Lijepe vile i gizdave

Lijepe vile i gizdave autor: Ivan Bunić Vučić

Lijepe vile i gizdave,
   koje slatke moje pjesni,
   kijem se dike vaše slave,
   pripijevate u ljuvezni,

ako u kôj nahodi se
   koja iskra od milosti,
   k mojoj vili obrati se
   i k zamjernoj nje ljeposti.

Ter joj klikni prem ljuveno
   u medeni glas i mili
   jeda srce nje kameno
   na me vaje daj procvili!

Rec' joj: "Kruno svijeh gospoja,
   za česa je da si lijepa
   ako ljepos rajska tvoja
   tvomu dragu srce cijepa?

Za drugo te milu tako
   pomna narav ne satvori
   neg vesel'je da si svako
   vernom tvomu ki te dvori.

Lava stvori i medvjeda
   da su prjeci, da su vrli,
   a tvu ljepos da je od meda
   i da blago draga grli.

Toj pitaju i dostoje
   slatke pjesni tej njegove
   kijem proslavi ime tvoje
   da po svemu svijetu slove.

Za njegove uzdar vire
   toj se prosi i podoba,
   ne, jaoh, s tebe da umire
   u mlađahna svoja doba."

Mâ pjesance, sad se dijeli
   k družbi lijepoj lijepijeh vila
   s kijem provodi vijek veseli
   mâ razbluda slatka i mila.

Nu ako t' se doć dopusti
   po kôj sreći k moj gospođi,
   sve ine ostavi, sve ine pusti,
   a k njoj samoj hrleć pođi!

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.