Job (Šarić)/Glava 36.

Job (Šarić)


1 Elihu nastavi ovako:

2 Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati, što se još dade reći za stvar Božju!

3 Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo Stvoritelju svojemu.

4 Jer riječi moje doista nijesu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom

5 Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma.

6 život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja pravo njihovo,

7 Od pravednika ne odvraća očiju svojih; on daje, da sjede navijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko.

8 Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,

9 Tada im napominje djela njihova, grijehe njihove: da su se podizali oholo.

10 Tada im otvara uho, da se pouče, i opominje ih, da se vrate od zlodjela.

11 Poslušaju li dragovoljno, onda provode dane svoje u sreći, godine svoje u radosti

12 Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.

13 Koji su licemjerna srca, ostaju u prkosu, ne mole za pomoć, kad ih poveže.

14 U cvatu mladosti umire duša njihova, u svježosti mladosti život njihov.

15 Nevoljnika izbavlja nevoljom njegovom otvara mu uho mukom.

16 Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na što, koji teče od pretiline.

17 Ali si ti pun suda opakoga, tako se prebacuju pravica i sud:

18 Jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!

19 Može li te iz tjeskobe izbaviti vika tvoja i sav napor snage?

20 Ne uzdiši za noću, jer se mjesto nje dižu prijatelji!

21 Pripazi, ne okreći se činiti zlodjela, da zavoliš to više nego nevolju!

22 Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?

23 Tko određuje njemu put njegov? Tko bi mu smio reći: nijesi činio pravo!

24 Spomeni se, da veličaš djela njegova, što ih ljudi slave u pjesmi!

25 Diveći se gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka.

26 Eto: Bog je veći, nego što mi shvaćamo; ne može se istražiti broj godina njegovih.

27 On gore vuče kaplje vodene, pušta da iz magle dažd rominja,

28 što iz oblaka žubori dolje i izlijeva se na mnoštvo ljudsko.

29 Tko može razumjeti prostor oblacima i grmljavinu iz šatora njegova?

30 Eto: on prostire oko sebe svjetlost svoju i otkriva dubine morske.

31 Jer on stim sudi narodima, daje hrane izobilja.

32 Oko obadvije ruke obavija munju i zapovijeda, gdje da se upali.

33 Grmljavina njegova oglasuje ga, kad plane gnjev njegov zbog zloće.


Job (Šarić)