarstvo ↑ Apstraktno slikarstvo.

A. šumsko tlo na kome je šuma jedina moguća vrsta kulture. Održavanje šume na tome tlu znači ujedno trajno održavanje njegova produktiviteta.

Apsolutorij odrešnica (također iza svršenih univerzit. studija).

Apsolvent (po lat. = koji se oslobađa) đak, koji je dovršio nauke, škole.

Apsolvirati svršiti škole (ispite).

Apsorbirati (od lat. absorbere = gutnuti) upiti; primiti u sebe; zaokupiti nekoga.

Apsorpcija upijanje, usisavanje; a. plinova: kad tekućine i plinovi primaju u sebe plin (↑ Adsorpcija. ↑ Okluzija); a. svijetla: kad svijetlo uđe u tijelo i pretvori se u njemu u toplinu; a. svijetla je za razne boje spektra različita; uglav. tijelo apsorbira onu boju spektra, koju bi, da je užareno, samo emitiralo; a. zvuka: kad tjelesa upijaju zvuk; zbog toga zvuk dopire do znatno manje daljine; a. rentgenovih zraka: slabljenje zraka, kad prolaze kroz materiju; a. kod radija: kad se kod primanja slabije čuje zvuk zato, što su radiovalovi putem naišli na zapreke, na pr. na ionizirani uzduh.

Apsorus rim. ime za ostrva Cres i Lošinj; nekoć biskupija u prethrv. i hrv. vr. u gradu Osoru (na Cresu), odakle vodi most na otok Lošinj.

Apstinencija (po lat.) suzdržljivost; (od alkohola): trezvenost.

Apstrahirati (po lat.) hotice izlučivati, ispuštati iz vida posebno i slučajno u svrhu uzdizanja, sažimanja općenitog i bitnog.

Apstrakcija apstrahiranjem dobivene cjeline, slika, koja sadrži samo bitne oznake; sam proces apstrahiranja.

Apstraktan dio neke predodžbe ili pojma, hotice izvađen iz cjeline i posamostaljen; misaoni (može se samo pomišljati, a ne iskusiti; a. imenica na pr. krepost); protivno: konkretan.

A. (apsolutno) slikarstvo od poč. 20. vij. nastoji da prikaže dušev. stranu samo linijama i bojama, ne prikazujući real. predmeta, (↑ Ekspresionizam).

Apstruzan (po lat.) zamršen, nejasan, taman.

Apsurdno (po franc.) besmisleno.

Apšeron poluotok na Kaspij. Moru; izvoz nafte.

Apuhtin Aleksjej N. (1843-93) rus. pjesnik i novelist; ep „Godinu dana u samostanu“, psihol. novele: „Arhiv grofice J.“, „Nedovršena pripovijetka“ i dr.

Apulej (* o. 125 pr. Kr.) iz Madaure u Numidiji (sjev. Afr.), rim. romanopisac carskoga doba. Fantast, satirički, baroknim (bombastičkim) stilom pisani roman „Metamorfoze“ (De asino aureo: O zlatnom magarcu), koji sadrži novelist, priču o „Amoru i Psihi“.

Apulija jugoist. tal. kraj; žitarice, ovce.

Apure plovna pritoka Orinoka (Juž. Amerika), 1600 km.

Aqua (lat.) voda; a. destillata: destilacijom dobivena veoma čista voda.

Aquae (lat. = vode) ime za ljekovita vrela i kupališta: 1) A. Balissae rim. mjesto kod današ. Daruvara; 2) A. Iasae rim. mjesto kod današ. Varažd. Toplica; 3) A. Sextiae rim. kupalište; 102 pr. Kr. pobijedio Marije Teutone; danas Aix-en-Provence (↑ Aix); 4) Aqua Viva (lat. = živa voda) rim. mjesto kod dan. Varaždina.

Aquamanile (od lat. manus = ruka) katol. liturgičko posuđe, vrč i tanjur, za pranje ruku svećenika ili biskupa kod mise. Vrč obič. u Sred. vij. u obliku slova, grifa itd.

Aquatinta grafič. tehnika, kojom se postizava mekoća akvarel. tonova.

Aquileja (Oglej), sjev. tal. gr., 3000 st.; rim. ruševine.

Ar 1) (krat. a) mjera za površ. = 100 m²; 2) hem. znak za argon.

Ara rod papiga (Psittacidae); Amer., naroč. Brazilija.

Arabeska prvotno arap. ornament, sastavljen bez naturalistič. elemenata, većinom od zapletenih trakova; na geometrij. podlozi.

Arabija jugozap. poluotok Azije, 3 mil. km², 5 mil. st., pustinjska visoravan (600—1000 m) opkoljena brdima. Arapi nomadski stočari (deve, konji, ovce); na oazama i ratari. Arapi osvojili Persiju i Egipat. Islam. svetišta: Mekka i Medina. U 16. vij. turska; po Svjet. ratu samostalna (Jemen) ili pod. brit. zaštitom (Irak, Transjordanija).

Arad rum. gr. na Marošu, 77 255 st., želj. raskršće, drv. i želj. industrija.

Aragonija sjev. špan. kraj na Ebru; gl. gr. Zaragoza.

Aragonit mineral, rompski oblik kalcij, karbonata.

Arahna (grč. arachne) Liđanka, vješta tkalja, koja se drznula natpredati se s Atenom, zato je ova pretvori u pauka.

Arahnologija (po grč.) nauka o paucima.

Araiš gl. gr. špan. Maroka, luka, 5300 st.

Arak bezbojni alkohol, destilat iz rižina slada.

Aralia mnogo kultivir. grmovi dlanasto usječenih listova. Srodnici bršljana, potječu iz Sjeverne Amerike i Azije.

Aralica Stojan (*1886) srp. slikar savrem. franc. škole. Pejzaži iz Dalmacije.

Aralokaspijska uvala stepska uv. izm. Kaspij. Mora i Aralskog Jezera.

Aralsko Jezero izm. Ust-Urta i turan. nizine, 68 000 km², do 70 m duboko, bogato ribama.

Arameja stara oznaka za Siriju i Mesopotamiju.

Aramejski (prvotno jezik Aramejaca) skup dijalekata slič. biblijskom aramej. jeziku (Daniel 2, 4; Ezra 4, 8 i dr.), koji zajedno s kenanskim (jevr. i fenič.) pretstavljaju zap. ogranak sjev. semitske jezične grupe. Ist. je grana akadski (babilonski i sirski). Naziv „haldejski“ nije tačan. U rječničkom blagu najbliži kenansko jevr., u gramatici često bliži arapskom i akadskom. Iza Babilonskog sužanjstva postaje nar., kasnije i književ. jezikom Jevreja. Tim jezikom napisana oba Talmuda, dijelovi Midraša, prijevodi Biblije za narod i originali nekih spisa Evanđelja. Isus govorio a.

Aranđelovac (Dunav. b.) 1931 god. 2533 st., mjesto u Šumadiji na željezn. pruzi Mladenovac-Valjevo; gimnazija; lijepa banja s jakim izvorima bukovičke kiselice za piće i kupanje, liječi bolesti organa za disanje i bubrežne bolesti.

Aranđelović Dragoljub (*1873) pravnik, ministar pravde u Srbiji; mn. pravne rasprave.

Araneo Klement (* 1. pol. 16. vij.) dominikanac, teolog; napisao: „Summa casuum conscientiae“ i zbirku govora za blagdane.

Aranjuez gr. u špan. provinciji Madrid, na Taju, 13 550 st.; znamen. proljetna prijestonica špan. kraljeva s palačom, raskošnim dvorcima i krasnim parkovima.

Arany János (1817-82) mađ. pjesnik; epski obradio motive iz hunskoga kruga; nac. osobine svojega naroda zaodjenuo u adekvatnu klas. formu.

Aranžirati 1) skladno udesiti; 2) nagoditi se, likvidirati posao.

Aranžman ↑ Arrangement.

Arapi semit. narod (7 mil.), muslim.; Arabija, Sirija, Palestina, Mesopotamija, sjev. i ist. Afrika; Beduini nomadi, Felahi ratari.

Arapska guma (lat. gummi arabicum) ↑ Gume.

Arapska i persijska muzika tijesno su povezane. Prije islama nema kod Arapa muz. kulture, tek u 7. vij. iza osvojenja Persije, pod utjecajem pers. kulture, procvat a. muzike. Najstar. muz. pisac Chalil (+776) piše o metrici (ritam) i tonovima. Pers. pisci tek u 14. vij., kad je Persija pod mongol. vlašću, te nastupa procvat umjet. i nauke. Najznat. pers. muz. pisci: Safieddin (13.-14. vij.), Mahmud Širazi (14. vij.), Abdolkadir Ben Isa (14. vij.) itd. Njihov muz. sistem dijeli oktavu na 17 dijelova (⅓ tonovi) za razl. od naših 12 polutona oktave; kasnije se udomio u Pers. evr. sistem, naroč. u praktičnoj m. Instrumenti za trzanje: lutnja (Pers. je preuzeli od Egipćana) i tanbur; gudaljke: kemadže i rebab, navodno preteče evr. gudaljki; duvaljke: nej (lauta) i arganum (vrsta gajda).

Arapska književnost. Davno prije Islama (7. vij. posl. Kr.) a. se književnost odlikuje pjesničkim formalno savršenim tvorevinama („Kassîde“, u kojima se opisuje priroda, bojevi, slavi rodno pleme itd.). Ep.-lir. pjesme, satire, epigrami, lirske popijevke, skupljaju se u antologiju pod naslovom „Hamâsa“ (arap. = srčanost). Dolaskom islama započinje t. zv. zlatno doba (700-1200), kad knjiž. znatno utječe na kult. život Evrope. Koran: glav. književni uzor. Za dinastije Abasida pjesništvo u službi dvora (razni „Divani“ i dr.). Uz dvorsko p. javlja se i misticizam (Ibn Arabi). Razne priče („1001 noć“) nastaju često s indijskih i persijskih poticaja. Potkraj zlat. doba javlja se nova pjes. vrsta: makâme, u kojoj se istakao Hariri. Uz lijepu knjigu vrlo važna naučna. I tu polazna tačka Koran. Iz komentara Koranu razvila se bogata teol. književnost, pravna nauka i lingvistika. Filozofija i prirodne nauke nadovezuju (posredstvom sirskih prijevoda) na Aristotela i neoplatonike (Avicenna-Averoes). Izm. 8. i 13. vij. razvija se matematika (Omar al-Hajjam), fizika, mineralogija, botanika, zoologija i medicina, a napose astronomija i alhemija. Važna i zemljopisna i povijesna knjiž. Arapa. Filozof povijesti i sociolog: Ibn-Haldûn. Turci i Mongoli izazvali kult. propadanje unutar islama, a ujedno se javlja i polit. nazadovanje.

Arapski jezik juž. ogranak semitske skupine. Govori se u sjev. Africi, Arabiji, Mesopotamiji (Irak) i Siriji. Nekoć a. jezik dopirao mnogo dalje (Španija, Persija, Turska). A. knjiž. jezik jedinstven, vulgarni se govor raspada u mnoga narječja. A. pismo čita se s desna na lijevo. Ima 31 znak (3 za vokale: a, i, u; ostalo konsonanti).

Arapski konj plem. toplokrvni k. Arabije (naroč. provinc. Neđed), otporan, ustrajan, u jsl. zemlje uvezen po Turcima.

A. More izm. Arabije i Prednje Indije.

A.-Saudska kraljevina od 1932 naziv država Nedžel i Hedžas, povezanih personalnom unijom (Ibn Saud).

Ararat vulkan. gorje u Armeniji, Veliki A. 6156 m. Mali A. 3915 m.

Aras (grč. Araxes) pogranična rijeka (1000 km duga) izm. SSSR i Persije; utječe u Kasp. More.

Arašid (Arachis hypogaea) biljka, lepirnjača podrijetlom iz Brazilije. Mahune se jedu pržene (arašide, „kikeriki“), ili se iz njih vadi ulje nalik na maslinovo. Gaji se u svim trop. i suptr. krajevima radi dvosjemenih mahuna.

Araukanci indijanski narod u Argentini i Chile. (↑ Tab.: Ljud. rase II)

Araukarija četinjača upadljivo pravil. uzrasta iz Juž. Amer.; mnogo se gaji.

Arba (Arbe) ↑ Rab.

Arbanasi (tal. Borgo Erizzo) mj. kraj Zadra, s pučanstvom iz Albanije.

Arbanija ↑ Albanija.

Arbanaski (albanski) jezik (gjuha shqypë) je balk. jezik indoevr. jez. porodice. Vjerojatno se razvio iz iliro-tračkoga, koji se govorio na Balkanu prije dolaska Rimljana. Dijeli se na 2 glav. dijalekta: jezik Gega (katolici i muslimani, Skadar itd.) i jezik Toska (musl. i pravosl., Korça itd.). Narječje Elbasana važi kao najljepše. Posjeduje razne lit. tekstove, od 16. vij. relig. sadržine. Govori ga oko 1½ mil. u kralj. Arbaniji, manjine u Jsl. (Vardar. i Zet. banov.), Grčkoj (Atika, Beotija, čak i ostrva) i Italiji (Sicilija, Basilicata, Puglia, Molise). Službeno pismo danas latinica, koja pokazuje ove odlike: ç=č, dh interdentalni spirant, ë poluglas, gj=đ, ll=poljsko ł, sh=š, th interdentalni spirant, x=dz, y=njem. ü, xh=dž, zh=ž, ˆ nad vokalom znači nazalitet.

Arbaš ↑ Dobrac.

Arbes Jakub (1840-1914) češ. književnik, pjesnik, novelist, novinar, feljtonist, kazal. kritik, autor studije o „Karelu Hyneku Máchi“. Zbirke novela „Đavao u škripcu“, „Sv. Ksaverije“, „Newtonov mozak“, „Kandidati egzistencije“, „Etiopski liljan“. Manje novele.

Arbiter (lat.) sudac, posrednik; a. elegantiarum: autoritet u stvarima ukusa; a. gentium: sudija naroda, vladar svijeta.

Arbitraža (franc. arbitrage) 1) burzovni posao, temelji se na izrabljivanju razlika cijena izm. pojed. mjesta; 2) način mirnog rješavanja međunar. sporova po obraničkom sucu ili sudu; želja pacifista: opća, obvezatna arbitraža, po mogućnosti pred stalnim sudovima.

Arborec (Arber) najviši vrh Češke šume (Vel. A. 1457 m).

Arboretum (lat.) nasad raznovrs. domaćeg i stranog drvlja, prilagođenog domaćoj klimi, u naučne, poučne ili luksuzne svrhe.

Archegoniata mahovine i papratnjače.

Archegonium (po grč.) ženski rasplodni organ u arhegonijata.

Archer William (1856-1924) odlični engl. kazališni kritik, prevodilac i popularizator Ibsena u Engl.

Arcibašev Mihail P. (1878-1927) rus. pisac. Romani: „Sanjin“, „Smrt Landea“, „Na posljednjoj crti“; drama: „Ljubomor“.

Arco Georg grof (*1869) njem. pronalazač na polju radiotehnike.

Arcole selo u Lombardiji; Napoleonova pobjeda 17 XI 1796.

Ardenni visoravni (do 650 m) sjeverozap. od Rajnskog škriljevačkog Gorja; ponornice, pećine, ugalj, željezo, olovo.

Arden of Feversham anonim. engleska tragedija iz doba Shakespeara, jedna od najranijih građan. drama.

Ardenski konj manji ustrajni radni tip belg. hladnokrvnog k., import. u Hrvatsku.

Ardiaei (Vardiaei) ilirsko pleme na Neretvi; od 230-168 pr. Kr. postojala na juž. dijelu jsl. primorja do Skadra drž. Ardiaea.

Areal (lat.) izraz za površinu tla.

Arena (lat. = pijesak) mjesto borbe u star. rim. kazalištu; samo to kazalište; u Špan.: mjesto, u kojem se priređuju borbe s bikovima.

Arenda (po lat.) zakup, zakupnina.

Areola (lat.) crv. kolobar oko prsne bradavice.

Areometar sprava, koja pokazuje specifičnu težinu tekućine, na kojoj pliva, time što u nju više ili manje uroni.

Areopag vrhovni sud u st. Ateni na Aresovu brežuljku kraj Akropole.

Areopagitica spis engl. pjesnika Miltona u odbranu slobode štampe (g. 1644).

Arequipa gr. u Peru-a, 57 000 st.; univerzitet, znatna industr. (tekstil, zlato, srebro, drago kamenje) i trgovina.

Ares grč. bog rata, u Rimljana Mart.

Aretino 1) Pietro (1492-1556) pisac tal. renesanse, pamfletist („Pasquinate“), na zlu glasu zbog pogana jezika i iznuđivačkih pisama („Lettere“). Prijatelj Tiziana i dr. umjetnika, prototip renesansnog amoralnog čovjeka. Uz komedije napisao jednu od najboljih tragedija onog vr. „Orazio“. 2) ↑ Guido Aretinski.

Aretirati (od franc. arrêter) zaustaviti, zatvoriti.

Aretusa Artemidina pratilica, pretvorena u izvor kod Sirakuze; ime nimfe izvora.

Arezzo tal. gr. u Toskani, 56 845 st.; oružje, keramika, znam. građevine.

Argat (tur.) puškarnica.

Argentan („novo srebro“) slitina bakra, cinka i nikla.

Argentina južnoamer. savez. republ., 2 797 100 km², 11 195 000 st.; gl. gr. Buenos Aires. Na sjev. gotovo tropska, šumovita ravnica Chaco (quebracho, tanin, drveni ugljen); na jugu travnjaci, pampe, (pšenica, pašnjaci: žitnica svijeta, koja ga opskrbljuje i mesom); na zapadu suha gorska zemlja, 3000 m visoka; gorska flora. Od indijanskih prastanovnika samo ostaci; glav. useljenici Romani, mnogo Kreola, dosta Nijemaca. 1508-37 otkrili i osvojili A. Španjolci, od 1816 neovisna.

Argentino zlatni argentinski novac = 5 pesosa.

Argentit mineral, srebrni sulfid.

Argentum lat. ime srebra.

Arginuski otoci u starini naziv za otočiće na jugoist. kraju Lesbosa. 406 pr. Kr. pobjeda Atenjana; njihovi zapovjedn. osuđeni na smrt, jer su se vratili ne pokopavši poginule.

Argivci stanovnici Argosa na Peloponesu; po Homeru svi Grci.

Argolida kraj u ist. Peloponesu.

Argon plemeniti plin (↑ Hem. elementi), nastaje u uzduhu (0,94%).

Argonauti (Argoplovci) starogrč. junaci-brodari, plovili su pod vodstvom Jasonovim u Kolhidu po zlat. runo.

Argona (Argonnes) šumska visoravan u sjev. ist. Franc. izm. Aisne, Meuse i Marne (310 m); 1914-18 žestoke bitke.

Arg/os/ znamenit st. grč. gr. u Argolidi; sadašnji gr. A., 10 000 st., iskopine.

Argot (franc.) 1) šatrovački jez., kojim se sporazumijevaju lopovi; 2) posebni izrazi pojed. staleža i zvanja (na pr. vojnički, studentski a.), ↑ Slang.

Argument (po lat.) dokaz; argumentacija: dokazivanje.

Argun juž. izvor Amura, 1250 km, granica izm. Kitaja (Mandžurije) i SSSR.

Arg/us u grč. mitologiji: div sa stotinu očiju, vječno budan; Arg/us/ove oči = budne oči.

Arhaik (arhaj. formacija, pradoba) najstar. doba u razvoju Zemlje, ↑ Geol. formacije.

Arhaizam (od grč. archaios = star) zastarjela riječ ili zastario oblik, na pr. „vjeruju“ mj. vjerujem; arhaistički: zastario.

Arhajski na stari način; u slogu rane grč. umjetnosti.

Arhanđeli viši (2.) stepen (hor) anđela (Mihael, Gabrijel, Rafael).

Arhangelsk rus. gr. na Bijelom Moru, 73 000 st.; drvna industr., jedna od najvaž. rus. izvoz. luka; gl. gr. istoim. gubern. (450 000 km²).

Arh/e/- u složenicama od grč. archaios = star.

Arhegonijati ↑ Archegoniata.

Arheologija nauka, koja istraž. antiknu umjetnost i kulturu, naroč. na osnovi neliterar. izvora. Kod starih Grka: nauka o prošlosti. Razvoj moder. a. počinje s ↑ humanizmom; stvarni osnivač današnje a. je Johann Joachim Winckelmann, koji je 1763 izdao svoju historiju umjet. Star. vij. Vel. napredak a. u 19. i 20. vij. Iskopavanja u Grčkoj (Olympia 1875-80, Delphi 1893-1901), Maloj Aziji (Schliemannova iskopavanja u Troji 1871, Milet, Ephesos itd.), Egiptu (egiptologija), Mesopotamiji (Chorsabad, Babilon, Ninive, Ur) itd. Kao središta za a. stud. osniv. se naroč. škole i zavodi (njemač. a. institut u Rimu, sada u Berlinu 1S29, franc. a. škola u Ateni 1846). Čuveni arheolozi: J. J. Winckelmann, E. Q. Visconti, E. Gerhard, C. T. Newton, H. Schliemann, W. Dörpfeld, G. Maspero, Th. Wiegand. A. nauka u Jsl. još nije dovoljno organizovana. Središta za a. istraživ. pokrajinski muzeji (Bgd, Zgb, Ljublj., Sarajevo, Skoplje, naročito Split i veći lokal, muzeji arh. karaktera u Osijeku, Kninu, Mariboru, Ptuju, Vršcu itd.) ili a. katedre na univerz. Iskopav. se vršila najviše u Dalmaciji (Solin), počela su tamo već 1820-28 pod ondaš. počas. ravnat. muzeja Karlom Langom (+1834), dalje ↑ Viminacium (danas. Kostolac), ↑ Stobi, ↑ Trebenište, Poetovio (danas. Ptuj), Emona (dan. Ljublj.); prehist. iskopav.: ↑ Vinca, Gradac, Jablanac, Pločnik, Dalj kraj Osijeka, Vel. Gorica, ↑ Butmir, ↑ Glasinac, Donja Mahala, Ripač, Poštela kod Maribora, ↑ Vače, Libenska Gora kod Brežica, ↑ Vatin kod Vršca, Starčevo kod Pančeva, Aradac itd. Najznam. jsl. arheolog Don Frane Bulić. A. se dijeli danas po predm. u prehistor. (↑ Prehistorija), klasičnu, kršćansku, orijentalnu a. itd. Naučna metoda dan. a. razlikuje kod obradiv. materijala uglavnom 4 faze: 1) otkriv. i konzervir. spomenika (iskopav., čišćenje, konzerv. i event. rekonstruir.), 2) opis spomenika (znanstv. katalozi, publikacije čitav. serija spom.), 3) tumačenje spom., 4) određivanje vremena postanka (neposredno datirani ili po stilu datirani spomenici).

Arheopteriks („praptica“) najst. poznata fosilna ptica iz jurskih naslaga ↑ Solnhofena, veličine goluba, neki organi sjećaju na gmazove. ↑ Geol. formac. (↑ Tab.: Zoolog.).

Arheozoik ↑ Eozoik.

Arhi- (grč. archi-) u složenicama = star, nad-, vrhovni.

Arhiđakon (po grč. lat. = najst. sluga) katol. a., u Sred. vij. prvi upravni pomoćnik biskupa; kanonik, koji biskupu referira o duhov. pastvi svećenstva u jednom dijelu biskupije (arhiđakonatu). ↑ Đakon.

Arhiepiskop (po grč. lat.) nadbiskup, metropolit, počasni naslov biskupa u gl. gradu neke pokrajine. Obič. ima nekoliko podređenih biskupa (sufragana).

Arhigonija (po grč.) postanje živih bića bez roditelja iz t. zv. mrtve (anorganske) tvari. Isto: abiogeneza i spontana generacija.

Arhijerej (po grč.) naziv za visoke svećenike; u ist. pravoslavnoj crkvi viši crkveni starješina.

Arhimandrit (sirski: mandra = stado) nastojatelj većeg ist. pravosl. manastira, redovno sa višom naobrazbom; između njih se biraju episkopi.

Arhimed (287-212 pr. Kr.) grč. matematik, obretnik po njemu prozvanog principa.

Arhimedov princip: svako tijeloburonjeno u tekućinu važe za onoliko manje, koliko važe tim tijelom istisnuti dio tekućine. A. p. slijedi iz pojma ↑ uzgona.

Arhipelag (po grč.) otoci, otočje, more među otocima.

Arhipenko Aleksandr (*1887) rus. kipar, ekspresionist; reljefi u bojama (plastič. slikarstvo).

Arhitekt (po grč.) graditelj, građev. umjetnik; arhitektonika: spajanje građevnih dijelova u cjelinu.

Arhitektura građevna umjetnost, umj. gradnje formalno lijepih zgrada, koje odgovaraju svojoj svrsi; najstar. likovna umj., koja osim tehn. rješenja gradnje nastoji da ostvari i neku umjetnički uslovljenu zamisao. Veza a. s kultur. životom svih naroda i vremena uslovila stalni razvitak građev. oblika. Arhitekt. slog: u histor. umjet. raznolikost građev. oblika, koji su uvjetovani vremenom, prirodom, narod. običajima, atmosf. prilikama i gradivom (barok, gotika, klasicizam, renesansa, rokoko, jezuitski, normandijski, romanski slog, indijska, maurska, vizant. umj., srp. sred. vjek. arhitektura). Savremena a. (moderna) razvija se nakon duge periode eklekticizma koncem 19. vij., tražeći svoj izražaj, slobodan i neovisan od ranijih klasicist. i romant. uzora (članovi njem. „Werkbunda“ i „Secesije“ Beč, O. Wagner, J. M. Olbrich, P. Behrens; Holanđanin H. P. Berlage, Belgijanac H. van de Velde); posebnim putem ide A. Loos, vršeći jak utjecaj na savrem. a.; početkom 20. vij. a naroč. posl. Svjet. rata razvija se savr. a. pod utjecajem upotrebe novih konstrukcija (čelik, želj. beton) i novih zadataka (industr. objekti, hangari, itd.), a tražeći racionalniji način građenja uopće; u Franc.: braća Perret, Fraissinet, Le Corbusier; u Holandiji: J. J. P. Oud, Willem M. Dudok; u Njem.: B. May, W. Gropius, osnivač „Bauhausa“, Mies van de Rohe; u ČSR: Gočar. Arhitektura u Jsl. 19. i 20. vij. Početkom i prvom pol. 19. vij. u Zgbu klasicist. slog pod jakim utjecajem Zapada; reprezentativni arhitekt toga vr. B. Felbinger (kuća porodice Jakčin, Friganova kuća, bivša „Vel. Kavana“ na Jelačićevu trgu); u 2. pol. 19. vij. restauriranje potresom oštećene katedrale prema projektu O. Schmidta i Hermanna Bollé-a u slogu njem. gotike; H. Bollé dolazi 1878 u Zgb, razvija vel. djelatnost i isključivo utječe kroz 20 god. na razvoj građev. shvatanja (obrtna škola, arkade Mirogoja, evang. crkva); pod konac 19. vij. uslijed naglog porasta pučanstva i ojačanja sred. staleža, grad se naglo širi, ali dok u to vr. Zapad kida s hist. stilovima (Secesija, Werkbund), kod nas vladaju eklekticizam i komerc. duh; Beč, koji je na našu sredinu direktno utjecao, pozna tada 3 smjera: krug škole O. Wagnera (Secesija), sljedbenike C. Königa i F. Ohmanna i A. Loosa koji, osjećajući potrebe savremenosti, spaja težnje obiju smjerova, t. j. želju za organičnom evolucijom i revolucionarnost Secesije; V. Kovačić pod utjecajem škole O. Wagnera i H. Ehrlich iz škole C. Königa, ali istomišljenik A. Loosa, svojim djelovanjem početkom 20. vij. kidaju s eklekticizmom i duhom čiste eksploatacije, posvećujući naroč. pažnju dizanju kvalitete obrta; V. K.: Sv. Blaž, Slaveks, izgrada burze, H. E.: unutrašnjost burze, nadb. nadarbina, zaklada Grad. šted., E. Šen iz škole C. König: „Croatia“, stamb., kuća Jsl. Akad.; osnutkom teh. vis. škole 1919, sada tehn. fakulteta, bude V. Kovačić imenovan prof. i time odgajateljem mlađih generacija arhitekata, koju zadaću po njegovoj smrti (1926) preuzima njegov bivši sarad. H. Ehrlich. (↑ Tab.: Jsl. umjet. VII). ↑ Slov. umj., ↑ Srp. sred. vjekov. arhitektura, ↑ Dalmatinska umjetnost. — Unutarnja a. (njem. Innenarchitektur) umjetničko namještanje i ukrašavanje stanova i reprezent. prostorija; posebna grana umj. od vremena rokokoa.

Arhitrav u grč. arhitekturi donji dio grede, koji leži izravno na kapitelima stupova.

Arhiv (od grč. arche = početak, vrhov. vlast) sabiralište pisama, izvještaja, spomenica, spisa (akata) u uredima, nauč. institutima, samostanima, tvrtkama, obiteljima, kojim često upravlja arhivar. Za jsl. povijest osob. važan: Drž. arhiv Dubrov. (osn. u ranom Sred. vij.), Zgb (osnov. 1643), Ljublj. (osn. u 2. pol. 19. vij.), Bgd (osn. 1898).

Arhivolta (po tal.) čeona strana arhitravom ukrašena luka ili svoda.

Arhiv za pravne i društvene nauke časopis Pravn. fakul. u Bgdu, izlazi od 1906 jedanput mjesečno.

Arhont (t. j. „vladalac“) najviši magistrat starogrčkih grad. republika (Atena).

Aridan (po lat.) suh.

Ariel dobrotvorni duh u Šekspirovoj „Buri“.

Arija (po tal.) u muz. 1) vokalna kompoz. za jedan glas uz instrumental. pratnju; 2) vel. ili da capo a.: forma u starijoj operi sa 2 kontrastna otsjeka i instrum. uvodom (ritornel); koloraturna i bravurna a. Arietta (i kavatina): mala a. bez principijelne razlike od popijevke.

Arijac čovjek, koji govori kakav indoiranski jezik, naroč. persijski ili indijski; ind. Arya = plemenit, gospodar; pripadnik plemena, koje je, došavši sa sjev. ist. u prehistor. doba, pokorilo Indiju i Iran. — „Arijski“ u smislu indoevropski potječe odatle, što se neko vr. pogrešno mislilo, da je narodno ime „Irac“ = Arijac, da dakle arijski obuhvata sve indoevrop. jezike od indijskog (u Aziji) do irskog (u Britaniji).

Arijadna kći kralja Minosa na Kreti, pomogla Teseju, da se vrati iz labirinta, davši mu klupko konca. On je htjede povesti u Atenu, ali je ostavi na nagovor Dionisov na otoku Naksosu.

Arijanizam Arijeva nauka, da Krist nije istobitan nego sličan Bogu Ocu; osuđena na koncilu u Niceji 325; pristaše te nauke arijevci.

Arije (+336) svećenik iz Aleksandrije, začetnik arijanizma, osuđen zbog krivovjerja na koncilu u Niceji 325.

Arilje (Drin. b.) 1931 god. 640 st., mjesto uz Golijsku Moravu; poznato zbog voća (jabuke „senabije“), histor. znamenitosti. Stari manastir sv. Arhilija, koji je iz osnova obnovio kralj Dragutin (1276-81). Jedna od poslj. tip. građevina Raške škole (↑ Srp. sred. vjek. arh.), u unutrašnjosti važni portreti srp. kraljeva i crkv. velikodostojnika 13. vij.

Arion (o. 600 pr. Kr.) čuv. grč. lirik i pjevač. Ploveći jednom Perijandru u Korint, bude od lađara orobljen i osuđen na smrt u valovima. Prije nego se bacio u valove, smjede još zapjevati. Pliskavica ga iznese na obalu, opčarana njegovim pjevom.

Arioso (tal.) 1) na način arije; 2) kratka melodijski izražajna epizoda unutar ili na koncu recitativa.

Ariosto Lodovico (1474-1533) tal. pjesnik. Romant. epos „Orlando furioso“ („Bijesni Roland“), koji se odlikuje bogatom fantazijom, finom ironijom i formalnim ljepotama. Satire, komedije i dr.

Ariovist poglavica german. plemena Sueba, potučen od Cezara 58 pr. Kr. u Galiji, koju htjede osvojiti.

Aristarh 1) (o. 265 pr. Kr.) starogrč. astronom, naučavao ↑ heliocentrični sustav. 2) strog kritik iz Samotrake oko 150 pr. Kr., tumačio Homerove pjesme.

Aristid (530-467 pr. Kr.) atenski poštenjak, Temistoklov suparnik, osnivač saveza Atene s egejskim gradovima.

Aristip (o. 435 pr. Kr.) grč. filozof, začetnik hedonizma.

Aristofan (o. 450-385 pr. Kr.) Atenjanin, glasov. pjesnik starije atičke komedije: „Mir“, „Ptice“, „Lisistrata“, „Ženska skupština“. U „Oblacima“ se ruga sofistima i Sokratu, u „Žabama“ Euripidu. Kao konzervativac se obara na demagoge. Fantazija mu je bujna, dosjetljivost nenatkriljiva, jezik profinjen i ljubak.

Aristogeiton i Harmodij ubili atenskog tiranina Hiparha 515 pr. Kr.

Aristokratija (od grč. aristos = najbolji i kratein = vladati) izvorno: vlada najboljih, danas: plemstvo, naroč. vis. (velikaši, aristokrate); vlada plemstva (aristokrat. republika).

Aristomen mesenski vojskovođa protiv Sparte u 7. vij. pr. Kr.

Aristotel (384-22 pr.Kr.) uz Platona najveći grč. filozof, polihistor, osnivač logike, etike, estetike, filozof peripatetične škole, prvi sistematik prirod, nauka, teoretik države. Njegova poetika znatno utjecala na franc. klasicističku dramu (jedinstvo mjesta, vremena i radnje) i na definiciju tragedije, koju je iz grč. teksta prvi točno preveo i rastumačio Lessing. Aristotelove filozof, spise preveli Arapi, a iz arap. špan. učeni Jevreji na lat. Tim su se lat. prijevodom služili kat. skolastici. Važni i gotovo jedini podaci o starogrčkoj muzici.

Ariš 1) (bot.) (Larix europaea) sred. evr. listopadna četinjača: svijetlozelene, meke iglice opadaju u jesen; 2) egip. selo na granici prema Siriji. Tu je franc. general Kleber ugovorio s Turcima 24 I 1800 slobodan povratak u domovinu, poslije poraza Napoleonove egip. ekspedicije.

Aritmetika (od grč. arithmos = broj) nauka o računanju; posebna a. računa s posebnim, opća s općim i posebnim brojevima.

Aritmija poremećenje neke ritm. djelatnosti; (u med.) oznaka nepravil. bila.

Aritmogrif (po grč.) brojč. zagonetka.

Arivist (po franc.) došljak, parveni, skorojević (koji je nenadano došao do vis. časti ili imetka).

Arizona od 1910 država u USA (jugozap.), 295 134 km², 474 000 st. (mnogo Indijanaca); rudarstvo (bakar); gl. gr. Phonix; univerz.

Arka (po lat.) 1) kovčeg, u kom se Noa spasio od potopa i ustavio na vrhu Ararata; 2) starokršć. posuda za čuvanje euharistije, relikvija ili spremište dragocjenosti.

Arkada (tal. arcata = presvođen trijem) red stupova s lukovima; kod slijepe arkade ispunjen prostor izm. stupova zidom.

Arkadija (od grč. arktos = medvjed) kraj na Peloponesu (gdje je nekada bilo medvjeda). Arkadijski: u pjesništvu renesanse idiličan, ladanjski.

Arkadije Teodozijev sin, vladao 395-408 Ist. rimskim carstvom.

Arkansas 1) država u USA (jugozap.) 138 132 km², 1,94 mil. st.; ratarstvo, stočarstvo (prerije), rudarstvo; gl. gr. Little Rock; 2) pritok Mississippija, 2410 km.

Arkanum (po lat.) tajno sredstvo, koje tobože liječi sve bolesti.

Arkebuza (franc. arquebuse, lat. arcus i nizozemski haakbus) stara puška kremenjača s kokotom, dugom cijevi. Arkebuziri: trupe oboružane a.

Arkona (Arkun) sjev. rt otoka Rügna (Rujane), svjetionik; prethist. gradina; nekad znam. slav. hram boga Svetovida.

Arktički (astron.) što pripada zviježđu Medvjeda (grč. arktos) na sjev. nebu; (geogr.) dio zemljine površine sjev. od sjev. polarnog kruga (66½° sjev. šir.); (klimat.) a. pojas u opreci prema ↑ umjerenom i ↑ tropskom pojasu, dijeli se u polarni p. (90°-72° sjev. šir.), arktički p. u užem smislu (72°-66°) i subarktički p. (66°-58°), koji čini prijelaz umjerenom pojasu.

Arktika kopno, otoci i more oko sjev. pola unutar 10° C izoterme srednj. mjesečnoga maksima. 3,5% čitavoga zem. kopna; sastoji od Grönlanda (2 175 000 km², najveći otok na zemlji), Nansenove Zemlje (prije Zemlje Franje Josipa), Svalbarda (njem. Spitzberga), Novaje Zemlje (92 000 km²), Novo-Sibirskih otoka, De Long o. i Sjev. amer. arhipelaga i dr. Minim. temp. Vrhojansk -69,7° C.

Arktur (Arcturus) sjajna zvijezda u zviježđu Bootes na sjev. nebu; jutarnji ishod te zvijezde u rujnu Grcima značio početak jeseni.

Arlberg prijevoj između Tirola i Vorarlberga (Austr.); A. cesta do 1386 m vis., A. željezn. (tunel 10 259 m), do 1311 m vis.

Arles južno-franc. gr. na Rhoni, 32 485 st.; rim. amfiteatar.

Arli (tur.) silan, silovit, ljut.

Armada špansko rat. brodovlje Filipa II., uništeno 1588 u ratu protiv Elizabete Engleske.

Armalisti (od lat. arma = oružje, grb) ↑ Plemstvo.

Armatura (lat.) oboružanje; pribor za stroj (mašinski pribor), željezo obješeno o magnet.

Armco-željezo plavno željezo naroč. čistoće, koje se dobiva kao i obično plavno željezo u Siemens-Martinovoj peći, ali rafinacijom pod visoko bazičnom treskom i kod vrlo vis. temp.; veoma duktilno i otporno prema koroziji.

Armenija vis. stepska zemlja izm. Prednje Azije i Irana, ugasli vulkani (Ararat 5156 m); stočarstvo, tkanje ćilima, obrađivanje bakra.

Armija (po franc. = oružana sila) veća strategijska jedinica, sastavljena iz svih rodova vojske (2-5 divizija ili korpusa); a. znači i cijela vojska.

Armilarna sfera stara sprava za astron. mjerenja, sastojala od 3 kruga, od kojih je jedan pomični nosio uređaj za viziranja.

Armin knez Heruska, porazio P. Q. Vara, namjesnika cara Augusta 9 posl. Kr. u Teutoburškoj šumi (sjev. zap. Njem.) i oslobodio Germaniju od rim. gospodstva.

Arminijevci sekta reform. (kalv.) crkve u Holandiji; začetnik Jakov Arminius (1560-1609).

Armirani beton (željezobeton) grad. materijal, u kome su beton i željezo međusobno čvrsto spojeni te zajedno statički djeluju. Oba materijala zajedno djeluju tako, da beton preuzima tlak, a željezo vlak. Prvi počeci sredinom prošloga vij. Francuzi Lambot (1855), Coignet (1861), Amerikanac Hyatt (1877). Sasvim neovisno od toga franc. vrtljar Joseph Monier dobiva prvi patent (1867) za pravljenje vrtljarskih lonaca od betona. Kasniji patent (1878), zapravo pravi Monier-patent, znači temelj razvoja a. b. u građevinarstvu. Danas mn. upotrebljavani građevni materijal za najraznovrsnije objekte. Teorija a. b. vrlo razrađena; bogata stručna literatura. Nalazi se još uvijek u razvoju.

Armstrong Sir William George (1810-1900) engl. inž., konstruktor modernih topova.

Arnaudov Mihajlo (*1878) prof. komparativ, povijesti slav. književnosti i folklora.

Arnauti tur. ime za (Arbanase) Albance.

Arndt Ernst Moritz (1769-1860) njem. patriot. pjesnik za Oslobodilačkih ratova protiv Napoleona.

Arnika (bot.) brđanka; a. tinktura za liječenje rana i kož. bolesti.

Arnim Achim v. (1781-1831) i Clemens Brentano izdali njem. narod. pjesme „Des Knaben Wunderhorn“, koje su snažno utjecale na razvitak njem. lirike 19. vijeka.

Arno rijeka u Ital., utječe u Ligur. More, 240 km.

Arnold 1) Đuro, autor popularnih molitvenika za bunjevačke Hrvate (Osijek 1810). 2) Đuro (*1854) pjesnik i filozof, pretstavnik spiritualističkog pluralizma, idealist, jedan od najznatnijih pretstavnika „Starih“ u hrvat, književnosti. Rasprava: „Zadnja bića“, „O psihologiji bez duše“, „Monizam i kršćanstvo“. Lit. djela: „Izabr. pjesme“, „Čeznuća i maštanja“, „Sa visina i dubina“, školski udžbenici. 3) Gottfried (1666-1714) protestant. teolog; „Die unparteiische Kirchen- u. Ketzerhistorie“ sudi o sektama po izvorima iz njihove sredine, a ne po svjedočanstvima protivnika. Nabožne pjesme. 4) Matthew (1822-88) engl. pjesnik, kritik, sociolog i pedagog. Odlika njegove poezije: stoička rezignacija.

Arnoldo da Brescia (+1155) učenik Abelardov, rim. tribun; protivnik papinstva.

Arnoldson Klas Pontus (1844-1916) šved. pisac i politik, pacifist; s Dancem Bajerom 1908 Nobelova nagrada za mir.

Arnold v. Winkelried žrtvovao se, da omogući švajc. pobjedu kod Sempacha 1386.

Arnstadt slano kupalište u Thüringiji (Njem.) 22 000 st.

Arnulf 1) sv. (582-641) praotac Karolinga, suvladar Pipinov; 2) (850-899) rimsko-njem. car, borio se protiv Svatopluka, osvojio Rim.

Arogantan ↑ Arrogant.

Aroma (grč.) ugodan miris (uz neki tek) na pr. a. vina; dolazi od hlapivih eterič. ulja; aromatski: ugodna mirisa.

Aromatska sredstva lijekovi, koji sadrže eterična ulja, na pr. baldrijan.

A. red hem. spojevi, koji se odvode od benzola.

Aromuni ogranak Rumuna, na jugu i zap. Balkana, ponajviše stočari, ↑ Cincari, ↑ Vlasi.

Aron brat Mojsijin, prvi vis. svećenik u Izraelu.

Arondiranje (po franc.) ograničavanje zemljišta, ev. sklapanje rastresenih posjedovnih površina zamjenom, da im lik bude što pravilniji, granič. linije sa što manje lomnih tačaka radi lakšeg i ekonomičnijeg obrađivanja.

Arosa švajc. zračno lječilište i mjesto za zimski sport (Graubünden), 1800 m nad morem.

Arozioni zajmovi z., gdje se dio polaže u starijim zajmovnim obveznicama, a dio u gotovom.

Árpád (o. 900) vođa Mađara kod dolaska u današnju Mađ., osnivač Árpádove dinastije, koja je vladala do 1301.

Arpadžik (tur.) sitan luk za sijanje.

Arpeggio (tal.) muz. oznaka, da se tonovi nekog akorda ne izvedu istovremeno, već jedan za drugim, kao što biva na harfi.

Arrangement (franc.) aranžman, uređaj, smještaj, nagodba; aranžirati: urediti, prirediti; (muz.) obradba neke kompozicije za dr. instrum. nego što ih je kompozitor predvidio (na pr. klavir, izvadak opere).

Arras gr. i tvrđava u sjev. Franc., 29 490 st. Mnoge bitke u Svjet. ratu.

Arrhenius Svante (1859-1927) šved. hemik i fizik; nauka o elektrolit. disocijaciji; teorija o širenju klica života po svemiru (panspermija).

Arrogant (franc.) arogantan, drzak.

Arrondissement upravni kotar u Franc., dio departementa, grad. kotar.

Arrowrock-brana zap. od Kansas Citya na Missouriju (USA), najviša brana na svijetu (106 m).

Arrowroot (engl.) skrobno brašno od korijenja trop. biljaka.

Ars (lat.) umjetnost.

A. amandi umijeće ljubavi (naslov knj. rim. pjesn. Ovidija); a. poetica: pjesništvo.

Arsen Karađorđević knez (*1859 u Temišvaru) sin kneza Aleksandra K. ↑ Karađorđevići.

Arsenal (po arap.) tvornica i skladište ratnog oružja i materijala.

Arsenije I. (+1267) srp. arhiepiskop, nasljed. sv. Save (1234-64); posl. smrti proglašen svecem. A. II. srp. patrijarh u 15. vij.; posl. njega Srbi nisu imali patr. gotovo 100 godina. A. III. ↑ Crnojević.

Arsenijević Lazar (Bata-Laka) (1793-1865) istaknuti srp. nacional. radnik i politik, pisao memoare i polemizirao s Karadžićem.

Arsenit (otrovno brašno) arzen. oksid, bijel.

Arsenović Konstantin (1783-1868) ist. pravosl. prota, slikar diletant, mecena. Pomaže Danila. (Autoportret i portret Rajačićev).

Arsia u rim. doba ime rijeke Raše u Istri; tvorila granicu izm. Italije i Ilirika.

Arslan (tur.) lav.

Aršin (tur.) prijašnja ruska mjera (lakat, rif) = 0,7112 m.

Aršlama (tur.) trešnja.

Artakserkses (Artahšatra) 3 persijska kralja (465-425, 404-358 i 358-337 pr. Kr.).

Artefakt (po lat.) umjetni proizvod.

Artel (po turskom orta = „družina“) ranije u Rus. „miru“ srodna vrsta radne zajednice s nekim oznakama zadruge ili radničkih udruga, osnivala se na ugovoru jednakopravnih (zajednica dobara pod izabranim vođom). A. po zvanju: ribari, tesari, zidari itd.; bio vrlo raširen, radio na vlastiti račun ili davao korporativno u najam svoju rad. snagu. Komunizam preuzeo neke elemente a.

Artemida grč. božica lova, kao božica Mjeseca Feba, u Rimljana Dijana, sestra Apolonova.

Artemision 1) Artemidin hram; 2) rt sjev. Eubeje s Artemid. hramom, pred kojim je bila neodlučna pomorska bitka Grka i Persijanaca u julu 480 pr. Kr.

Artemizija bilje sjev. vantrop. područja iz porod. glavočika. Ovamo: pelin i estragon. Neke planin. artemizije služe u medic. i za pravljenje likera.

Arterija (po grč.) žila kucavica, vodi kisikom zasićenu krv iz srca u pojed. dijelove tijela.

Arterioskleroza (od grč. skleros = tvrd, suh) naslage vapna u stijenkama arterija.

Arteški bunar zdenac, u kome se voda sama diže iz zemlje zbog veze s podzemnom vodom (temeljnicom), koja je naokolo na višoj razini ispod nepropusnog sloja (ime potječe od franc. grofovije Artois, gdje su se prvi a. b. kopali).

Artičoka biljka, glavočika, od koje se listovi ovoja glavice jedu kao povrće. Mnogo se gaji na Mediteranu.

Artikal (po lat.) predmet.

Artikul (po lat. = članak) član; nalazimo ga u nekim jezicima; služi za oznaku roda, na pr. u njem. jeziku određeni član: der, die, das; neodređ. član: ein, eine, ein. Među slav. jezicima samo bugarski poznaje član, a stoji iza imenice na pr. ženata, seloto.

Artikulacija (fiziol.) tvorba glasova; (ped). raščlanjivanje, izgovaranje riječi po slogovima; (muz.) način proizvođenja i međusob. vezivanja pojed. tonova: vezano (legato), oštro otsječeno (staccato) itd.

A. obuke ↑ Raščlamba obuke.

Artiljerija (od sred. vjek. lat. ars = top) topništvo, počinje u 14. vij. Ranije mužari, bombarde, sporometni topovi bez ↑ kočnice s glatkom cijevi. Sada brzometni t. s olučnim cijevima (↑ Oluci) i ↑ povratnikom. Podjela: poljska a. kalibar 7-15 cm; teška a. 15-21 cm; najteža preko 21 cm. Podjela po učinku: topovi i dugački t. kal. do 15 cm, duga cijev, položena ↑ putanja, domet do 25 km (Njem. u Svjet. ratu 120 km); haubice i merzeri kal. 42 cm, ubacna ↑ putanja, domet u visinu do 16 km; protivaeroplanski t. kal. do 12 cm; domet u vis. do 10 km. Brdska a. nosi se na konjima, vozaća a. vozi se stočnom ili mehanič. vučom. Formira se u baterije (2-4 oruđa), divizione, pukove i brigade. A. municija ↑ Zrno; ↑ Top, ↑ Ratna mornarica.

Artiljerijska priprema gađanje cjelokupne artiljerije prije napada, u cilju rastrojenja neprijatelja; bubnjarska vatra: traje od nekoliko minuta do nekoliko sati, u ↑ rovovskoj vojni i nekoliko dana.

A. oruđe top, haubica ili merzer.

Artiluk (tal. altiluccho) dubrovački srebrni novac iz 17. vij.; ime a. od tur. altylyk = šestak.

Artist (po franc.) 1) umjetnik (u kabareu, cirkusu i sl.); 2) u užem smislu umjetnik, koji virtuozno vlada tehnikom svoje umjetnosti.

Artizam (po franc.) virtuozno savlađivanje formalno-tehničkog elementa u umjetnosti.

Artois kraj u sjev. Franc; žitnica; gl. gr. Arras.

Artokarpus (Arthocarpus) (krušnica) drvo, srodnik jsl. murve sa trop. otoka Tihog Oceana i Malajskog arhipelaga; kao glava veliki brašnasti plodovi, razrezani, sušeni i samljeveni daju kruh nalik na pšenični.

Artus muž Ginevrin, po bretonskoj priči kralj britski, koji je branio Kelte od invazije germ. Anglosasa, kada su ovi iz sjev. Njemačke provalili u Britaniju. Stoluje u Caridolu, gdje je oko svog okruglog stola (table ronde) okupio odabrane vitezove: Ivaina, Tristana, Parzivala, Gavaina, Lancelota i dr. Ti se natječu u viteškim krepostima: štite nevoljnike i slabe žene, bore se protiv nemani itd.

Aruaki (Arowaki) grupa indijan. plemena trop. Juž. Amer. (↑ Tab.: Ljud. rase II).

Arve Rhonin pritok, 100 km.

Arverni keltsko pleme u današnjoj Auvergne (Franc.), potukoše pod vodstvom Vercingetoriksa I. Cezara kod Gergovije (52 pr. Kr.).

Arza (po grč.) dizanje glasa u stihu; naglaš. dio ↑ stope. ↑ Teza.

Arzen hemijski elemenat metalnog sjaja, sagorijeva u arzenastu kisel., koja je (arzenik) vrlo otrovna; u tehn. i ljek. Otrovanje prouzrokuje bljuvanje, proljev, grčeve, smrt. ↑ Rudarstvo Jsl.

Arzenopirit arzenasta pakovina (nj. Arsenkies) Fe As S, srebrnasto bijela rudača, sadrži željezo, sumpor, arzen, služi za dobivanje arzena.

Arzenski blistavac realgar As S, crv. boje, auripigment As₂ S₂, žute boje,

A. željezo (lelignit) Fe As₂, boje srebrnasto bijele do ocalno sive, metalna sjaja.

Arz v. Straussenburg Artur (1857-1935) šef a.-u. generalštaba 1917-18.

As 1) (lat.) jedinka u igraćim kartama; prenes.: prvak (u sportu); 2) hem. simbol za arzen; 3) (muz.) hromatski sniženi ton a; ↑ Premet.

Asachi George (1787-1869) rumun. književnik; osnovao u Moldavskoj prvu rumun. gimnaziju, prvo pozorište i izdao prve rumun. novine.

Asanacija (po lat.) stvaranje zdravih i higijen. besprijekornih prilika. U Jsl. po ujedinjenju svraćena naroč. pažnja na asanaciju sela. Ti su radovi regulisani zakonom od 10 I 1930. Da bi se pojed. općinama omogućilo izvođenje asanacion. radova, unose se svake god. u budžet Min. nar. zdravlja i pojed. banovina poseb. dotacije za asanac. sela. Iz ovih se kredita mogu selima i mjestima ispod 2000 st. davati beskamat. zajmovi na 10 god. Svi se asanac. radovi vrše po uputama i pod nadzorom higijen. zavoda, odn. domova nar. zdravlja. Higijen. z. daju pojed. općinama standartne planove i nadziru već izvršene asanac. radove i objekte. Kod a. se vrše ovi radovi: uređivanje i podizanje higijen. zdenaca, čatrnja (cisterna), vodovoda, higijen. đubrišta i zahoda, kanalizacija jav. i škol. kupatila, uzor. seoskih kuća i staja, isušivanje bara, osnivanje i podizanje zdravstvenih stanica i svih radova za unapređivanje higijene na selu.

Asanger Edo Zvonimir (1838-75) pisao lir. pjesme i crtice; prevodio s ruskog.

Asasini (od riječi hašiš = opojno sredstvo) muslimanski sektaši, koji su u 9. vij. vršili ubojstva u Persiji, Mesopotamiji, Palestini, istrijebljeni 1254 i 1273 od Mongola.

Asbóth Oszkáar (1852-1920) mađ. lingvist; izučavao slav. korijene mađ. jezika.

Ascendenti (lat, ascendentes) pređi; rođaci u uzlaznoj lozi (potomci: ↑ đescendenti).

Ascension brit. vulk. otok na jugu Atlantika.

Ascites (po grč.) trbušna vodnica od razl. upaljivih i neupalj. uzroka. Od upalj. najčešća hronična tuberkulozna upala trbuš. šupljine; od neupalj. opći zastoj krvi u venama kod slabosti srca, zastoj u krvotoku jetre zbog razl. bolesti (zrnatost jetre = cirrhosis hepatis), mehanički pritisak razl. oteklina itd.

Asekuracija ↑ Osiguranje. Asekuraciona premija ↑ Premija.

Asepsa (po grč.) sprečavanje zaraze, nastojanje da rane (naroč. kod operacija) ne dođu u dodir s uzročnicima bolesti.

Asfalt (po grč.; Asphaltitis limne = Crno More) crna mineralna smola; za taracanje cesta, pokrivanje krovova i dr. (a. ljepenka).

Asfaltne ceste s gornjim slojem od drobljenog kamena, preko kojega dolazi sloj (prevlaka) asfalta (odn. asfaltnih produkata), katrana ili asfaltnog makadama, smjese katrana i sitnog drobljenca. (Sprameksiranje itd.).

Asfiksija (po grč.) zamrlost, prestanak disanja, oslabljenje kucanja srca; prividna smrt; prirod. a.: novorođenče se ne miče, ne diše, samo srce kuca.

Asgard stan Aza, u skandin. mitol.: Nebo.

Ashabad (Poltorack) gl. gr. Turkmenistana (SSSR), 50 000 st.

Asiago u sjev. Ital., središte lanca utvrda, krvavi bojevi 1916-17; trgovina blagom.

Asignacija (po lat.) ↑ Uputa.

Asignant izdatnik čeka.

Asignat osoba, pozvana da plati ček (banka, pošt. štedionica).

Asignatar remitent, pogodovnik, kome se ček ima platiti.

Asignati papirni novac, za Franc. revolucije fundiran crkvenim dobrima, imao prisilni tečaj. Zbog neograničenog izdavanja nastala inflacija i državni bankrot.

Asimetrija (po grč.) protivno od ↑ simetrija.

Asimilacija (od lat. assimilare = izjednačiti) 1) općenito: priljubljivanje, izjednačavanje; 2) (bot. i zool.) pretvorba primljene hrane u nove tjeles. tvari i sastavine tkiva; 3) (gram.) sljubljiv., jednačenje konsonanata. Razlikujemo jednačenje po zvučnosti, na pr. glatko mj. gladko, i jednač. po govornom organu, na pr. košću mj. kosću. Asimilirati: učiniti sličnim, prisvojiti, izjednačiti, preraditi hranu. Protiv.: ↑ disimilacija.

Asimilant ↑ Cionizam.

Asimptota (po grč.) pravac, kome se približuje neka krivulja, ali ga nikada ne siječe.

Asindeton (po grč. = nepovezan) izostavljanje veznika izm. više riječi; protiv.: ↑ polisindeton.

Asinhroni motori (od grč. syn = sa i chronos = vrij.) m. izmjenič. struje, koji za razl. od „sinhronih“ ne idu određenom nepromjenljivom „sinhronom“ brzinom n = 60 f/p okretaja na minutu (f = frekvencija struje u Hz, ↑ herc; p = broj pari polova motora), nego nekom drugom, koja se može mijenjati. Najobič. a. m. (i uopće najobič. elektr. m.) t. zv. indukcioni na principu Teslina rotatornoga magn. polja, idu brzinama, koje su tek nekol. procenata ispod sinhrone. Omjer razlike prema sinhr. brzini n i same te sinhr. brz. n, t. j. (n' — n)/n zove se „klizanje“; na pr. 4-polni motor (p = 2) uz f = 50 Hz ima sinhr. brz. 1500, pa ako motor juri s brz. 1440 okretaja na min., klizanje je 60/1500 = 0,04 (4%).

Asir nekad. emirat u jugozap. Arabiji, 360 000 km², 750 000 stanov.; sada pod Ibn Saudom.

Asirija država ist. od Tigrisa: 1) stara asirska država o. 2300 pr. Kr., glavni grad Assur; 2) srednja a. d. (1350-745 pr. Kr.) Salmanasar I. 1280 do 1256, Tiglatpilesar 1.1125, Salmanasar III. 859-24; 3) nova a. d. (745 do 609) glavni grad Ninive, Tiglatpilesar III. (745-727) Sargon II. (722-705), Asurbanipal ili Sardanapal (668-626). Ninive razorena od Medijca Kserksa (606).

Asisi porota u Francuskoj i Švajcarskoj.

Asistencija (po lat.) 1) pomoć (na pr. vojnička); 2) sudjelovanje (na pr. više sveć. kod bogoslužja).

Asistent (nauč.) pomoćnik, na pr.: univ. prof., liječn. operatera, zubara itd. Asistirati (lat. assistere) stajati uz, pomagati.

Askalon maloaz. filistejski grad na Sredozemnom Moru; razoren 1270.

Askanije sin Enejin, prozvan Iul/us/, praotac Julijevaca (Julija Cezara), sagradio Albalongu.

Askaride porod. končastih glista (Nematodes). Djetinja glista (Ascaris lumbricoides) u tankom crijevu čovjeka.

Askenazi (jevr. Askenas, Aškenas), po St. zavj. (1. Mojs. 10, 3) jafetsko pleme, frigij. Askanci ili Skićani. Prema novijem krivom tumačenju ime preneseno na njem. i polj. Jevreje. ↑ Sefardi.

Askenazy Simon (*1867) polj. historik.

Asker (askar) vojnik 1) turski, 2) urođenički u sjev. Africi.

Asketika nauka o askezi.

Askeza (po grč.) vježb. u kreposti, obuzdavanje požuda i težnja za moralnim usavršenjem.

Asklepiades grč. pjesnik sa Samosa; većinom epigrami; po njemu nazv. asklepiad. stih i strofa, koju nalazimo i u Homera.

Asklepije ↑ Eskulap.

Askomiceti (Ascomycetes) više gljive, kod kojih su ↑ spore u mješinama (askus).

Asmara gl. gr. tal. kolonije Eritreje, 24 000 st.

Asnyk Adam (1838 do 1897) polj. lir. pjesnik i dramatik, lit. kritik.

Asocijacija (po lat.) neaktivni, zapravo automatski spoj, veza, udruživanje predodžbi. Ako su neke predodžbe jednom zajedno ušle u svijest, izazvat će pojava jedne u svijesti i ostale. Asocijativna ↑ psihologija.

Asocijalan nedruževan; koji ne voli društvo; koji nije koristan za društvo (zajednicu) ili se ne obazire na nju.

Asonanca (po franc. = prizvuk) podudaranje samoglasnika u više riječi, na pr. Sada jadna pravo ne znam sama.

Asortirati urediti, razvrstati robu u skladištu.

Asparagin (od asparagusa, šparoge) org. spoj; ima ga naroč. mnogo u šparogi.

Asparagus ↑ šparoga.

Aspasija lijepa Milećanka, Periklova prijateljica (o. 450 pr. Kr.).

Aspekt (po lat.) izgled, vidik.

Aspekti međusobni položaji Sunca, Mjeseca i planeta, kako se prikazuju gledaocu sa Zemlje; glav. a.: ↑ konjunkcija, ↑ opozicija.

Aspern sada predgrađe i aerodrom Beča; nekad selo, kod kojeg su 1809 Austrijanci pobijedili Napoleona.

Aspersio (lat.) kod katolika škropljenje blagoslov. vodom; aspersorium (lat. = škropionica) posuda, u kojoj se nalazi blagoslov. voda za škropljenje.

Aspida ↑ Ljutice.

Aspidistra (Plectogyne) rod bilja iz porod. liljana. Radi tamnozel. lišća, duga oko 1/2 m, mnogo se gaji.

Aspik (franc. gelée d'aspic) piktija, hladetina sa uloženim mesom, peradi ili ribom.

Aspiracija (po lat.) (gram.) izgovaranje suglasnika s dahom, hakom.

Aspirant (franc.) koji se natječe za kakvo mjesto.

Aspirator (po lat.) aparat za usisavanje plinova; u hidraulici konična cijev na izlazu turbine za potpuno iskorišćivanje visine vodostaja.

Aspirin preparat salicila protiv vrućice, glavobolje i sl.

Aspra vizant. oznaka za sitan srebrn novac.

Asquith Herbert Henry Earl of Oxford and A. (1852-1928) engl. državnik, ministar i min. pretsjednik, vođa liberalaca.

Assai (tal. = dosta, prilično) pojačava muzičke oznake tempa i predavanja, na pr. allegro a. = vrlo brzo.

Assam brit. ind. pokrajina izm. ist. Himalaje i stražnjoind. gora, najviše kiše na zemlji.

Assemblée (franc.) skupština.

A. nationale zajednica franc. senata i komore.

Asser Tobias Michael Carel (1838-1913) nizoz. pravnik i državnik; Nobelova nagrada za mir 1911.

Assessor (lat.) prisjednik (napose kod suda).

Assiette (franc.) 1) držanje, položaj; 2) tanjur.

Assisi gradić u sred. Ital., 11 500 st., sijelo biskupije; rodno mjesto sv. Franje A. i sv. Klare; grob sv. Franje A. i proštenište.

Assiut (Siut) gr. na Nilu u gor. Egiptu, 57 136 st.; brana na Nilu.

Associated Press amer. izvještajna agencija, pretstavlja 1200 dnevnih i tjednih listova i drži 27 agencija izvan USA.

Associé (franc.) dionik, ortak.

Assortiment (franc.) slaganje; izbor; snabdijevanje.

Assur najstariji gl. grad asirskog carstva na Tigrisu, poznat od 3000 pr. Kr. (ruševine Kal'at Širgat); po njemu naziv carstva.

Asta (tur.) bolestan.

Astaloš Ljudevit (*1887) jsl. šahovski majstor.

Astarta (Astarot) razna lokal. božanstva Feničana, Aramejaca i dr. (gradsko semit. božanstvo, kome su prinosili ljud. žrtve); kasnije feničko-sirska božica, srodna s Venerom-Afroditom.

Astatički (po grč.) koji nije vezan na određeni smjer i položaj; a. igle: kombinacija magnet. igala, kod kojih je oslabljen ili uklonjen utjecaj magnet. polja, nad jednom magn. iglom druga, koja ima sjever. pol nad južnim polom prve i obratno.

Astenija (po grč.) slabost; asteničan tip ↑ Konstitucioni tipovi.

Aster rod bilja iz porodice glavočika; ovamo: lijepa Kata (A. chinensis).

Asterabad sjev. pers. gr., 20 000 st.; trg. vunom i pšenicom.

Asterizam (miner.) plamen svjetiljke promatran kroz nekoje minerale pokazuje se kao zvjezdasta figura.

Asteroid (grč.) mali ↑ planet.

Asti grad u gor. Ital. Muškatno i pjenušavo vino (a. spumante).

Astibos u grč. rim. doba ime današnjeg Štipa (Vard. b.).

Astigmatizam (po grč.) u med.: nepravilnost očne rožnice, zbog toga nejasan vid; izjednačuje se naočarima; (fiz.) pogreška u slici kod leća: snop zraka što izlaze iz jedne tačke prolazeći kroz optički sistem (sistem leća) ne skuplja se u jednoj tačci. ↑ Anastigmat.

Astijanakt sin Hektorov i Andromahin.

Astma (po grč.) nestašica daha; zbog grča uzdužnih cijevi (bronhija): bronhijalna a.; zbog bolesti krv. sudova srca: kardijalna a.

Astor John (1763-1848) sjev. amer. trgovac krznom, osniv. pozn. milijunaške porodice.

Astrahan rus. gr. na delti Volge, 209 000 st.; ribarstvo (kavijar); medic. fakultet.

Astrakan janjeće krzno iz Azije (↑ Tab.: Krzna); tkanina slič. krznu.

Astralno (po grč.) što se odnosi na zvijezde; oblik, u kojem se pojavljuje duša, nematerijalno ili poput fine materije po vjerovanju spiritista i antropozofa, nastalom već u Star. vij.

Astro- u složenicama od grč. aster = zvijezda.

Astrograf dalekozor uređen za fotografiranje zvijezda.

Astrolabebay zaton na sjeveru Nove Gvineje.

Astrelabij (po grč.) stari instrument za mjerenje kutova i vis. zvijezda.

Astrologija nauka o povezanosti događaja na Zemlji s pojavama u svemiru, osposobljuje tobože vještake (astrologe) da iz položaja zvijezda (konstelacija) proriču događaje, naroč. sudbinu ljudi.

Astronomija istražuje gibanja i svojstva nebeskih tjelesa. Sferna a.: određuje mjesta neb. tjel. i vrijeme; teorijska a.: uglav. mehanička gibanja neb. tjel.; stelarna a.: istražuje razmještaj zvijezda stajačica; astrofizika: fizikalna svojstva neb. tjel. A. jedna od najstarijih znanosti, u početku služi potrebama kalendara i ↑ astrologije. Staro- i sredovječnom a. vlada ↑ geocentrični sustav. Novovjeka a. razvija se na osnovi ↑ heliocentričnog sustava (Kopernik), otkrića upotrebom dalekozora (Galilei) i primjene matematike i mehanike na neb. gibanja (Kepler, Newton, Laplace), koja dovodi do otkrića Neptuna (1846) na osn. računa (Leverrier i Adams). Najveći uspjesi današnje a. u stelar. a. i astrofizici.

Astronomske daljine izriču se posebnim velikim jedinicama: 1) promjerom Zemljine putanje (150 mil. km), 2) ↑ godinama svjetlosti; 3) ↑ parsekom. Svjetlost stiže od Sunca na Zemlju u 500 sek.; najbliža zvijezda stajačica udaljena 4,3 god. svjetlosti; najdalje izmjerene spiralne maglice stotine hiljada god. svjetlosti.

A. instrumenti. Bitni dio svakog a. i. dalekozor. Dalekozori su ili refraktori (okular i objektiv leće), ili reflektori (objektiv konkavno zrcalo). Dalekozori kao i a. i. montiraju se tako, da se vrte oko 2 među sobom okomite osi, kod manjih a. i. jedna je os vertikalna, druga horizontalna, kod većih jedna os pokazuje prema nebeskom polu, druga paralelna s ekvatorom (paralaktična ili ekvatorijalna montaža). Ekvatorijal se posebnim mehanizmom okreće oko polarne osi (satne osi) brzinom prividne vrtnje nebeskog svoda, da bi se mogla dovoljno dugo motriti ista zvijezda. Za astron. mjerenje služe: pasažni instr., kojim se motri vrijeme prolaza zvijezde, redovno u meridijanu, meridijanski krug, koji uz uređaj pasažnog instr. ima krug razdijeljen za mjerenje zenitne udaljenosti, univerzalni inst. ili altazimut, koji ima krugove za mjerenje azimuta i visine.

Asturija nekadanja kneževina na sjev. obali Španije, jezgra zap. gotskog carstva. Princ od A. bio od 1388 naslov špan. prijestolonasljednika.

Asuan (Syene) gr. na Nilu (gor. Egipat), 16 000 st.; jedna od najvećih riječnih brana na zemlji (2 km duga, 47 m vis.).

Asunción gl. gr. republike Paraguay, 124 000 st.; trgov. središte, univerz.

Asura (tur.) rogozina.

Asurbanipal vladao Asirijom 668-626 pr. Kr. Njegova biblioteka od glinenih opeka nalazi se u Brit. muzeju.

Aš grad u ČSR, 22 943 st.; tekstil, industr. i tekst. škola.

Aš Šalom (*1889) jevr. pisac, u brojnim pripovijetkama i dramama crta današnju poljsko-rus. jevr. sredinu i jevr. historiju. Drama „Bog osvete“, romani: „Mary“, „Petrograd“, „Varšava“, „Moskva“.

Aša (tur.) pokrivač, koji se meće ispod sedla i preko sedla.

Ašanti nekadanja crnačka kraljevina u zap. Afr., od 1901 provincija engl. kolonije Gold Coast, 63 600 km², 578 700 st., bogata nalazišta zlata. Crnačko pleme A. nekada ozloglašeno zbog krvoločnosti; bogata nar. bajka i spretni umjetn. obrtnici (radovi u zlatu).

Ašar valov. uzvisine šljunka i pijeska, zaostale nakon otapljanja diluvij. ledene mase u sjev. Evropi.

Aščinica (tur.) kuhinja („narodna k.“), manja gostionica, u kojoj se ne toči piće (u Srb., Bos.); aščija: kuhar, vlasnik aščinice.

Ašelejen (fr. Acheuléen, po nalazištu St. Acheul) srednja kultur. stepenica starijeg kam. doba. ↑ Prehistorija.

Ašik (tur.) zaljubljen; ašikovanje: udvaranje, ljubakanje.

Aškerc Anton (1856-1912) slovenski pjesnik. Izdao 13 knjiga pjesama, od kojih je najuspjelija prva: „Balade in romance“ (1890). U prvom redu epski pjesnik realist. karaktera. Volio motive iz slov. povijesti, naroč. reformacije, o kojoj je usvojio stajalište slov. protestanata. U mn. pjesmama izriče slobodoumne ideje. Napustio svećeničko zvanje i podredio svoje pjesme borbenoj tendenciji.

At (tur.) arap. konj; atlija: konjanik.

at krat. = atmosfera.

Atacama pustinja bez kiše u sjev. Chile; zlato, bakar, srebro.

Ataksija (po grč.) poremećaj saradnje mišica, koje obič. vrše pokrete zajedno.

Atalanta kći beotskog kralja, na glasu trkačica; pobijedio je varkom Hipomen.

Ataman (hetman, tur.) kozački poglavica, od naroda biran, imao neograničenu vlast.

Atanacković 1) Bogoboj (1826-58) pjesnik i novelist; u mladosti pjevao pjesme patriot. i sentimentalne, zatim se daje na pisanje novela („Darak Srpkinji“ u 2 sv. 1845-46), naivnih i punih romantike i sentimentalnosti, ali posl. postaje realist u noveli „Bunjevka“ i romanu „Dva idola“ (1851-52). 2) Platon (1788-1867) episkop bački, pisac, politik i dobrotvor nar. prosvjete. U mađ. saboru u Pešti drži govore u korist Srba. Preko 40 knjiž. radova.

Atanasije Vel. (295-373) sv. (dan 2 V) crkv. učitelj, biskup u Aleksandriji, glavni branitelj nauke, da Bog Otac i Sin imadu istu bit Božju; protivnik ↑ arijanizma; 5 puta u progonstvu. Atanasijevo vjerovanje iz 5. vijeka naglašava nauku o ↑ trinitetu i Kristovu utjelovljenju; pripisuje se sv. Atanasiju.

Atanasijević Ksenija (*1894) filozof; radovi iz oblasti čiste filoz.

Atapaski (Déné, Tinneh) indijansko pleme u Kanadi; srodnici u Kaliforn., Nov. Meksiku, Arizoni.

Atavizam (zool.) (od latin. atavi = pređi) iznovič. pojavljivanje osobina predaka.

Atbara pritok Nila iz Abesinije, 1260 km.

Ateizam (od grč. theos = bog) nijekanje bivstvovanja Boga (teoretski a.); životni nazor i življenje bez Boga (praktički a.); ateist: zastupnik a., bezbožac.

Atelier (franc.) radionica (naroč. umjetnika).

A tempo (tal.) u muz. ozn. za vraćanje na prvotni tempo; opć.: odmah, pravodobno.

Atena (Atina) gl. gr. Grčke, 460 000 st.; trg., pomorstvo, tkanje, kozarstvo, pivarstvo; luka Pirej (5 km udaljena); 2 univerziteta, arheološ. instituti. Doba cvata u 5. vij. pr. Kr. Usred gr. ruševine Akropole (u starini znam. svetišta) i dr. krasnih antiknih građevina, spomenici. (↑ Tab.: Grčka umjetnost).

Atena grč. božica, proizašla iz glave Zevsove, zato božica mudrosti i umjetnosti. Stvorila maslinu, izumila plug. Zaštitnica grada Atene i Atike, božica rata (A. Palada). Fidijin kip A. Parthenos (Djevičanske A.).

Atenej ↑ Atheneum.

Atentat (od lat. attentare ¸= napasti) protivupravni napadaj; tvorni napadaj na polit, ličnost; atentatska (belgijska) klauzula, predviđena u mnogim kaz. zakonima i međunar. ugovorima, određuje, da se a. na glavara države ne smatra polit. zločinom u pogledu davanja azila.

A tergo (tal.) na stražnjoj strani, na poleđini (mjenice).

Ateriranje (po franc.) pristajanje na zemlji (u vazduhoplov.). ↑ Ameriranje.

Atermalan (po grč.) nepropustiv za toplinu.

Atest, atestat (lat. attestatum) svjedodžba.

At every word a reputation dies (engl.) Svaka riječ ubija po jedan dobar glas. (Pope).

Athabasca rijeka (i jezero) u zap. Kanadi, 900 km.

Athanasia (grč.) besmrtnost.

Atheneum (grč. athenaion = svetište Atenino) 1) vis. škola u starom Bimu, akademija; ime nauč. časopisa; 2) jedan od najvažnijih londonskih klubova, osnovan 1824 kao društvo istaknutih književnika, naučenjaka i umjetnika; 3) u Špan. biblioteka, klub, pučki univerz.

Athlone gradić u Irskoj; vel. radiostanica.

„Atička sô“ franc. bon mot, elegantna dosjetka, kakovom bi obrazovani Atenjani klasič. doba začinjali razgovor.

Atika grč. poluotok; gl. gr. Atena.

Atila 1) hunski kralj (434-453) potčinio velik broj naroda od Urala do Rajne, pohodio Ilirik, Trakiju, Italiju, poražen od Aetija kod Katalaunskih Polja, porušio Akvileju. Za hunsko mu se ime ne zna (Atila got. riječ od milja = očić, kako su ga nazivali Goti, koji su imali u njegovoj vojsci privilegovan položaj). 2) Kratki kaput u struk sa gajtanima, mađar. nar. nošnja i vojnička uniforma.

Atina ↑ Atena.

Atlant' ↑ Atlas.

Atlanta gl. gr. Georgije (USA), 270 366 st.; kovinarstvo, univerz.

Atlantic City morsko kupalište u New Jersevu (USA), 50 000 st.

Atlantida po Platonu otočni kontinent zap. od Afr., koji da je potonuo. I moderna nauka drži, da je izm. Brazilije i Afr. (sve do Kanarskih otoka) postojao kontinent, koji je po Gerudinu bio dapače u vezi s Iberskim poluotokom i Mauretanijom.

Atlantik ↑ Atlantski Ocean.

Atlantosaurus golema gušterica gornjo-jurskih naslaga Sjev. Amer., duga do 40 m. ↑ Geol. formacije.

Atlantski Ocean (Atlantik) dio svjetskog mora izm. Evr., Afr., Amer. i oba polarna mora; sa spored. morima više od l/5 zemlj. površ. (106 mil. km²); do 7000 m dubine.

Atlas 1) prema grč. priči: sin Japetov i Klimenin, kojega je Persej pretvorio u goru Atlas (sjev. zap. Afr., 4420 m; prema tome Atlant. Ocean). Na ramenima držao nebo; 2) knj. geograf, karata (ima i anatom., zoolog. i dr.); 3) (med.) prvi pršljen; na njemu počiva glava; 4) sjajna tkanina od pamuka ili (umj.) svile.

Atletika (od grč. athlos = nadmetanje) vježb. atleta. Poznata od davn., procvala u st. Heladi. Laka a.: trčanje, skakanje, hodanje, bacanje; teška a.: rvanje, diz. utega, boks. Atl. vježbalište ima bacalište, skakalište, trkalište. Teška atl. u dvorani. Natjec. pojedinaca, momčadi, štafeta, rekord. Internat. Amateur Athletic Feder. (I. A. A. F.) osn. 1912, učl. 47 nacija (i Jsl.). Jsl. lakoatl. savez, osn. 1921 u Zgbu: 25 klubova, 1500 takmičara, 6500 članova. Jsl. teškoatl. savez, osn. u Zgbu 1924: 20 klubova, 800 natjecatelja, 4400 član.

Atletski tip ↑ Konstituc. tip.

Atlija ↑ At.

Atman kod Brahmanaca dah, duh vasione, božanska prisutnost.

Atmo- u složenicama od grčkog atmos = para, sapa.

Atmosfera 1) (fizikalna jedinica) pritisak 760 mm stupca žive kod 0° C na razini mora na cm² = 1033 g na cm²; 2) plašt plinova (zraka), koji opkoljava Zemlju; gornja granica a. neodređena, polarna svjetlost dokazuje vrlo razrijeđenu a. još u visini preko 500 km. Sastav a. do 70 km uglav. kisik i dušik, koji prevladava, iznad 70 km imao bi da prevladava vodik. Primjesom vodene pare i ugljič. kiseline u donjem dijelu a. djeluje zaštitno te povisuje temperaturu pri Zemlji kao staklenik.

Atmosferilije sastavni dijelovi atmosfere, naroč. ukoliko utječu na život i na rastrožbu.

Atmosferski lom zraka lom svjetlosnih zraka iz gornjih (rjeđih) u donje (gušće) slojeve po zakonu o lomu.

Atoli (lagunski grebeni) prstenasto zatvoreni otočići, u sred. sa plitkim morem ili lagunom; nastali izgradnjom koraljnih kolonija toplih mora.

Atom elektriciteta ↑ Elektron.

Atomi (grč. atomos = nedjeljiv) strukturne čestice hem. elemenata, donedavna smatrane nedjeljivim. Građa a.: jezgra s pozitiv. nabojima, sijelo mase i radioaktivnih svojstava; masa izražena brojem naboja, t. zv. rednim brojem. Oko jezgre kruže negat. elektroni (planetarni sistem), koji uvjetuju hem. vezivanje, emitiranje svijetla (spektar serija), odn. apsorpciju svijetla. Razbijanje a.: naboji jezgre dadu se uvećati ili umanjiti djelovanjem alfazraka (↑ Radioaktivnost). Time je principijelno, a u nekim slučajevima i faktično omogućena pretvorba jednog elementa u drugi.

Atomistika nauka o atomima.

Atomizam filozof. nazor, da je čitav svijet sastavljen od atoma; atomist: pretstavnik atomizma.

Atomna težina broj koji kaže, koliko je puta atom nekog elementa teži od atoma vodika, ili (točnije) od 1/16 atoma kisika, ↑ Hem. elementi.

A. toplina produkt atom. težine i specif. topline, ↑ Dulong-Petitov zakon.

A. broj redni broj u periodskom sistemu, ↑ Periodičan.

Atomni spektar linijski spektar atoma; a. spektar dobije se osvjetljenjem tankog sloja tvari (metala) pomoću rentgenovih zraka.

Atomska fizika proučava: 1) sastav materije iz atoma i molekula. Prema kinetičkoj teoriji sastoje se plinovi iz elastičnih čestica (atoma, molek.), koje titraju. Svojstva plinova, na pr. pritisak, nutarnje trenje (viskozitet), temperatura, entropija, tumače se djelovanjem mase tih elast. čestica, koje su određene svojim položajem, masom (težinom) i brzinom (kauzalno određivanje). Budući da je broj tih čestica fantastično velik, računa se obič. statistički pomoću računa vjerojatnosti. Slič. vrijedi i za čvrsta tijela i tekućine. Njihove molekule zamišljamo raspodijeljene u prostorne mrežice. Pojedine molek. titraju oko svojih položaja mirovanja. One utječu i na susjedne molek. (kod plina ne), pa se tako prenosi toplinsko titranje molek. (širenje topline, toplinska vodljivost). Potvrda za kinetičku teoriju je t. zv. Brownovo gibanje, t. j. direktno je opaženo (u ultramikroskopu) gibanje vrlo sitnih čestica, suspendiranih u tekućini (Brown. gib. opaža se u svim koloidalnim otopinama). 2) Sastav atoma i molekula. Pokusi sa katodnim zrakama (elektr. izbijanje) i x-zrakama (radioaktivnost) pokazali su, da se molek. ne sastoje od kompaktne mase nego da ima i praznog prostora u njima. Rutherford (1911) prvi izgradio model atoma. Bohr ga upotpunio kvantnom teorijom (1913). Po njima je model atoma analogan sunčanom sistemu. U središtu se nalazi jezgra at. (sastavlj. od jednog ili više protona i neutrona), oko koje kruže u određenim stazama (kvantne staze) elektroni. Jezgra elektr. pozitivno ( + ), elektroni negativno (—) nabiti. Ako dovodimo atomu neku energiju, elektroni skaču s nutarnjih staza na vanjske (apsorpcija), ili izlaze iz područja atoma (ionizacija). Ako je atom uzbuđen (na pr. vis. temperaturom), isijava zrake (emisija), elektroni skaču na nutarnje staze. Te pojave proučavaju pomoću spektra atoma. Najlakši element, vodik (H), sastoji se od 1 protona (jezgra) i 1 elektrona, helij (He) od 2 protona i 2 neutrona (jezgra) i 2 elektr. itd. Elektroni određuju redni broj u periodičnoj ljestvici (Mendeljejevoj) elemenata. Elektroni su uglavnom nosioci hem. svojstava (valencija, isijavanje, sposobnost vezanja), jezgra fizikal. svojstava (masa, privlačivost, težina), ↑ Atomi, ↑ Molekule.

Atonalna muzika „ne“-tonalna m.; negira svaku vezu tona sa bilo kakvim premetom ili harmon. fundiranom skalom; razbijena harmon. veza izm. pojed. tonova, svaki polustepen treba za sebe slušati i upotrebiti. A. m. čisto linearna, izgrađuje se po posebnim zakonima (12-tonski sistem), A. Schönberg, P. Hindemith, I. Stravinski i njihovi sljedbenici uzdigli atonalitet do principa (od 1911 dalje), koji se poslj. godina napušta. Uklanja se racionalno-mehanički i čisto konstruktivni element u korist emocionalnih elem. i ranijih stvaralačkih postupaka. (↑ Ekspresionizam).

Atonija (po grč.) mlohavost, slabija napetost (na pr. mišića).

Atos (grč. Hagion Oros = Sv. Gora) ist. dio poluotoka Halkidike u Grč. s najvišom gorom A., 1935 m; područje grč. monaške republike pod suverenitetom Grč. s 20 manastira istoč. crkve i središ. upravom u Kareji; naseljen monaštvom od 9. vij. pod zaštitom Bogorodice.

Atout (franc. — na sve) adut (u kartama), koji tuče svaku drugu boju.

À tout prix (franc.) pod svaku cijenu.

Atrakcija (po lat.) snaga privlačivosti (↑ Privlačenje), privlačiva priredba.

Atrapa ↑ Attrape.

Atrej prema grč. priči: otac Agamemnona i Menelaja, koji se po njemu zvahu Atreidi. A. ubio Tijesta, Tijestov sin Egist Atreja.

Atribut (po lat. = dodano) 1) dodatak: pridjev, zamjenica, broj, koji se dodaju imenici, da je izbliže označe, na pr. lijep kraj; 2) u likov. umjetnostima licu ili personif. pojmu dodani simbol, na pr. mač i vaga a. Pravde.

Atrium (lat.) odozgo otvoreno dvorište u rim. kućama; predvorje starokršć. bazilika.

Atrofija (po grč. = nedovoljna ishrana) mršavljenje, slabljenje od probav. smetnja i dr. bolesti, naroč. živčanih; i a. pojed. dijelova tijela (mišičja, jetara).

Atropa (Atropos) ↑ Moira (Mere).

Atropin otrovan alkaloid iz velebilja (Atropa belladonna) i kužnjaka (njem. Stechapfel) u med. svrhe, naroč. za pregled očiju, jer širi pupile.

Attacca (tal,) u muz.: „odmah dohvati“, uputa kod brze promjene tempa ili na koncu stavka: treba bez prekida nastaviti novim temp. ili narednim stavkom.

Attaché (franc.) prvi pripravni stepen u diplomat. službi. Vojni, pomorski, trg. a., a. za štampu: poslanstvu dodijeljeni stručni referenti.

Attaque (franc.) ataka, napad, naroč. konjički.

Atterbom Per Daniel Amad. (1790-1855) švedski filozof, lit. historik i pjesnik. Protiv franc. utjecaja i akadem. ukočenosti („Otok blaženih“).

Attersee (Kammersee) do 171 m dub. jez. u Salzkammergutu (Austrija).

Attitude (franc.) držanje, ponašanje.

Attractio electiva (affinitas, lat.) hemij. srodnost; sila, koja privlači atome pri stvaranju molekula. Preneseno na ljudske prilike (Goethe „Wahlverwandtschaften“) znači privlačnu snagu, koja postoji među nekim ljudima, dok drugi ljudi jedni druge odbijaju.

Attraction (franc.) ↑ Atrakcija.

Attrape (fr. = zamka) atrapa, patvoreni, šuplji predmeti, koji nadomještaju prave (na pr. na pozornici).

Au hem. simbol za zlato (lat. aurum).

Aubade (od franc. aube = svitanje) vrsta trubadurskog pjesništva, u kojoj se opisuje rastanak ljubavnika, kada s kule zaori zov stražara. Kod najstarijih viteš. lirika Sred. vijeka prema uzoru naivne nar. pjesme budi ljubavnike pjev ptičice. U njem. se dvor. poeziji aubade zove „Tagelied“. Najvrsnije pjesme toga žanra spjevao Wolfram v. Eschenbach. Taj motiv dolazi i u jsl. nar. ženskim pjesmama. Rastanak Romea i Julije u Šekspirovoj drami i 2. čin Wagnerova „Tristana“ su dramatizovane au. Protivno tome ↑ serenada.

Aubanèu (franc. Aubanel) Teoudor (1829-86) uz Mistrala najveći pjesnik felibriža (↑ Felibri). Ljubavna lir. Gl. djelo: „Lou Mióugrano entre - duberto“ („Raspukli šipak“).

Aube desni pritok Seine i departement na sjev. ist. Franc.

Auber Daniel François Esprit (1782-1871) franc. kompozitor, jedan od glav. pretstavnika francus. komične opere; u njegovoj muz. izražaj franc. duhovitosti, gracije, bogata melodika i sjajna instrumentacija. Preko 40 opera; „Fra Diavolo“ „La muette de Portici“.

Auckland 1) luka na New Zeelandu, 213 330 st.; univerz., kat. nadbiskupija; 2) A.-otoci juž. od New Zeelanda, 852 km².

Aucuba japonica grm, srodan drijenku; gaji se radi lijepa kožnata lišća.

Audiatur et altera pars (lat.) neka se čuje i druga strana (da bi se moglo pravedno presuditi).

Audicija (po lat.) u muz.: pokusno pjevanje pred mjerodavnim licima (naroč. u opernom kazalištu).

Audiencia (špan.) vis. sudište, napose u Juž. Americi.

Audijencija (po lat.) pristup pred vladara u svrhu izvještaja, saslušanja ili molbe.

Audition colorée (franc. = „obojeno slušanje“) pojava da ton, zvuk uopće, izaziva kod slušatelja vizuelne osjete, poput boje, svijetla itd. S time u vezi „slušanje boja“, sposobnost osjeta sluha kod pojave stanov. osjeta vida (naroč. boja). Na njemu se osniva „muzika boja“ (Farbenmusik): umjetničko spajanje boje i muz. Nastoji ostvariti Skrjabin u simfon. pjesmi „Prometej“, dodavši orhestru klavir boja (Farbenklavier), koji paralelno s promjenom muz. događaja projicira promjene boja. Mađ. kompoz. László proširio u sonhromografiju (njem. Farbenlichtmusik): uz muz. se osim obojenih ploha javljaju i apstraktne kolorirane likovne figure; konstruir. sonhromatoskop („Farbenlichtklavier“). Adolf Lapp (*1888) konstruirao hromorganum („Far-benorgel“); kompozicije za apsolut. boje (bez muz. ili riječi).

Auditivni tip (po lat.) čovjek, koji u prvom redu pamti, što je čuo; protivno: vizuelni tip.

Auditor (lat.) prisjednik kod suda; vojni sudac istražitelj.

Auditorium (lat.) 1) dvorana na univerz., u kojoj se predaje; 2) slušaoci.

Audžila grupa oaza na sjev. Libijske pustinje, 12 000 st.

Auer 1) Robert (*1873) hrv. slikar portreta i aktova, koji se odlikuju dopadljivošću. Poznate veće slike „Magla“, „Kraljica ruža“ i „Iskušenje sv. Antuna“. 2) v. Welsbach Karl (1858-1929) austrijski fizičar; plinsko svijetlo (A.-ova mrežica), piroforne legure.

Auerbachova pivnica u Leipzigu; p., urešena slikama iz priče o dru Faustu. Jedini točno označeni lokalitet u I. dijelu Goetheova Fausta, gdje Mefisto opčarava univerzitetske đake.

„Aufmerksame, Der“ kulturni prilog „Grätzer Zeitung“-a u predmartno doba, sarađivali i Slovenci.

Augier Émile (1820-89) franc. dramatik realistič. škole. Branitelj tradicional. (građan.) morala. Glavno djelo komedija „Maitre Guérin“.

Augije (Augias) mitski kralj Elide, čiju je staju Heraklo očistio navrnuvši u nju rijeke Alfej i Penej. A. staja = darmar, nered.

Augit mineral, hem. srodan amfibolu; crn, zel., bezbojan.

Augmentativ (po lat.) uvećana riječ, na pr. knjižurina.

Augsburg bavar. gr. na Lechu, 169 000 st.; tekstil, kovinska roba, strojevi; tkanje platna; katedrala sv. Afre, vijećnica. Osnov. od Rimljana (Augusta Vindelicorum); sabori: god. 1530 (augsb. konfesija), 1547-48 i 1555 (augsb. vjerski mir).

Augsburška konfesija vjeroispovijest luterovaca, predložena 1530 u Augsburgu, osnov vjere Lutherove crkve.

Auguri starorim. skup svećenika, koji su gatali budućnost po raspoloženju ptica (lat. auspicium = promatranje ptica).

August prozvan po caru Oktavijanu Augustu, u Julijanskom i Gregorijanskom kalendaru VIII mjesec u god. = kolovoz.

August (Oktavijan, *67 pr., † 14 posl. Kr.) Cezarov nasljednik, triumvir s Antonijem i Lepidom; vladao sam poslije pobjede kod Aktiona (31 pr. Kr.), osvojio Egipat, Panoniju, Retiju, Ilirik, dio Germanije i Španije; uredio rimsku državu, potpomagao knjigu (Augustovo doba). Naoko zadržao formu republike, ali obnašajući najviše republikanske časti doživotno, bio faktički samovladar; kao „tribunus plebis“ bio sakrosanktan t. j. nepovrediv.

Augustana (confessio) ↑ Augsburška konfesija.

Augusteo koncertna ustanova i dvorana u Rimu, osn. 1918 (podignuta na ruševinama mauzoleja Augusta), središte tal. muz. života, koncerti sa svjet. dirigentima.

Augustić Emerik (1837-79) autor mađ. gramatike za Hrvate, urednik hrv. novina „Prijatelj“ (Budimpešta).

Augustin 1) (6. vij.) benediktinski opat, pouzdanik pape Grgura Velikog, obratio Anglosase kršćanstvu. 2) Aurelije (354-430) sv. (dan 28 VIII) vel. crkv. učitelj, sin sv. Monike, u mladosti lakomislen i raskalašen, zapao u manihejstvo, u 30. godini obratio se na kršćanstvo, biskup u Hiponu kod Kartage; najznatnija djela: „Confessiones“ („Ispovijesti“), „De civitate Dei“ („O Božjoj državi“); 3) Kažotić (Cassotti, 1253-1329) blaž. (dan 3 VIII) dominikanac iz Trogira; studirao u Parizu i slušao sv. Tomu Akvinca; papa Benedikt XI. imenovao ga zgb. bisk. 1330; odlikovao se brigom za siromahe, nastojao oko obrazovanja klera, uredio posebno zgb. bogoslužje (ostalo do 1788), navodno spjevao i komponirao mnoge crkv. popijevke i himne, izašle u „Cantionale processionum...“ 1571 u Beču, ali se ne zna koje su popij. ovog omašnog zbornika njegove. Stup vladanja Karla I. Anžuvinca u Hrv. Na molbu kralja Roberta Napulj. premjestio ga papa Ivan XXII. g. 1322 za biskupa u grad Lucera u juž. Ital., gdje je pobijao zablude Saracena. Proglašen blaž. za pape Klementa XI., zaštitnik zgb. nadbiskupije i reda dominikanskog.

Augustinci redovničke družbe na osnovi redov. pravila sv. August.: 1) eremiti (crni habit opasan kož. remenom), ponajviše u Bavar.; 2) bosonogi s pooštrenim pravilima u roman. zemljama; 3) svećenici, čl. stolnih i zbor. kaptola (regular. kanonici), koji žive po skupnim pravilima.

Augustinčić Antun (*1900) kipar portretist (Raićevo poprsje, slika | Raić), spomenik palim ratnicima u Kragujevcu i spomenik kralju Aleksandru I. Ujedinitelju u Varaždinu.

Augustovsko doba engl. književnosti, doba Popea i Addisona (početak 18. vij.).

Aukcija (lat. auctio) ↑ Dražba.

Auksohromna skupina (po grč.) grupa atoma, koja pomaže stvaranje boje neke tvari, kad uđe u njezinu molekulu na pr. hidroksil.

Aul kirgisko selo od šatora.

Aula (grč.) dvorište pred starogrč. i starorim. stambenom kućom; danas svečana dvorana na univerz. i u školama (od grč. riječi a. nast. naša „avlija“).

Aulida starogrčka luka na ist. obali Beotije nasuprot Eubeji. Odavle zaplovili Grci u Troju (Ilijada).

Aulos starogrč. svirala, praoblik oboe (dvojezični pisak); diaulos sa 2 rašljaste cijevi, orijentalnog podrijetla (↑ Grčka muz.). U star. Rimu tibia.

Au porteur (francuski) na donosioca (u prometu efekata).

Aurelijan Lucije Domicije (rođen u Sirmiju, današ. Sr. Mitrovici, o. 214) rim. car od 270, pobijedio Gote u Podunavlju, Alemane na Rajni, osvojio Palmyru, utvrdio Rim; ubijen blizu Bizanta 275.

Aureola (lat.) zlat. krug oko svetačke glave, znak sjaja svetač. kreposti.

Au revoir (franc.) do viđenja!

Aurignac mjesto u juž. Franc. Nalazište ljudskih kosti i oruđa iz starijeg kamenog doba. ↑ Prehistorija.

Aurignacien ↑ Orinjasjen.

Aurikularije larve mor. trpova.

Auripigment arzenov sulfid, slikarska boja; kozmet. sredstvo za otstranjivanje dlaka.

Aurora (lat.) božica svitanja u Rimljana; u Grka: Eos.

Aurum (lat.) zlato.

Auskultacija (po lat.) u med.: preslušavanje tijela (naroč. funkcije pluća i srca) prostim uhom ili ↑ stetoskopom.

A uso (tal.) po običaju. Kod nekih inostranih mjenica oznaka dospjeća.

Auspicij (od latin. avis = ptica i spicere = gledati) promatranje leta ptica u svrhu proricanja kod starih Rimljana. Odatle današnji izražaj „pod dobrim (zlim) auspicijima“: što na dobro (na zlo) sluti.

Aussee lječilište u Štajerskoj, 1400 st.

Austen Jane (1775-1817) engl. spisateljica; crta minuciozno obični život i osjećaje sred. staleža.

Auster (lat.) jug.

Austerlitz (Slavkov) selo blizu Brna. Tu je Napoleon I. potukao Ruse i Austrijance 2 decem. 1805 (trocarska bitka).

Australazija Malajski arhipelag, Australija, Melanezija, New Zeeland, Indonezija.

Australija najmanji kontinent, s otocima 8 970 000 km², 10 300 000 st., 1,1 na km², brit. dominion „Commonwealth of Australia“ zaprema čitavi kontinent. Gl. gr. Canberra. Na ist. Austral. Cordillere (2241 m), drugdje ravnina (stepa i pustinja). Klima i flora na sjev. tropska, na jugu suptrop., nutrina godinama bez kiše. Na stepama neznatno grmlje (scrubs). Na jugozap. mediteran. vegetacija: bukva, hrast, jela; osob. raširen eukaliptus. Osebujna fauna: kljunaši, klokani, kazuari, kakadui. Pražitelji: sakupljači i lovci (30 000); izumiru. Plodna zemlja na jugoistoku, ist. i sjev. sa ratar. naseljima. Rodi pšenica, kukuruz, sladorna trska, pamučika, voće; ovčarstvo (1/4 svjet. produkcije), zlato, srebro, olovo. God. 1788 Port Jackson deportacija, god. 1803 uvedeno ovčarstvo, god. 1851 otkriveno zlato. God. 1901 osnov. Australski savez brit. dominiona, sastoji od a) Nov. Juž. Walesa (glav. grad Sidney), b) Victorije (gl. gr. Melbourne), c) Queenslanda (gl. gr. Brisbane), d) Juž. Australije (gl. gr. Adelaide), e) Zap. Australije (glav. grad Perth), f) Tasmanije (gl. gr. Hobart), g) Sjev. Australije (gl. grad Darwin), h) saveznoga glav. grada Canberre.

Australna svjetlost (južna s.) ↑ polarna svjetlost juž. pol. krajeva.

Australno (po lat.) južno.

Australska oblast faunistička cjelina, obuhvata Australiju, njene otoke i o. Lombok i Celebes.

A. savez ↑ Australija.

Austrazija ist. dio nekadaš. franačke države; glav. grad Metz; kolijevka Karolinga.

Austrija (Österreich) savezna država, 83 843 km², 6 722 000 st. (97% Nijemaca, u Koruškoj Slovenci, u Gradišću Hrvati), 94% rimokat.; leži u ist. Alpama i na njihov. granicama; ratarstvo pokriva 1/2 potrebe, mljekarstvo jako razvijeno; u Štajerskoj željezo (Erzberg) i magnezit, u Gornj. A. smeđi ugalj, u Koruškoj olovo, u Salzburgu bakar, zlato, mramor, sô; znatna industr. razl. grana; gl. gr. Beč važ. trg. i kult. centar. A. Republika osnov. posl. manifesta Karla I. od 16 X 1918, odlukom privremene nar. skupštine od 12 XI 1918. Njezine granice određene mir. ugovorom u St. Germainu od 10 IX 1919. Narodnim glasanjem dobila A. 10 X 1920 Korušku i u dec. 1921 Burgenland. Vel. ekon. poteškoće i osjećaj nacionalne zajednice pobudiše želju za priključenjem („Anschluss“) Njemačkoj, ali se tome odlučno protivi Antanta. U unutrašnjoj politici isprava najjača stranka soc. demokrati, zatim kršć. socijali i Velikonijemci. Soc. dem. vladu Rennera, oslonjenu na republ. Schutzbund, zamijenila u junu 1920 vlada Mayra (kršć. soc. i Velikonijemci). Ustav izglasan 1 X 1920. God. 1922 sklopljen međunarodni zajam i A. stavljena pod finans. kontrolu Lige Naroda 1922-26. Soc. dem. pokušaše prevrat 15 VII 1927. Posljedica: osnivanje Heimwehra. Pretsjed. republike 1919-29 M. Hainisch, zatim Miklas. Vlade Seipela (1927-29) i 2 vlade Burescha stoje u znaku sve mučnije saradnje kršć. socijala (pristalica austr. samostalnosti) i Velikonijemaca (pristalica „Anschlussa“). Koncem maja 1932 vlada E. Dollfussa, koja je provela konsolidaciju austr. inostranog duga, ali otvorila konflikt izm. kršć. soc. (Austrijanaca) i Velikonijemaca. Ustav obustavljen u okt. 1933, otkada je Dollfuss vladao bez parlamenta. Pokušaj razoružanja socijalist. Schutzbunda dovede 12 II 1934 do ustanka soc. dem., koji bi svladan. 25 VII 1934 Hitlerovci, nakon ubistva Dollfussa, potpuno svladani. Sadašnja vlada Schuschnigga oslanja se na Italiju i Mađarsku. (↑ Austro-Ugarska).

Austrijacizmi austr. njem. govoru svojstvene osobine, na pr.: der mj. die Butter, das mj. der Monat, ich bin mj. ich habe gelegen.

Austroazijci jezično srodna grupa nekih plemena Stražnje i centr. Pred. Indije.

Austro-srp. tajna konvencija sklopljena u okt. 1881 izm. kneza Milana Obrenovića i austro-ugar. ministra inostranih djela grofa Kálnoky-a. Ovom se tajnom konvencijom Srb. obavezala, da će se okaniti svake velikosrp. propagande na teritoriju Austro-Ug., a naroč. u Bosni, da ne će bez znanja i privole A.-U. sklapati s drugom kojom vlasti ugovora, niti dopuštati, da tuđa vojska prelazi preko njena teritorija. Za uzdarje A.-U. priznat će Srbiju nezavisnom kraljevinom, garantirat joj neutralnost za slučaj rata i obećaje joj, da će podupirati njeno širenje na jugu, to jest u Makedoniji.

Austro-Ugarska monarhija sastojala se od krunovina, zastupanih u car. vijeću, zemalja krune ugarske (Mađ. s Hrv. i Slav.) i Bos. i Hercegovine; 676 615 km² i 51 390 223 st. (1910). Počeci Austrije sežu u doba, kad na srednjem Dunavu kao pretstraža Azije stajahu još Avari. U borbi protiv njih Karlo Vel. udario temelj nekoj vrsti vojne krajine, osnovavši 803 u današnjoj Donjoj Austr. Ist. marku (Ostmark). Njegov nasljednik proširio krajinu 828 do kranjskog Krša, no provala Mađara i njihova pobjeda kod Bratislave 907 razorila tu pregradu, te je franačka vlast uzmakla uz Dunav do Ennsa, uz Muru i Dravu do Gor. Štajerske i Koruške. Tek bavarska ofenziva otprilike 970-80 uspostavila vojnu krajinu i u njoj kao najsjev. marku Austriju (pod Babenbergovcima). Položaj Beča kao prometnog stjecišta ist. Alpa doskora podigao Austr. nad ostale marke. Dunav ju je vezao s Bavarskom, cesta Beč-Semmering-Bruck-Neumarkt-Beljak vodila je u Mletke, a ogranak Bruck-Graz-Maribor-Ljubljana spajao je s Tršćanskim zalivom. Polit. ujedinjenje te prometne mreže postaje prirodnim ciljem austr. vladara, koji su htjeli time ne samo učvrstiti svoj položaj protiv Mađara nego i zavladati tal. trgovinom s Podunavljem. No bojevi oko ujedinjenja trajahu 300 godina. Babenbergovci naslijediše 1192 Štajersku s Gor. Austrijom, oko 1230 zagospodariše i Kranjskom. Poslije smrti posljednjeg Babenbergovca 1246 propade doduše njegova država, no Přemysl Otakar II. obnovi pokušaj ujedinjenja. Stekavši babenberšku baštinu, dočepao se još i Koruške i Furlanije. Ali bitkom na Moravskom Polju 1278 prvi Habsburgovac na njem. prijestolju, Rudolf I., razbio češku vel. vlast, a njegovi sinovi, zavladavši Austrij. i Štajerskom 1282, počeše pribirati alpske zemlje po treći put. Priključenjem Tirola 1363 ta je zadaća bila gotovo svršena, no ljubomornost susjeda, dinastičke borbe, prkos feudal. plemstva i od 1415 turske najezde rastvoriše i habsburšku vlast. Tek oko 1500 uspio Maksimilijan I. da ujedini svu zemlju od Bodenseea do mađ. granice. Vjenčavši se s Marijom Burgundskom stekao još Belgiju, Holandiju i grofiju Burgundsku izm. Jure i rijeke Saône; oženivši svog sina sa špan. nasljednicom prijestolja pripremio svom unuku i nasljedniku na njem. prijestolju Karlu V. vlast nad Špan., Milanom, Napuljem i amer. kolonijama, a brak Karlova brata Ferdinanda I. sa kćeri češko-mađ. kralja Vladislava doveo posl. bitke kod Mohača 1526 do ujedinjenja alpskih zemalja sa Češkom i Ugarskom, iako je novi kralj morao ostaviti veći dio ugar. hrv. kraljevstva Turcima. Kako je u isto vr. reformacija revolucionirala Njemačku, habsburšku politiku idućih 150 godina označuje boj na 3 fronte: s Turcima, Francuzima i protestantskim knezovima.
Na njem. fronti pobijediše knezovi, pretvarajući Westfalskim mirom od 1648 cara u nasljednog pretsjednika kneževske republike; na ostalim frontama nadvlada Austr.; oslobođenjem Beča od turske opsade poče ofenziva, koja se svršila osvojenjem Srbije pod princom Eugenom 1718, a na zapadu skrši ofenzivu Louisa XIV., štaviše u ratu za ostavštinu posljed. špan. Habsburgovca, Karla II., Austr. dobi Utrechtskim mirom 1714 Belgiju, Milan i Napulj. Ali teritorijalnom širenju nije odgovaralo unutrašnje jačanje. Pragmatička sankcija 1713 proglasila doduše nedjeljivost austr. zemalja, no izuzevši vladara, upravu i vojsku, historijski dijelovi Austrije življahu još uvijek samostalnim državnim životom. Kad je 1740 s Karlom VI. izumrla muška loza habsb. dinastije, činilo se, da će susjedi Austr. razgrabiti. Ali u ratu, koji je od 1740-63 sa prekidima bjesnio Evropom, Azijom i Amerikom, Marija Terezija izgubi samo Šleziju u korist Pruske i nešto tal. posjeda u korist Špan., no čak i ti gubici budu nadoknađeni Galicijom 1772 i Bukovinom 1775. Prije svega je Marija Terezija preporodila Austr. svestranim unutrašnjim reformama, koje je Josip II. kao radikalan pretstavnik prosvijećenog apsolutizma još proširio, nastojeći, da izjednači s Austr. i Ugarsku. No premda je on pri tome, prenagljenim centralizmom i germanizacijom, izazvao tako žestok otpor, da je morao na samrti veći dio svojih reformi opozvati, to je ipak prosvijećeni apsolutizam ulio Austriji toliko novih snaga, da je bila od 1792-1814 zajedno s Engleskom najdosljednija protivnica franc. imperijalizma i 1813, pristupivši rusko-pruskoj koaliciji, zadala smrtni udarac Napoleonovoj vlasti. Glavna je uloga pri obnovi Evrope pripala austrij. kancelaru Metternichu, komu bijahu ideje vodilje autoritet i paritet. Prvo je imalo biti osiguranje od prevrtljivosti naroda u unutrašnjoj politici, drugo je trebalo obezbijediti ravnotežu vel. sila u vanjskoj. Oboje se po Metternichovu mišljenju dalo postići povratkom apsolutizmu legitimnih vladara i osnutkom austrij.-njem.-tal. bloka, koji bi evr. sredinu učinio tako jakom, da bi mogla odoljeti rusko francus. pritisku. U tu se svrhu osnovao na Bečkom kongresu Njem. savez pod pretsjedništvom austrij. cara, koji je ujedno dinastičkim vezama i gospodstvom nad Lombardo-Venecijom obnovio austr. prevlast i u Italiji. No modernom duhu liberalizma i nacionalizma Metternichov sistem nije bio dorastao. 1848 buknula revolucija, koju je ugušila vojska. Parlamentu kao nosiocu revolucionarne ideje narod. suvereniteta u novom režimu nije bilo mjesta. Ministar pretsjed. knez Schwarzenberg razjurio već 1849 drž. zbor u Kroměrižu i zaveo 1851 opet otvoreni apsolutizam, kako bi imao slobodne ruke za ostvarenje austr. jedinstva u centralističko-germanizatorskom duhu Josipa II. Ali za izgradnju njem. Austrije njem. je petina austr. stanovništva bila suviše slaba. Dakle ne samo carska tradicija Habsburgovaca nego i životni interes novog kurza nagna Schwarzenberga i njegova ministra trgovine Brucka, da ubace u polit. borbu geslo o „državi od 70 milijuna“, koja bi trebala nastati reformom Njem. saveza i ulaskom Austr. u Njem. carinsku uniju. Ta politika, međutim, naiđe na opće protivljenje: težnja za pojačanjem austrij. prevlasti u Njem. odbi Prusku; germanizacija ogorči nenjemačke narode, a apsolutizam odvrati čak i austr. Nijemce kao glavne pobornike liberalizma. Poraz u tal. ratu 1859 značio je prema tome pored gubitka Lombardije također slom omraženog režima. 20 X 1860 izađe temeljni ustavni zakon, carska diploma, kojom se imala Austr. preurediti u federalistički oblik. Ali se već 1861 proglasi, formalno kao dopuna, a stvarno kao zamjena oktobarske diplome, februarski patent, treće izdanje germanizatorskog centralizma Josipa II., samo sad u parlamentarnom ruhu. Ipak otpor Mađ. i Slavena navede Franju Josipa već 1865 na to, da sistira ustav i pozove federalističko ministarstvo pod grofom Belcredijem. Usred tog eksperimenta bukne 1866 rat s Pruskom i Ital., koji isključi Austr. iz Njem. i Venecije. Kako želja za osvetom iziskivaše hitno izmirenje s Mađarskom, sklopi car 1867 s njima nagodbu, koju prihvatiše i austrij. zastupnici, a Mađ. je nadopuniše 1868 nagodbom sa Hrv. Ali prije nego što su pregovori sa Franc. i Ital. doveli do vojničke saradnje protiv Pruske, Pruska obori 1870 Francusku i ujedini Njemačku.
Proglašenje hohenzollernskog carstva 18 I 1871 u Versaillesu definitivno pokopa austr. nade u revanš te osudi austr. Nijemce na ulogu vječite manjine. Austr. se problem od toga dana sastojao u tome, kako bi se našao ustavni oblik, koji bi sačuvao malim austr. narodima položaj vel. sile, a da zato ne žrtvuju narod. individualnost. Vanjski je uvjet za rješenje tog problema bio stvoren sistemom antanta i saveza, koji su preko 20 godina štitili Austr. od iredentističkih ambicija njenih susjeda: ruska antanta (1872, 1881, 1884), trojni savez s Nj. i Ital. (1879). Unutraš. se politika kušala koristiti tim rokom na tri načina. Još 1871 povuklo je ministarstvo Hohenwartha konzekvencije iz njem. pobjeda, nudeći Česima nagodbu po primjeru mađ. Izvršenje tog sporazuma osujetiše Nijemci i Mađ. Isto se tako izjalovio pokušaj ministarstva kneza Auersperga, da protiv nacionalizma izigra liberalizam. Stoga je grof Taaffe (1879-1893) nastojao da, izbjegavajući vel. načelna pitanja, malo pomalo stiša nacional. sporove kulturnim i upravnim koncesijama i proširenjem izbornog prava, koje bi dovelo u parlamenat nacionalno indiferentne mase. Ali njegov sistem postepenog razvitka nije zadovoljavao nikoga. Ipak nije pao zbog mržnje njem. nacionalista, nego zbog koalicije njem. liberala, klerikalaca i Poljaka, kojima se zamjerio, predloživši demokratske reforme izbornog reda. Ali se neprirodna koalicija njegovih protivnika razbila već 1894 na pitanju, da li bi se za štajerske Slovence otvorila paralelna sloven. odjeljenja barem u nižim razr. njem. gimnazije u Celju. Kako se liberali tom prilikom nisu mogli oteti nacionalističkom valu, to je koaliciono ministar. moralo dati ostavku. Naredno činovničko minist. nije moglo više umiriti nacionalne i socijalne želje, a kad je novi ministar pretsj. grof Badeni u aprilu 1897 izdao jezične naredbe, kojima se za sva drž. nadleštva u Češkoj i Moravskoj uvela ravnopravnost češ. jezika s njem., nastade haos. Nova metoda „tehničke“ opstrukcije ometaše, izigravanjem poslovnog reda, svaki parlamentarni rad, ulične demonstracije raspirivale su građanstvo, a sve se to događalo i pored jasnih znakova izmijenjene vanjskopolitičke atmosfere. Jer ne samo da se bio razvrgao savez sa Srbijom, nego su pogromi protiv Jermena u Carigradu, početak komitske akcije u Makedoniji i kretski ustanak postavili 1895-96 cjelokupni balkan. problem na dnevni red, dok se u isto doba Ital., potučena u Abesinskom ratu, vratila staroj politici iredentizma. Usred tog previranja iznudiše Nijemci napokon 1899 ukidanje jezičnih naredaba, ali samo s tim uspjehom, da je sad njihovu opstrukciju zamijenila češka. Radi toga novi ministar pretsj. Körber pokušao je da odvrati od nacionalnih borba, predlažući za sudet. zemlje izgrad. kanala, koji bi vezali Vislu, Odru, Vltavu i Labu s Dunavom, a za alpske izgradnju dviju željeznica od Dunava u Trst (preko Jesenica). Kad ni ovaj gigantski privredni program nije razoružao zavađene tabore, nastojaše ministar Beck mobilizirati protiv njih proletarijat općim pravom glasa. Međutim je mađar. nacionalizam već rasklimao državnopravne temelje dvojne monarhije. Nemogućnost parlamentarne obnove A.-U. nagodbe, istekle 1897, navela je Mađ., da povedu borbu za personalnu uniju, kako bi se time oslobodili posljednjih zapreka ostvarenja nacionalno jedinstvene Ugar. Tražili su dakle podjelu a.-u. banke, samostalno carinsko područje i nacionalnu vojsku kao jedno od najbržih sredstava za mađarizaciju svojih građana. Borba za nagodbu završila se doduše još kompromisom 1907, za vojsku 1912, ali prekasno, jer su baš za ovih borba Košutovci pridonijeli što su mogli aktiviranju jsl. nacionalizma, isprva u opoziciji, zovući u pomoć protiv Beča i hrv.-srp. koaliciju i Srbijance (1905-6), a poslije na vlasti, izazivajući svoje bivše saveznike mađarizacijom držav. željeznica u Hrv. i nasiljem svojih banova. U ovakvim je okolnostima mladoturska revolucija 1908 dala samo još posljednji povod za aneksiju Bos. i Herceg. Ali umjesto da zaustavi ideju srp. Piemonta, povezala ju je sa svjet. polit., spajajući franc.-engl.-ruske interese sa srp. Šest god. kasnije ta je mreža već tako stezala Austr., te je mislila, da je ne može drukčije raskinuti nego ultimatumom Srbiji.

A.-u. nagodba (njem. Ausgleich) od 21 XII 1867 podijelila je habsburšku monarhiju u 2 polovine sa zajedničkim ministrima za inostrane poslove, za rat i za finansije. Zajed. trošak se morao dijeliti u sporazumu između Austr. i Ug. Na snazi do 1918.

Aut ↑ Out.

Autariatae ilir. pleme, stanovalo ist. od gor. Neretve (otud vjerojatno ime rijeke Tare).

Autarkija 1) kod grč. stoika i cinika: skromnost, nezavisnost; 2) gospodarska nezavisnost, kada gospodarstvo neke zemlje nije upućeno na uvoz.

Aut Caesar, aut nihil (lat.) Ili (hoću da budem) Cezar, ili ništa (Cesare Borgia).

Autentičan (po grčkom) prav, istinit; autentičnost: istinitost (neke isprave, rukopisa itd.); autentična interpretacija ↑ Tumač, zakona.

Auteuil zap. dio Pariza, čuvene konjske trke.

Autizam (po grč.), povlačenje u se, naroč. kod duševnog poremećenja, u prvom redu kod ↑ shizofrenije.

Auto- u složenicama od grč. autos = sâm.

Autobiografija spis, u kojem neko sam opisuje svoj život.

Autobus krat. za automobil-omnib. A. s dvostrukim pogonom: kod kojega imade svaki od stražnjih kotača svoj vlastiti pogon motorom.

Autodafé (špan. iz lat. actus fidei = vjerski čin) proglašenje i izvršenje osude špan. inkvizije; spaljivanje krivovjeraca.

Autodidakt samouk, koji uči bez učitelja i škole.

Autogen iskonski; postanak (ponajviše kamenja) na licu mjesta; protiv.: alotigen.

A. rezanje i svarivanje metala pomoću vodikovog ili acetilenskog plamena.

Autograf 1) rukopis, naroč. znam. ličnosti; 2) ↑ Meteorologija.

Autografija tiskanje rukopisa, nacrta itd., koji se autograf. tintom ili litograf. tušem prenose na kamen ili metalnu ploču.

Autogram vlastoručan potpis.

Autohromni postupak kod fotogr. u bojama s naročitim pločama (Lumière: mreža bojadisanih zrna, Agfa, Kodak: poleđ. filma prugasto izbrazdana, djeluje kao sistem prizma) dobivamo dijapozitive u bojama.

Autohton starosjedilački, urođen, samonikao; od davnine (u slijedu pokoljenja) boraveći u nekom kraju.

Autointoksikacija samootrovanje.

Autokefalan (od grč. kephale = glava) samostalan. Tako se nazivlju kršć. nar. crkve na Istoku, koje imadu samostal. patrijarha ili samostal. upravu, neovis. o carigradskom ekumen. patrijarhu.

Autoklav tlačna posuda za grijanje.

Autokrat (od grč. kratein = vladati) samodržac, apsolutni vladar; koji voli svojevoljno upravljati; odatle autokratija.

Automat (po grč. = koji se sam kreće) strojni uređaj, koji radi bez ljudske pomoći, na pr. robni a. izbacuje robu, kada ubacimo novac.

A. muzički ↑ Mehanički instrumenti.

Automatska sklopka iskapča pogon, čim struja prijeđe neku granicu ili se umanji ispod granice: s. za maksimalnu, minimalnu, natražnu struju. Danas se mnogo upotrebljava mjesto osigurača.

A. ventil uređaj za zatvaranje cijevnog voda, koji djeluje radi promjene tlaka u vodi (na pr. kad cijev pukne). Vrste: ventil s poklopcem, kuglasti vent. (radi prevelike brzine strujanje povuče kuglu prema gore i zatvori otvor).

A. oružje (a. pištolji, puške, mitraljezi) vatreno o., kod kojeg se iskorišćuje pritisak barutnih plinova za ponovno punjenje, zapinjanje i okidanje, (↑ Tab.: Ruč. oruž.).

Automobil (od lat. mobilis = pomičan) motorna kola, brzo prijevozno sredstvo, prilagođeno svim potrebama. Pogon najčešće s eksplozivnim motorima (benzinski m., ↑ Diesel m., m. na upojni plin), s više cilindara (valjaka). Katkada s elektromot. (elektromobil). Glav. sastavni dijelovi: mot. uređaj (m. i prenosnici, nosiva konstrukcija, šasija) i konstrukcija kućice (karoserija). Prenošenje snage: pravocrtno se gibanje stapa motora prenosi na kotače vozila pomoću koljenaste osovine, gdje se pravocrtno gibanje pretvara u okretno: spojke izmjeničnog zupčanog predložnika, kardanskog zgloba i osovine, diferencijalnog predložnika i stražnje osovine, koja okreće kotače. Spojka je prenosni element izm. pogonskog stroja i pogonskih kotača; ona prenosi okretno gibanje koljenaste osovine sa zamašnjaka na pogonske kotače. Spojka imamo više vrsta: koničnu, s kružnim segmentima, elastičnu itd. Kod konične spojke pritište čelično pero konus spojke u zamašnjak; time nastalo trenje omogućuje prenoš. snage. Ako pritisnemo kočnu polugu, oslobađamo time spojku i motor „leti prazan“. Konič. spojka služi za bešumno ukapčanje mot., pa se time i štede pogonski kotači. Izmjeničan (promjenljiv) zupčani prijenos je potreban poradi promjenljive brzine vozila. Njime se omogućuje maksimalno razvijanje snage motora kod najvećeg (najpovoljnijeg) broja okretaja uz razne odnošaje prijenosa zupčanika, t. j. kod razne potreb. brzine vozila (na pr. uzbrdo). Postizava se tako, da se ukapčaju razni zupčanici s raznim odnošajem prijenosa. To je potrebno poradi toga, jer motor kod malog broja okretaja radi jako neekonomično (polagana vožnja uzbrdo). (Prva, druga, treća brzina). Za vožnju natraške ukapča se izm. pogonskih zupčanika još jedan pomoćni zupčanik, koji daje drugi smjer okretanja. Sa izmjeničnog zupčanog predložnika prenosi se gibanje preko kardanskog zgloba na kardansku osovinu, koja je potrebna radi neravnosti puta, kojim se kreće vozilo, čvrsto spojena osovina brzo bi se uništila od trešnje vozila. Kardanski zglob dopušta otklanjanje osovine iz njezinog normalnog položaja. Kard. osovina tjera diferencijalni zupčani ili pužni predložnik, kojim se sprečavaju poteškoće kod vožnje na zaokretima; vanjski kotač vozila mora se brže okretati, jer mora prevaliti veći put (da ne dođe do klizanja kotača, što je škodljivo, jer se brže troši); ta nejednaka vrtnja vanjskog i nutarnjeg kotača postizava se pomoću diferencijalnog sklopa (stožnici, planetni zupčanici). Na okviru, koji je sastavljen od uzdužnih i poprečnih željeznih traverza, leži pogonski motor i karoserija i spojeni su kotači preko čeličnih pera (spoj pera s okvirom pomoću zglobnih svornika), koja služe za utišavanje (kompenziranje) udaraca. Osovine kotača izrađene iz najboljeg nikaljskog čelika. Stražnja osovnica je šuplja i ima u sredini kućicu, u koju dolazi diferencijalni predložnik s pogonskom osovinom. Danas se izrađuje straž. osovina i kao kardanska os. Kotači izrađuju se s čeličnim žbicama ili pločom (puni kotači). Na obruču kotača montira se većinom zračni pneumatik. Motorno vozilo upravlja se kormilom (volanom). Okretanje volana prenosi se motkom, vijčanim navojem i maticom, koja je u vezi s upravljivim polugama kotača. Okreću se samo kotači, a ne čitava prednja osovina; zato kotači nisu čvrsto spojeni na osovini, nego se dadu micati okomitim zglobom. Svako motorno vozilo mora biti opremljeno dvjema nezavisnim kočnicama. Nožnom kočnicom koče se sva 4 kotača. Ručnom kočnicom koče se stražnji kotači. Ona je upravljiva i njome se može zakočiti motorno vozilo tako, da se ne bi samo pokrenulo (na pr. na strmini) u slučaju da upravljač ostavi vozilo. Gibanje kočne poluge prenosi se na kotače polugom, hidraulički (hidrauličke kočnice) ili komprimiranim uzduhom. Sama kočnica na kotaču sastoji se od kočnog bubnja, na kojega se nutarnjoj strani nalaze kočne paoke. Ako pokrećemo kočnu polugu, pritisnemo paoke na bubanj i radi nastalog trenja se uspori i zaustavi kotač. Hladionik je usađen pred pogonskim motorom na okviru. Njime se hladi voda, kojom hladimo stijene cilindara pogonskog stroja. Iz hist. motor. vozila: Prva motorna vozila s benzinskim motorima izgradili 1885 nezavisno K. Benz i G. Daimler. Kasnije se osobito razvijala gradnja benzinskih motornih vozila u Francuskoj, gdje su bile i prve automobilske trke. Iz prava: svako motorno vozilo mora biti redarstveno registrirano i mora imati svoj broj i potrebnu oznaku. Upravljač motornog vozila mora imati potvrdu o položenom ispitu za upravljanje. Tu potvrdu mora imati uvijek uza se. Promet motornim vozilima upravlja se prom. odredb. (↑ Tab.: Automobili).

Automobilizam sport s automob. Na autodromu (trkalištu), na cesti, brdske utrke, zvjezdane utrke, gymkhana, concours d'élégance, društveni izleti, auto-klubovi, triptik; kategorije po težini kola, po volumenu cilindara stroja (kubikaža). Grand prix.-Association Internationale des Automobiles clubs reconnus, osn. 1904, uči. 37 nacija (i Jsl). Automobilski klub kr. Jsl., Bgd. Sekcije Bgd, Zgb, Ljublj., Maribor, Sarajevo, Sombor, Subotica, Split.

Autonomija (grč. nomos = zakon) pravo nekoga tijela ili područja izdavati propise za uređenje svojih odnošaja; (u popularnom govoru) samouprava; (filoz.) kad neko sam sebi postavlja principe rada i granice slobode; autonoman: samostalan, samoupravan.

Autonomna (generalna) tarifa ↑ Carinska t.

Autoplastika ↑ Plastična hirurgija.

Autopsija razudba mrtvog tijela radi ustanovljenja uzroka smrti.

Autor (lat. auctor) začetnik; pisac; (u autorskom pravu) osoba, koja je napisala ili izradila neko književno ili umjetničko djelo. Muz. autor ↑ kompozitor.

Autoritet ugled; utjecaj, osnovan na poštovanju; osoba, čijoj se izreci pokoravaju. Autoritativan: koji traži pokoravanje bez otpora ili kritike, odlučan.

Autorizirati ovlastiti.

Autorsko pravo pravom zaštićeni interes autora knjiž. ili umjet. djela. Zakon o zaštiti a. p. (1929) usvojio načela međun. konvencije, sklopljene u Bernu 1886 i kasnije više puta mijenjane (Berlin 1908, Rim 1928), kojoj je i Jsl. pristupila 1930, a koja osigurava jednako postupanje ugovornih država i zaštitu inozemnih a. p. štite se djela lijepe knjige, znanstvena, glazbena, koreografska i pantomimska, skice i nacrti, zemljop. karte, sva djela likovne umjetnosti, fotografska i kinematografska. A. p. odnosi se na sve vrste objavljivanja, reprodukcije i prikazivanja (napose: prijevod, reprod. gramofonskim pločama ili radiom). Zaštita traje 50 god. iza smrti autora (kod anonimnih djela: iza objavljivanja); kod fotogr. 20 god. iza objavljivanja. Autor može raspolagati a. p. na sve moguće načine (↑ Nakladno pravo). Povreda a. p. kažnjava se (zatvor do 6 mj. ili globa do 60 000 Din, uništenje sprava i oruđa za umnažanje) i obvezuje na naknadu štete.

Autosugestija utjecaj na samoga sebe jakom voljom ili opetovanjem uvijek istih misli, da bi se izvele neke radnje ili nastala tjel. promjena (porumenjeti, problijediti). ↑ Coué, ↑ Sugestija.

Autotipija način izrade klišeja fotogr. putem: slika se fotografira, a izm. fotograf, aparata i slike postavlja se sito (raster); slika se rastavi u točkice, kopira se na poliranu ploču od mesinga, cinka ili bakra, razvije se i pušta izgrizati kiselinom (ecanje slike).

Autovakcina (po grč. lat.) cjepivo iz bakterija dobivenih iz upaljenog tkiva dotičnog bolesnika.

Autsajder ↑ Outsider.

Auvergne vulk. kraj u sred. Franc.

Ava (počet. 12. vij.) prva po imenu poznata njem. pjesnikinja. Duhovne pj. „Antikrist“, „Strašni sud“.

Avakumović Jovan (1841-1928) srp. kriminalist i državnik; nekol. puta min. u liberal. ministarstvima, pretsj. m. savj., kad je izvršen drž. udar 1893 i pretsj. m. savj. revoluc. vlade, pod kojom je izvršen izbor Petra Karađorđevića za kralja Srb. (12 VI 1903).

Aval (franc.) jamstvo, poručanstvo na mjen.; avalirati: jamčiti; avalist: jamac.

Avala 511 m, brdo jugoist. od Bgda, bogato rudama (olovo, živa); ostaci sred. vj. grada Žrnova i tragovi naselja tz prehist. i rim. doba. Grob i spomenik nezn. jugosl. junaku. ↑ Agencija A.

Avalun u keltskim pričama (ciklus kralja Artusa) obitavalište vile Morgane, sestre Artusove. Po njoj prozvana ↑ „Fata Morgana“.

Avance (franc.) predujam, korist, probitak. Faire des avances: 1) učiniti prve korake zbliženja; 2) platiti unaprijed.

Avancement napredovanje, unapređenje.

Avantgarde (franc.) ↑ Prethodnica.

Avantira ↑ Aventure.

Avanturin vrsta kremena, svjetluca crvenosmeđim ili zlatnožutim iskricama.

Avanzirati (po franc.) napredovati.

Avarescu Aleksander (*1859) rum. general i državnik, zaslužan u ratu i miru, više puta min. pretsjednik.

Avari (slaven. Obri) konglomerat ist. konjaničkih plemena; među kojima su prevladavali Turani (Turko-Tatari). Oko Irtiša se naselili 402, blizu Azovskog Mora 460. U Evropi javljaju se oko polov. 6. vij. kao saveznici Langobarda protiv Gepida (566), zatim ušli u vizant. carsku službu. Već 568 naselili se u rim. Panoniji, danas Mađarskoj, otkud su polazili u pljačku na zap. do Franačke i na jug u Vizantiju. 584 zauzeli Sirmium. Pokorili dio Slavena, Čehe, Slovence, Hrvate i Srbe. Pretrpjevši pod Carigradom težak poraz (626), ograničiše se na vlast u mađ. nizini. Konačno ih 796 uništio car Karlo Vel. Pomicanje A. na sjev. zap. Balkan, poluostrva u vezi s postankom prvih jugoslaven. država. Najpoznatiji njihov kan Bajan, od kojega je imena postao hrv. naziv ban.

Avaz (tur.) glas.

Avba (po njem. Haube) kapa (danas samo svečana) sa „zlatnim“ ukrasom u Slovenki (više oblika).

Avdes (tur.) umivanje prije molitve; uzeti a.: umivati se.

Ave Maria (lat.) Zdravo Marijo, katol. molitva Majci Božjoj na spomen anđeoskog pozdrava.

Avenarius 1) Ferdinand (1856-1923) lirik („Stimmen und Bilder“) i epik („Lebe!“) njem. Moderne, izdavač časopisa „Kunstwart“, zbirke „Meisterbilder“ i osnivač „Dürerbunda“. 2) Richard (1843-96) brat F.-ov, filozof, uz Macha gl. pretstavnik pozitivizma u 19. vij.; njegov sistem se osniva na čistom iskustvu, onkraj svake metafizike (nazvao ga stoga empiriokriticizam). Glav. djelo „Kritik der reinen Erfahrung“.

Avenol Joseph (*1879) franc. državnik; od 1932 generalni sekretar Lige Naroda.

Aventin jedan od 7 brežuljaka staroga Rima; onamo se povukoše plebejci, kad ih Menenije Agripa nagovori, da se nagode s patricijima.

Aventure (franc. od sred.vj. lat. adventura) avantira, čudnov. dogodovština. U fantast. romanima viteškog Sred. vij. muza pjesništva; avanturist: pustolov.

Avenue (franc.) prilaz; elegantna, široka velegr. cesta.

Averčenko Arkadije T. (1881-1925) rus. pisac humorist, osnivač časopisa „Satirikon“. Zbirke: „Groteske“, „Ruski smijeh“, „Krhotine“.

Averno kratersko jezero u Kampanji (Italija). Kod Rimljana: „Ulaz u podzemni svijet“.

Averoes Ibn Rošd (12. vij.) liječnik i filozof iz Kordove, komentator Aristotela.

Avers (franc.) lice novca.

Avertissement (franc.) izvještaj, vijest.

Averzija (po franc.) nesklonost, odvratnost.

Averziona kupnja k. u đuture.

Avesta (pers. =zakon) (Zend-Avesta) sv. knjiga starih Iranaca, u kojoj je sadržana Zoroastrova nauka. Avestički (zendski): iranski dijalekt, koji se uglavnom poklapa sa staropersijskim.

Avicenna (Ibn Sina, 980-1037) arap. liječnik. Njegove medic. spise u Sred. vij. držali osnovima te nauke.

Avignon južnofranc. gr., 52 000 st.; 1309-78 sijelo papa za vr. „babilonskog sužanjstva“.

Avijatika ↑ Vazduhoplovstvo.

Avion (franc. od lat. avis=ptica) stroj za letenje; sastoji se od trupa, na kojem je pričvršćen Čeličnim šipkama pogonski eksplozivni motor s propelerom (veće konstrukcije imadu 2 ili više motora u posebnim lađicama ili ugrađene u krilu); kraj trupa završava horizontalnim i visinskim kormilom; na donjoj strani trupa pričvršćeni kotači (za spuštanje i dizanje s čvrstog terena) ili plovke (hidroplan) ili kombinacija jednog i drugog (amfibija). Krila dvostruka (dvoplošnjak) ili jednostruka (jednoplošnjak), na gornjoj ili donjoj strani trupa. Prerez krila ima oblik kaplje u padanju, da otpor zraka bude što manji. Princip letenja: propeler vuče a. naprijed, na donjoj strani krila nastaje zbog strujanja uzduha pritisak, sila pritiska ima smjer prema gore. Na gornjoj strani poradi oblika krila dobiva zrak veću brzinu, pa se tamo stvara vakuum, smjer djelovanja sile od vakuuma je opet prema gore. Obje sile se zbrajaju, kod dovoljne brzine drže a. u uzduhu. Motor se gradi kao V-motor (vodom hlađen) ili zvjezdani motor (uzduhom hlađen). Njegova snaga od 30 (sportski a.) do 800 (putnički i ratni a.) K. S. Specijalno veliki a. (Do X, G 63, Maksim Gorki, uništen u sudaru maja 1935). Propeler od drva ili aluminija, s 2, 3 ili 4 krila. Kotači na nekojim vrstama a. mogu se uvući u krila (da otpor bude što manji). Najveća postignuta brzina: 1931 Englez Stainforth 658 km na sat, visina: 1930 Amer. Soucek 13 157. Za brzo dizanje i spuštanje konstruirao Španjolac de la Cierva a. s horizontal. krilima (auto-giro), koja se okreću kao krila u vjetrenjače. Druge konstrukcije: s krilom u formi okrugle ploče, vijčanim krilom, konstrukcija Lilienthalova, Jugoslavena Radoševića. — Zračne jedrilice: a. bez motora. Njih treba dignuti (s napetim elastičnim konopom s kakvog brda, avionom). Jedrilicom se izrabljuje snaga zračnih struja (ona klizi u zračnoj struji, koja se diže, tako da je snaga struje više diže nego što bi ona padala poradi vlastite težine). Daljina leta zavisi o spretnosti pilota, koji izrabljuje struje, koje nastaju na kosinama bregova ili nad ugrijanim tlom. Zračni vlakovi: jedan a. s jakim motorom vuče za sobom jednu ili više jedrilica, koje se mogu korisno opteretiti i otkopčati u određenom mjestu, a da se a. uopće ne zaustavi. Raketni a.: pogonska snaga dobiva se ispaljivanjem eksplozivnih tvari na principu akcije i reakcije. S raketnim a. moglo bi se putovati i zrakopraznim prostorom. Pokusi (Max Valier, Opel) nisu dali još nikakvih pozitivnih praktičnih rezultata. (↑ Tab.: Avioni.).

Avionska pošta prenošenje pošt. paketa i pisama avionima uz poseb. pristojbu. U Jsl. stalna a. pruga: (Beč—Graz)—Ljublj.—Zgb—Borovo—Bgd, Bgd—Niš—Skoplje—Bitolj—Solun, Bgd—Sarajevo, Zgb—Sušak—Ljubljana. U pripremi: Bgd—Borovo—B. Luka—Zgb i Zgb—B. Luka—Sarajevo.

Avis (franc.) obavijest, dojava (da je nekomu poslana roba ili na nekoga izdana mjenica).

à vista (tal.) na vid. Mjenice i čekovi à v. plati čim se predoče na isplatu.

Avitaminoze oboljenja zbog pomanjkanja vitamina u hrani (na pr. rahitis, skorbut, beri-beri itd.).

Aviviranje (po franc.) u bojadisarstvu: oživljavanje bojad. tkanja pomoću sode, sapuna, razl. kisel.

Avizo (po tal.) 1) obavijest o poslanom pismu, robi; avizirati: obavijestiti; 2) mali brzi izvidnički ratni brod.

Avlija 1) (grč. aule) dvorište; 2) bijela marama, koju mlada u Metohiji nosi na vjenčanju.

Avogadro Amadeo conte (1776-1856) talijan. fizik. Avog. zakon: jednaki volumeni svih plinova sadržavaju kod jednake temperature i jednakog pritiska jednaki broj molekula. Avog. broj ↑ Loschmidtov broj.

Avoirdupois (franc.) trgovačka mjera za težine.

Avonski labud pjesnič. ime Shakespeare-a, koji se rodio u Stratfordu na rijeci Avonu.

Avra (tur.) jevr. bogomolja (u Srbiji i Bosni).

Avramović 1) Dimitrije (1815-56) slikar i književnik, ikonograf, portretist, prvi opisivač srp. lik. spomenika („Opisanije drevnosti srpskih u Sv. Gori“). 2) Gavrilo (16. vij.) metropolit dabrobos., egzarh pećskog patrijarha za Dalmaciju. 1588 se s kaluđerima i mn. narodom doselio u Hrv., gdje je navodno osnovao prve srp. manastire.

Avtovac (Zet. b.) 1931 god. 624 st., mjesto u sjev. zap. uglu Gatačkog Polja; živa trgov. sa susjednim dijelovima crnogor. Hercegovine.

À vue (franc.) kod mjenica: na vid, à vista.

Avunculus (lat. = ujak) ↑ Matriarhat.

Avus (lat. = djed) ↑ Matriarhat.

Axentowicz T. (1859) polj. slikar nar. života, poznati pastelist.

Aye-Aye (Daubentonia madagascariensis) polumajmun s glodarskim zubalom i vrlo dugim prstima; Madagaskar.

Ayuntamiento u špan. 1) općinsko ili gradsko vijeće; 2) vijećnica.

Azaleja (Rhododendron indicum) biljka, krasnica iz porodice vresova.

Azamajama japanski vulkan (2542 m) na Hondu.

Azbest mineral, vlasasti, vunasti amfibol i serpentin; za vatrostalno tkivo i izolaciju (krov. crijep).

Azbuka ćirilski alfabet, prozvan po prvim slovima (az, buki).

Azbukovica (Drin. b.) oblast izm. Drine i planina Jagodnje, Sokolske i Medvednika.

Azdija (tur.) dug kaput (obič. zlatom izvezen).

Azelt J. (*1654) bakrorezač iz Nürnberga. Radio za Valvasora u dvorcu Vagensperg u Sloveniji.

Azerbejdžan država, član transkavkaskog sovj. saveza (SSSR), 85 968 km², 2 315 000 st.; gl. gr. Baku.

Azi (njem. Asen u imenima: Anselm, Oskar i Oswald) skandin. nebesnici. Praotac im je gromovnik Donar.

Azija najveći kont., 40 807 000 km² s 1 131 000 000 st. (28 na km²); sjev. zaprema vel. azijska nizina; visočje na jugu dijeli Hindukuš na Prednje-az. (Malu Aziju, Armeniju, Arabiju, Iran) i na Stražnje-az. visočje (Himalaja, 8882 m, najviši vrh na Zemlji, Karakorum, Kuen Lun, Tijen Šan, Altaj), Sibirsko visočje i vis. na otocima i poluotocima; rijeke teku na jug (blizanice Tigris i Eufrat, Ganges i Brahmaputra, pa Menam i Mekong), na ist. (Jangtse, Hoangho, Amur), na sjev. (Ob, Jenisej, Lena), sredina kontinenta bez odvirka. Klima na jugu tropska i monsunska, u sredini kontinenta ekscesivno kontinentalna (stepska), na sjev. polarna; prema tome se ravna i fauna i flora. Crta od ušća Urala do ušća Gangesa dijeli stanovništvo na (jugozap.) arijsko i na (sjev. ist.) mongolsko; jugoist. je malajsko.

Azil (po grč.) utočište (za progonjene, bijedne). Pravo azila: pravo neke države, da ne izruči zločinca, koji je prebjegao na njezino područje (naročito za političke zločine).

Azimut (arap.) ↑ Nebo.

Azjev Jevno (1869-1918) ruski policijski agent i provokator; godinama radio među revolucionarima prividno kao njihov pristalica i izdavao njihove planove.

Azmak (Svetonikoljska Reka) 39 km duga desna pritoka Bregalnice u Vardarskoj banovini.

Aznadar ↑ Haznadar.

Azoik (arhaik) formacija bez organskog života, ↑ Geol. formacije.

Azola sitna plivajuća biljka, papratnjača. Često u slatkovodnim akvarijima.

Azori (Açores) portug. otočje na Atlant. Oceanu, 2350 km², 232 000 st.; gl. gr. Angra do Heroismo.

Azorin (zapr. Martinez Ruiz José, rođ. 1874) špan. savrem. književnik i kritik („La ruta de don Quijote“, „Costilla“ i dr.).

Azot (Vard. b.) oblast u slivu Topolke, desne pritoke Vardara, i u izvorištu rijeke Babune.

Azot (franc.) ↑ Dušik.

Azotasta kiselina ↑ Dušičnata kis.

Azotna kiselina ↑ Dušična kis.

Azovsko More plitki sjev. dio Crnog Mora.

Azra juž. arap. pleme; po arap. tradiciji o A. predaja o nekim dirljivim ljubavnim događajima.

Azteki indijansko pleme, osvojilo Meksiko pod vodstvom Montezume II. kratko vr. prije dolaska Fernanda Corteza (1520). Njihova navodno vis. kultura (drž. forma: dobro organizirana vojnička monarhija; dobri obrtnici; piramidasti hramovi, književnost astronomsko-mitološke sadržine) bila zapravo kult. njihovih pretšastnika, Indijanaca u Meks. Danas ih ima oko 1,75 mil. (↑ Tabela: Ljudske rase II).

Azur ↑ Hazur.

Azuran (franc. azuré) modar poput neba.

Ažbè Anton (1862-1905) slovenski slikar u Münchenu. U njegovoj privatnoj školi učili slovenski impresionisti Jakopič, Jama, Grohar i Sternen, a među ostalima i Rusi Kandinski, Grabar, Javljenski, Pacovský, R. i B. Vukanović, Petrović i drugi. A. bio vanredan teoretik i učitelj. Njegove slike: „Vježba pjevanja“, „U haremu“, „Crnkinja“ i dr. Najviše njegovih radova u Njemačkoj u privatnom posjedu. S Ažbè-om i braćom Šubicima počinje savremeno slovensko slikarstvo.

Aždaja ↑ Zmaj.