Lišće/Lišće i druga djela/Sestre

← Lišće / The rest is silence

LIŠĆE Sestre autor: Fran Mažuranić

Marko →

Lišće i druga djela

(1916.)

Sestre

Poručnik H. pripovijedao mi je, iza bosanske okupacije, ovaj događaj:

»Poslije boja kod Ključa (ako se pisac ne vara) — gdje su Bošnjaci uzmaknuli — bile su razaslane patrole da bjegunce traže. Koga ulove, bit će obješen.

I mene je s patrolom odaslalo.

Već sam dvojicu ulovio i u tabor — pod stražom — poslao, tako da mi od cijele patrole samo dva momka preostaše.

Tad opazim mlada Bošnjaka gdje oboružan zamače u kuću. Za njim!

Stupiv u kuću vidjeh kako dvije žene u drugu sobu pobjegoše. Pred nama onaj mladi Bosanac. Skrio je oružje i taji da se je proti nama borio.

Momci traže i nađoše pušku... Cijev je vruća...

— Vežite ga! — zapovjedih.

Taj tren dolete u sobu dvije djevojke kano dva anđela.

Plačuć padoše preda mnom na koljena.

— Gospodine, nemoj, ako boga znaš, nemoj! Pusti nam brata!... Sirote smo bez oca i majke, smiluj se!

Zapovijed stroga. Neposluh bi me glave stajao...

— Naprijed! — kliknuh.

Djevojke me ne puštaju. Grle izmjenice mene i brata. Plaču, jadikuju: »Smiluj se!«

Jedna donese posudu novaca.

— Uzmi, gospodine! Uzmi, koliko god hoćeš!... Uzmi sve! — samo nam brata ostavi!

Zapovijed je zapovijed. — Ajde vodite ga! — rekoh.

Djevojke lome u očajanju ruke, kano lude. Plaču i mole:

— Smiluj se, smiluj se! Tako te majka živa dočekala, smiluj se!

Pogledah moje pratioce. Oba plaču.

Pozvah ih na stranu.

— Zakunite se da me nećete odati ako ga pustim...

Zakleše se.

Pustio sam ga... Ma kamen odolio ne bi!«