Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/Me-Mu

← M

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  Me-Mu autor: Mirko Marjanović

N →

MIĆANOVIĆ, Krešimir (Brčko, 4. lipnja 1968.). Pjesnik i pripovjedač.

Djela: Dok prelazim asfalt (pjesme, 1988.), Vrtlar (priče, 1994.).

MIĆANOVIĆ, Miroslav (Brčko, 15. kolovoza 1960.). Pjesnik, pripovjedač, esejist. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom mjestu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao književnost 1985. godine. Radio kao profesor hrvatskog jezika u srednjoj školi. S Hrvojem Pejakovićem sastavio pregled suvremenog hrvatskog pjesništva Les jeunes poetes Croates (časopis Migrations, Pariz, 1989.), a s Brankom Čegecom panoramu hrvatskog pjesništva osamdesetih i devedesetih pod naslovom Strast razlike-tamni zvuk praznine.

Djela: Četiri dimenzije sumnje (s J. Matanović, K. Bagićem, V. Bogišićem, kritike, 1989.), Grad dobrih ljudi (pjesme, 1984.), Zid i fotografije kraja (pjesme, 1989.), More i prašina (pjesme, 1991.), Zib (pjesme, 1998.).

MIHAČEVIĆ, Lovro (Kreševo, 23. srpnja 1856. - 25. studenoga 1920.). Pisac i albanolog. Osnovnu školu započeo je u Kreševu, gimnaziju je završio u Sarajevu i Kreševu, novicijat u Kreševu. Filozofsko-teološki studij u Đakovu i Ostrogonu. Objavio nekoliko samostalnih djela asketsko-pastoralnog i povijesnog sadržaja.

Djela: Redovničtvo ili misli sv. Tome Akvinskoga i sv. Alfonza Ligvorskoga o ulazu u sv. red (1893.), Liber sapientiae et prudentiae (1908.), Manuale franciscanum (1908.), Po Albaniji (putopis, 1911.), Crtice iz albaneške povijesti (1912.).

MIHAČEVIĆ, Borislav Stjepan (Kiseljak, 1921. - Sarajevo, 25. listopada 1981.). Pripovjedač.

Djela: Moja Bosna moje živovanje (pripovijetke, 1938.), Mali rječnik likovnih umjetnosti (1958.).

MIHALJEVIĆ, Jozo (Golinjevo, Livno, 11. studenoga 1955.). Pjesnik. Pučku školu pohađao u rodnom mjestu i Podhumu kod Livna. Maturirao na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Kao službenik službovao u Kraljevoj Sutjesci, Jajcu, Kotor Varošu, Vidošima, Biloj kod Travnika. Duže vrijeme boravio u Franjevačkom samostanu Gorica, a sada živi i radi u župi Podhum kod Livna. Za ponovnog boravka u Jajcu (1991.) sudjeluje u obnavljanju HKD Napredak, podružnice Stjepan Tomašević. Član uredništva Svjetla riječi od 1995. godine, predsjednik ogranka Matice hrvatske Livno od 1997. Urednik Vodiča kroz Franjevački samostan Gorica u Livnu, kataloga samostanske galerije Gabrijela Jurkića (1995.), te Sabranih djela fra Bonifacija Badrova u tri sveske (1997.).

Djela: Na raspućju (pjesme, 1980.), Lica svjetska naša (pjesme, 1989.), Pjesme iz neobjavljene lirike (pjesme, 1991.), Analiza čovjek-seljak, građanin, proleter (brošura, 1992.), Livanjska književna čitanka (hrestomatija, 1994.), Ovisnost o drogi i alkoholu-bolest, liječenje, prevencija (1995.), Nikola Šop-Iskustvo vjere u zavičajnosti (1999.).

MIJATOVIĆ, Anđelko (Tihaljina, Grude, 27. siječnja 1939.). Književni povjesničar i istraživač narodnoga blaga.

Djela: Narodne pjesme o Mijatu Tomiću (odabir i komentar, 1969.), Sinj-Duvno (1985.), Ganga (izbor pjesama i komentar, 1973.), Uskoci i krajišnici (studija, 1974.), Pjesme o hrvatskoslovenskim seljačkim bunama (s B. Grabeljšekom i M. Vaupotićem, 1974.), Narodne pjesme iz Hercegovine i duvanjskolivanjskog kraja (izbor pjesama i komentar, 1983.), Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti (izbor pjesama i komentar, 1983.), Obrana Sigeta (monografija, 1987.), Ponikve (monografija, 1990.), Ban Jelačić (monografija, 1990.).

MIKIĆ, Ljerka (Kostrč, Orašje, 1967.). Pjesnikinja. Osnovnu školu pohađala u Kostrču i u Tolisi, srednju školsku naobrazbu stekla u Orašju. Članica je Franjevačkog svjetovnog reda - bosanskog bratstva kraljice Katarine.Pjesme je objavljivala u zbornicima KLD-a Rešetari iz rešetara, u Posavskom književnom zborniku (Tolisa, 2008.), časopisima Hrvatsko slovo i Marulić.

Djela: Molitva (pjesme, 1998.),Cvjetovi vjere (2006.), Graditelji sreće (2008.).

MIKIĆ, Mate (Kostrč, Orašje, 1. travnja 1826. - Ulice kod Brčkog, 13. prosinca 1852.). Ljetopisac. Pučku školu pohađao u Tolisi, srednju u Kraljevoj Sutjesci, bogosloviju završio u Bosni. Talijanski jezik učio privatno, turski kod fra Martina Nedića. Kao kroničar, bilježio je sve što se u njegovo doba zbivalo.

Djela: Kronika Bosne Srebrene, u tri sveska (rukopis).

MIKIĆ, Pavao (Kostrč, Orašje, 19. rujna 1945.). Pisac. Pučku školu završio u Tolisi, a Franjevačku gimnaziju u Visokom. Napustio franjevački red 1969., a potom doktorirao u Bonnu. Od 1982. profesor fakulteta u Zadru na odjelu germanistike, a od 1997. dekan ovoga fakulteta. Objavio veći broj znanstvenih radova iz oblasti književnojezične problematike.

Djela: Svjetlost međugorja (s Pavom Živkovićem, roman, 1990.), Kontrastivni rječnik poslovica (s Danicom Škara, 1992.), Biblijske poslovice u Hrvata (s Vjekoslavom Suzanićem, 1994.).

MIKULIĆ, Janja (Podgrad, Uskoplje, 22. travnja 1952.). Pjesnikinja. Osnovnu školu završila u Uskoplju, a Srednju medicinsku u Zagrebu, gdje živi i radi.

Djela: Pozdravi sve (pjesme, 1998.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.).

MIKULIĆ, Martin (Borajna, Ljubuški, 15. siječnja 1841. - Široki Brijeg, 27. studenoga 1912.). Pripovjedač i sakupljač narodnoga blaga. Osnove pismenosti dobio od fra Ilije Vidoševića, župnika u Ružićima. Školovanje nastavio na Širokom Brijegu, filozofiju i bogoslovne znanosti završio je u Italiji.

Djela: Shematismus (s Radoslavom Glavašem, 1882.), Zvonarev teljig (pripovijest, 1901.), Narodna torba (pripovijest, 1902.), Samac i beskućnik (pripovijest, 1903.), Shematismus (1903.), Vitinski lovac/Hrvatska duša, II (pripovijest, 1923.), Djevac od devedeset godina (Hrvatska duša, III-IV, 1924/25.), Pustinjakove pripovijetke iz seoskog života zapadne Hercegovine (pripovjetke, 1972.), Drveni strojevi (1973.), Retorica; Mudra knjiga svaštarica; Župnikov dnevnik u Ružićima (rukopisi).

MILAKOVIĆ, Josip (Samobor, 2. kolovoza 1861. - Samobor, 4. kolovoza 1921.). Pjesnik, književni kritičar, esejist, antologičar. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Zagrebu. Bogosloviju napustio 1883. godine, bavio se novinarstvom i pokrenuo omladinski list Hrvatska omladina. Nakon položenog građanskog ispita, na poziv S. S. Kranjčevića odlazi u Bosnu. Dvije godine je upravitelj Trgovačke škole u Derventi, a potom nastavnik Učiteljske škole u Sarajevu. Umro iznenada u Samoboru prigodom posjeta svojima.

Djela: Hrvaćanke (pjesme, 1883.), 15 knjiga pjesama i priča za djecu (1883/1922.), Iz uvela lišća (pjesme, 1890.), U zatišju (pjesme, 1892.), Majka u našoj narodnoj pjesmi (studija, 1896.), Vjetar i talasi (pjesme, 1897.), Bibliografske bilješke uz čitanke za osnovne škole u Bosni i Hercegovini (1898.), Franjo Josip I. (1898.), Staze i putevi (pjesme, 1900.), Naše pjesme (antologija, 1903.), Majka u našim poslovicama (1904.), Dr Jovan Jovanović-Zmaj (1904.), Antologija hrvatskog i srpskog pjesništva (1905.), Marko Kraljević i Đerzelez Alija (dopuna narodne pjesme, 1906.), Fra Grgo Martić (1906.), Hrvatska pjesma (antologija, 1907.), Trnski (1907.), Dr Ernest Muka (1907.), F.S. Kuhač (1907.), Pod timorom (pjesme, 1910.), Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi (1911.), Jedan naš prijatelj-Adolf Černi (1912.), Književni pupoljci učiteljskih pripravnika u Sarajevu (1912.), Jedan naš prosvjetni jubilej (1912.), Fragmenti (pjesme, 1913.), jakub Bart Čišinski (1914.), Hipotetično značenje veznika-što- (1917.), Suspiria (1918.), Tugomir Alaupović (1919.), Majka (pjesme, 1919.), Bibliografija hrvatske i srpske narodne pjesme (1919.), Mladi dani (pjesme, 1920.), Lužički Srbi (1920.).

MILENIĆ, Žarko (Brčko, 14. siječnja 1961.). Pjesnik, romanopisac, književni kritičar, dramski pisac. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Brčkom, a Višu ekonomsku školu u Beogradu. Nekoliko godina živio u Osijeku, sada živi u Rijeci.

Djela: Vrijeme velikog posta (pjesme, 1987.), Nezavršene priče (1988.), Pojela ih kiša (roman, 1995.), Preludij (roma, 1997.), Zaboravljena planeta (sf roman, 1999.).

U časopisima tri dramska teksta: Aut Cezar (1993.), Padobranci (1994.), To je propast tvoja (1996.).

MILETIĆ, Augustin (Fojnica, 16. veljače 1763. - Vidoši kod Livna, 18. srpnja 1831.). Biskup i pisac. Početne škole učio je u fojničkom samostanu, dva razreda gimnazije završio je u u Štajerskom Gradcu, filozofsko-teološki studij u Italiji. Veoma je zaslužan za unapređenje školstva ne samo u samostanima nego i izvan njih. Prvi je u BiH uveo analfabetske tečajeve kao način opismenjavanja širokih narodnih slojeva.

Djela: Početak slovstva (1815.), Naredbe i uprave biskupa namistnika (1818.), Istomačenje stvari potribiti (1828.).

MILIĆ, Josip (Mostar, 30. kolovoza 1966.). Pjesnik. Pučku i srednju školu završio u Mostaru, a potom tri godine radio u zrakoplovnoj tvornici Soko. Kao postulant stupio 1990. u Hercegovačku franjevačku provinciju u Tomislav Gradu. Nakon novicijata na Humcu, Filozofsko-teološki fakultet Družbe Isusove upisao 1992. u Zagrebu. Završivši studij filozofije, studirao teologiju.

Djela: Raspelo u zrcalu (pjesme, 1996.), Svitanja u svemiru (pjesme, 2000.).

MILIĆ, Nedjeljko (Trebinja, Ravno, 12. listopada 1924.). Pjesnik. Pučku školu završio u rodnom mjestu. Od 1951. živi i radi u Mostaru.

Djela: Tko je kao Bog (pjesme, 1996.).

MILIĆ, Petar Periša (Mostar, 2. srpnja 1958.). Pjesnik. Pučku i srednju školu završio u Mostaru, a Prirodoslovnomatematički fakultet u Sarajevu. Kao srednjoškolski profesor radio u Gacku, Gračanici, Tomislav Gradu i Vukovaru.

Djela: Sunčani snovi (pjesme, 1995.), Jutra nemira (pjesme, 1998.).

MILIČEVIĆ, Franjo (Veliki Ograđenik, Mostar, 10. listopada 1835. - Mostar, 8. veljače 1903.). Pisac i tiskar. Pučku školu učio je kod franjevaca u Mostaru, filozofiju i teologiju u Perugii, Spoletu, Narmi i Camerunu. Nakon studija kapelan je u Veljacima i Gradnićima sve do odlaska u dalmatinsku provinciju odakle se vraća na poziv biskupa Kraljevića da u Mostaru otvori tiskaru koja je počela raditi 1872.

Djela: Perivoj darova nebeskih (1867.), Pravopis za niže učione katoličke u Hercegovini (1873.), Mladi Hercegovac (kalendar, 1873.), Hercegovac ili koledar hercegovački novi i stari (1874.), Nauk katolički za III razred pučkih učionicah u Hercegovini (1874.), Nova slovnica talijanska (1874.), Novi bukvar ili početnica za pučke učionice u Hercegovini (1874.), Kita bogoljubnosti (1876.), Mali stolitnjak ili koledar za sto godinah (1878.), Skladanja (sintassa) ili druga strana slikovnice talijanske (1878.), Bosiljak hercegovački (list, 1883.), Novi hercegovački bosiljak (1884/85.), Glas Hercegovca (1885/86.).

MILIČEVIĆ, Ivan (Mostar, 23. lipnja 1868. - Sarajevo, 23. svibnja 1950.). Pripovjedač i romanopisac. Osnovnu školu pohađao u Mostaru, dovršio u Skradinu. Gimnaziju je završio u Splitu i Sarajevu, a pravo završio u Beču i Sarajevu.

Djela: Mearif (kalendar, s Osmanom Nuri Hadžićem, 1894/95.), Pogibija i osveta Smail-age Čengića i Marijanova rana (s O. N. Hadžićem, pripovijetke, 1895.), Bez Nade (s O. N. Hadžićem, roman, 1895.), Pripovijest iz mostarskog života (1895.), Mearif (kalendar, s Osmanom Nuri Hadžićem, 1895/96.), Na pragu novog doba (s O. N. Hadžićem, pripovijetke, 1896.), Bez svrhe (s O. N. Hadžićem, roman, 1897.), Pripovijest iz bosanskog života (s O. N. Hadžićem, 1898.).

MILIČEVIĆ, Niko (Mostar, 9. srpnja 1897. - Sarajevo, 9. listopada 1980.). Književni kritičar, esejist i prevoditelj. Osnovnu školu i sedam razreda gimnazije završio u Mostaru. Godine 1914. isključen iz mostarske gimnazije kao pripadnik bosanske nacionalističke omladine Mlada Bosna. Školovanje je nastavio u gimnazijama u Slavonskom Brodu, Sušaku i Pazinu. Osmi razred gimnazije položio u Mostaru, a potom je studirao povijest umjetnosti i slavistiku u Beču, Pragu, Berlinu i Zagrebu. Kao profesor radio je u raznim mjestima, bio upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu i načelnik u Ministarstvu prosvjete, a od 1950. do umirovljenja 1956. slobodni umjetnik.

Djela: Prijevodi iz francuske, ruske, engleske, njemačke, talijanske književnosti; eseji i kritike - u časopisima.

MILINOVIĆ, Ante (Bosanski Novi, 27. listopada 1937.). Kulturni povjesničar, pripovjedač i esejist. U rodnom mjestu završio pučku školu i gimnaziju, a zatim studirao arhitekturu i povijest umjetnosti. Diplomirao je književnost 1962. na Filološkom fakultetu u Beogradu, a magistrirao 1984. muzeologiju na Centru za interdisciplinarni studij Sveučilišta u Zagrebu. Do 1979. godine radio kao profesor i ravnatelj Gimnazije u Bosanskom Novom, a zatim se posvetio kulturno-povijesnim istraživanjima i ustroju zavičajnog muzeja. Nakon progonstva iz zavičaja 1991. godine, živi u Zagrebu, gdje djeluje kao voditelj muzeja, javni i znanstveni radnik.

Djela: Kristali (pjesme, 1967.), Monografija o Sani (studija, 1983.), Zamagljena obzorja duše (esej, 1994.), Naš zemljak sveti Jeronim (studija, 1997.), Slava i patnja Vitezovićevog domoljublja (esej, 1998.), Kulturna baština franjevaca u srednjovjekovnom Pounju i Povrbasju (studija, 1999.).

MILINOVIĆ, Miroslav (Bosanski Novi, 24. srpnja 1932. - Prelog kod Čakovca, 3. prosinca 1998.). Pjesnik, pripovjedač, esejist. Najranije djetinjstvo proveo je u Bosanskom Novom, gdje je kao dječak u desetoj godini u partizanskom bombardiranju grada ostao bez noge. Gimnaziju je završio u Prijedoru 1954. godine, a 1960. na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao književnost. Do 1964. godine radio je kao profesor na srednjoj školi u Bosanskom Novom, a potom seli u Prelog (Međimurje), gdje radi do mirovine 1997. kao profesor hrvatskoga jezika. Preko 500 radova objavio u periodici, a u književnoj ostavštini čuva se još toliko književnih radova i opsežan pjesnički dnevnik za razdoblje od 1954. do 1998. godine.

Djela: Ispod granja i zvijezda (pjesme, 1958.), Zlatna noga (pjesme i lirska proza, 1977.), Moć uspomena (pjesme, 1977.), Sanjana zemlja (pjesme, 1979.), Listići iz dnevnika (lirska proza, 1979.), Sačuvana svjetlost (pjesme, 1981.), Žalopojka za Bosnom (pjesme, 1996.).

MILOŠ, Petar (Crvenice, Tomislav Grad, 8. srpnja 1948.). Pripovjedač, dramski pisac i novinar. Četiri razreda osnovne škole pohađao u rodnom mjestu, a potom školovanje nastavio u Viškovcima (Slavonija). Gimnaziju je završio u Đakovu, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (filozofija i njemački jezik). Radi kao novinar.

Djela: Rodijaci (drama, 1993.), Lekvidacija (drama, 1995.), Centriranje jaja (novelete, 1996.), Legende o rodijaku Ćipi (roman, 1996.), Budala na određeno vrijeme (drama, 1997.).

MILOŠEVIĆ, Zdravko (Sarajevo, 4. travnja 1926.). Pripovjedač i publicist. Pučku školu završio u Sarajevu, Klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Travniku. U lipnju 1944. stupio u domobransku vojsku, svršetak rata dočekao kao zarobljenik. U listopadu 1945. uhićen i optužen za pokušaj nasilnog obaranja državnog sustava i osuđen na šest godina strogog zatvora. Kaznu izdržao u kaznionicama u Zenici, Stocu, Foči i Sarajevu. Zbog gubitka građanskih prava, tek se 1953. godine upisao na Veterinarski fakultet na kojem je diplomirao 1956. Doktorsku disertaciju obranio 1964. Bio na usavršavanju iz oblasti zaštite od ionizacijskog zračenja 18 mjeseci u institutima Vinča (Beograd), Neuherber (SR Njemačka), Brno (Češka) i Cassacia (Italija). Osnivač Zavoda za radiologiju i poslijediplomskog studija iz oblasti Radiologija i radijacijska zaštita animalne proizvodnje na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od obnovitelja HKD Napredak 1990. i jedan od osnivača Hrvatskog društva za znanost i umjetnost (1993.).

Djela: U četverokutu pakla (proza, 1992.), Sarajevski ratni dani (dnevnik, 1994.), Sarajevske ratne godine (dnevnik, 1996.), Slavuj povrh Sarajeva (publicistika, 1995.).

MIOČ, Pero (Žabljak, Livno, 12. siječnja 1942.). Kazališni redatelj, prevoditelj, kazališni kritičar. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Livnu, književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru. Kratko vrijeme radio kao profesor hrvatskog jezika, a potom se posvetio kazališnoj umjetnosti. Kao redatelj u Šibenskom kazalištu, često radi u Poljskoj u tamošnjim kazališnim kućama. Prevodi s poljskog jezika, pretežito poeziju: Konstantya Ildefonza Galezynskog, Czeslawa Milosza, Karola Wojtylu, Tadeusa Rozewicza, Wislawu Szymborsku, Zbigniewa Herberta, Mareka Hlaska, Adama Zagajewskoga, ali i dramska djela namijenjena djeci i mladeži.

Djela: Perunike (1997.).

MIOČ, Vojislav (Livno, 5. kolovoza 1896. - Herneu, Njemačka, 20. prosinca 1981.). Pjesnik, pripovjedač i književni analitičar. Osnovnu školu i jednu godinu Trgovačke škole završio je u Livnu, gimnaziju u Visokom, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Freiburgu. Doktorirao iz teologije (1922.) i filozofije (1923.). Tekstove književnog, teološkog, vjersko-poučnog i drugog sadržaja objavljivao u mnogim glasilima. Pokopan u Lučkom kod Zagreba 17. veljače 1982.

Djela: Septem dona Spiritus in doctrina s. Bonaventurae (1924.), Bela baština (novela, 1926.), Sene (pjesme, 1927.), Novele (1929.), Teorija spoznaje dr. Dragiše M. Đurića (1933.), Analiza saznanja (1934.).

MLAKIĆ, Josip (Grnica, Uskoplje, 24. siječnja 1964.). Pripovjedač. Diplomirao na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi i radi u Uskoplju.

Djela: Puževa kućica (pripovijetke, 1998.), Kad magle stanu (roman, 1999.).

MRAZOVIĆ, Milena (Bjelovar, 1860. - Beč, 20. ožujka 1927.). Pripovjedačica i novinarka. Naobrazbu je stekla u Institutu za djevojke u Budimpešti. Nakon okupacije došla s roditeljima u Bosnu i u njoj provela 40 godina. Prva je profesionalna novinarka i urednica u svojoj zemlji. Bavila se i nakladništvom: 1893. tiskala je o svom trošku svih sedam dijelova Osvetnika fra Grge Martića.

Djela: Selam (novele, 1893.), Bosnische Volksmarchen (1900.), Grabesfenster (pripovijest, 1906.), Bosnische Ostbahn (vodič, 1908.); prijevodi na engleski i ruski jezik.

MUSA, Dušan (Klobuk, Ljubuški, 18. ožujka 1956.). Pjesnik i novinar. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, a srednju školu i Fakultet političkih znanosti u Sarajevu. Novinarstvom se bavi od 1987. godine, kada se zaposlio u zeničkom listu Naša riječ. Radi kao novinar na Radiopostaji Čapljina.

Djela: Muka moga puka (pjesme, 1998.), Negdje između (pjesme, 1999.).

MUSA, Šimun (Donji Veliki Ograđenik, Čitluk, 4. travnja 1951.). Književni kritičar i teoretičar. Pučku školu završio u rodnom mjestu i Čerinu, gimnaziju u Ljubuškom. Hrvatski jezik i književnost i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Na Zagrebačkom sveučilištu magistrirao iz područja književnih znanosti 1984. godine, a doktorirao u Zadru 1994. s temom: Život i djelo Ilije Jakovljevića. Radi kao profesor na Pedagoškom fakultetu u Mostaru. Bio zamjenik ministra za obrazovanje i kulturu u FBiH.

Djela: Franjo Milićević i hrvatski narodni preporod u Hercegovini (1992.), Sunce je otputovalo iz moje sobe (Riječju i slikom djece u ratu, 1994.), Život i književno djelo Ilije Jakovljevića (studija, 1998.), Nisam mrtav samo sam zemlju zagrlio (antologija hrvatske ratne lirike iz BiH, s Gojkom Sušcem, 1995.).