|
Ruta odlučuje ostati s Noemi
- 6 Tad se ona podiže, ona i njene dvije snahe, i vrati se iz moabske ravnice; jer ona bijaše čula govoriti u polju moabskom da se GOSPOD bijaše pozabavo svojim narodom za dati mu kruha[5].
- 7 Također i one pođoše iz tog mjesta gdje ona živješe sa svoje dvije snahe. One se dakle staviše na put za vratiti se u zemlju Judu.
- 8 Ali, Noemi reče svojim dvjema snahama: »Hajde, vratite se svaka svojoj majci. Nek' GOSPOD postupi prema vama s vjernošću[6], kao što ste vi prema svojim pokojnicima i prema meni.
- 9 Nek' vam GOSPOD dadne pronaći jedan položaj[7] svakoj kod svog muža.« I ona ih zagrli. Tada one podigoše glas i zaplakaše.
- 10 Potom one njoj rekoše » Ne! S tobom ćemo se vratiti tvom narodu!«
- 11 Ali, Noemi reče: » Vratite se kćeri moje. Zašto biste išle sa mnomđ Imam li ja još sinova u svom trbuhu koji bi postali vaši muževi[8]?
- 12 Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara da bi pripala jednom čovjeku. Čak i da ja kažem: Ja imam nadu; da, pripast ću ove noći jednom čovjeku; da, ja ću roditi sinove,
- 13 hoćete li vi za toliko uzdržavati se da ne pripadnete jednom čovjeku? Ne, kćeri moje. Jer za mene gorčina je krajnja, više no za vas; jer protiv mene se pokazala pesnica GOSPODOVA.«
- 14 Tad one podigoše glas i zaplakaše opet. Po tome Orpa zagrli svoju svekrvu. Ali Ruta se zakači za nju[9].
- 15 Tad ona reče: » Gledaj, tvoja jetrva vratila se k svom narodu i k svojim bogovima. Vrati se, tragom svoje jetrve.«
- 16 Ali, Ruta reče: » Ne sili me napustiti te, vratiti se daleko; jer gdje ti ideš ići ću i ja, i gdje ti budeš provodila noć provest ću i ja: tvoj narod bit će moj narod, a tvoj bog moj bog;
- 17 gdje ti umreš umrijet ću i ja, i ondje ću biti ukopana. GOSPOD da mi učini tako i opet[10] ako to ne bude smrt koja nas bude rastavila!«
- 18 Videći da se ona uzjogunila da ide s njom, ona ju prestade odgovarat[11] .
- 19 One idoše dakle obje sve dok ne stigoše u Betlehem. Kad evo, kad one stigoše u Betlehem, sav grad bijaše uzavrio zbog njih. Žene govoriše: »To je Noemi.«
- 20 Ali, ona njima reče: » Ne zovite me Noemi! Zovite me Mara! Jer Moćni[12] mi je učinio krajnju tugu.
- 21 To je bilo obilje što sam otišla, i
- lišavanje što me GOSPOD vratio
- ovamo.
- Zašto bi me zvali Noemi, dok se
- GOSPOD protiv mene iskazao[13]
- protiv mene i Moćni mi nanio zlođ«
- 22 Tako se vrati Noemi, i s njom Ruta Moabkinja, njena snaha, ona koja došla iz ravnice moabske: one stigoše u Betlehem u početku žetve ječma[14].
|
